Knjiga Urantije

POGLAVLJE 52 -- PLANETARNE EPOHE SMRTNIKA

• Sekcije
• 1. PRIMITIVNI ČOVJEK
• 2. ČOVJEK POSLIJE DOLASKA PLANETARNOG KNEZA
• 3. ČOVJEK U EPOHI POSLIJE DOLASKA ADAMA
• 4. ČOVJEK IZ EPOHE POSLIJE DOLASKA ARBITRAŽNOG SINA
• 5. ČOVJEK POSLIJE DOLASKA DARIVANOG SINA
• 6. EPOHA POSLIJE DARIVANJA NA URANTIJI
• 7. ČOVJEK IZ EPOHE POSLIJE DOLASKA UČITELJSKOG SINA

^{52:0.1 (589.1)} OD početka života na evolucijskom planetu do konačnog procvata u dobi svjetla i života, na pozornici svjetske akcije pojavljuje se najmanje sedam epoha ljudskog života. Ova doba su određena planetarnim misijama božanskih Sinova, a na prosječnom naseljenom svijetu ove epohe se pojavljuju u sljedećem redoslijedu:

^{52:0.2 (589.2)} 1. Čovjek iz epohe prije dolaska Planetarnog Kneza.

^{52:0.3 (589.3)} 2. Čovjek iz epohe poslije dolaska Planetarnog Kneza.

^{52:0.4 (589.4)} 3. Čovjek iz epohe poslije dolaska Adama.

^{52:0.5 (589.5)} 4. Čovjek iz epohe poslije dolaska Arbitražnog Sina.

^{52:0.6 (589.6)} 5. Čovjek iz epohe poslije dolaska Darivanog Sina.

^{52:0.7 (589.7)} 6. Čovjek iz epohe poslije dolaska Učiteljskog Sina.

^{52:0.8 (589.8)} 7. Dob svjetla i života.

^{52:0.9 (589.9)} Svjetovi prostora, čim su fizički pogodni za život, ulaze u registraturu Nositelja Života i u pravo vrijeme ti Sinovi posjećuju takve planete u svrhu pokretanja života. Cijelo razdoblje od početka života do pojave čovjeka je određeno kao predljudska era i prethodi nizu smrtnih razdoblja koja razmatramo u ovoj priči.

1. PRIMITIVNI ČOVJEK

^{52:1.1 (589.3)} U razdoblju koje posreduje između čovjekova nadilaženja životinjske razine - kada vlastitom voljom odabere obožavanje Stvoritelja - i dolaska Planetarnog Kneza, smrtna se stvorenja nazivaju primitivnim ljudima. Postoji šest osnovnih vrsta ili rasa primitivnih ljudi, a ovi rani narodi se pojavljuju jedan za drugim u skladu sa redoslijedom boja u spektru, počevši od crvene. Duljina vremena u ovom ranom evolucijskom životu uveliko se razlikuje na različitim svjetovima, a kreće se u rasponu od sto pedeset tisuća do više od milijun godina Urantija vremena.

^{52:1.2 (589.4)} Evolucijske obojene rase - crvena, narančasta, žuta, zelena, plava i indigo - počinju se javljati otprilike u vrijeme kada primitivni čovjek razvija jednostavni jezik i počinje pokazivati kreativnu maštu. U ovom razdoblju čovjek je već navikao da hoda uspravno.

^{52:1.3 (589.5)} Primitivni ljudi su moćni lovci i žestoki borci. U ovoj dobi vlada zakon fizičkog opstanka jakih; a vlada u ovim vremenima je u cjelosti plemenska. Tijekom ranih rasnih borbi na mnogim svjetovima uništavaju se neke evolucijske rase, kao što se dogodio na Urantiji. Oni koji su preživjeli su obično naknadno pomiješani sa kasnijim uvezenim ljubičastim rasama adamičkih naroda.

^{52:1.4 (589.6)} Posmatrano u svjetlu kasnijeg razvoja civilizacije, ovo doba je dugo, tamno i krvavo poglavlje u povijesti primitivnog čovjeka. Etika džungle i moralni kodeks prašume nisu u skladu sa standardima kasnijih razdiobenih epoha religije otkrivenja i višeg duhovnog razvoja. Na normalnim i neekspirimentalnimsvjetovina to doba je vrlo različito od dugotrajne i iznimno brutalne borbe koja je karakterizirala ovo doba na Urantiji. Nakon što završite život na vašem prvom svijetu iskustva, moći ćete vidjeti smisao te duge i bolne borbe na evolucijskim svjetovima, a kako budete napredovali na Rajskom putu, shvatit ćete mudrost tih naizgled čudnih djela. No, bez obzira na sva ova zbivanja iz ranih dobi ljudske pojave, događaji u životu primitivnog čovjeka predstavljaju divno, ako ne i herojsko poglavlje u analima bilo evolucijskih svjetova vremena i prostora.

^{52:1.5 (590.1)} Rani evolucijski čovjek nije bio interesantno stvorenje. Općenito, ovi primitivni smrtnici su stanovnici špilja ili litica. Oni također izgrađuju grube kolibe na velikim stablima. Prije nego što steknu visoki red inteligencije, planeta je ponekad zauzeta sa većim vrstama životinja. No, rano u ovom razdoblju smrtnici nauče zapaliti i održavati vatru i uz povećanje inventivnosti i mašte i poboljšanje alata, evoluirajući čovjek uskoro nadvladava veće i glomaznije životinje. Rane rase također počinju opsežno koristiti veće leteće životinje. Ove ogromne ptice su u stanju nositi jedno ili dvoje ljudi prosječne veličine na non-stop letu od preko osamsto kilometara. Na nekim planetarna ove ptice su jako korisne jer imaju visoki red inteligencije i često su sposobne upotrijebiti mnogo riječi iz ljudskih jezika. Ove ptice su vrlo inteligentne, vrlo poslušne i nevjerojatno privržene ljudima. Takve putničke ptice su već dugo izumrle na Urantiji, ali vaši rani preci su ih koristili s velikim uživanjem.

^{52:1.6 (590.2)} Čovjekovo stjecanje etičke prosudbe, moralne volje, se obično podudara s pojavom ranog jezika. Nakon postizanja ljudske razine, kad se u smrtnicima pojavi slobodna volja, ta bića postaju prijemljiva za privremeno prebivanje božanskih Ispravljača, a nakon smrti mnogi se s pravom biraju kao kandidati za preživljavanje i primaju odobrenje arhanđela za naknadno uskrsnuće i spajanje s Duhom. Arhanđeli uvijek prate Planetarne Kneževe, a razdiobena epoha suđenja svijetu je istovremena sa dolaskom kneza.

^{52:1.7 (590.3)} Svi smrtnici koji prime Misaone Ispravljače imaju potencijal za iskazanje obožavanja; oni su "obasjani svjetlom istine" i imaju kapacitet za traženje uzajamnog kontakta s božanskim. Ipak, rana ili biološka religija primitivnog čovjeka je u velikoj mjeri rezultat životinjskog straha pomiješanog sa neznanjem, strahopoštovanjem i plemenskim praznovjerjem. To što su rase Urantije još uvijek pune praznovjerja nije spojivo s vašim evolucijskim razvojem, niti je dosljedno vašim inače prekrasnim dostignućima u materijalnom napretku. Ali taj rani strah religije služi vrlo vrijednoj svrsi podjarmljivanja temperamentalnih ćudi tih primitivnih bića. On je preteča civilizacije i tlo za kasniju sadnju sjemena religije otkrivenja Planetarnog Kneza i njegovih službenika.

^{52:1.8 (590.4)} U okviru sto tisuća godina nakon što čovjek stekne uspravno držanje, obično stigne Planetarni Knez, kojeg šalje Sustavni Suveren nakon što Nositelji Života potvrde početak djelovanja slobodne volje, iako se ona javlja u relativno malom broju pojedinaca. Primitivni smrtnici obično prirede dobrodošlicu Planetarnom Knezu i njegovom vidljivom osoblju; ustvari, oni često gledaju na njih sa strahopoštovanjem i gotovo sa obožavanjem, ali im nije dopušteno da im iskažu obožavanje.

2. ČOVJEK POSLIJE DOLASKA PLANETARNOG KNEZA

^{52:2.1 (591.1)} Sa dolaskom Planetarnog Kneza počinje nova razdiobena epoha. Tu dolazi do pojave vlade i postignuća napredne plemenske epohe. Veliki koraci društvenog napretka se ostvaruju tijekom nekoliko tisuća godina ovog programa. Pod normalnim uvjetima smrtnici postižu visoku državnu civilizaciju u ovoj dobi. Oni se ne pate tako dugo u barbarizmu kao što je bio slučaj sa rasama Urantije. No, život na naseljenom svijetu toliko se mijenja u slučaju pobune da vi možete imati vrlo slabu predstavu kako takvi poslovi izgledaju na normalnom planetu.

^{52:2.2 (591.2)} Prosječna dužina ove razdiobene epohe je oko petsto tisuća godina, negdje duže, a negdje kraće. Tijekom ovog razdoblja planeta je uključena u krugove sustava, te ima punu kvotu anđeoskih i drugih nebeskih pomagača koji su dodijeljeni u njezinu upravu. Misaoni Ispravljači dolaze u sve većem broju i anđeoski čuvari pojačavaju svoj program smrtnog nadzora.

^{52:2.3 (591.3)} Kada Planetarni Knez stigne na primitivni svijet, tu prevladava evolucijska religija straha i neznanja. Knez i njegovo osoblje čine prva otkrivenja o višoj istini i svemirskoj organizaciji. Ove početne prezentacije objavljene religije su vrlo jednostavne i obično se odnose na poslove lokalnog sustava. Religija je u potpunosti evolucijski proces prije dolaska Planetarnog Kneza. Nakon toga, religija napreduje u smjeru sve naprednijeg otkrivenja, kao i evolucijskog rasta. Svaka razdioba, svaka smrtna epoha, prima uvećan prikaz duhovne istine i religiozne etike. Evolucija religijskog kapaciteta prijemljivosti u stanovnicima svijeta u velikoj mjeri određuje njihovu stopu duhovnog napredovanja i opseg religioznog otkrivenja.

^{52:2.4 (591.4)} Ova razdiobena epoha svjedoči duhovni osvit, a različite rase i njihova različita plemena imaju tendenciju da razviju specijalizirane sustave religijske i filozofske misli. Kroz sve ove rasne religije ravnomjerno se protežu dvije niti: rani strahovi primitivnog čovjeka i kasnija otkrivenja Planetarnog Kneza. U nekim aspektima čini se da žitelji Urantije nisu u potpunosti isplivali iz ove faze planetarne evolucije. U nastavku ove studije, vi ćete jasnije razlučiti koliko vaš svijet odstupa od prosječnog tijeka evolucijskog napretka i razvoja.

^{52:2.5 (591.5)} Ali Planetarni Knez nije "Knez mira." Rasne borbe i plemenski ratovi i dalje teku za vrijeme ove razdiobene epohe, ali sa manje učestalosti i težine. To je velika dob rasne disperzije koja kulminira u razdoblju intenzivnog nacionalizma. Boja kože je temelj plemenske i nacionalne formacije grupa, a različite rase često razvijaju zasebne jezike. Svaka šira skupina smrtnika sklona je tražiti izolaciju. Ova izolacija pogoduje razvoju mnogih jezika. Prije ujedinjenja više rasa, one vode nemilosrdne ratove koji ponekad rezultiraju uništenjem cijelih naroda; narančasti i zeleni ljudi su posebno podložni takvim istrebljenjima.

^{52:2.6 (591.6)} Na prosječnim svjetovima, u drugom dijelu kneževe vladavine, nacionalni život počinje zamjenjivati plemensku organizaciju, odnosno se nadograđivati na postojeće plemenske skupine. No, veliko društveno postignuće kneževe epohe je pojava obiteljskog života. Dosad, ljudski odnosi su uglavnom bili plemenski; sada se počinje javljati institucija doma.

^{52:2.7 (591.7)} Ovo je razdiobena epoha u kojoj ljudi upoznaju ravnopravnost među spolovima. Na nekim planetama mogu vladati muškarci; na drugima vladaju žene. U ovom razdoblju normalni svjetovi uspostavljaju punu ravnopravnost spolova, što prethodi potpunijem ostvarivanju ideala obiteljskog života. To je osvit zlatnog doba doma. Ideja plemenske vlade postupno ustupa mjesto dvojnom konceptu nacionalnog života i obiteljskog života.

^{52:2.8 (592.1)} U ovom razdoblju, javlja se poljoprivreda. Rast obitelji je nespojiv sa lutajućim i nesređenim životom lovaca. Postupno dolazi do utemeljenja naselja i obrađivanja tla. Pripitomljavanje životinja i razvoj domaće umjetnosti se brzo nastavljaju. Kada čovjek dostigne vrhunac biološke evolucije, postiže se visok stupanj civilizacije, ali uz neznatan razvoj mehaničke opreme; izum je obilježje naredne dobi.

^{52:2.9 (592.2)} Rase su očišćene i dolazi do visokog oblika fizičkog savršenstva i intelektualne snage prije kraja ovog doba. Ranom razvoju normalnog svijeta uveliko pomaže plan promicanja i umnožavanja viših vrsta smrtnika sa proporcionalnim smanjivanjem nižih. A upravo zbog toga što vaši rani narodi nisu uspjeli uočiti ove niže tipove, postoji toliko defektivnih i degeneriranih pojedinaca među današnjim rasama Urantije.

^{52:2.10 (592.3)} Jedno od najvećih dostignuća u dobi kneza je to ograničenje umnožavanja mentalno defektivnih i društveno neusklađenih pojedinaca. Daleko prije dolaska drugog reda Sinova - Adama - većina svjetova ozbiljno radi na pročišćavanju rasa, što narodi Urantije još nisu ozbiljno poduzeli.

^{52:2.11 (592.4)} Taj problem rasnog poboljšanja nije tako veliko poduzeće kada se na njemu radi u ovoj ranoj fazi ljudske evolucije. U proteklom razdoblju plemenskih borbi i robusnog natjecanja u rasnom opstanaku dolazi do iskorjenjivanja većine abnormalnih i defektivnih loza. Idiot nema puno šanse za preživljavanje u primitivnoj i zaraćenoj plemenskoj organizaciji društva. Nedolična sentimentalnost vaše djelomično usavršene civilizacije je to što potiče, štiti i održava beznadno defektivne loze ljudskih evolucijskih sojeva.

^{52:2.12 (592.5)} To nije ni nježnost ni altruizam poklanjati bespredmetnu simpatiju degeneriranim ljudskim bićima, abnormalnim i inferiornim smrtnicima koji ne mogu doživjeti spasenje. Čak i na većini normalnih evolucijskih svjetova vladaju dovoljne razlike između pojedinaca i između brojnih društvenih skupina kako bi ljudi imali priliku ispoljiti sva ta plemenita svojstva altruističnog osjećaja i nesebične smrtne službe bez potrebe za ovjekovječenjem društveno neusklađenih i moralno degeneriranih loza evoluirajućeg čovječanstva. Postoji obilje prilika za prakticiranje tolerancije i djelovanje altruizma u korist onih nesretnih i siromašnih pojedinaca koji nisu nepovratno izgubili moralnu baštinu i zauvijek uništili svoje duhovno nasljeđe.

3. ČOVJEK U EPOHI POSLIJE DOLASKA ADAMA

^{52:3.1 (592.6)} Kada dođe do punog procvata izvornog biološkog potencijala evolucijskog života, kada čovjek dosegne vrhunac životinjskog razvoja, drugi red Sinova poduzima drugu razdiobenu epohu službe milosti. To vrijedi za sve evolucijske svjetove. Kada se postigne najviša moguća razina evolucijskog života, kada primitivni čovjek uznapreduje koliko je to moguće na biološkoj ljestvici, Materijalni Sin i Kćer se uvijek pojavljuju na planetu prema odluci Sustavnog Suverena.

^{52:3.2 (593.1)} Misaoni Ispravljači se sve češće daruju ljudima koji žive u epohi poslije Adamovog dolaska i stalno raste broj tih smrtnika koji postižu kapacitet za naknadno spajanje sa Ispravljačem. Dok djeluju u ulozi silaznih Sinova, Adami ne posjeduju Ispravljače, ali njihovi planetarni potomci - izravni i mješoviti - postaju legitimni kandidati za prijem, u dogledno vrijeme, Tajanstvenih Osmatrača. Pri okončanju post-adamičke dobi, planeta ima punu kvotu nebeskih službenika; jedino što se Ispravljači koji se spajaju sa umovima smrtnika još uvijek ne daruju svima.

^{52:3.3 (593.2)} Glavni cilj adamičkog programa je da ispolji takav utjecaj na čovjeka da mu pomogne u dovršenju prelaska iz lovačkog i lutalačkog stupnja civilizacije na stadij zemljoradnje i hortikulture koji će kasnije biti dopunjen dodavanjem urbanih i industrijskih aspekata civilizacije. Deset tisuća godina ove razdiobene epohe biološkog uzdizanja je dovoljno da se postigne učinak čudesnog preobražaja. Nakon dvadeset i pet tisuća godina takve administrativne uprave objedinjene mudrosti Planetarnog Kneza i Materijalnih Sinova, svijet obično dozrijeva za dolazak Arbitražnog Sina.

^{52:3.4 (593.3)} U toj dobi obično smo svjedoci završetka eliminacije nesposobnih i daljnjeg pročišćavanja rasnih sojeva; na normalnom svijetu, defektivne životinjske tendencije su gotovo sasvim eliminirane iz reprodukcijskih sojeva.

^{52:3.5 (593.4)} Adamičko potomstvo nikada se ne miješa sa nižim lozama evolucijskih rasa. Niti je to božanski plan za Planetarnog Adama i Evu da se osobno miješaju sa evolucijskim narodima. Ovaj projekat rasnog poboljšanja je zadatak njihovih potomaka. Ali potrebno je više generacija da se rodi dovoljan broj potomaka Materijalnog Sina i Kćeri prije nego što se započne služba rasnog spajanja.

^{52:3.6 (593.5)} Darivanje adamičke životne plazme smrtnim rasama rezultira neposrednim uzvišenjem intelektualnog kapaciteta i ubrzavanjem duhovnog napretka. Pored toga obično nastupa neki oblik fizičkog napretka. Na prosječnom svijetu poslije adamičkerazdiobene epohe nastupa doba velikih izuma, kontrole energije i mehaničkog razvoja. Ovo je doba pojave mnogostruke proizvodnje i kontrole prirodnih sila; to je zlatno doba istraživanja i konačnog podvrgavanja planeta. Velik dio materijalnog napretka svijeta događa se tijekom ovog vremena od inauguracije razvoja fizičkih znanosti, kao što se može vidjeti u današnjoj epohi Urantije. Vaš svijet zaostaje za prosječnim planetarnim rasporedom punu jednu i pol razdiobenu epohu, ako ne i više.

^{52:3.7 (593.6)} Do kraja adamičkerazdiobene epohe na normalnom planetu rase su gotovo pomiješane, tako da se uistinu može reći da je "Bog sazdao ljudski rod od jedne krvi," i da njegov sin "napravi sve narode od jedne boje." Boja kože ove kombinirane rase ima maslinastu nijansu ljubičaste boje, koja se na tom planetu smatra "bijelom" rasom.

^{52:3.8 (593.7)} Primitivni čovjek je u najvećem dijelu mesojed; Materijalni Sinovi i Kćeri ne jedu meso, ali njihovi potomci u roku od nekoliko generacija obično gravitiraju prema razini svejedstva, iako ponekad cijele skupine njihovih potomaka ostaju vegetarijanci. Ovo dvostruko podrijetlo post-adamičkih rasa objašnjava zašto takav složeni ljudski rod pokazuje zaostale anatomske tendencije koji pripadaju biljojednim kao i mesojednim skupinama životinja.

^{52:3.9 (593.8)} U roku od deset tisuća godina rasno miješanje rezultira vrstama koje pokazuju različite stupnjeve anatomskih kombinacija, gdje neki sojevi nose izraženija obilježja vegetarijanskih predaka, a drugi izraženije crte i fizikalna svojstva njihovih mesojednih evolucijskih predaka. Većina tih svjetskih rasa uskoro postaju svejedi, hraneći se širokim rasponom hrane iz životinjskog i biljnog svijeta.

^{52:3.10 (594.1)} Post-adamička razdioba je epoha internacionalizma. Kako se primiče završetak programa rasnog miješanja, nacionalizam slabi, a bratstvo ljudi se doista počinje ostvarivati. Predstavnička vlada zauzima mjesto monarhističkog ili patrijarhalnog oblika vlasti. Obrazovni sustav postaje rasprostranjen širom svijeta, dok jezici mnogih rasa postupno ustupaju mjesto jeziku ljubičastog naroda. Univerzalni mir i suradnja rijetko se postižu sve dok se rase prilično dobro ne izmiješaju i ne počnu govoriti zajedničkim jezikom.

^{52:3.11 (594.2)} U vrijeme posljednjih stoljeća adamičke dobi dolazi do razvoja novog zanimanja za umjetnost, glazbu i književnost, a općesvjetsko buđenje signalizira izgledni dolazak Arbitražnog Sina. Krunidbeni razvoj ovog doba je univerzalni interes za intelektualne stvarnosti, istinsku filozofiju. Religija postaje manje nacionalistička, postaje sve više i više planetarno pitanje. Nova otkrića istine karakteriziraju ova razdoblja, a Svevišnji zviježđa počinju vladati u poslovima ljudi. Istina se obznanjuje do administrativne uprave zviježđa.

^{52:3.12 (594.3)} Veliki etički napredak obilježava to doba; bratstvo ljudi je cilj njihova društva. Svjetski mir - prekid rasnih sukoba i nacionalnih animoziteta - je pokazatelj planetarne zrelosti za dolazak Sina iz trećeg reda, Arbitražnog Sina.

4. ČOVJEK IZ EPOHE POSLIJE DOLASKA ARBITRAŽNOG SINA

^{52:4.1 (594.4)} Na normalnim svjetovima gdje nije bilo planetarne pobune, smrtne rase ove dobi su izmiješane i biološki moćne. Tu ne postoje problemi vezani za rasna pitanja ili boju kože; doslovno svi narodi i rase su jedne krvi. Bratstvo ljudi je u punom procvatu, a narodi uče živjeti na zemlji u miru i spokoju. Takav svijet stoji na pragu velikog i krunidbenog intelektualnog razvoja.

^{52:4.2 (594.5)} Kada evolucijski svijet na taj način postane zreo za arbitražno razdoblje, jedan Sin iz visokog reda Avonala dolazi na arbitražnu misiju. Planetarni Knez i Materijalni Sinovi su podrijetlom iz lokalnog svemira; Arbitražni Sin dolazi iz Raja.

^{52:4.3 (594.6)} Kada Rajski Avonali dođu na smrtne sfere u cilju sudskih misija, isključivo kako bi donijeli odluke o pitanjima razdiobene epohe, oni se nikada ne utjelovljuju. No, kada dođu na arbitražne misije, barem na početnu ili prvu misiju, oni su uvijek utjelovljeni iako ne prolaze kroz iskustvo rađanja, niti doživljavaju tipičnu planetarnu smrt. Oni mogu živjeti generacijama u onim slučajevima u kojima ostaju kao vladari na nekim planetima. Po završetku njihovih misija, oni prekidaju svoj planetarni život i vraćaju se na svoj bivši status božanskih Sinova.

^{52:4.4 (594.7)} Svaka nova razdiobena epoha proširuje obzorja religije otkrivenja, a Arbitražni Sinovi proširuju otkrivenje istine kako bi uključili prikaz poslova lokalnog svemira i svega što je s njim povezano.

^{52:4.5 (594.8)} Nedugo nakon početnog posjeta Arbitražnog Sina, rase počinju ostvarivati svoje ekonomsko oslobođenje. Svakodnevni rad koji je potreban za održavanje njihove neovisnosti traje dva i pol sata vašeg vremena. Nikakve opasnosti ne prijete od oslobađanja tako etičkih i inteligentnih smrtnika. Takvi profinjeni narodi dobro znaju iskoristiti slobodno vrijeme za samopoboljšanje i planetarni napredak. Ovo razdoblje svjedoči daljnje pročišćavanje rasnih sojeva i ograničavanje reprodukcije između nemoćnih i slabo obdarenih pojedinaca.

^{52:4.6 (595.1)} Politička vlada i društvena uprava rasa i dalje se nastavljaju poboljšavati, a samouprava je prilično dobro utemeljena do kraja ove dobi. Pod samoupravom podrazumijevamo najvišu vrstu predstavničke vlasti. Takvi svjetovi daju odgovorne i časne pozicije samo onim vođama i vladarima koji su se pokazali najprikladnijim da snose društvene i političke odgovornosti.

^{52:4.7 (595.2)} Tijekom tog doba Ispravljači žive unutar većine smrtnika. No, čak i tada darivanje božanskih Osmatrača nije uvijek univerzalano. Ispravljači, koji imaju sudbinu spajanja sa svojim domaćinima, još nisu darovani svim planetarnim smrtnicima; smrtna stvorena bića još uvijek trebaju svojom voljom željeti da prime Tajanstvene Osmatrače.

^{52:4.8 (595.3)} U završnim stoljećima ove razdiobene epohe, društvo počinje da se vraća pojednostavljenim oblicima života. Složena priroda napredujuće civilizacije teče svojim tokom, a smrtnici uče živjeti prirodnije i učinkovitije. I taj trend raste sa svakom novom epohom. To je doba procvata umjetnosti, glazbe i višeg učenja. Fizičke znanosti su već dosegle kulminaciju razvoja. Na kraju ovog doba na idealnom svijetu, svjedoci smo punine velikog religioznog buđenja, općesvjetskog duhovnog prosvjetljenja. A to veliko buđenje duhovnih rasnih naravi je signal za dolazak Sina darivanja i za otvaranje pete epohe u životu smrtnika.

^{52:4.9 (595.4)} Na mnogim svjetovima istraživanja mogu pokazati da planet nije spreman za Sina darivanja nakon samo jedne arbitražne misije; u tom slučaju će se pojaviti drugi, čak i više Arbitražnih Sinova, od kojih će svaki unaprijediti rase iz jedne razdiobene epohe u drugu dok se planeta ne pripravi za darivanje Sina. Prilikom druge i ostalih svojih misija, Arbitražni Sin može ali ne mora biti inkarniran. No, bez obzira kako se Arbitražni Sinovi mogu pojaviti - oni također mogu doći kao takvi nakon darivanja Sina - svaka posjeta označava kraj jedne razdiobene epohe i početak druge.

^{52:4.10 (595.5)} Ove razdiobene epohe Arbitražnih Sinova traju negdje od dvadeset pet tisuća do pedeset tisuća godina Urantija vremena. Ponekad je takva epoha puno kraća, a u rijetkim slučajevima i duža. No, u punini vremena jedan od tih istih Arbitražnih Sinova se rađa kao Rajski drivani Sin.

5. ČOVJEK POSLIJE DOLASKA DARIVANOG SINA

^{52:5.1 (595.6)} Kada se postigne određeni standard intelektualnog i duhovnog razvoja na naseljenom svijetu, tu uvijek dolazi Rajski Sin darivanja. Na normalnim svjetovima, on se ne pojavljuje u tijelu dok rase ne uziđu na najvišu razinu intelektualnog razvoja i etičkog postignuća. No, na Urantiji, darivani Sin - vaš vlastiti Sin Stvoritelj - pojavio se pri okončanju adamičkerazdobene epohe, ali to nije uobičajeni redoslijed događaja na svjetovima prostora.

^{52:5.2 (595.7)} Kad svjetovi postanu zreli za duhovnost, tu dolazi darivani Sin. Ovi Sinovi uvijek pripadaju Arbitražnom ili Avonalnom redu osim u tom iznimnom slučaju, jednom u svakom lokalnom svemiru, kada Sin Stvoritelj odluči poduzeti svoje zaključno darivanje na nekom evolucijskom svijetu, kao što se dogodilo kada se Mihael od Nebadona pojavio na Urantiji kako bi sebe podario vašim smrtnim rasama. Samo jedan od deset milijuna svjetova može uživati takav dar; svi drugi svjetovi primaju duhovno unaprijeđenje darivanjem Rajskog Sina iz reda Avonala.

^{52:5.3 (595.8)} Darovani Sin stiže na svijet visoke obrazovne kulture i susreće rasu duhovno obučenu i spremnu asimilirati napredna učenja i cijeniti njegovu misiju darivanja. To je doba obilježeno općesvjetskom težnjom za moralnom kulturom i duhovnom istinom. Smrtnici te razdiobene epohe strasno su odani proučavanju kozmičke stvarnosti i povezivanju sa duhovnom stvarnosti. Otkrivenja istine su proširena i na supersvemir. Javljaju se potpuno novi sustavi obrazovanja i vlade koji zauzimaju mjesto grubih programa bivših razdoblja. Radost življenja poprima novu boju, a životne reakcije su uzvišene na nebeske visine tona i rezonancije.

^{52:5.4 (596.1)} Darovani Sin živi i umire za duhovno uzdizanje smrtnih rasa svijeta. On uspostavlja "novi i živi put"; njegov život je utjelovljenje Rajske istine u smrtnom tijelu, same one istine - čak i Duha Istine - čije znanje čovjeka oslobađa.

^{52:5.5 (596.2)} Na Urantiji osnivanje tog "novog i živog puta" je bilo pitanje činjenice kao i istine. Izolacijom Urantije prilikom Luciferove pobune je suspendiran postupak kojim smrtnici mogu proći, nakon smrti, izravno na obale prebivališnih svjetova. Prije dobi Krista Mihaela na Urantiji sve duše su spavale sve do razdiobnog ili posebnog tisućljetnog uskrsnuća. Čak i Mojsiju nije bilo dopušteno da ide na drugu stranu sve do posebnog uskrsnuća, kako je pali Planetarni Knez Kaligastija osporavao takvo oslobođenje. No, od dana Duhova, smrtnici Urantije ponovo mogu nastaviti izravno na morontija sfere.

^{52:5.6 (596.3)} Nakon uskrsnuća darovanog Sina, na treći dan nakon što je dao svoj utjelovljeni život, on se popeo sa desne strane Oca Svih, dobio potvrdu prihvaćanja misije darivanja, te se vratio Sinu Stvoritelju na sjedištu lokalnog svemira. Nakon toga darovani Sin Avonal i Stvoritelj Mihael šalju svoj zajedničku duh - Duh Istine - na svij et darivanj a. To je prigoda kada je " duh trijumfalnog Sina izliven na svako tijelo." Majčinski Duh Svemira također sudjeluje u ovom darivanju Duha Istine, a istodobno time se izdaje edikt darivanja Misaonih Ispravljača. Nakon toga sva stvorenja sa normalnim umom tog svijeta će dobiti Ispravljače čim dozriju u dob moralne odgovornosti, duhovnog izbora.

^{52:5.7 (596.4)} Ako se darovani Avonal vrati na svijet nakon misije darivanja, on se ne inkarnira već dolazi "u slavi svojoj i svetih anđela."

^{52:5.8 (596.5)} Epoha poslije Sina darivanja može trajati od deset tisuća do sto tisuća godina. Ne postoji neko proizvoljno vrijeme trajanja za bilo koje od ovih raspodjelnih epoha. Ovo je vrijeme velikog etičkog i duhovnog napretka. Pod duhovnim utjecajem tih epoha, ljudski karakter prolazi kroz ogromne promjene i doživljava fenomenalan razvoj. Tu je moguće implementirati zlatno pravilo u praktičnom radu. Isusova učenja se zapravo odnose na smrtni svijet koji je primio obuku ranijih Sinova darivanja za vrijeme razdiobenih epoha oplemenjivanja karaktera i povećanja kulture.

^{52:5.9 (596.6)} Tijekom ovog razdoblja problemi bolesti i delinkvencije praktično su riješeni. Izrođenost je već u velikoj mjeri eliminirana selektivnim razmnožavanjem. Bolest je praktički savladana kroz visoke otporne kvalitete adamičkih sojeva i inteligentnu i općesvetsku primjenu otkrića fizičkih znanosti iz prethodnih razdoblja. Prosječna duljina života u tom razdoblju dostiže i prevazilazi ekvivalent od oko tri stotine godina Urantija vremena.

^{52:5.10 (597.1)} Kroz ove epohe postupno dolazi do smanjivanja državnog nadzora. Istinska samouprava počinje funkcionirati; sve manje i manje su potrebni restriktivni zakoni. Vojne grane nacionalne obrane su prošlost; uistinu nastupa doba međunarodne harmonije. Postoje mnoge nacije, uglavnom definirane topografskim uvjetima, ali samojedna rasa, jedan jezik i jedna religija. Smrtni poslovi su gotovo, ali ne sasvim, utopijski. To je uistinu veliko i slavno doba!

6. EPOHA POSLIJE DARIVANJA NA URANTIJI

^{52:6.1 (597.2)} Darovani Sin je Knez Mira. On dolazi s porukom "Mir na zemlji i dobra volja među ljudima." Na normalnim svjetovima ovo je razdiobena epoha mira; narodi više ne uče ratovati. No, ovi povoljni utjecaji nisu pratili dolazak vašeg darovanog Sina, Krista Mihaela. Urantija ne slijedi normalan slijed događaja. Vaš svijet ne drži korak s planetarnim rasporedom. Vaš Učitelj, kad je bio na zemlji, upozorio je svoje učenike da njegov dolazak neće donijeti uobičajenu vlast mira na Urantiju. On im je izričito rekao da će biti "ratova i glasina o ratovima" i da će narodi ustati jedni protiv drugih. Drugom prilikom je rekao: "Ne mislite da sam došao donijeti mir na zemlji."

^{52:6.2 (597.3)} Čak i na normalnim evolucijskim svjetovima nije lako postići ostvarenje svjetskog bratstva ljudi. Na zbunjenom i nesređenom planetu poput Urantije za takav uspjeh potrebno je mnogo više vremena i daleko više napora. Sama po sebi i nepomognuta, društvena evolucija teško može postići tako sretne rezultate na duhovno izoliranoj sferi. Religiozno otkrivenje je bitno za ostvarenje bratstva na Urantiji. Dok je Isus pokazao put do neposrednog postizanja duhovnog bratstva, ostvarivanje društvenog bratstva na vašem svijetu puno ovisi o ostvarenju sljedećih osobnih transformacija i planetarnih podešenja:

^{52:6.3 (597.4)} 1. Društveno bratstvo. Povećanje broja međunarodnih i međurasnih društvenih kontakata i bratskog druženja kroz putovanje, trgovinu i natjecateljske igre. Razvoj zajedničkog jezika i sve veći broj multilingvista. Rasna i nacionalna razmjena učenika, nastavnika, industrijalaca i religioznih filozofa.

^{52:6.4 (597.5)} 2. Intelektualna unakrsna oplodnja. Nemoguće je ostvariti bratstvo na svijetu čiji su stanovnici tako primitivni da ne prepoznaju glupost neublažene sebičnosti. Tu mora doći do razmjene nacionalne i rasne literature. Svaka rasa se mora upoznati s mišlju svih drugih rasa; svaka nacija mora znati osjećaje svih drugih nacija. Neznanje rađa sumnjičavost, a sumnjičavost je nespojiva s osnovnim stavom sućuti i ljubavi.

^{52:6.5 (597.6)} 3. Etičko buđenje. Samo etička svijest može raskrinkati nemoralnost ljudske netolerancije i grijeh bratoubilačkog sukoba. Samo moralna savjest može osuditi zla nacionalne zavisti i rasne ljubomore. Samo moralna bića mogu težiti duhovnom uvidu koji je neophodan za prakticiranje zlatnog pravila.

^{52:6.6 (598.1)} 4. Politička mudrost. Emocionalna zrelost je osnova samokontrole. Samo emocionalna zrelosti može osigurati da međunarodni mehanizmi civiliziranog pravosuđa konačno zauzmu mjesto barbarskog odlučivanja ratovanjem. Mudri državnici rade za dobrobit čovječanstva dok u isto vrijeme teže promicanju interesa svojih nacionalnih ili rasnih skupina. Sebična politička prefriganost je naposljetku samoubojstvena - uništava sve trajne osobine koje osiguravaju planetarni grupni opstanak.

^{52:6.7 (598.2)} 5. Duhovni uvid. Bratstvo ljudi, naposljetku, počiva na priznanju očinstva Boga. Najbrži način za ostvarenje bratstva ljudi na Urantiji leži u provedbi duhovne preobrazbe današnjeg čovječanstva. Jedina metoda za ubrzavanje prirodnog trenda društvene evolucije je primjena duhovnog pritiska odozgo koji povećava moralni uvid dok uzvisuje kapacitet duše svakog smrtnika da razumije i voli svakog drugog smrtnika. Međusobno razumijevanje i bratska ljubav su transcendentne metode civiliziranja i moćni čimbenici u općesvjetskom ostvarenju bratstva ljudi.

^{52:6.8 (598.3)} Kad bi se čovjek mogao prebaciti iz vašeg nazadnog i zbunjenog svijeta na neki normalni planet koji se trenutno nalazi u fazi poslije dolaska darovanog Sina, vi bi mislili da ste prevedeni na raj iz vaših predanja. Teško bi mogli vjerovati da promatrate zbivanja na jednoj normalnoj evolucijskoj sferi koja je naseljena ljudima. Ti svjetovi su uključeni u duhovne krugove svojih domena, i oni uživaju sve prednosti emitiranja svemirskih programa i supersvemirske službe refleksije.

7. ČOVJEK IZ EPOHE POSLIJE DOLASKA UČITELJSKOG SINA

^{52:7.1 (598.4)} Sinovi slijedećeg reda koji trebaju doći na prosječni evolucijski svijet su Trojstveni Sinovi Učitelji, božanski Sinovi od Rajskog Trojstvu. Opet nalazimo Urantiju u raskoraku sa svojim sestrinskim sferama po tome što je Isus obećao da će se tu vratiti. To će obećanje on sigurno održati, ali nitko ne zna da li će njegov drugi dolazak biti prije ili poslije dolazaka Arbitražnih ili Učiteljskih Sinova na Urantiju.

^{52:7.2 (598.5)} Sinovi Učitelji dolaze u skupinama na sve produhovljenije svjetove. Planetarni Sin Učitelj prima pomoć i potporu od sedamdeset primarnih Sinova, dvanaest sekundarnih Sinova i tri najviša i najiskusnija Daynala iz njihovog vrhovnog reda. Ovaj korpus će ostati neko vrijeme na svijetu, dovoljno dugo da sprovede prijelaz iz evolucijskih epoha u dob svjetla i života - ne manje od tisuću godina planetarnog vremena i često znatno duže. Ta misija je doprinos Trojstva prethodno uloženim naporima svih božanskih ličnosti koje su služile na naseljenom svijetu.

^{52:7.3 (598.6)} Otkrivenje istine sada se proširuje na središnji svemir i na Raj. Rase postaju vrlo duhovne. Došlo je do evolucije velikog naroda i sada se primiče velika epoha. Obrazovni, ekonomski i upravni sustavi planeta prolaze kroz radikalne promjene. Uspostavljaju se nove vrijednosti i odnosi. Kraljevstvo nebesko se pojavljuje na zemlji, a slava Božja je izlivena po svijetu.

^{52:7.4 (598.7)} To je epohalna razdioba prilikom koje se mnogi smrtnici prevode među živima. Kako doba Trojstvenih Sinova Učitelja sve više napreduje, duhovna odanost smrtnika vremena postaje sve više i više univerzalna. Prirodna smrt postaje sve rjeđa kako se Ispravljači u sve većem broju spajaju sa ljudima u kojima žive, i to tijekom života u tijelu. Planeta ja na kraju klasificirana kao primarno modificirani red smrtničkog uznesenja.

^{52:7.5 (599.1)} Život tijekom ovog razdoblja je ugodan i profitabilan. Izrođenost i protudruštveni proizvodi duge evolucijske borbe su gotovo izbrisani. Duljina života dostiže petsto godina Urantije, a stopa rasnog razmnožavanja i povećanja je pod inteligentnom kontrolom. Tu nastupa posve novi poredak društva. Još uvijek postoje velike razlike među smrtnicima, ali stanje društva gotovo posve dostiže ideale društvenog bratstva i duhovne jednakosti. Predstavnička vlada nestaje, a svijet živi pod vlašću individualne samokontrole. Funkcija države uglavnom je usmjerena na kolektivne poslove socijalne uprave i gospodarske koordinacije. Zlatno doba dolazi brzo; može se vidjeti nadohvat ruke taj vremenski cilj duge i intenzivne planetarne evolucijske borbe. Uskoro se treba realizirati nagrada mnogih epoha; mudrost Bogova se upravo treba očitovati.

^{52:7.6 (599.2)} Fizička administracija svijeta tijekom ovog perioda zahtijeva oko jedan sat rada na dan od svakog odraslog pojedinca; to je jednako jednom satu na Urantiji. Planeta je u bliskom dodiru sa svemirskim poslovima, a ljudi prate najnovije emisije s istim dubokim zanimanjem koje vi pokazujete za najnovija izdanja vaših dnevnih novina. Ove rase se bave sa tisuću zanimljivih aktivnosti koje su nepoznate na vašem svijetu.

^{52:7.7 (599.3)} Sve više raste prava planetarna odanost Vrhovnom Biću. Generaciju za generacijom, sve veći i veći dio rase održava korak s onima koji prakticiraju pravdu i žive milosrđe. Polako ali sigurno svijet usvaja radosnu službu Sinova Božjih. Fizičke poteškoće i materijalni problemi su u velikoj mjeri riješeni; planeta sazrijeva za napredan život i stabilnije postojanje.

^{52:7.8 (599.4)} S vremena na vrijeme tijekom ove epohalne razdiobe, Sinovi Učitelji i dalje dolaze na ove mirne svjetove. Oni ne ostavljaju svijet dok ne utvrde da evolucijski plan, što se tiče tog planeta, radi glatko. Arbitražni Sin presude obično prati Sina Učitelja na više misija, dok drugi takav Sin funkcionira u vrijeme njihova odlaska, a ovi sudski postupci nastavljaju se i dalje s vremena na vrijeme tijekom mnogih epoha u smrtnom programu vremena i prostora.

^{52:7.9 (599.5)} Svaka nova misija Trojstvenih Sinova Učitelja uzvisuje tako uzvišeni svijet na sve veće uzlazne visine mudrosti, duhovnosti i kozmičkog prosvjetljenja. No, plemenita bića koja vuku porijeklo iz takve sfere su još uvijek konačna i smrtna. Ništa nije savršeno; no ipak, razvija se kvaliteta koja se bliži savršenstvu u radu nesavršenog svijeta i životima njegovih ljudskih stanovnika.

^{52:7.10 (599.6)} Trojstveni Sinovi Učitelji mogu se vratiti više puta na jedan te isti svijet. No, prije ili kasnije, u vezi s okončanjem jedne od njihovih misija, Planetarni Knez je uzdignut na položaj Planetarnog Suverena, a Sustavni Suveren se pojavljuje da proglasi ulazak takvog svijeta u doba svjetla i života.

^{52:7.11 (599.7)} O okončanju završne misije Sina Učitelja (barem što se tiče kronologije normalnog svijeta) Ivan je napisao: "Potom opazih kako novo nebo i nova zemlja i novi Jeruzalem silaze od Boga s neba, opremljeni poput zaručnice koja je nakićena za svoga muža."

^{52:7.12 (600.1)} To je ista zemlja samo obnovljena, u naprednoj planetarnoj fazi, koju je stari vidjelac opisao riječima: "'Jer, kao što će nova nebesa i nova zemlja koju ću stvoriti, trajati preda mnom, tako da ćete vi i vaša djeca preživjeti; a od jednog do drugog mlađaka i od jedne do druge subote svi će ljudi dolaziti da se poklone pred licem mojim’, kaže Gospodin."

^{52:7.13 (600.2)} To su smrtnici takve dobi, koji su opisani kao "izabrana generacija, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu; i vi ćete razglasiti slavna djela Onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo."

^{52:7.14 (600.3)} Bez obzira na detalje posebne prirodne povijesti pojedinih planeta, bez obzira je li svijet bio u cjelosti vjeran, zaražen zlom ili proklet grijehom - bez obzira kakvi su bili prethodni događaji - prije ili kasnije Božja milost i služba anđela najavljuju dan dolaska Trojstvenih Sinova Učitelja; a njihov odlazak, nakon njihove završne misije, inaugurira ovo divno doba svjetla i života.

^{52:7.15 (600.4)} Svi svjetovi Satanije mogu se pridružiti u nadi onome koji je napisao: "A mi očekujemo, prema njegovu obećanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost. Zato, ljubljeni, dok ovo čekate, revno nastojte da bez ljage i mane budete u njegovim očima u miru."

^{52:7.16 (600.5)} Odlazak zbora Sinova Učitelja, na kraju njihove prve ili neke naknadne vladavine, uvodi osvit doba svjetla i života - prvi korak u prijelazu iz vremena u predvorje vječnosti. Planetarna realizacija ovog doba svjetla i života sigurno se može mjeriti s najljepšim očekivanjima kojima su se smrtnici Urantije ikad pozabavili, a ti smrtnici nisu formirali dalekovidnije pojmove budućeg života od onih koji su obuhvaćeni religioznim vjerovanjima koja prikazuju nebo kao neposrednu sudbinu i konačno prebivalište preživjelih smrtnika.

^{52:7.17 (600.6)} Pod pokroviteljstvom Moćnog Glasnika privremeno priključenog osoblju Gabriela.