Knjiga Urantije

POGLAVLJE 53 -- LUCIFEROVA POBUNA

• Sekcije
• 1. VOĐE POBUNE
• 2. UZROCI POBUNE
• 3. LUCIFEROV MANIFESTO
• 4. POČETAK POBUNE
• 5. NARAV SUKOBA
• 6. ODANI KOMANDIR SERAFINA
• 7. POVIJEST POBUNE
• 8. SIN ČOVJEKA NA URANTIJI
• 9. TRENUTNI STATUS POBUNE

^{53:0.1 (601.1)} LUCIFER je bio briljantan primarni Sin Lanonandek iz Nebadona. Služio je u više sustava, bio savjetnik svoje grupe i dokazao se kao mudar, pronicav i učinkovit. Lucifer je nosio broj 37 svoga reda i kad su ga Melkizedeci postavili na dužnost, smatran je jednim od stotinu najsposobnijih i najbriljantnijih ličnosti od preko sedam stotina tisuća pripadnika svoje vrste. Od tako veličanstvenog početka, kroz zlo i pogrešku, obgrlio je grijeh i postao jednim od tri Sustavna Vladara u Nebadonu koji su podlijegli obmani svoga "ja" i predali se sofisterijama osobne slobode - koji su odbacili vjernost svemiru i odrekli se svojih bratskih obveza, zatvorili oči pred kozmičkim odnosima.

^{53:0.2 (601.2)} U Nebadonu, domeni Krista Mihaela, postoji deset tisuća sustava naseljenih planeta. U cijeloj povijesti Sinova Lanonandeka, tijekom cijelog njihovog djelovanja u više tisuća sustava i kozmičkih sjedišta, jedino su tri Sustavna Vladara na sebe navukla prezir vlade Sina Stvoritelja.

1. VOĐE POBUNE

^{53:1.1 (601.3)} Lucifer nije bio uzlazno biće; on je bio stvoreni Sin lokalnog svemira o kojem je rečeno: "Savršen biješe na putima svojim od dana svojega stvaranja dok ti se u srcu ne zače opačina." Više puta se savjetovao sa Svevišnjim Edentije. Lucifer je vladao "na svetoj gori Božjoj," administrativnom brdu na Jeruzemu, jer je bio na poziciji glavnog izvršitelja prostranog sustava 607 naseljenih svjetova.

^{53:1.2 (601.4)} Lucifer je bio veličanstveno biće, briljantna ličnost; stajao je neposredno iza Svevišnjih Očeva zviježđa u izravnoj liniji kozmičke vlasti. Bez obzira na Luciferov prijestup, podređene inteligencije mu nikad nisu iskazale nepoštovanje i prezir sve do Mihaelovog darivanja na Urantiji. Čak ni Mihaelov arhanđel u vrijeme Mojsijevog uskrsnuća nije "protiv njega podnio optužbu, već je jednostavno rekao, 'neka te Sudac osudi.'" Presuda u takvim slučajevima pripada Starim Danima, vladarima supersvemira.

^{53:1.3 (601.5)} Lucifer je danas pali i svrgnuti Suvereni Vladar Satanije. Samodopadljivost je jako opasna, čak i u uzvišenih ličnosti nebeskog svijeta. O Luciferu je rečeno: "Srce ti se izoholi zbog ljepote tvoje; mudrost svoju odnemari zbog svojih darova." Vaš je drevni prorok spoznao njegovu tužnu poziciju kad je rekao: "Kako pade s nebesa, Luciferu, sine Zorin! Kako li si oboren, ti koji se usudi donijeti metež na svjetove!"

^{53:1.4 (602.1)} Na Urantija niste toliko upoznati s Luciferom zbog toga što je ovaj postavio svog prvog poručnika, Satana, da zastupa njegov slučaj na vašem planetu. Satan je bio član iste primarne skupine Lanonandeka, ali nikada nije djelovao kao Sustavni Vladar; on se u cjelosti poveo za Luciferovom pobunom. "Đavo" nije nitko drugi nego Kaligastija, svrgnuti Planetarni Knez Urantije i Sin sekundarnog reda Lanonandeka. U vrijeme kad je Mihael bio utjelovljen na Urantiji, Lucifer, Satan i Kaligastija su se se zajednički urotili kako bi uništili njegovu misiju darivanja. Ali njihovo nastojanje je u cjelosti propalo.

^{53:1.5 (602.2)} Abadon je bio šef Kaligastijinog osoblja. On je slijedio svog gospodara u pobunu, te je od tada djelovao kao glavni izvršitelj pobunjenika na Urantiji. Belzebub je bio vođa nevjernih srednjih bića koja su se pridružila snagama izdajnika Kaligastije.

^{53:1.6 (602.3)} Zmaj je s vremenom postao simbolom svih tih zlih osoba. Prilikom Mihaelove pobjede, "Gabrijel siđe sa Salvingtona i uhvati zmaja (sve vođe pobune) dok se ne navrši jedno doba." O pobunjenim serafinima Jeruzema stoji zapisano: "I anđele koji nisu sačuvali svojeg dostojanstva nego su ostavili svoje boravište, on ih je stavio u čvrste okove tame do suda velikoga dana."

2. UZROCI POBUNE

^{53:2.1 (602.4)} Sa Satanom, svojim prvim pomoćnikom, Lucifer je vladao na Jeruzemu više od pet stotina tisuća godina kad su se njih dvojica u svojim srcima počeli okretati protiv Oca Svih i Mihaela, njegova Sina-namjesnika.

^{53:2.2 (602.5)} U sustavu Satanije nisu postojali nikakvi naročiti ili osebujni razlozi koji su bili uzrok ili poticaj pobuni.Vjerujemo da se ova ideja začela i oblikovala u Luciferovom umu i da bi je on sproveo u djelo gdje god bio na dužnosti. Lucifer je prvo najavio svoje planove Satanu, ali mu je trebalo par mjeseci da pokvari um svog sposobnog i briljantnog suradnika. Međutim, nakon što je prihvatio pobunjeničke teorije, ovaj je postao odvažnim i iskrenim zagovornikom "pozivanja na vlastita prava i slobode."

^{53:2.3 (602.6)} Nitko nikada nije naveo Lucifera na pobunu. Ideja pozivanja na vlastita prava protivno volji Mihaela i planovima Oca Svih - kako su ovi planovi zastupljeni u Mihaelu - javila se u njegovom umu. Luciferov odnos sa Sinom Stvoriteljem je uvijek bio blizak i srdačan. Prije uzvišenja svog vlastitog uma, Lucifer nikada nije otvoreno izrazio nezadovoljstvo s kozmičkom administracijom. No unatoč njegovoj šutnji, Ujedinjeni Dani su više od stotinu godina standarnog vremena sa Salvingtona odražavali Uversi da u Luciferovom umu nije vladao spokoj. Ovu su informaciju priopćili ne samo Sinu Stvoritelju, već i Očevima Zviježđa na Norlatiadeku.

^{53:2.4 (602.7)} Tijekom tog razdoblja, Lucifer je postajao sve kritičniji u pogledu cjelokupnog plana kozmičke administracije, premda je uvijek priznavao svesrdnu odanost Vrhovnim Vladarima. Njegov prvi otvoreni izraz nelojalnosti nije nastupio sve do Gabrijelovog posjeta Jeruzemu, samo nekoliko dana prije otvorenog proglašenja Luciferove Deklaracije Nezavisnosti. Gabrijel je bio po tako dubokim dojmom izvjesnosti predstojeće pobune da je otišao izravno na Edentiju da se posavjetuje s Očevima Zviježđa u pogledu mjera koje mogu poduzeti u slučaju otvorene pobune.

^{53:2.5 (603.1)} Vrlo je teško navesti točan uzrok ili uzroke koji su konačno kulminirali u Luciferovoj pobuni. Samo u jedno smo sigurni, a to je: Što god je dalo povoda početku pobune, jedino se moglo javiti u Luciferovom umu. Njegov ponos je morao porasti do razine samoobmane, sve dok Lucifer nije doista postao uvjeren da je njegovo razmišljanje o pobuni zapravo bilo za dobro sustava, ako ne i svemira. Prije nego što su njegovi planovi mogli rezultirati raskrikavanjem iluzija, njegov je ponos - koji je bio izvorni uzrok problema - nesumnjivo dosegao suviše velike proporcije kako bi se mogao tu zaustaviti. Nakon što je u određenom času postao neiskren u svom iskustvu, zlo je preraslo u hotimičan i svojevoljan grijeh. Ovakav razvoj događaja potvrđuju kasniji postupci ovog veličanstvenog izvršitelja. Premda je imao priliku za pokajanje, samo su neki od njegovih podređenih prihvatili ponuđenu milost. Na zahtjev Očeva Zviježđa, Vjerni Dani Edentije su Mihaelu osobno predstavili plan za spasenje ovih zloglasnih pobunjenika, ali on je više puta odbacio milost Sina Stvoritelja i to sa sve većim prezirom i omalovažavanjem.

3. LUCIFEROV MANIFESTO

^{53:3.1 (603.2)} Kakvi god bili rani počeci problema u srcima Lucifera i Satana, pobuna je konačno primila oblik Luciferove Deklaracije Nezavisnosti. Moto pobune je izražen u tri dijela:

^{53:3.2 (603.3)} 1. Stvarnost Oca Svih. Lucifer je tvrdio da Otac Svih doista ne postoji, da su fizička gravitacija i prostorna energija sastavni dio kozmosa, te da je Otac bio mit koji su izmislili Rajski Sinovi kao izgovor za držanje vlasti u svemirima u Očevo ime. Negirao je da je ličnost bila dar Oca Svih. Dalje je tvrdio da su finalisti bili u tajnom dosluhu s Rajskim Sinovima kako bi krišom zavarali cijelu tvorevinu, kako se nikad nisu vratili s jasnom idejom Očeve stvarne ličnosti kakva se može doživjeti na Raju. To što su drugi smatrali pobožnim štivanjem, on je smatrao ignorancijom. Ova je optužba bila drastična, strašna i bogohulna. A upravo je ovaj maskirani napad na finaliste bio to što je nesumnjivo navelo uzlazne državljane Jeruzema da se čvrsto i ustrajno odupru prijedlozima ovog pobunjenika.

^{53:3.3 (603.4)} 2. Kozmička vlada Sina Stvoritelja - Mihaela. Lucifer je tvrdio da lokalni sustavi trebaju biti autonomni. Prosvjedovao je protiv prava Mihaela - Sina Stvoritelja - da preuzme suverenitet nad Nebadonom u ime tobožnjeg Rajskog Oca i da zahtijeva da sve ličnosti priznaju odanost neviđenom Ocu. Tvrdio je da je cijeli plan obožavanja bio mudra spletka koja je imala za cilj veličanje Rajskih Sinova. Bio je spreman priznati Mihaela kao svog Stvoritelja-oca, ali ne kao svog Boga i zakonitog vladara.

^{53:3.4 (603.5)} Najogorčenije je napao pravo Starih Dana - "inozemnih velmoža" - da se upliću u poslove lokalnih sustava i svemira. Ove je vladare osudio kao tiranine i uzurpatore. Pozvao je svoje sljedbenike da vjeruju da se niti jedan od tih vladara ne bi mogao uplitati u nesmetano djelovanje pune domaće vlasti, ako se ljudi i anđeli odvažno pozovu na svoja prava i hrabro ih odbrane.

^{53:3.5 (603.6)} Tvrdio je da bića koja vuku prijeklo s individualnih planeta mogu spriječiti djelovanje izvršitelja Starih Dana u lokalnim sustavima, ako se ova bića pozovu na svoju nezavisnost. Držao je da je besmrtnost bila svojstvena svim ličnostima sustava, da je produženje života bilo prirodno i automatsko i da bi sva bića imala vječni život da nije proizvoljnih i nepravednih postupaka izvršitelja Starih Dana.

^{53:3.6 (604.1)} 3. Napad na univerzalni plan uzlazne smrtne obuke. Lucifer je tvrdio da se previše vremena i energije ulaže na temeljitu obuku uzlaznih smrtnika u načelima kozmičke administracije, načelima koja su navodno bila nemoralna i neosnovana. Prosvjedovao je protiv vjekovnog programa pripreme smrtnika prostora za neku nepoznatu sudbinu i ukazao na prisutnost korpusa finalista na Jeruzemu kao dokaz da su ti smrtnici proveli duga stoljeća u pripremi za neku izmišljenu sudbinu. Sa podsmijehom je istaknuo da je finaliste čekala sudbina koja nije bila ništa bolja od povratka na nerazvijene planete slične njihovim rodnim svjetovima. Ukazao je na to da su finalisti bili iskvareni prekomjernom disciplinom i dugotrajnom obukom i da su bili izdajnici svojih bližnjih samim svojim sudjelovanjem u programu koji je cijeloj tvorevini nametao ropske okove fiktivnog mita o vječnoj sudbini uzlaznih smrtnika. Tvrdio je kako su uzlazna bića trebala uživati slobodu individualnog samoopredjeljenja. Kritički je doveo u pitanje cijeli plan smrtnog uspona pod pokroviteljstvom Rajskih Sinova Boga i uz podršku Beskonačnog Duha.

^{53:3.7 (604.2)} I upravo je s takvom Deklaracijom Nezavisnosti Lucifer započeo svoju orgiju tame i smrti.

4. POČETAK POBUNE

^{53:4.1 (604.3)} Luciferov manifesto je objavljen na godišnjem zboru Satanije na staklenom moru, u prisutnosti okupljenog mnoštva na Jeruzemu posljednjeg dana u godini, prije otprilike dvije stotine tisuća godina Urantija vremena. Satan je proglasio da bića mogu iskazati obožavanje kozmičkim silama - fizičkim, intelektualnim i duhovnim - ali da odanost mogu pokloniti samo stvarnom i prisutnom vladaru, Luciferu, "prijatelju ljudi i anđela" i "Bogu slobode."

^{53:4.2 (604.4)} Pozivanje na vlastita prava je bilo bojni poklik Luciferove pobune. Jedan od njegovih glavnih argumenata je bio da, ako je Melkizedecima i drugim skupinama pripadala i odgovarala samouprava, onda su svi drugi redovi inteligencije trebali biti samoupravni. Ustrajno i neustrašivo je zagovarao "ravnopravnost uma" i "bratstvo intelignecije." Tvrdio je da svaki vid uprave treba biti ograničen na lokalne planete i njihovu dobrovoljnu konfederaciju u lokalnim sustavima.Nije dopuštao bilo kakav drugi oblik nadzora. Planetarnim Kneževima je obećao da će preuzeti vlast nad svjetovima kao njihovi vrhovni izvršitelji. Usprotivio se vođenju zakonodavnih poslova na centrima zviježđa i vođenju sudskih poslova na centru svemira. Tvrdio je da sve ove funkcije trebaju biti koncentrirane na upravnim sjedištima sustava, te se prihvatio zadaće da upostavi svoju vlastitu zakonodavnu skupštinu i organizira svoje vlastite sudove u nadležnosti Satana. A isto je naložio i kneževima svih drugih otpadničkih svjetova.

^{53:4.3 (604.5)} Kompletno osoblje Luciferovog administrativnog kabineta je prešlo na njegovu stranu, te su javno prisegnuti kao službenici ovog novog poglavara "oslobođenih svjetova i sustava."

^{53:4.4 (605.1)} Dok su se u Nebadonu već dogodile dvije pobune, one su se odigrale u udaljenim zviježđima. Lucifer je držao da su ove pobune doživjele neuspjeh zbog toga što većina inteligencija nije odabrala slijediti svoje vladare. Zagovarao je "većinsku vlast" i "nepogrešivost uma." Činilo se da je sloboda koju su mu dali kozmički vladari išla na ruku njegovim zlim tvrdnjama. On je prkosio svim svojim nadređenima; oni se naočigled nisu obazirali na njegova djela. Imao je odriješene ruke da nesmetano sprovede planiranu obmanu.

^{53:4.5 (605.2)} Lucifer je tumačio sve milostive odgode u sprovedbi pravde kao dokaz nesposobnosti Rajskih Sinova da zaustave pobunu. Otvoreno je prkosio i arogantno provocirao Mihela, Imanuela i Stare Dane ukazujući na njihovu pasivnost kao jasan dokaz nemoći svemirskih i supersvemirskih vlada.

^{53:4.6 (605.3)} Gabrijel je bio osobno prisutan tijekom svih ovih izdajničkih postupaka i samo je najavio da će u dogledno vrijeme dati izjavu u ime Mihaela i da će sva bića imati priliku da donesu svoje odluke slobodno i bez pritiska; da je "vlada Sinova u ime Oca tražila samo onu odanost i predanost koje su bile dobrovoljne, iskrene i imune na sofisterije."

^{53:4.7 (605.4)} Luciferu je dopušteno da u cjelosti uspostavi i temeljito organizira svoju pobunjeničku vladu prije nego se Gabrijel na bilo koji način usprotivio pravu na odcjepljenje ili založio za ublaženje učinaka pobunjeničke propagande. Ali Očevi Zviježđa su smjesta ograničili djelovanje tih nelojalnih ličnosti na sustav Satanije. Ipak, ovo je razdoblje odgode bilo vrijeme velike kušnje i samoispitivanja svih odanih bića iz cijele Satanije. Više godina je vladao opći metež, dok je velika zbrka zahvatila prebivališne svjetove.

5. NARAV SUKOBA

^{53:5.1 (605.5)} Nakon izbijanja pobune u Sataniji, Mihael se posavjetovao sa svojim rajskim bratom, Imanuelom. Nakon ove značajne sjednice, Mihael je najavio da će slijediti istu metodu koja je korištena u sličnim pobunama u prošlosti - stav nemiješanja.

^{53:5.2 (605.6)} U vrijeme ove i dvaju prethodnih pobuna, svemir Nebadon nije imao apsolutnog i osobnog vladara. Mihael je vladao po božanskom pravu, kao namjesnik Oca Svih, ali još nije stekao svoje osobno pravo. On u to vrijeme nije završio svoju karijeru darivanja; tada nije bio nositelj "sve vlasti na nebu i zemlji."

^{53:5.3 (605.7)} Od početka pobune pa sve do njegova ustoličenja u ulozi suverenog vladara Nebadona, Mihael se nije uplitao u djelovanje Luciferovih pobunjenika; dopustio im je da se slobodno i neometano kreću gotovo dvije stotine tisuća godina Urantija vremena. Krist Mihael danas ima dovoljno moći i ovlasti da djeluje neodložno, čak i po kratkom postupku, naspram takvog izbijanja nelojalnosti, ali sumnjamo da bi u svojoj suverenoj vlasti promijenio svoje stavove u slučaju nove pobune.

^{53:5.4 (605.8)} Kako se Mihael odlučio ne uplitati u ratoborne poteze Luciferovih pobunjenika, Gabrijel je sazvao svoje osoblje na Edentiji, te je zajedno sa Svevišnjima odlučio preuzeti vlast nad odanim bićima Satanije. Mihael je ostao na Salvingtonu dok je Gabrijel otišao na Jeruzem da preuzme vlast na svijetu posvećenom Ocu - istom Ocu Svih čiju su ličnost Lucifer i Satan doveli u pitanje - u prisutnosti okupljenog mnoštva odanih ličnosti, gdje je podigao Mihaelovu zastavu, materijalni emblem sveopće vlasti Trojstva - tri azurno plave koncentrične kružnice na bijeloj podlozi.

^{53:5.5 (606.1)} Luciferov emblem je imao jednu crvenu kružnicu na bijeloj podlozi, u čijem je središtu bio crni krug.

^{53:5.6 (606.2)} "Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael vodio kao zapovjednik svojih anđela protiv zmaja (Lucifera, Satana i otpadničkih kneževa); a zmaj i njegovi pobunjeni anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati." Ovaj "rat u nebu" nije bio fizička bitka, kao ratovi koji se vode na Urantiji. U ranim danima borbe, Lucifer je dominirao planetarnom pozornicom. Is svog je obližnjeg stožera Gabrijel ustrajno nastojao raskrinkati pobunjeničke sofisterije. Različite ličnosti na planeti koje su bile u nedoumici između dvaju strana, imale su priliku posjetiti obje sukobljene strane dok nisu bile spremne donijeti svoju konačnu odluku.

^{53:5.7 (606.3)} No, ovaj je rat u nebu bio užasan i vrlo stvaran. Dok nije bio obilježen barbarskim grozotama fizičkog ratovanja na nezrelim svjetovima, ovaj je sukob bilo daleko kobniji; u materijalnom ratovanju ljudi riskiraju materijalne živote, ali rat u nebu odlučuje o pitanju vječnog života.

6. ODANI KOMANDIR SERAFINA

^{53:6.1 (606.4)} Mnoga plemenita i inspirativna djela obilježavaju vrijeme od izbijanja prvih neprijateljstava do upostave novog upravnog sustava pod novim osobljem. No, najuzbudljiviji od svih smjelih podviga pobožnosti pripadaju hrabrom Manotiji, drugom zapovjedniku serafina sa sjedištem na Sataniji.

^{53:6.2 (606.5)} Na početku pobune na Jeruzemu, šef serafinskog mnoštva je prešao na stranu Luciferove pobune. Ovo nesumnjivo objašnjava zašto je tako veliki broj serafina četvrtog reda iz redova sustavne administracije skrenuo s puta. Serafinski je vođa bio duhovno zaslijepljen briljantnom ličnošću Lucifera; ovaj je svojim šarmom fascinirao niže redove nebeskih bića. Oni jednostavno nisu mogli shvatiti da je tako blistava ličnost mogla skrenuti s puta.

^{53:6.3 (606.6)} Ne tako davno, opisujući događaje vezane uz početak Luciferove pobune, Monotija je rekao: "Za mene, najuzbudljiviji trenutak senzacionalne avanture koja je nastala prilikom Luciferove pobune bio je kad sam, kao drugi serafinski zapovjednik, odbio sudjelovati u uvredi koju su pobunjenici planirali nanijeti Mihaelu; i moćni pobunjenici su me svim silama zajednički nastojali uništiti. Jeruzem je bio u strašnom metežu, ali niti jedan odani serafin nije nastradao.

^{53:6.4 (606.7)} "Pri padu mojih nadređenih, na mene je prešlo da preuzmem upravu nad anđeoskim mnoštvom kao titularni poglavar nad zbunjenim serafinskim poslovima sustava. Imao sam moralnu podršku Melkizedeka, vrijednu pomoć većine Materijalnih Sinova, dok me je izdala velika skupina bića moga reda i dok su me veličanstveno podržali uzlazni smrtnici Jeruzema.

^{53:6.5 (606.8)} "Nakon što je Luciferova pobuna automatski presjekla vezu s krugovima zviježđa, bili smo ovisni o odanosti našeg informacijskog korpusa preko kojeg smo Edentiji slali pozive za pomoć s obližnjeg sustava Rantulije; a otkrili smo da su kraljevstvo reda, intelekt odanosti i duh istine sami po sebi izvojevali pobjedu nad pobunom, prevagnuli nad pozivanjem na vlastita prava i takozvanom osobnom slobodom; bili smo u stanju ne pokleknuti do dolaska novog Sustavnog Vladara, dostojnog nasljednika Lucifera. I odmah nakon toga bio sam pripojen korpusu Melkizedeka-primatelja Urantije, gdje sam preuzeo sudbenu nadležnost nad odanim skupinama serafina na svijetu izdajnika Kaligastije koji je proglasio svoj svijet pripadnikom novostvorenog sustava 'oslobođenih svjetova i emancipiranih ličnosti' u svojoj neslavnoj Deklaraciji Nezavisnosti upućenoj 'ljubiteljima slobode, slobodoumnim i progresivnim inteligencijama svjetova Satanije koja je bila pod lošom i neuspjelom administrativnom upravom."

^{53:6.6 (607.1)} Ovaj je anđeo još u službi na Urantiji, gdje radi kao suradnik serafinskog šefa.

7. POVIJEST POBUNE

^{53:7.1 (607.2)} Luciferova pobuna se proširila na cijeli sustav. Trideset sedam separatističkih Planetarnih Kneževa je uglavnom navelo administracije svojih svjetova da se priklone drevnom pobunjeniku. Samo na Panoptiji, Planetarni Knez nije uspio zavesti svoj narod. Na ovom svijetu, pod upravom Melkizedeka, ljudi su ujedinjeno podržali Mihaela. Na tom svijetu upravu je preuzela djevojka po imenu Elanora, tako da ni jedna smrtna duša ovog zaraćenog svijeta nije prišla Luciferu. I do današnjeg dana, Panopčani služe na sedmom prijelaznom svijetu Jeruzema kao skrbnici i graditelji Očevog svijeta i njegovih obližnjih sedam pritvornih svjetova. Ne samo što Panopčani doslovce služe kao čuvari ovih svjetova, oni također izvršavaju Mihaelove osobne naloge za uljepšavanje ovih svjetova za neku nepoznatu buduću svrhu.A oni izvode ove radove dok se nalaze na putu za Edentiju.

^{53:7.2 (607.3)} Tijekom tog razdoblja, Kaligastija je zagovarao izvršenje Luciferovih planova na Urantiji. Dok su Melkizedeci vješto blokirali rad odmetničkog Planetarnog Kneza, sofisterije neobuzdane slobode i zablude pozivanja na vlastita prava već su imale priliku obmanuti primitivne ljude ovog mladog i nerazvijenog svijeta.

^{53:7.3 (607.4)} Sva propaganda odcjepljenja morala je ići preko osobnih nastojanja, kako su nadglednici sustavnih krugova presjekli ne samo službu emitiranja, već i sve druge metode međuplanetarne komunikacije. Pri izbijanju pobune, cijeli je sustav Satanije odsječen od krugova zviježđa i svemira. U ovom razdoblju, serafinski posrednici i Osamljeni Glasnici su prenosili sve poruke u sustav i iz njega. Krugovi svjetova koji su bili zahvaćeni pobunom također su bili presječeni, kako Lucifer ne bi mogao iskoristiti ove kanale za širenje svojih užasnih planova. A ovi krugovi neće biti ponovo uspostavljeni sve dok drevni pobunjenik živi u granicama Satanije.

^{53:7.4 (607.5)} Bila je to pobuna Lanonadeka. Viši redovi sinova lokalnog svemira nisu prišli Luciferovoj pobuni, premda je nekolicina Nositelja Života na pobunjeničkim planetima u nekoj mjeri pala pod utjecaj pobune izdajničkih kneževa. Ni jedan Potrojstvljeni Sin nije skrenuo s puta. Melkizedeci, arhanđeli i Blistave Večernje Zvijezde su svi ostali vjerni Mihaelu, te su se s Gabrijelom hrabno borili za Očevu volju i Sinovu vlast.

^{53:7.5 (608.1)} Ni jedno biće porijeklom s Raja nije prišlo pobuni. Zajedno s Osamljenim Glasnicima, postavili su svoje glavno sjedište na svijetu Duha, te su ostali pod vlasti Vjernih Dana iz Edentije. Nije se odmetnuo ni jedan miritelj, niti je i jedan Nebeski Snimatelj skrenuo s puta. No, velike gubitke su pretrpjeli Morontija Pratitelji i Učitelji Prebivališnih Svjetova.

^{53:7.6 (608.2)} Među visokim redovima serafina nije izgubljen ni jedan anđeo, dok je među narednim - višim redom - veliki broj podlijegao obmani. Obmanut je i manji broj trećeg ili nadgledničkog reda anđela. No, četvrti red - administrativna skupina - je pretrpio velike gubitke, a to su serafini koji obično primaju dužnosti na sjedištima sustava. Monotija je spasio gotovo dvije trećine ovih bića, premda je nešto malo više od jedne trećine pratilo svog poglavara u pobunu. S nevjernim serafinima izgubljena je i trećina ukupnog broja kerubina Jeruzema koji su pripojeni administrativnim anđelima.

^{53:7.7 (608.3)} Od planetarnih anđeoskih pomoćnika, izgubljena je otprilike jedna trećina anđela pripojenih Materijalnim Sinovima, dok je obmanuto gotovo deset posto prijelaznih služitelja. Simbolično, Ivan bilježi ove događaje opisom velikog crvenog zmaja: "Njegov rep pomete trećinu nebeskih zvijezda i surva ih u tamu."

^{53:7.8 (608.4)} Najveći gubitak je nastupio u redovima anđela, dok je među srednjim bićima koja su prišla pobuni najveći broj bio iz nižih redova inteligencije. Od 681, 217 Materijalnih Sinova koji su izgubljeni u Sataniji, devedeset pet posto je posljedica Luciferove pobune. Veliki broj srednjih bića je izgubljen na onim individualnim planetima gdje su Planetarni Kneževi prišli na stranu Lucifera.

^{53:7.9 (608.5)} Ova je pobuna po mnogo čemu bila najrasprostranjenija i najpogubnija od svih sličnih pojava u Nebadonu. Više ličnosti je sudjelovalo u ovoj pobuni nego u drugim dvjema. I zauvijek je velika sramota što poslanici Lucifera i Satane nisu poštedjeli škole za obuku mladeži smještene na kulturnom planetu finalista nego su nastojali pokvariti umove ove nezrele mladeži koja je tako milostivo izbavljena s evolucijskih svjetova.

^{53:7.10 (608.6)} Uzlazni smrtnici su bili ranjivi, ali su odoljeli sofisterijama pobune mnogo bolje od nižih duhova. Dok je na nižim prebivališnim svjetovima podlijegao veliki broj bića koja nisu postigla konačni spoj s Ispravljačima, treba zabilježiti u slavu mudrosti uzlaznog programa da ni jedan satanijski uzlazni državljanin s prebivalištem na Jeruzemu nije sudjelovao u Luciferovoj pobuni.

^{53:7.11 (608.7)} Iz sata u sat i iz dana u dan, stanice za emitiranje širom Nebadona su bile preplavljene zabrinutim promatračima iz svih mogućih redova nebeske inteligencije, koji su budno pratili dnevna izvješća u vezi satanijske pobune i koji su se jako radovali vijestima o nepokolebljivoj odanosti uzlaznih smrtnika pod vodstvom Melkizedeka i njihovom uspješnom odupiranju kombiniranim i dugotrajnim naporima svih zlih i podmuklih sila koje su se tako brzo okupile pod stijegom pobune i zla.

^{53:7.12 (608.8)} Prošle su dvije godine po vremenu sustava od "rata u nebu" do postavke Luciferovog nasljednika. No, na kraju je došao novi Suvereni Vladar koji se sa svojim osobljem spustio na stakleno more. Ja sam bio među rezervistima koje je Gabrijel mobilizirao na Edentiji i dobro se sjećam Lanaforgove poruke Ocu Zviježđa na Norlatiadeku. Ona je glasila: "Nije izgubljen ni jedan državljanin Jeruzema. Svi uzlazni smrtnici su preživjeli surovi i teški ispit kao posvemašnji pobjednici." A ova je poruka upućena na Salvington, Uversu i Raj kao potvrda da iskustvo opstanka smrtnim uzlazom predstavlja najvišu sigurnost protiv pobune i najsigurniju zaštitu od grijeha. Ova je plemenita grupa vjernih smrtnika Jeruzema brojala nekih 187,432, 811 bića.

^{53:7.13 (609.1)} S postavkom Lanaforga, drevni pobunjenici su svrgnuti i izgubili su sve upraviteljske moći, premda im je dopuštena sloboda kretanja Jeruzemom, moronija svjetovima, pa čak i pojedničanim naseljenim svjetovima. Nastavili su svoja obmanjiva i varljiva nastojanja da stvore pometnju zavodeći umove ljudi i anđela. Ali što se tiče njihovog rada na administrativnoj gori Jeruzema, "mjesta za njih više nije bilo na nebu."

^{53:7.14 (609.2)} Dok je Luciferu oduzet svaki oblik administrativne uprave u Sataniji, u to vrijeme nije bilo moći ili suda u lokalnom svemiru koji su mogli pritvoriti ili uništiti ovog ništavnog pobunjenika; Mihael tada nije imao suverenu vlast. Stari Dani su pružili podršku Očevima Zviježđa u njihovom preuzimanju uprave nad sustavom, ali još uvijek nisu donijeli ni jednu presudu nad brojnim otvorenim žalbama u vezi sadašnjeg statusa i budućeg uništenja Lucifera, Satana i njihovih suradnika.

^{53:7.15 (609.3)} Drevni pobunjenici su tako imali slobodu kretanja cijelim sustavom, gdje su nastojali proširiti svoje doktrine nezadovoljstva i pozivanja na vlastita prava. No, za gotovo dvije stotine tisuća godina Urantija vremena, oni nisu bili u stanju zavarati ni jedan drugi svijet. Nakon pada trideset sedmog svjeta, nije izgubljen ni jedan drugi svijet Satanije, čak ni mlađi svjetovi koji su naseljeni nakon pobune.

8. SIN ČOVJEKA NA URANTIJI

^{53:8.1 (609.4)} Lucifer i Satan su se slobodno kretali sustavom Satanije do završetka Mihaelove misije darivanja Urantiji.Oni su se zadnji put zajedno našli na vašem svijetu dok su skupa nastojali izvršiti napad na Sina Čovječjeg.

^{53:8.2 (609.5)} Nekada, prilikom povremenih skupova Planetarnih Kneževa - "Božjih Sinovi" - "I Satan bi došao," tvrdeći da je bio predstavnik svih izoliranih svjetova palih Planetarnih Kneževa. Međutim, njemu je uskraćena takva sloboda nakon Mihaelovog završnog darivanja. Njihov pokušaj korumpiranja Mihaela za vrijeme njegovog darivanja u tijelu, koštao je Lucifera i Satana simpatije svih bića cijele Satanije ili preciznije, područja izvan izoliranih svjetova grijeha.

^{53:8.3 (609.6)} Mihaelovo darivanje je okončalo Luciferovu pobunu širom cijele Satanije, izuzev na planetima odmetnulih Planetarnih Knezova. I u tome leži značaj Isusovog osobnog iskustva neposredno prije smrti u tijelu, kad je jednom prilikom rekao svojim učenicima, "Vidjeh Satana gdje pade kao munja s neba." I Satan je došao s Luciferom na Urantiju radi ove najsudbonosnije bitke.

^{53:8.4 (609.7)} Sin Čovjeka je bio uvjeren u svoj uspjeh, a on je znao da će njegova pobjeda na vašem svijetu zauvijek riješiti pitanje statusa njegovih višestoljećnih neprijatelja, ne samo u Sataniji već i u druga dva sustava zahvaćena grijehom. Kad je vaš Učitelj u odgovor na Luciferov prijedlog mirno i s božanskom sigurnošću odgovorio, "Odstupi, Satane," njegove su riječi donijele nastavak života smrtnicima i sigurnost anđelima. To je, u principu, bio stvarni svršetak Luciferove pobune. Istina, sudovi Uverse još uvijek nisu bili donijeli konačnu odluku u vezi Gabrijelove optužbe koja je tražila uništenje pobunjenika, no takva će odluka nesumnjivo biti donesena u pravi trenutak kako je već poduzet prvi korak prema saslušanju.

^{53:8.5 (610.1)} Sve do otprilike u vrijeme njegove smrti, Sin Čovječji je priznavao Kaligastiju kao nominalnog Kneza Urantije. Isus je rekao: "Sad je sud ovome svijetu; sad će knez ovoga svijeta biti bačen van." Isus je zatim još bliže završetku svog životnog puta, rekao: "Donesena je presuda Knezu ovoga svijeta." I upravo je ovaj svrgnuti i diskreditirani Knez taj koji je nekoć nazivan "Bogom Urantije."

^{53:8.6 (610.2)} Posljednji Mihaelov čin prije nego što će napustiti Urantiju, bio je ponuda milosti Kaligastiji i Daligastiji, koju su oni odbili s prezirom. Kaligastija, vaš odmetnuli Planetarni Knez, još uvijek se slobodno kreće na Urantiji i izvršava svoje pokvarene zamisli, ali on nema moć da uđe u ljudske umove ili da se približi ljudskim dušama da ih iskuša ili korumpira, osim ako oni uistinu žele prokletstvo njegove zle prisutnosti.

^{53:8.7 (610.3)} Prije Mihaelovog darivanja, ovi su vladari tame nastojali održati svoju vlast na Urantiji, neprestano se nastojeći oduprijeti nižim i podređenim nebeskim ličnostima. Ali od dana Duhova, ovaj izdajnik Kaligastija i njegov jednako prezreni suradnik Daligastija su ponizni pred božanskim veličanstvom Rajskih Misaonih Ispravljača i zaštitničkog Duha Istine - Mihaelovog duha - koji je izliven na sve ljude.

^{53:8.8 (610.4)} Ali i pored toga, ni jedan zbačeni duh nikad nije imao moć da zaposjedne umove ili da uznemirava duše Božje djece. Ni Satan ni Kaligastija nikad nisu mogli prići ljudima koji su Božji sinovi po vjeri; vjera je djelotvoran zaštitni oklop protiv grijeha i nitkovluka. Istina je: "Onaj koji je rođen od Boga sebe čuva, i zli ga se ne dotiče."

^{53:8.9 (610.5)} Uopćeno, kada slabi i razuzdani smrtnici misle da se nalaze pod utjecajem vragova i demona, oni su ustvari pod utjecajem svojih vlastitih niskih unutarnjih tendencija, vođeni vlastitim prirodnim sklonostima. Ljudi pripisuju đavlu mnogo zla koje ovaj nikada nije počinio. Kaligastija je relativno bespomoćan od Kristova raspeća.

9. TRENUTNI STATUS POBUNE

^{53:9.1 (610.6)} Na samom početku Luciferove pobune, Mihael je ponudio spasenje svim pobunjenicima. Svima koji su bili voljni pokazati dokaz o iskrenom pokajanju, on je nakon postizanja punog kozmičkog suvereniteta ponudio oprost i povratak na neki oblik kozmičke službe. Ni jedan od lidera nije prihvatio ovu milostivu ponudu. Ali tisuće anđela i nižih redova nebeskih bića, uključujući i stotine Materijalnih Sinova i Kćeri, su prihvatili milosni proglas Panopčana i primili rehabilitaciju po Isusovom uskrsnuću prije tisuću devet stotina godina. Ta bića su zatim prevedena na Očev svijet Jeruzema, gdje tehnički moraju ostati dok sudovi Uverse ne izreknu presudu u slučaju Gabrijela protiv Lucifera. Ali nema sumnje da će po donošenju odluke o uništenju, te ličnosti koje se budu pokajale biti spašene i izuzete iz odluke o uništenju. Ove uvjetno oslobođene duše trenutno surađuju s Panopčanima u radu na održavanju Očevog svijeta.

^{53:9.2 (611.1)} Drevni prevarant nije bio na Urantiji od dana kada je pokušao navesti Mihaela da skrene s puta dovršenja darivanja i konačnog i definitivnog primitka bezuvjetne vlasti u Nebadonu. Nakon što je Mihael ustoličen kao vladar Nebadona, agenti Starih Dana s Uverse su odveli Lucifera u pritvor i on je od tada ostao zatvorenik na prvom satelitu Očeve skupine prijelaznih svjetova Jeruzema. I vladari drugih svjetova i sustava imaju priliku vidjeti svršetak života nevjernog Suverenog Vladara Satanije. Pavao je bio upoznat sa statusom ovih pobunjeničkih vođa nakon Mihaelovog darivanja, jer on je opisao Kaligastijine vođe kao "duhovnu sile zle koje borave u nebeskim prostorima."

^{53:9.3 (611.2)} Nakon što je Mihael preuzeo vrhovnu vlast nad Nebadonom, on je podnio molbu Starim Danima da mu daju opunomoćenje da pritvori sve ličnosti koje su sudjelovale u Luciferovoj pobuni dok sudovi supersvemira ne riješe tužbu koju je Gabrijel podnio protiv Lucifera, koja je uvedena u arhive vrhovnog suda Uverse prije gotovo dvije stotine tisuća godina Urantija vremena. Što se tiče glavnog sustavnog sjedišta, Stari Dani su udovoljili Mihaelovoj molbi s jednom iznimkom: Satanu je dopušteno da povremeno posjeti odmetnule kneževe palih svjetova dok ovi odmetnuli svjetovi ne prihvate Božjeg Sina ili dok sudovi Uverse ne počnu suđenje u slučaju Gabrijela protiv Lucifera.

^{53:9.4 (611.3)} Satan je mogao doći na Urantiju zbog toga što vaš svijet nije imao Sina u rezidenciji - Planetarnog Kneza ili Materijalnog Sina. Makiventa Melkizedek je bio proglašen zamjenikom Planetarnog Kneza Urantije, dok je otvaranje Gabrijelove tužbe protiv Lucifera obilježilo uvođenje privremenih planetarnih režima na svim izoliranim svjetovima. Istina da je Satan periodično posjećivao Kaligastiju i druge pale kneževe sve do doba ovih otkrivenja, kada je došlo do prvog saslušanja Gabrijelove molbe za uništenje drevnih pobunjenika. Satan je sada u bezuvjetnom pritvoru na pritvornim svjetovima Jeruzema.

^{53:9.5 (611.4)} Od Mihaelovog završnog darivanja nitko u cijeloj Sataniji nije zatražio da posjeti pritvorne svjetove da služi zatočenim pobunjenicima. Više ni jedno biće nije prišlo na stranu ovog varalice. Za tisuću devet stotina godina status je nepromijenjen.

^{53:9.6 (611.5)} Mi ne tražimo ukidanje postojećih ograničenja u Sataniji dok Stari Dani ne donesu konačno riješenje postupka koji se vodi protiv drevnih pobunjenika. Krugovi sustava neće biti ponovo uspostavljeni dok Lucifer živi. U međuvremenu, on je u potpunosti neaktivan.

^{53:9.7 (611.6)} Na Jeruzemu, pobuna je već okončana. Na palim svjetovima, ona će biti okončana s dolaskom božanskihSinova. Vjerujemo da su svi pobunjenici koji će ikada prihvatiti milost tako već učinili. Čekamo najnovije vijesti koje ovim izdajnicima trebaju uskratiti egzistenciju ličnosti. Čekamo da izvršni kanal emitira presudu Uverse i da potvrdi odluku o uništenju tih interniranih pobunjenika. Tada ćete ih tražiti, ali ih nećete naći. "Svi koji te poznaju na svjetovima zgroziše se nad tobom; ti si bio strah i trepet, ali te nestade zauvijek." I tako će svi ovi nedostojni izdajnici biti "kao da ih nigda bilo nije." Svi čekuju na odluku Uverse.

^{53:9.8 (611.7)} No, stoljećima sedam pritvornih svjetova duhovne tame u Sataniji pružaju strogo upozorenje cijelom Nebadonu, dok elokventno i učinkovito svjedoče o velikoj istini da je "put bezbožnika hrapav"; "da se u svakom grijehu krije sjeme njegova uništenja"; da je "smrt plaća grijehu."

^{53:9.9 (612.1)} [Predstavio Manovandet Malkizedek, koji je nekoć bio pripojen primateljima Urantije.]