Knjiga Urantije

POGLAVLJE 85 -- IZVORI ISKAZANJA OBOŽAVANJA

• Sekcije
• 1. OBOŽAVANJE KAMENJA I BRDA
• 2. OBOŽAVANJE BILJAKA I DRVEĆA
• 3. OBOŽAVANJE ŽIVOTINJA
• 4. OBOŽAVANJE ZEMLJE, ZRAKA, VODE I VATRE
• 5. OBOŽAVANJE NEBESKIH TIJELA
• 6. OBOŽAVANJE ČOVJEKA
• 7. POMOĆNICI OBOŽAVANJA I MUDROSTI

^{85:0.1 (944.1)} PRIMITIVNA religija je bila biološkog porijekla, prirodnog evolucijskog razvoja, odvojena od povezanosti s moralnošću i neovisna od svih duhovnih utjecaja. Više životinje osjećaju strah ali nemaju iluzija-- stoga nemaju religiju.Čovjek gradi svoje prvobitne religije iz svojih strahova i uz pomoć svojih iluzija.

^{85:0.2 (944.2)} U procesu evolucije ljudskog roda, primitivna ispoljenja obožavanja nastaju mnogo prije nego što je čovječji um sposoban formulirati složenije koncepte ovog i narednog života, ideje koje zaslužuju da ih se nazove religijom. Rana religija je bila posve intelektualne naravi i u cjelosti utemeljena na pratećim okolnostima. Predmeti obožavanja su bili posve sugestivni; sastojali su se od stvari iz prirode koje su bilo neposredno okruživale prostoumne i primitivne žitelje Urantije ili su igrale značajnu ulogu u njihovom svakidašnjem iskustvu.

^{85:0.3 (944.3)} Nakon što je konačno evoluirala iznad stadija obožavanja prirode, religija je uspjela steći osnovu koja je vukla porijeklo od duha, dok je i dalje bila uvjetovana društvenim okruženjem. Pri daljem razvoju obožavanja prirode, čovjekovi pojmovi su predočili ideje o podjeli rada u nadljudskom svijetu; tako su nastali duhovi prirode-- duhovi jezera, drveća, vodopada, kiše i stotinu drugih svakidašnjih zemaljskih pojava.

^{85:0.4 (944.4)} U ovo ili ono doba, smrtni čovjek je iskazivao obožavanje svemu što postoji na licu zemlje--uključujući i sebe. On je štoviše obožavao gotovo sve što se može zamisliti na nebu i ispod zemljine površine. Primitivni čovjek je strahovao od svih ispoljenja moći; obožavao je svaku prirodnu pojavu koju nije mogao razumijeti. Oluje, poplave, zemljotresi, odroni, vulkani, vatra, vrućina i hladnoća--sve su ove moćne prirodne sile snažno dojmile napredujući ljudski um. Neshvatljivi događaji života još uvijek nose naziv "djela Božja" i "tajnovita dodjeljenja Providnosti."

1. OBOŽAVANJE KAMENJA I BRDA

^{85:1.1 (944.5)} Kamen je bio prvi predmet kojem je evoluirajući čovjek iskazao obožavanje. Narod Kateri iz južne Indije, kao i brojna plemena na sjeveru ove zemlje, još uvijek obožavaju kamen. Jakob je spavao na kamenu jer ga je obožavao; čak bi ga pomazao. Rahela je skrivala sveto kamenje u svome šatoru.

^{85:1.2 (944.6)} Kamenje je ranom čovjeku bilo neobično zbog toga što se znao iznenada pojaviti na^površini obrađene zemlje ili pašnjaka. Čovjek nije uzeo u obzir ni eroziju ni rezultate prevrtanja zemlje. Kamenje je ispoljilo tako snažan dojam na rane narode zbog toga što je često nalikovalo životinjama. Čak i civilizirani čovjek obraća pažnju na planinske stijene koje značajanije sliče licima životinja ili čak ljudi. No primitivne ljude je najsnažnije dojmilo meteorsko kamenje koje su često imali priliku vidjeti kako se u usijanom sjaju kovitla atmosferom. Kako se rani čovjek stravično bojao zvijezda padalica, nije mu bilo teško povjerovati da su njihovi plamteći tragovi označavali dolazak duhova na zemlju. Nije čudo što bi ih takve pojave ponukale na obožavanje, osobito nakon što bi nedugo zatim otkrili meteore. I ovo je vodilo produbljenju poštovanja prema svom drugom kamenju. U Bengalu mnogi iskazuju obožavanje meteoru koji je pao na zemlju 1880. god. pr.K.

^{85:1.3 (945.1)} Svi prastari klanovi i plemena su imali svoje sveto kamenje i većina suvremenih naroda ispoljava izvjesnu mjeru poštovanja određenoj vrsti kamena--svojim draguljima. U Indiji su ljudi obožavali skupinu od pet kamenova; u Grčkoj je to bio slučaj s gomilama od trideset; crvena rasa je obično obožavala kružne gomile kamenja. Rimljani bi uvijek bacili kamen u zrak prizivajući Jupitera. U Indiji se čak i danas kamen može upotrijebiti umjesto svjedoka. U nekim mjestima, kamen može poslužiti kao talisman zakona zahvaljujući čijem autoritetu prijestupnik može biti izveden pred sud. No ne mora uvijek biti slučaj da prostoumni smrtnici poistovjećuju Božanstvo s predmetom ceremonijalnog poštovanja. Takvi fetiši mnogo puta nisu ništa drugo nego simboli stvarnog predmeta obožavanja.

^{85:1.4 (945.2)} Prastari narodi su posvećivali osobitu pažnju rupama u kamenju. Takve porozne stijene su smatrane neuobičajeno djelotvornim pri liječenju bolesti. Uši nisu bušene kako bi se nosilo kamenje, već je kamenje stavljano u uši kako bi čuvalo rupe otvorenim. Čak i danas sujevjerne osobe buše rupe u novčićima. U Africi, urođenici dižu veliku buku oko fetišnog kamenja. Zapravo, među svim nazadnim plemenima i narodima, kamenje još uvijek predstavlja predmet sujevjernog poštovanja. Obožavanje kamena je još uvijek rasprostranjeno širom cijelog svijeta. Nadgrobni kamen predstavlja očuvani simbol obličja i idola koje su drevni narodi klesali u kamen kao rezultat vjerovanja u utvare i duhove umrlih.

^{85:1.5 (945.3)} Za obožavanjem kamena uslijedilo je obožavanje brda, i velike kamene formacije predstavljaju prva brda koja su postala predmetom poštovanja. S vremenom je prevladalo vjerovanje da bogovi žive u planinama, te su tako visoke zemljane uzvišice obožavane i iz ovog razloga. Kako je vrijeme prolazilo, neke planine bi bile proglašene svetima ako bi ih ljudi doveli u vezu s određenim bogovima. Neuki i sujevjerni urođenici su vjerovali da spilje vode u podzemni svijet zlih duhova i demona, nasuprot planinama koje su poistovjećene s nešto skorijim pojmovima dobrih duhova i božanstava.

2. OBOŽAVANJE BILJAKA I DRVEĆA

^{85:2.1 (945.4)} Rani čovjek je promatrao zrna klijanica sa strahom i sujevjernim strahopoštovanjem. Apostol Pavao nije bio prvi koji je iz klijanica izvukao duboke duhovne pouke, te na njima utemeljio svoja religiozna učenja.

^{85:2.2 (945.5)} Kultovi obožavanja drveća spadaju među najstarije religiozne grupe. Svi rani brakovi su sklapani pod krošnjama drveća i kad su željele djecu, žene su imale običaj više puta strasno zagrliti čvrsti šumski hrast.

^{85:2.3 (945.6)} Mnoge vrste biljaka i drveća su postale predmetom poštovanja radi svojih medicinskih moći, bilo stvarnih ili fiktivnih. Primitivni čovjek je vjerovao da su svi kemijski učinci bili rezultat neposrednog djelovanja nadnaravnih sila.

^{85:2.4 (945.7)} Među različitim plemenima i rasama su se mogle susresti vrlo različite ideje o duhovima drveća. Vladalo je vjerovanja je da su u nekom drveću živjeli dobri duhovi; druga su gostila varljive i opake duhove. Finci su vjerovali da su u većini drveća živjeli dobri duhovi. ^vicarci dugo nisu vjerovali drveću, misleći da krije varljive duhove. Žitelji Indije i istočne Rusije smatraju duhove drveća okrutnim. Patagonci još uvijek obožavaju drveće, kao što su činili rani Semiti. Dugo nakon što su prestali obožavati drveće, Židovi su nastavili iskazivati poštovanje svojim božanstvima u lugovima. Izuzev u Kini, u prošlosti je vladao sveopći kult drveta života.

^{85:2.5 (946.1)} Vjerovanje da se voda i dragi metali ispod površine zemlje mogu otkriti vilinskim rašljama, predstavlja ostatak prastarih kultova drveta. Prvomajski stup, božićno drvo isujevjemi običaj kucanja u drvo predstavljaju ovjekovjećenja određenih prastarih običaja obožavanja drveta, te nešto skorijih kultova drveta.

^{85:2.6 (946.2)} Mnogi od ovih najranijih oblika poštovanja prirode su se stopili s kasnijim evoluirajućim vještinama iskazivanja obožavanja, dok su najraniji oblici obožavanja, aktivirani djelovanjem pomoćnih duhova uma, postojali mnogo prije nego što je suvremenija religiozna narav ljudskog roda počela značajnije reagirati na podražaje duhovnih utjecaja.

3. OBOŽAVANJE ŽIVOTINJA

^{85:3.1 (946.3)} Primitivni čovjek je osjećao vrlo čudnu i bratstvenu naklonost prema višim životinjama. Čovjekovi preci su ne samo živjeli, već su se i parili sa životinjama. U južnoj Aziji, ljudi su rano počeli vjerovati da se ljudske duše vraćaju na zemlju u životinjskom obličju. Ovo vjerovanje predstavlja ostatak ranijeg običaja obožavanja životinja.

^{85:3.2 (946.4)} Rani ljudi su obožavali životinje radi njihove moći i lukavštine. Vjerovali su da snažan vonj i oštrovidost određenih životinja svjedoče o vodstvu duhova. U ovo ili ono doba, svaka rasa je obožavala životinje. Među takve predmete obožavanja ubrajala su se i stvorenja koja su smatrana pola ljudskim a pola životinjskim, kao što su kentauri i sirene.

^{85:3.3 (946.5)} Židovi su obožavali zmije sve do vremena kralja Hezekije, a Hindusi još uvijek održavaju prijateljske odnose sa svojim domaćim zmijama. Kineski običaj obožavanja zmaja predstavlja ostatak kulta zmije. Zmijina mudrost predstavlja simbol grčke medicine, dok je liječnici i danas koriste kao emblem suvremene medicine. Umjetnost kroćenja zmije vuče porijeklo od vremena žena vračeva, članova takozvanog ljubavnog kulta zmije, koje bi kao rezultat svakodnevnih ujeda postale uistinu imune, zapravo ovisne, tako da nisu mogle biti bez otrova.

^{85:3.4 (946.6)} Obožavanju insekata i drugih životinja doprinijelo je skorije pogrešno tumačenje zlatnog pravila--ideje da se čovjek treba odnositi prema drugima (svakom obliku života) onako kako želi da se drugi odnose prema njemu. Drevni ljudi su vjerovali da sve vjetrove uzrokuju pokreti ptičjih krila, što je istodobno vodilo obožavanju i strahu od krilatih bića. Rani Nordijci su vjerovali da pomračenja nastaju kad vuk proždere komad sunca ili mjeseca. Hindusi često prikazujuVišnu s glavom konja. Vrlo često, životinjski simbol predstavlja zaboravljenog boga ili nestali kult. Rano u evolucijskim religijama, janje je postalo tipičnom žrtvenom životinjom, a golubica simbolom mira i ljubavi.

^{85:3.5 (946.7)} U religiji, simbolizam može biti bilo dobar ili loš, ovisno o tome u kolikoj mjeri simbol zamjenjuje izvornu ideju koja je predmet obožavanja. Simbolizam se ne smije zamijeniti s direktnim idolopoklonstvom, gdje se materijalni predmet istinski i neposredno obožava.

4. OBOŽAVANJE ZEMLJE, ZRAKA, VODE I VATRE

^{85:4.1 (946.8)} Čovječanstvo je obožavalo zemlju, zrak, vodu i vatru. Primitivne rase su poštovale vrela i obožavale rijeke. Čak i danas u Mongoliji cvjeta utjecajan kult rijeke. Krštenje je poprimilo oblik religiozne ceremonije u Babilonu, a grci su imali običaj godišnjeg ritualnog kupanja. Drevnim narodima nije puno trebalo da pomisle kako duhovi žive u pjenušavim vrelima, uzavrelim izvorima, pokretnim rijekama i jarosnim bujicama. Tekuće vode su snažno dojmile proste umove idejom da ih pokreću duhovi i nadnaravne sile. Nekom bi prilikom davljeniku bila uskraćena pomoć iz straha da se ne uvrijedi neki bog rijeke.

^{85:4.2 (947.1)} Mnoge stvari i brojni događaji su djelovali kao religiozni podražaj različitim narodima u različitim dobima. Brojna plemena u brdima Indije još uvijek obožavaju dugu. U Indiji i Africi, duga je smatrana ogromnom nebeskom zmijom; Židovi i kršćani su je smatrali "lukom obećanja". Pored toga, utjecaji koji su u jednom dijelu svijeta smatrani povoljnim, u drugom su dijelu vrlo često smatrani zlim. U Južnoj Americi, istočni vjetar se smatra bogom jer donosi kišu; u Indiji se smatra đavlom jer donosi prašinu i izaziva sušu. Prastari beduini su vjerovali da duh prirode podiže pješčane kovitlace, a čak i za Mojsijevog vremena je vjerovanje u duhove prirode bilo tako snažno da su isti ovjekovječeni u židovskoj teologiji kao anđeli vatre, vode i zraka.

^{85:4.3 (947.2)} Brojna primitivna plemena, kao i mnogi rani kultovi prirode, su se bojali kiše i grada, ujedno ih obožavajući. Oluje s grmljavinom i munjama su budile strahopoštovanje u ranom čovjeku. Ovi su ga prirodni poremećaji tako duboko dojmili da je munje smatrao glasom ljutog boga. Nakon što su postali blisko povezani, obožavanje vatre i strah od munje proširili su se među mnogim ranim grupama.

^{85:4.4 (947.3)} U umovima mnogih primitivnih ustrašenih smrtnika, vatra je dovedena u vezu s magijom. Poklonik magije bi se živo sjećao jednog slučajnog uspjeha pri izvođenju svojih magičnih formula, dok bi nonšalantno zaboravio čitav niz neuspjeha, potpunih promašaja. Poštovanje vatre je dostiglo vrhunac u Perziji, gdje se dugo i održalo.Neka su plemena obožavala vatru kao samo božanstvo; druga su je poštovala kao gorući simbol pročišćujućeg duha njihovih poštovanih božanstava. Vestalke su bile zadužene za čuvanje svetih vatri, a u dvadesetom stoljeću ljudi još uvijek pale svijeće kao dio rituala mnogih religioznih službi.

5. OBOŽAVANJE NEBESKIH TIJELA

^{85:5.1 (947.4)} Obožavanje je prošlo putom razvoja-- od obožavanja stijena, brda, drveća i životinja- -prirodno prošavši stadijem strahopoštovanja prema prirodnim pojavama, do obogotvorenja sunca, mjeseca i zvijezda. Ne samo u Indiji već i drugdje, zvijezde su smatrane uzvišenim dušama velikih ljudi koji su napustili život u tjelesnom obličju. Pripadnici Kaldejskog kulta zvijezde su sebe smatrali djecom nebeskog oca i majke zemlje.

^{85:5.2 (947.5)} Obožavanje mjeseca prethodilo je obožavanju sunca. Poštovanje mjeseca je dostiglo vrhunac u toku lovačke ere, dok je obožavanje sunca postalo glavnom religioznom ceremonijom tijekom kasnijih zemljoradničkih era. Obožavanje sunca je prvo pustilo duboko korijenje u Indiji, gdje se najduže zadržalo. U Perziji je poštovanje sunca dalo začetak kasnijem kultu Mitre. Mnogi su narodi smatrali da je sunce predak njihovih kraljeva. Kaldejci su postavili sunce u centar "sedam kružnica svemira." Kasnije civilizacije su iskazale čast suncu tako štu su njegovo ime dale prvom danu tjedna.

^{85:5.3 (947.6)} Prevladavalo je vjerovanje da je bog sunca bio tajnoviti otac sinova sudbine čije majke su bile djevice, a koji su u nizu slučajeva predstavljani kao darovani spasitelji izabranih rasa. Ova nadnaravna novorođenčad bi uvijek bila puštana niz neku svetu rijeku i nakon što bi nekim čudom bila spašena, postala bi izvanrednim osobama i izručiteljima svojih naroda.

6. OBOŽAVANJE ČOVJEKA

^{85:6.1 (948.1)} Nakon što je iskazao obožavanje svemu drugom na licu zemlje i nebeskog svoda, čovjek nije oklijevao takvim obožavanjem počastiti i samoga sebe. Prostoumni divljak nije uviđao jasnu razliku između zvijeri, ljudi i bogova.

^{85:6.2 (948.2)} Rani čovjek je smatrao da su sve neuobičajene osobe bile nadljudske, i toliko se bojao takvih bića da je prema njima gajio veliko strahopoštovanje; do određenog ih je stupnja istinski obožavao. Čak je i rođenje blizanaca smatrano bilo znakom velike sreće ili velike nesreće. Umobolnike, epileptičare i slaboumne su često obožavala njihova zdravoumna braća koja su vjerovala da su u takvim nenormalnim bićima živjeli bogovi. Obožavani su svećenici, kraljevi i proroci; u staro doba, vladalo je vjerovanje da su svi sveti ljudi bili nadahnuti božanstvima.

^{85:6.3 (948.3)} Plemenske vođe bi posmrtno bile obogotvorene. Kasnije, kad bi istaknute duše umrle, bile bi proglašene svecima. Sama po sebi, evolucija nikad nije bila u stanju stvoriti bogove koji bi bili viši od proslavljenih, uzdignutih, i visoko razvijenih duhova umrlih smrtnika. U ranoj evoluciji religija stvara svoje bogove. Prilikom otkrivenja, Bogovi definiraju religiju. Evolucijska religija stvara svoje bogove po izgledu slične smrtnom čovjeku; obznanjena religija nastoji razviti i preobraziti smrtnog čovjeka u izgled sličan Bogu.

^{85:6.4 (948.4)} Bogove-duhove, koji su tobože vukli porijeklo od ljudi, treba razlikovati od bogova prirode, kako je obožavanje prirode vodilo razvoju panteona--duhova prirode koji su uzdignuti na položaj bogova. Kultovi prirode su se nastavili razvijati usporedo sa skorijim kultovima duhova, i ova su dva kulta ispoljila uzajaman utjecaj. Mnoge religije su razvile dualno shvaćanje božanstva--spoj bogova prirode i duhova bogova; u nekim su teologijama ovi pojmovi zbrkani i isprepleteni, što se može vidjeti u primjeru Tora, duha-heroja koji je ujedno bio gospodar munje.

^{85:6.5 (948.5)} Ali čovjekovo obožavanje čovjeka je dostiglo vrhunac kad su zemaljski vladari počeli zahtijevati takvo poštovanje od svojih podanika, i kad su, kako bi opravdali takve zahtijeve, počeli tvrditi da vuku porijeklo od božanstva.

7. POMOĆNICI OBOŽAVANJA I MUDROSTI

^{85:7.1 (948.6)} Može se činiti da se u umovima primitivnih muškaraca i žena obožavanje prirode razvilo prirodno i spontano, premda to nije slučaj; no kroz cijeli ovaj period, u istim je ovim primitivnim umovima djelovao šesti pomoćni duh koji im je darovan kako bi usmjerio ovu ranu fazu ljudske evolucije. I u ljudskom je rodu ovaj duh neprestano budio poriv k obožavanju, unatoč tome što su najraniji oblici ispoljenja obožavanja biliizrazito primitivni. Nema sumnje da ljudski impuls k obožavanju vuče porijeklo od duha obožavanja, unatoč time što je životinjski strah motivirao iskazanje obožavanja i što je isprva bio usmjeren na predmete iz prirode.

^{85:7.2 (948.7)} Morate imati na umu da su osjećaji--a ne misli--predstavljali vodeći i upravljački utjecaj u toku cijelog evolucijskog razvoja. Primitivni um je slabo uviđao razliku između straha, poriva k izbjegavanju, poštovanja i obožavanja.

^{85:7.3 (948.8)} Kad murdost--duboko meditativno i iskustveno razmišljanje--opominje i usmjerava poriv k obožavanju, obožavanje tada počinje poprimati oblik istinske religije. Kada sedmi pomoćni duh, duh obožavanja, dostigne stadij djelotvorne službe, čovjekovo se obožavanje počinje udaljavati od prirode i prirodnih predmeta, prema Bogu prirode, vječnom Stvoritelju svih prirodnih stvari.

^{85:7.4 (949.1)} [Predstavila Blistava Večernja Zvijezda Nebadona.]