Knjiga Urantije

POGLAVLJE 91 -- EVOLUCIJA MOLITVE

• Sekcije
• 1. PRIMITIVNA MOLITVA
• 2. EVOLUCIJA MOLITVE
• 3. MOLITVA I DRUGO "JA"
• 4. ETIČKA MOLITVA
• 5. DRUŠTVENE POSLJEDICE MOLITVE
• 6. DOMENA MOLITVE
• 7. MISTICIZAM, EKSTAZA I INSPIRACIJA
• 8. MOLITVA KAO OSOBNO ISKUSTVO
• 9. UVJETI UČINKOVITE MOLITVE

^{91:0.1 (994.1)} MOLITVA, kao sredstvo religije, evoluirala je iz ranijih nereligioznih izraza monologa i dijaloga. Po postignuću samosvjesnosti, primitivni čovjek je neminovno postao svjestan drugih ljudi, stekao dvojni potencijal društvene reakcije i prepoznavanja Boga.

^{91:0.2 (994.2)} Najraniji oblici molitve nisu bili upućeni Božanstvu. Oni su više nalikovali onome što ljudi kažu jedni drugima prije važnih poduzeća: "Poželi mi sreću." Primitivni čovjek je bio rob magije; sreća - dobra i loša - je zalazila u sve domene njegova života. Ove molbe za sreću su isprva bile monolozi - ništa više od glasnog razmišljanja poklonika magije. Ovi vjernici u sreću su nedugo zatim zadobili podršku svojih obitelji i prijatelja, čemu je s vremenom pripojen neki oblik ceremonije u kojoj je sudjelovao cijeli klan ili pleme.

^{91:0.3 (994.3)} S evolucijom koncepcije duhova i utvara, ljudi su počeli upućivati svoje molbe nadljudima, a pri kasnijem razvoju svjesnosti o bogovima, takvi izrazi su dostigli razine istinske molitve. Kao primjer mogu poslužiti određena australska plemena, gdje su primitivne religiozne molitve prethodile vjerovanju u duhove i nadljudske ličnosti.

^{91:0.4 (994.4)} Indijsko pleme Toda ni danas ne upućuje svoje molitve nikome posebno, baš kao što su to činili rani ljudi prije pojave religiozne svijesti. Jedino, u slučaju Toda, ovo predstavlja regresiju njihove sve nazadnije religije na ovu primitivnu razinu. Suvremeni rituali Toda mljekara-svećenika ne predstavljaju religioznu ceremoniju zato što ove neosobne molitve ni na koji način ne doprinose očuvanju ili uzvišenju njihovih društvenih, moralnih ili duhovnih vrijednosti.

^{91:0.5 (994.5)} Predreligiozne molitve predstavljaju dio malenezijskih mana rituala, ouda vjerovanja afričkih Pigmejaca i Manitou praznovjerja sjevernoameričkih Indijanaca. Afrička Baganda plemena su tek nedavno prevazišla mana razinu molitve. Prilikom rane evolucijske zbunjenosti, ljudi upućuju molitve bogovima - lokalnim i nacionalnim - kao i fetišima, amajlijama, duhovima, vladarima i običnim ljudima.

1. PRIMITIVNA MOLITVA

^{91:1.1 (994.6)} Uloga rane evolucijske religije počiva u očuvanju i uzvišenju bitnih društvenih, moralnih i duhovnih vrijednosti koje se polako oblikuju. Premda čovječanstvo nije u stanju svjesno primijetiti ovu misiju religije, njezin učinak se najvećim dijelom sprovodi djelovanjem molitve. Molitva predstavlja nenamjerno, ali svejedno osobno i kolektivno nastojanje određene skupine da osigura (ostvari) takvo očuvanje viših vrijednosti. Bez okrilja molitve, svi blagdani brzo bi se vratili na status pukih praznika.

^{91:1.2 (995.1)} Religija i njezina sredstva, glavno od kojih je molitva, podržavaju jedino općepriznate vrijednosti koje uživaju odobrenje društvene zajednice. Stoga, kad je primitivni čovjek nastojao udovoljiti svojim nižim emocijama ili ostvariti neke sebične osobne ambicije, on nije mogao tražiti utjehu religije i pomoć molitve. Ako je težio protudruštvenim ciljevima, morao je potražiti pomoć nereligiozne magije - pribjeći vračanju - i biti lišen pomoći molitve. Molitva je, dakle, vrlo rano postala moćan promicatelj društvene evolucije, moralnog napretka i duhovnog postignuća.

^{91:1.3 (995.2)} No, primitivni um nije bio ni logičan ni dosljedan. Rani ljudi nisu shvaćali da materijalna pitanja nisu domena molitve. Kad su ove prostoumne duše spoznale da hrana, zaklon, kiša, stoka i druga materijalna dobra uvećavaju društveno blagostanje, počele su se moliti za ove fizičke blagodati. Iako je to predstavljalo perverziju molitve, potaklo je ljude da ostvare ove ciljeve na načine koji su bili društveno prihvatljivi i etički. Takva prostitucija molitve, dok unižava duhovne vrijednosti određenog naroda, ipak neposredno uzdiže njegove ekonomske, društvene i etičke običaje.

^{91:1.4 (995.3)} Molitva ima oblik monologa jedino u najprimitivnijem tipu uma. Ona rano prima oblik dijaloga i brzo dostiže razinu grupnog obožavanja. Molitva svjedoči da su predmagijska vračanja primitivne religije evoluirala do razine gdje ljudski um prepoznaje stvarnost blagotvornih snaga i bića koja su u stanju uzvisiti društvene vrijednosti i uvećati moralne ideale, te da ovi utjecaji imaju nadljudsku narav koja je različita od jastva dotičnog samosvjesnog čovjeka i njegovih bližnjih smrtnika. Istinska molitva, dakle, ne može postojati prethodno čovjekovoj spoznaji osobne naravi religiozne službe.

^{91:1.5 (995.4)} Molitva nije značajnije vezana uz animizam, premda takva vjerovanja mogu postojati uporedo s javljajućim religioznim osjećajima. Vrlo često, religija i animizam vuku porijeklo iz potpuno različitih izvora.

^{91:1.6 (995.5)} U slučaju onih smrtnika koji se još nisu oslobodili primitivnih okova straha, cijeli molitveni proces može stvoriti morbidni osjećaj grijeha, neopravdano uvjerenje u vlastitu krivnju, stvarnu ili uobraženu. No, u modernim vremenima, malo je vjerojatno da će mnogi provesti dovoljno vremena u molitvi da bi došlo do ovog štetnog predavanja mračnim mislima o vlastitoj bezvrijednosti ili grješnosti. Opasnosti koje prijete od iskrivljenja i izopačenja molitve počivaju u neukosti, praznovjerju, kristalizaciji, devitalizaciji, materijalizmu i fanatizmu.

2. EVOLUCIJA MOLITVE

^{91:2.1 (995.6)} Prve molitve nisu bile ništa drugo nego usmene želje, izrazi iskrenog priželjkivanja. Molitva je zatim postala tehnika kojom je čovjek nastojao pridobiti suradnju duhova. Nakon toga je ostvarila je svoju višu ulogu kad je počela pomagati religiji pri očuvanju svih bitnih vrijednosti.

^{91:2.2 (995.7)} I moliva i magija su nastale kao rezultat čovjekovih adaptivnih reakcija na okruženje Urantije. Ali neovisno od ovog uopćenog odnosa, one imaju malo toga zajedničkog. Molitva je uvijek obilježavala pozitivno djelovanje čovjekovog molitvenog jastva; uvijek je imala psihičku, a ponekad i duhovnu ulogu.Magija je obično označavala pokušaj manipuliranja stvarnosti bez utjecaja na samog manipulatora, praktikanta magije. Unatoč svojim nezavisnim izvorima, magija i molitva su često dolazile u usku vezu u svojim kasnijim razvojnim stadijima. Magija se ponekad uzdizala ako bi ljudi uzvisili svoje ciljeve od vračarskih formula do rituala i čarolija, a zatim i do praga istinske molitve. Molitva je nekom prilikom znala postati tako materijalistična da je nazadovala u pseudo magijsku vještinu izbjegavanja trošenja tog truda koji je potreban pri rješavanju životnih problema na Urantiji.

^{91:2.3 (996.1)} Nakon što je čovjek naučio da molitva ne može primorati bogove, ona je poprimila oblik molbe - traženja naklonosti. Ali najistinitija molitva je u stvarnosti duhovno zajedništvo između čovjeka i njegovog Stvoritelja.

^{91:2.4 (996.2)} Pojava ideje žrtvovanja u bilo kojoj religiji umanjuje višu učinkovitost istinske molitve zbog toga što čovjek nastoji ponuditi materijalne stvari umjesto posvećenja svoje volje izvršenju Božje volje.

^{91:2.5 (996.3)} Kad religija izgubi osobnog Boga, molitva prelazi na razinu teologije i filozofije. Kad je u određenoj religiji najviša koncepcija Boga neosobno Božanstvo, kao u panteističkom idealizmu, premda pruža osnovu određenim oblicima mističkog duhovnog zajedništva, ona uništava snagu istinske molitve koja uvijek mora biti stvar čovjekovog duhovnog zajedništva s osobnim i nadmoćnim bićem.

^{91:2.6 (996.4)} U ranijim razdobljima rasne evolucije, kao i danas, u svakodnevnom iskustvu prosječnog smrtnika, molitva je uveliko stvar čovjekovog saobraćanja s vlastitom podsvijesti. No, postoji molitvena domena u okviru koje intelektualno budne i duhovno progresivne osobe mogu postići manji ili veći kontakt s nadsvjesnim razinama ljudskog uma - domenom unutarnjeg Misaonog Ispravljača. Osim toga, postoji jasno uočljiva duhovna faza istinske molitve koja igra ulogu u procesu njezina prijema i prepoznavanja od strane duhovnih sila svemira, koja se u potpunosti razlikuje od svih ljudskih i intelektualnih vezanosti.

^{91:2.7 (996.5)} Molitva značajno doprinosi razvoju religioznog osjećaja evoluirajućeg ljudskog uma. Ona je moćan utjecaj koji spriječavaizolac iju ličnosti.

^{91:2.8 (996.6)} Molitva predstavlja vještinu vezanu s prirodnim religijama rasne evolucije koja ulazi u sastav iskustvenih vrijednosti viših religija etičke izvrsnosti - religija otkrivenja.

3. MOLITVA I DRUGO "JA"

^{91:3.1 (996.7)} Djeca, kad se tek uče koristiti jezikom, su sklona misliti naglas, čak i kad nitko nije prisutan da ih čuje. S pojavom stvaralačke mašte, djeca često počinju voditi razgovore s izmišljenim prijateljima. Na taj način, djetetovo formirajuće "ja" teži duhovnom zajedništvu s izmišljenim drugim "ja." Ovom vještinom, dijete rano nauči pretvoriti svoje monologe u pseudo dijaloge u kojima drugo "ja" odgovara na njegove misli i želje. Velik dio razmišljanja odraslih osoba mentalno teče u obliku razgovora.

^{91:3.2 (996.8)} Rani i primitivni oblik molitve bio je nalik polumagičnim recitacijama suvremenog Toda plemena koje nisu upućuje nikome posebno. No, s pojavom ideje drugog "ja," takve molitve često poprimaju oblik dijaloga. S vremenom, koncepcija drugog "ja" izrasta do naprednije razine božanskog dostojanstva i tako se javlja molitva kao religijska djelatnost. Kroz mnoge faze i tijekom dugih stoljeća, ovaj primitivni oblik molitve nastavlja evoluirati prije nego dostigne razinu inteligentne i istinski etičke molitve.

^{91:3.3 (997.1)} Kako su brojne generacije aktivnih molitelja ispravno shvatile, drugo "ja" evoluira kroz duhove, fetiše i utvare, te politeističke bogove, i na kraju dostiže ideju Jednog Boga - božanskog bića koje utjelovljuje najviše ideale i najplemenitije težnje čovjeka koji moli. Molitva tako djeluje kao najmoćnije religijsko sredstvo u očuvanju najviših vrijednosti i ideala onih koji mole. Od trenutka shvaćanja drugog "ja" pa sve do pojave koncepcije božanskog i nebeskog Oca, molitva je uvijek podruštvljujuća, moralizirajuća i produhovljujuća praksa.

^{91:3.4 (997.2)} Jednostavna molitva vjere ukazuje na moćnu evoluciju u ljudskom iskustvu kojom su prastari razgovori s izmišljenim simbolom primitivne religije, drugim "ja," postali uzdignuti do razine duhovnog zajedništva s duhom Beskonačnog i kojom je čovjek postigao iskrenu svjesnost stvarnosti vječnog Boga - Rajskog Oca svih inteligentnih stvorenih bića.

^{91:3.5 (997.3)} Na stranu od svih aspekata molitve koji nadilaze samog čovjeka, ne smijete zaboraviti da etička molitva predstavlja odličan način da se uzvisi čovjekovo "ja" i da se osnaži ljudska narav za bolje življenje i više postignuće. Moliva potiče čovjekovo "ja" da potraži pomoć od obje strane - materijalnu pomoć od podsvjesnih zaliha smrtničkog iskustva, ispiraciju i vodstvo od nadsvjesnih područja graničnog kontakta materijalnog s duhovnim, s Tajnovitim Osmatračem.

^{91:3.6 (997.4)} Molitva je uvijek bila i uvijek će biti dvostruko ljudsko iskustvo: psihološki postupak povezan s duhovnom vještinom. I ove dvije uloge molitve nikad ne mogu biti posve odvojene.

^{91:3.7 (997.5)} Prosvijetljena molitva mora prepoznati ne samo vanjskog i osobnog Boga već i unutarnje i neosobno Božanstvo - unutarnjeg Ispravljača. Sasvim je prikladno da čovjek, prilikom molitve, treba nastojati shvatiti koncepciju Oca Svih na Raju; ali učinkovitija tehnika za većinu praktičnih nauma počiva u vraćanju koncepciji obližnjeg drugog "ja," onako kako je to činio primitivni um, te zatim u poimanju da je ideja ovog drugog "ja" evoluirala od puke izmišljotine do istine da Bog živi unutar čovjeka u vidu istinske prisutnosti Ispravljača tako da čovjek može, takoreći, govoriti licem u lice sa stvarnim, istinskim i božanskim drugim "ja" koje u njemu živi i koje predstavlja samu prisutnost i bit živućeg Boga, Oca Svih.

4. ETIČKA MOLITVA

^{91:4.1 (997.6)} Molitva ne može biti etička kad molitelj teži sebičnoj prednosti nad svojim bližnjima. Sebična i materijalistička molitva je nespojiva s etičkim religijama nesebične i božanske ljubavi. Svaka takva neetička molitva predstavlja povratak primitivnim razinama pseudo magije i nije vrijedna napredujućih civilizacija i prosvjetljenih religija. Sebične molitve krše duh etike utemeljen na ljubavi i pravdi.

^{91:4.2 (997.7)} Molitva nikad ne smije biti tako prostituirana da bi postala zamjena za djelovanje. Svaka etička molitva daje poticaj djelovanju i vodi naprednoj težnji za idealističkim ciljevima postignuća koji nadilaze samog čovjeka.

^{91:4.3 (998.1)} U svim svojim molitvama, budi pošten; ne očekuj da Bog pokaže pristrasnost, da te voli više od svoje druge djece - tvojih prijatelja, susjeda, pa čak i neprijatelja. Ali molitva prirodnih ili evolucijskih religija nije etička, već je jedino etička kasnija religija otkrivenja. Svaka molitva, bilo pojedinačna ili grupna, može biti obilježena bilo egoizmom ili altruizmom. To jest, molitva može biti usmjerena bilo na samog molitelja ili na druge ljude. Ako molitelj ne traži ništa za sebe ili za svoje bližnje, takav duševni stav naginje razinama istinskog obožavanja. Egoistične molitve podrazumijevaju ispovjedi i molbe i čestoobiluju zahtjevima za materijalne usluge. Molitva je etičnija ako moli za oproštenje i traži mudrost za postignuće veće samokontrole.

^{91:4.4 (998.2)} Dok nesebična vrsta molitve pruža snagu i utjehu, pri materijalističkoj molitvi čovjek je osuđen na razočaranje i konačno otriježnjenje, kako napredujuća znanstvena otkrića pokazuju da čovjek živi u fizičkom svemiru zakona i reda. Jedino je rano doba nezrelosti određenog čovjeka ili rase obilježeno primitivnim, sebičnim i materijalističkim molitvama. I do određenog stupnja, sve su takve molbe djelotvorne po tome što čovjeka neminovno navode da uloži napor i poduzme nastojanja kojima će sam postići odgovor na takve molitve. Stvarna molitva vjere uvijek doprinosi poboljšanju vještine življenja, čak i ako takve molbe nisu dostojne duhovnog priznanja. Ali duhovno naprednija osoba treba biti jako oprezna da ne pokuša odvratiti primitivan i nezreo um od takvih molitvi.

^{91:4.5 (998.3)} Ne zaboravite, čak i ako molitva ne mijenja Boga, ona vrlo često izaziva velike i trajne promjene u osobi koja moli s vjerom i nadom u uslišenje. Molitva je pružila mnogo duševnog mira, vedrine, spokoja, hrabrosti, samokontrole i poštenja muškarcima i ženama evolucijskih rasa.

5. DRUŠTVENE POSLJEDICE MOLITVE

^{91:5.1 (998.4)} U obožavanju predaka, molitva vodi njegovanju predačkih ideala. Ali molitva, kao čin obožavanja Božanstva, nadilazi sve druge takve prakse jer vodi njegovanju božanskih ideala. Kako koncepcija drugog "ja" postaje sve viša i sve izrazitije božanska, tako čovjekovi ideali napreduju od posve ljudskih prema uzvišenim i božanskim razinama, a posljedica svih takvih molitvi je uzvišenje ljudskog karaktera i čvrsto ujedinjenje ljudske ličnosti.

^{91:5.2 (998.5)} Ali molitva ne mora uvijek biti pojedinačna. Skupna ili kongregacijska molitva je jako učinkovita u svojim izrazito podruštvljujućim efektima. Kad se određena grupa posveti grupnoj molitvi koja teži moralnom uzvišenju i duhovnom unaprijeđenju, takve se odanosti odražavaju na njezinim pojedinačnim članovima; svi postaju bolji zbog sudjelovanja. Čak se i cijelom gradu ili naciji može pomoći takvim odanim molitvama. Ispovijedi, pokajanja i molitve su navele pojedince, gradove, nacije i cijele rase da se posvete snažnim reformnim nastojanjima i hrabrim djelima odvažnih postignuća.

^{91:5.3 (998.6)} Ako doista želite prevazići naviku kritiziranja nekog prijatelja, najbrži i najsigurniji način za postizanje takve promjene stava počiva uuspostavljanju navike da se svakodnevno molite za tu osobu. Ali društvena djelotvornost takvih molitvi uveliko ovisi o dva uvjeta:

^{91:5.4 (998.7)} 1. Osoba za koju molite treba znati da za nju molite.

^{91:5.5 (999.1)} 2. Osoba koja moli treba biti u bliskom društvenom kontaktu s osobom za koju moli.

^{91:5.6 (999.2)} Molitva je vještina kojom, prije ili kasnije, svaka religija postaje institucionalizirana. I religija s vremenom postaje povezana s mnogim drugorazrednim sredstvima, nekim korisnim, a drugim vrlo štetnim, poput svećenstva, svetih knjiga, ceremonija i rituala obožavanja.

^{91:5.7 (999.3)} No, umovi duhovnog prosvjetljenja trebaju biti strpljivi i tolerantni prema osobama slabijeg intelektualnog obdarenja kojima je potreban simbolizam kako bi se aktivirao njihov slabiji duhovni uvid. Jaki ne smiju gledati s prezirom na slabe. Oni koji su svjesni Boga bez simbolizma ne smiju uskratiti milostivu pomoć simboličnosti onima koji nisu u stanju obožavati Božanstvo i poštovati istinu, ljepotu i dobrotu bez formalnosti i rituala. U molitvenom obožavanju, većina smrtnika si predoči neki simbolični cilj ili svrhu svoje odanosti.

6. DOMENA MOLITVE

^{91:6.1 (999.4)} Molitva, osim ako je povezana s voljom i djelima osobnih duhovnih sila i materijalnih nadglednika određenog svijeta, ne može imati neposredan utjecaj na čovjekovo fizičko okruženje. Premda molitvena domena ima uska i jasno definirana ograničenja, takva se ograničenja ne odnose na vjeru onih koji mole.

^{91:6.2 (999.5)} Molitva nije tehnika za liječenje stvarnih i organskih oboljenja, ali ona značajno doprinosi čovjekovom zdravlju i iscjeljenju brojnih mentalnih, emocionalnih i živčanih bolesti. A čak i kod stvarnih bakterijskih oboljenja, molitva često doprinosi djelotvornosti drugih ljekovitih postupaka. Molitva često pretvara razdražljivog i osornog invalida u uzor strpljenja i inspiraciju mnogim drugim napaćenim osobama.

^{91:6.3 (999.6)} Bez obzira koliko teško može biti pomiriti znanstvenu sumnjičavost u vezi molitvene djelotvornosti s čovjekovim neumoljivim porivom da potraži pomoć i vodstvo od božanskih izvora, nikad ne zaboravite da je iskrena molitva vjere snažna sila za promicanje osobne sreće, samokontrole, društvenog sklada, moralnog napretka i duhovnog postignuća.

^{91:6.4 (999.7)} Molitva, kao čisto ljudska praksa - dijalog s vlastitim drugim "ja"- molitva predstavlja vještinu najdjelotvornijeg pristupa spoznaji onih rezervnih snaga ljudske prirode koje su pohranjene i očuvane u nesvjesnim domenama ljudskog uma. Molitva je zdrava psihološka vještina, neovisno o njezinim religioznim implikacijama i duhovnom značaju. To je činjenica ljudskog iskustva da većina ljudi, kad se nađu pod dovoljno snažnim pritiskom, počinje moliti nekom izvoru pomoći.

^{91:6.5 (999.8)} Nemojte biti toliko lijeni da zamolite Boga da riješi vaše probleme, ali nikad se ne ustručavajte od njega tražiti mudrost i duhovnu snagu koje će vas voditi i održavati dok se sami odlučno i hrabro budete hvatali u koštac sa svojim problemima.

^{91:6.6 (999.9)} Molitva je bila nezaobilazan čimbenik u napretku i očuvanju religiozne civilizacije i još uvijek može značajno pomoći daljnjem poboljšanju i produhovljavanju društva, ako oni koji mole to čine u svjetlu znanstvenih činjenica, filozofske mudrosti, intelektualne iskrenosti i duhovne vjere. Molite kao što je Isus učio svoje učenike - iskreno, nesebično, pošteno i bez sumnji.

^{91:6.7 (1000.1)} Ali djelotvornost molitve u osobnom duhovnom iskustvu molitelja nikako ne ovisi o intelektualnom razumijevanju, filozofskoj pronicljivosti, društvenoj razini, kulturnom statusu ili drugim smrtničkim postignućima obožavatelja. Psihičke i duhovne pojave koje prate molitvu vjere imaju neposrednu, osobnu i iskustvenu narav. Bez obzira na sva ostala smrtnička postignuća, nema druge vještine kojom svaki čovjek može tako djelotvorno i neposredno prići pragu tog područja u kojem on može komunicirati sa Stvoriteljem, gdje stvoreno biće ostvaruje kontakt sa stvarnošću Stvoritelja, unutarnjeg Misaonog Ispravljača.

7. MISTICIZAM, EKSTAZA I INSPIRACIJA

^{91:7.1 (1000.2)} Misticizam je vrijedan svake hvale kao vještina koja njeguje čovjekovu svjesnost Božje prisutnosti, ali takva praksa zaslužuje osudu ako vodi do društvene izolacije i religioznog fanatizma. Često je slučaj da to što premoreni mistik ocjenjuje kao božansko nadahnuće ustvari predstavlja rezultat djelovanja njegovog vlastitog dubokog uma. Kontakt smrtnog uma i unutarnjeg Ispravljača, dok se može pospješiti predanom meditacijom, češće se može potaći svesrdnim i brižnim djelima nesebičnog služenja čovjekovim bližnjim stvorenjima.

^{91:7.2 (1000.3)} Veliki religiozni učitelji i proroci prošlih stoljeća nisu bili ekstremni mistici. Oni su bili muškarci i žene koji su poznavali Boga i koji su dobro služili svome Bogu svojim nesebičnim služenjem njihovim bližnjim smrtnicima. Isus je često vodio svoje apostole u osamu na kratko vrijeme da se uključe u meditaciju i molitvu, ali on ih je najvećim dijelom držao u služiteljskomkontaktu s masama. Čovjekovoj duši treba duhovna vježba, kao i duhovna hrana.

^{91:7.3 (1000.4)} Religiozna ekstaza je dopustiva kad izrasta iz zdravih okolnosti, ali takva iskustva su češće izdanak čisto emocionalnih utjecaja, a ne ispoljenje dubokog duhovnog karaktera. Religiozne osobe ne smiju smatrati svaku živu psihološku slutnju i svako snažno emocionalno iskustvo kao božanska otkrivenja ili duhovnu komunikaciju. Prava duhovna ekstaza je obično povezana s dubokim vanjskim spokojem i gotovo savršenom emocionalnom kontrolom. Ali istinska proročka vizija je nadpsihički predosjećaj. Takva ukazanja nisu pseudo halucinacije, niti su oni transne ekstaze.

^{91:7.4 (1000.5)} Ljudski um može reagirati na takozvanu inspiraciju kada je osjetljiv bilo na površinske proizvode podsvijesti ili na podražaj nadsvijesti. U obadva slučaja, individua ima dojam da je svako takvo uvećanje sadržaja svjesnosti više ili manje strano. Neobuzdani mistički entuzijazam i snažna religiozna ekstaza nisu dokaz inspiracije, tobožnje božansko djelovanje.

^{91:7.5 (1000.6)} Praktični test svih tih čudnih religioznih iskustava misticizma, ekstaze i inspiracije je u promatranju hoće li ove pojave dovesti pojedinca:

^{91:7.6 (1000.7)} 1. Da uživa bolje i cjelovitije fizičko zdravlje.

^{91:7.7 (1000.8)} 2. Da učinkovitije i praktičnije funkcionira u svom mentalnom životu.

^{91:7.8 (1000.9)} 3. Da cjelovitije i radosnije podruštvljuje svoje religiozno iskustvo.

^{91:7.9 (1000.10)} 4. Da potpunije produhovljuje svoj svakodnevni život dok vjerno obavlja redovne dužnosti rutinskog smrtnog postojanja.

^{91:7.10 (1001.1)} 5. Da uveća svoju ljubav i uvažavanje istine, ljepote i dobrote.

^{91:7.11 (1001.2)} 6. Da poštuje priznate društvene, moralne, etičke i duhovne vrijednosti.

^{91:7.12 (1001.3)} 7. Da uveća svoj duhovni uvid - svjesnost Boga.

^{91:7.13 (1001.4)} No, molitva nema prave povezanosti s ovim iznimnim religioznim iskustvima. Kad molitva postane pretjerano estetska, kad se gotovo u cjelosti svede na lijepe i blažene misli o rajskoj božanstvenosti, ona gubi velik dio svog podruštvljujućeg utjecaja i vodi misticizmu i izolaciji svojih poklonika. Postoji određena opasnost od prekomjerne izolirane molitve, što se može ispraviti i spriječiti grupnom molitvom - zajedničkim bogoštovljenjem.

8. MOLITVA KAO OSOBNO ISKUSTVO

^{91:8.1 (1001.5)} Molitva ima određeni istinski spontani aspekt, kako je primitivni čovjek počeo moliti mnogo prije nego što je imao bilo kakvu jasnu koncepciju Boga. Rani čovjek je imao običaj moliti u dvije različite situacije: Kad je u prijekoj potrebi, doživio bi impuls da potraži pomoć; i kad je bio ushićen, impulsivno je bio ponukan na izražavanje radosti.

^{91:8.2 (1001.6)} Molitva nije evolucijsko produženje magije; magija i religija su se javile neovisno jedna od druge. Magija je bila čovjekov pokušaj da se prilagodi Božanstvo uvjetima; molitva je nastojanj e da se ličnost prilagodi volji Božanstva. Istinska molitva je moralna i religiozna; magija nije ni jedno ni drugo.

^{91:8.3 (1001.7)} Molitva može postati uspostavljeni običaj; mnogi mole zato što to drugi čine. Drugi opet mole zato što se boje da će ih snaći zlo ako ne ponude svoje redovite prošnje.

^{91:8.4 (1001.8)} Molitva je nekim osobama izraz tihe zahvalnosti; drugima je izraz grupne hvale, društvenog bogoslužja; molitva je ponekad imitacija tuđe religije, dok je istinska molitva iskrena i pouzdana komunikacija duhovne naravi stvorenog bića s posvudašnjom prisutnošću duha Stvoritelja.

^{91:8.5 (1001.9)} Molitva može biti spontani izraz čovjekove svjesnosti Boga ili besmislena recitacija teoloških definicija. Ona može biti zanosna hvala duše koja poznaje Boga ili ropska pokornost ustrašenog smrtnika. Ona je ponekad patetični izraz duhovne težnje, a ponekad vulgarno nabrajanje pobožnih fraza. Molitva može biti radosna hvala ili skrušena molba za oprost.

^{91:8.6 (1001.10)} Molitva može biti djetinjasto traženje nemogućeg ili zreli vapaj za moralnim rastom i duhovnom snagom. Čovjek može tražiti kruh svoj svagdašnji ili izraziti svoju svesrdnu težnju da nađe Boga i da vrši njegovu volju. Ona može biti posve sebičan zahtjev ili istinska i veličanstvena gesta prema ostvarenju nesebičnog bratstva.

^{91:8.7 (1001.11)} Molitva može biti ljuti vapaj za osvetom ili milosrdno zauzimanje čovjeka za svoje naprijatelje. Ona može biti izraz čovjekovog pokušaja da promijeni Boga ili moćna tehnika mijenjanja samoga sebe. Ona može biti ponizna molba izgubljenog grešnika pred tobože neumoljivim Sucem ili radostan izraz oslobođenog sina živućeg i milosrdnog nebeskog Oca.

^{91:8.8 (1001.12)} Suvremeni čovjek je zbunjen pri pomisli da treba raspraviti stvari s Bogom na posve osoban način. Mnogi su odbacili redovitu molitvu; oni se samo mole kada su pod izuzetnim pritiskom - u hitnim slučajevima. Čovjek bi trebao biti bez straha razgovarati s Bogom, ali samo duhovno dijete može pokušati da nagovori ili promijeni Boga.

^{91:8.9 (1002.1)} No, stvarna molitva doista dostiže stvarnost. Čak i kada se zračni talasi uspinju, ni jedna se ptica ne može vinuti u visinu osim raširenih krila. Molitva uzvisuje čovjeka, jer je tehnika napredovanja uz korištenje uzlaznih duhovnih struja svemira.

^{91:8.10 (1002.2)} Istinska molitva vodi k duhovnom rastu, promjeni stava i zadovoljstvu koje proizilazi iz duhovnog zajedništva s božanstvenošću. Ona predstavlja spontani izražaj svjesnosti Boga.

^{91:8.11 (1002.3)} Bog odgovara na čovjekovu molitvu tako što mu daje uvećano otkrivenje istine, dublje uvažavanje ljepote i proširenu predodžbu dobrote. Molitva je subjektivan čin, ali ona dolazi u kontakt s moćnim objektivnim stvarnostima duhovnih razina ljudskog iskustva; ona je smislen poseg čovjeka za nadljudskim vrijednostima. Ona je najsnažniji poticaj duhovnog rasta.

^{91:8.12 (1002.4)} Riječi su nebitne za molitvu; one su samo intelektualni kanal u koji može uploviti rijeka duhovne molitve. Molitvene riječi su posve autosugestivne pri osobnim molitvama i društveno sugestivne pri grupnom bogoštovljenju. Bog odgovara na stav duše, ne na riječi.

^{91:8.13 (1002.5)} Molitva nije tehnika za bijeg od sukoba nego poticaj rastu u suočavanju sa sukobima. Molite samo za vrijednosti, a ne za stvari; molite za rast, a ne za zadovoljenje potreba.

9. UVJETI UČINKOVITE MOLITVE

^{91:9.1 (1002.6)} Ako želite moliti učinkovito, trebate imati na umu zakone učinkovitosti peticija:

^{91:9.2 (1002.7)} 1. Morate se kvalificirati kao uvjerljivi molitelj iskrenim i smionim suočavanjem s problemima kozmičke stvarnosti.Morate imati kozmičku izdržljivost.

^{91:9.3 (1002.8)} 2. Morate pošteno iscrpiti svoju ljudsku sposobnost ljudske prilagodbe. Morate biti marljivi.

^{91:9.4 (1002.9)} 3. Morate predati svaku želju uma i svaku težnju duše preobražajnom zagrljaju duhovnog rasta. Morate doživjeti uzvišenje značenja i povišenje vrijednosti.

^{91:9.5 (1002.10)} 4. Morate svesrdno izabrati božansku volju. Morate uništiti mrtvi centar neodlučnosti.

^{91:9.6 (1002.11)} 5. Ne samo što morate prepoznati i izabrati Očevu volju, već morate postići bezuvjetno posvećenje i dinamičku predanost stvarnom vršenju Božje volje.

^{91:9.7 (1002.12)} 6. Vaša molitva će biti usmjerena isključivo na božansku mudrost kako bi riješila određene ljudske probleme s kojima se susrećete pri usponu prema Raju - pri postignuću božanskog savršenstva.

^{91:9.8 (1002.13)} 7. I morate imati vjeru - živu vjeru.

^{91:9.9 (1002.14)} [Predstavio Poglavar srednjih bića Urantije.]