Knjiga Urantije

POGLAVLJE 3 -- SVOJSTVA BOGA

• Sekcije
• 1. POSVUDAŠNJOST BOGA
• 2. BESKONAČNA MOĆ BOGA
• 3. SVEOPĆE ZNANJE BOGA
• 4. BEZGRANIČNOST BOGA
• 5. VRHOVNA UPRAVA OCA
• 6. OČEVO PRVENSTVO

^{3:0.1 (44.1)} BOG je svugdje prisutan; Otac Svih vlada krugom vječnosti. No, on vlada u lokalnim svemirima u osobama svojih Rajskih Sinova Stvoritelja, i kroz ove Sinove on daruje život. "Bog nam je dao život vječni i taj je život u njegovim Sinovima." Ovi su Sinovi Stvoritelji Božji osobni izraz njega samoga u sektorima vremena i djeci planeta koji kruže evolucijskim svemirima prostora.

^{3:0.2 (44.2)} Izrazito personalizirani Božji Sinovi su jasno primjetni nižim redovima stvorenih inteligencija, što služi kao nadoknada nevidljivosti beskonačnog i stoga manje uočljivog Oca. Rajski Sinovi Stvoritelji Oca Svih su otkrivenje inače nevidljiva bića, nevidljiva zbog apsolutnosti i beskonačnosti svojstvenih krugu vječnosti i ličnostima Rajskih Božanstava.

^{3:0.3 (44.3)} Teško se može reći da je stvoriteljstvo osobina Boga; ono je prije svekupnost njegove djelujuće prirode. A ta se sveopća funkcija stvoriteljstva vječno očituje dok je uvjetovana i kontrolirana svim usklađenim atributima beskonačne i božanske stvarnosti Prvog Izvora i Središta. Iskreno sumnjamo da se bilo koja pojedina osobina božanske prirode može smatrati prethodnom ostalima, ali da je to slučaj, onda je stvoriteljstvo prirode Božanstva to što ima prednost nad svim ostalim naravima, aktivnostima i svojstvima. A stvoriteljstvo Božanstva kulminira u sveopćoj istini očinstva Boga.

1. POSVUDAŠNJOST BOGA

^{3:1.1 (44.4)} Sposobnost Oca Svih da bude svugdje prisutan, i to u isto vrijeme, predstavlja njegovu sveprisutnost. Samo Bog može biti na dva mjesta, u nebrojenim mjestima, u isto vrijeme. Bog je istovremeno prisutan "gore na nebu i dolje na zemlji"; kako je psalmist uzviknuo: "Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od lica tvoga pobjegnem?"

^{3:1.2 (44.5)} "'Ja sam Bog izbliza kao i izdaleka,' govori Gospodin. 'Ne ispunjam li ja nebo i zemlju?'" Otac Svih je uvijek prisutan u svim dijelovima i u svim srcima svoga prostranog stvaranja. On je "punina Onoga koji ispunja sve u svima" i "koji čini sve u svima," a ovaj je koncept njegove ličnosti dodatno takav da ga "nebo (svemir) i nebesa nad nebesima (svemir nad svemirima) ne mogu sadržavati." Doslovno je istina da je Bog sve i u svemu. No, ni to nije sve što je Bog. Beskonačni se može potpuno otkriti tek u beskonačnosti; uzrok se nikada ne može u potpunosti shvatiti na osnovu analize učinaka; živi Bog je neizmjerno veći od zbroja stvaranja koje proizlazi iz kreativnih djela njegove nesputane slobodne volje. Bog se otkriva u cijelom svemiru, ali svemir nikada ne može sadržavati ili obuhvatiti cjelokupnost beskonačnosti Boga.

^{3:1.3 (45.1)} Očeva prisutnost neprestano patrolira glavnim svemirom. "Izlazi on od nebeskog kraja i put mu se opet s krajem spaja i ne postoji ništa skriveno od njegova svjetla."

^{3:1.4 (45.2)} Stvorenje ne postoji samo u Bogu, već i Bog živi u stvorenju. "Po tome znamo da živimo u njemu, jer on živi u nama; on nam je dao svoj duh. Ovaj je dar Oca iz Raja čovjekov neodvojivi pratilac." "On je uvijek prisutni i sveprožimajući Bog." "Duh vječnog Oca se krije u umu svakog smrtnog djeteta." "Čovjek ide u svijet u potrazi za prijateljem, a taj prijatelj živi u njegovom vlastitom srcu." "Istiniti Bog nije daleko; on je dio nas; njegov duh govori u nama." "Otac živi u djetetu. Bog je uvijek s nama. On je duh koji je vodilja vječne sudbine."

^{3:1.5 (45.3)} O ljudskoj je rasi ispravno rečeno: "Vi ste od Boga" jer "onaj koji prebiva u ljubavi, živi u Bogu i Bog u njemu." Čak i svojim nedjelima mučite glas unutarnjeg Božjeg dara, jer Misaoni Ispravljač ne može ne prolaziti kroz posljedice zlog razmišljanja s ljudskim umom svoga utjelovljenja.

^{3:1.6 (45.4)} Božja je sveprisutnost doista dio njegove beskonačne prirode; prostor ne predstavlja nikakvu prepreku Božanstvu. Bog je, u savršenstvu i bez ograničenja, primjetno prisutan samo na Raju i u središnjem svemiru. On tako nije primjetno prisutan u stvaranjima koja okružuju Havonu, jer je Bog ograničio svoju izravnu i stvarnu prisutnost priznanjem suvereniteta i božanskih povlastica istorednih stvoritelja i vladara u svemirima vremena i prostora. Stoga se konceptu božanske prisutnosti mora omogućiti široki raspon u metodu i načinu manifestiranja uključujući krugove prisutnosti Vječnog Sina, Beskonačnog Duha i Otoka Raja. Niti je uvijek moguće uočiti razliku između prisutnosti Oca Svih i postupaka njegovih vječnih istorednika i agencija koje tako savršeno vrše sve beskonačne zahtjeve njegove nemijenjajuće namisli. Ali to nije slučaj s krugom ličnosti i Ispravljačima; tu Bog djeluje jedinstveno, neposredno i isključivo.

^{3:1.7 (45.5)} Sveopći Kontrolor je potencijalno prisutan u gravitacijskim krugovima Otoka Raja u svim dijelovima svemira u svakom trenutku i u istom stupnju, u skladu s masom i u odgovoru na fizičke zahtjeve za ovom prisutnosti, i to zbog svojstvene prirode svih stvorenja koja uzrokuje da se sve pridržava i sastoji u njemu. Isto je tako Prvi Izvor i Središte potencijalno prisutan u Bezuvjetnom Apsolutu, spremištu nestvorenih svemira vječne budućnosti. Bog tako potencijalno prožima fizičke svemire iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. On je praiskonski temelj koherentnosti tzv materijalne tvorevine. Taj neduhovni potencijal Božanstva postaje stvaran tu i tamo kroz razinu fizičkih egzistencija neobjašnjivim upadom neke od svojih ekskluzivnih agencija na pozornicu kozmičkog djelovanja.

^{3:1.8 (45.6)} Umna prisutnost Boga je u uzajamnoj vezi s apsolutnim umom Združenog Činitelja, Beskonačnog Duha, ali se u konačnim stvaranjima bolje raspoznaje u posvudašnjem funkcioniranju kozmičkog uma Glavnih Duhova Raja. Baš kao što je Prvi Izvor i Središte potencijalno prisutan u umnim krugovima Združenog Činitelja, tako je on potencijalno prisutan u naponima Univerzalnog Apsoluta. Ali um ljudskog reda je darivanje od strane Kćeri Združenog Činitelja, Božanskih Služiteljica evolucijskih svemira.

^{3:1.9 (46.1)} Sveprisutni se duh Oca Svih koordinira s funkcijom sveopće prisutnosti duha Vječnog Sina i vječnog božanskog potencijala Božanstva Apsoluta. No, ni duhovno djelovanje Vječnog Sina i njegovih Sinova Raja, niti darivanja uma od strane Beskonačnog Duha, naočigled ne isključuju izravno djelovanje Misaonih Ispravljača, unutarnjih fragme nata B oga, koj i žive u srcima njegove stvorene djece.

^{3:1.10 (46.2)} Što se tiče Božje prisutnosti na planetu, sustavu, zviježđu ili svemiru, stupanj takve prisutnosti u svakoj stvaralačkoj jedinici je mjera stupnja evolucijske prisutnosti Vrhovnog Bića: Određuje se masovnim priznanjem Boga i odanosti prema njemu u tom dijelu prostrane kozmičke organizacije koja se proteže sve do sustava i planeta. Stoga se ponekad, u nadi očuvanja i zaštite ove faze Božje dragocjene prisutnosti, neki planeti (ili čak i sustavi) koji su potonuli duboko u duhovnu tamu, moraju u određenom smislu zatvoriti u karantenu ili djelomično izolirati od komunikacije s većim jedinicama stvaranja. I upravo to, što danas djeluje na Urantiji, je duhovno-obrambena reakcija većine svjetova u nastojanju da se spase, koliko je to moguće, od patnji izolacije od separatističkih djela svojeglave, opake i buntovne manjine.

^{3:1.11 (46.3)} Dok Otac na roditeljski način uključuje u svoj krug sve svoje sinove - sve ličnosti - njegov je utjecaj u njima često ograničen udaljenosti njihova porijekla od Druge i Treće Osobe Božanstva i raste kako se njihovo postignuće sudbine bliži takvim razinama. Činjenica Božje prisutnosti u umovima stvorenih bića ovisi o tome da li u njima žive fragmenti Oca, kao što su Tajnoviti Osmatrači, dok se njegova učinkovita prisutnost određuje stupnjem suradnje koju u tim unutarnjim Ispravljačima odobravaju umovi u kojima prebivaju.

^{3:1.12 (46.4)} Oscilacije Očeve nazočnosti ne proizlaze iz Božje nestalnosti. Otac se ne povlači u osamu jer mu je netko iskazao prezir; njegovi se osjećaji ne otuđuju zbog nedjela nekog stvorenog bića. Umjesto toga, nakon što njegova djeca budu obdarena snagom izboru (o njemu), u ostvarivanju tog izbora, ona izravno određuju stupanj i ograničenja Očevog božanskog utjecaja u svojim srcima i dušama. Otac nam sebe badava daruje, bez ograničenja i svima podjednako. On nije pristran nekim osobama, planetima, sustavima ili svemirima. U sektorima vremena on dodjeljuje različitu čast samo Rajskim ličnostima Sedmostrukog Boga, istorednim kreatorima konačnih svemira.

2. BESKONAČNA MOĆ BOGA

^{3:2.1 (46.5)} Svi svemiri znaju da "Gospodin Bog svemogući vlada." Poslovi ovoga svijeta i drugih svjetova se božanski nadziru. "Po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa stanovnicima zemaljskim." To je vječno istina, "nema snage osim od Boga."

^{3:2.2 (46.6)} Unutar granica onoga što je u skladu s božanskom prirodom, doslovno je istina da je "s Bogom sve moguće." Dugotrajni evolucijski procesi razvoja naroda, planeta i svemira pod savršenom su kontrolom kozmičkih stvoritelja i administrativnih upravitelja i odvijaju se prema vječnoj namisli Oca Svih, tekući u redu i prema svemudrom planu Boga. Postoji samo jedan zakonodavac. On održava svjetove u prostoru i okreće svemire u beskrajnoj kružnici vječnoga kruga.

^{3:2.3 (47.1)} Od svih božanskih osobina, najlakše je razumjeti njegovu svemoć, pogotovo kako ona prevladava u materijalnom svemiru. Gledano kao neduhovna pojava, Bog je energija. Ova izjava o fizičkoj činjenici počiva na nepojmljivoj istini da je Prvi Izvor i Središte osnovni uzrok sveopćih fizičkih pojava cjelokupnog prostora. Iz ove se božanske aktivnosti izvodi sva fizička energija i druge materijalne manifestacije. Svjetlost, to jest svjetlost bez topline, je još jedna neduhovna manifestacija Božanstava. A postoji i jedan drugi oblik neduhovne energije koji je gotovo nepoznat na Urantiji; još uvijek nije prepoznat.

^{3:2.4 (47.2)} Bog kontrolira svu snagu; on je "i gromovima puteve nametnuo"; on je uredio sve krugove energije. On je odredio vrijeme i način očitovanja svih oblika energije - materije. I sve su te pojave zauvijek sadržane u njegovom vječnom stisku - u gravitacijskoj kontroli sa središtem na nižem Raju. Svjetlost i energija vječnog Boga tako zauvijek kruže oko njegovog veličanstvenog kruga u nepreglednoj, ali urednoj povorci zvjezdanog mnoštva koje čini svemir nad svemirima. Sve stvoreno zauvijek kruži oko središta Raja-Ličnosti svih stvari i bića.

^{3:2.5 (47.3)} Svemoć Oca se odnosi na svugdje prisutnu dominaciju apsolutne razine, gdje se tri energije (materijalna, umna i duhovna) ne mogu razlikovati u blizini njega - Izvora svih stvari. Um stvorenog bića, koji nije ni Rajska monota ni duh Raja, izravno ne reagira na Oca Svih. Bog se prilagođava s umom nesavršenosti - u slučaju smrtnika Urantije to čini kroz Misaone Ispravljače.

^{3:2.6 (47.4)} Otac Svih nije prolazna sila, naizmjenična snaga ili fluktuirajuća energija. Moć i mudrost Oca u cijelosti su adekvatni nositi se s bilo kojom i sa svim vanrednim situacijama u svemiru. Kako se hitni slučajevi javljaju u ljudskom iskustvu, on ih je sve predvidio, pa stoga ne reagira na poslove svemira u samostojećem smislu riječi, već u skladu s diktatima vječne mudrosti i u suglasju s mandatima beskonačnog suda. Bez obzira na nastupe,Božja moć ne djeluje u svemiru kao slijepa sila.

^{3:2.7 (47.5)} U nekim se situacijama čini da je došlo do donošenja vanrednih odluka, suspendiranja prirodnih zakona, priznanja pogrešnih prilagodbi, te da su učinjeni napori da se takva stanja otklone; ali to nije slučaj. Takvi koncepti Boga vuku porijeklo iz ograničenog opsega vašeg stajališta, iz konačnosti vašeg shvaćanja, te skučenosti vašeg istraživanja; takvo nerazumijevanje Boga proizlazi iz vašeg dubokog neznanja u pogledu postojanja viših zakona koji vladaju svijetom, te u pogledu veličine Očeva karaktera, beskonačnosti njegovih osobina i činjenice njegove slobodne volje.

^{3:2.8 (47.6)} Planetarna stvorena bića u kojima živi Božji duh, koja žive tu i tamo u svemirima prostora, toliko su gotovo beskonačna u broju i redu, njihovi su intelekti toliko različiti, njihovi umovi tako ograničeni i ponekad tako skučeni, njihova je vizija tako uska i lokalizirana, da je gotovo nemoguće formulirati generalizacije zakona koji može prikladno izraziti Očeve beskonačne osobine i u isto vrijeme u bilo kojem stupnju biti shvatljiv tim stvorenim inteligencijama. Tako se vama, stvorenim bićima, mnoga djela svemoćnog Stvoritelja čine proizvoljna, samostojeća, a nerijetko i bezdušna i okrutna. Ali ja vas opet uvjeravam da to nije istina. Sva su Božja djela svrhovita, inteligentna, mudra, ljubazna i vječno obzirna o najvišoj dobrobiti, ako ne pojedinačnog bića, pojedinačne rase, pojedinačnog planeta pa čak i pojedinačnog svemira, ono o najvećoj dobrobiti i najvišoj koristi svih zainteresiranih, od najnižih do najviših. U razdobljima vremena dobrobit dijela ponekad djeluje različito od dobrobiti cjeline; u krugu vječnosti takve prividne razlike ne postoje.

^{3:2.9 (48.1)} Mi smo svi dio Božje obitelji i tako ponekad moramo sudjelovati u obiteljskoj disciplini. Mnoga Božja djela koja čovjeka uznemiruju i zbunjuju proizlaze iz odluka i konačnih prosudbi svemudrog i osnažujućeg Združenog Činitelja koji izvršava odabiranje nepogrešive volje beskonačnog uma, kako bi se provele odluke ličnosti savršenstva čija uprava, vizija i brižnost podrazumijevaju najvišu i vječnu dobrobit cijelog njegovog ogromnog i prostranog stvaranja.

^{3:2.10 (48.2)} Tako vaše samostojeće, lokalno, konačno, grubo i nadasve materijalističko gledište i ograničenja koja postoje u prirodi vašeg bića predstavljaju takav hendikep da niste u stanju vidjeti, shvatiti ili znati mudrost i dobrotu mnogih božanskih djela koja vama djeluju puna takve nepojmljivo teške okrutnosti, i za koja vam se čini da se odlukuju takvom krajnjom ravnodušnosti prema udobnosti i dobrobiti, planetarnoj sreći i osobnom blagostanju vaših bližnjih stvorenih bića. Zbog ograničenja ljudskog stajališta, zbog skučenosti i konačnosti vašeg razumijevanja, krivo shvaćate motive Boga i izobličujete njegove namisli. No, mnoge se stvari događaju na evolucijskim svjetovima koje nisu osobna djela Oca Svih.

^{3:2.11 (48.3)} Božanska svemoć je savršeno usklađena s ostalim atributima ličnosti Boga. Božja moć je, inače, samo ograničena u svojoj kozmičkoj duhovnoj manifestaciji u tri uvjeta ili situacije:

^{3:2.12 (48.4)} 1. Prirodom Boga, posebno zbog njegove beskonačne ljubavi, istine, ljepote i dobrote.

^{3:2.13 (48.5)} 2. Voljom Boga, njegovom službom milosrđa i očinskim odnosom s poznatim ličnostima svemira.

^{3:2.14 (48.6)} 3. Zakonom Boga, pravednosti i pravdom vječnog Rajskog Trojstva.

^{3:2.15 (48.6)} Bog je neograničen u moći, božanski u prirodi, neopoziv u volji, beskonačan u atributima, vječan u mudrosti i apsolutan u stvarnosti. No, sve su te karakteristike Oca Svih ujedinjene u Božanstvu i uopćeno izražene u Rajskom Trojstvu i božanskim Sinovima Trojstva. Inače, izvan Raja i u središenjeg svemira Havone, sve što se odnosi na Boga ograničeno je evolucijskom prisutnošću Vrhovnog, uvjetovano javljajućom prisutnošću Krajnjeg i koordinirano s tri egzistencijalna Apsoluta - Božanstvom, Sveopćim i Bezuvjetnim Apsolutom. Tako je prisutnost Boga ograničena jer tako želi Božja volja.

3. SVEOPĆE ZNANJE BOGA

^{3:3.1 (48.8)} "Bog sve zna." Božanski um je svjestan i upoznat s mislima cijelog stvaranja. Njegovo je poznavanje događaja sveopće i savršeno. Božanske jedinke koje izlaze iz njega njegov su dio; on koji "regulira oblake" je također "savršen u znanju." "Oči su Gospodnje na svakome mjestu." Kako kaže vaš veliki učitelj o beznačajnom vrapcu: "Ni jedan od njih ne pada na zemlju bez znanja Oca mojega," te su i "vama vlasi na glavi izbrojene." "On određuje broj zvijezda; svaku njezinim imenom naziva."

^{3:3.2 (49.1)} Otac Svih je jedina ličnost u cijelom svemiru koja uistinu zna broj zvijezda i planeta prostora. Svi su svjetovi svakog svemira stalno u svijesti Boga. On također kaže: "Vidio sam jade svojega naroda i čuo njihove vapaje, znane su mi muke njegove." Jer "Gospodin motri s nebesa; on gleda sve sinove čovječje; iz mjesta svog prebivanja on motri sve stanovnike zemlje." Svako stvoreno dijete doista može reći: "On zna put kojim kročim, a kad me kuša izaći ću čist kao zlato." "Bog zna kad sjednem i kad ustanem; on razumije naše misli izdaleka i upoznat je sa svim našim putovima." " Sve je golo i otkriveno očima onoga komu nam je dati račun." I treba biti na pravu utjehu svakom ljudskom biću shvatiti da "on zna kako si sazdan; spominje se da si prah." Isus je, govoreći o živom Bogu, rekao: "Otac tvoj zna što ti treba čak i prije nego što ga upitaš."

^{3:3.3 (49.2)} Bog posjeduje neograničenu moć sveznanja; njegova je svijest sveopća. Njegov osobni krug obuhvaća sve ličnosti, a njegovo se poznavanje čak i niskih stvorenja dopunjuje neizravno preko silaznog niza božanskih Sinova i izravno kroz unutarnje Misaone Ispravljače. I nadalje, Beskonačni Duh je cijelo vrijeme posvuda prisutan.

^{3:3.4 (49.3)} Mi nismo u potpunosti sigurni da li Bog odabire predvidjeti događanje grijeha. No, čak i ako Bog predviđa djela slobodne volje svoje djece, takvo predznanje ni najmanje ne ukida njihovu slobodu. Jedno je sigurno: Bog nikada nije izložen iznenađenju.

^{3:3.5 (49.4)} Svemoć ne znači moć učiniti neučinivo, nešto što ne nalikuje Bogu. Niti sveznanje podrazumijeva znanje o tome što se ne može znati. No, takve su izjave teško razumljive konačnom umu. Stvorenje teško može razumjeti opseg i ograničenja volje Stvoritelja.

4. BEZGRANIČNOST BOGA

^{3:4.1 (49.5)} Slijed darivanja samoga sebe svemirima prilikom njihova dovođenja u postojanje ni po čemu ne umanjuje potencijal snage niti zalihe mudrosti koje i dalje počivaju u središnjoj ličnosti Božanstva. U potencijalu sile, mudrosti i ljubavi, Otac nikada nije umanjio niti najmanji dio svoga posjeda, niti je bio lišen bilo kojeg atributa svoje slavne ličnosti kao rezultat obilnog darivanja samoga sebe Sinovima Raja, svojim podređenim stvaranjima i mnogostrukim stvorenjima koja tu žive.

^{3:4.2 (49.6)} Stvaranje svakog novog svemira poziva na nove prilagodbe gravitacije; ali čak i ako se stvaranje nastavi neprekidno, vječno, čak i do beskonačnosti, tako da na kraju materijalno stvaranje postoji bez ograničenja, i dalje moć kontrole i koordinacije mora počivati u Otoku Raju i biti primjerna i pripravna upravi, kontroli i koordinaciji takvog beskonačnog svemira. I nakon ovog darivanja neograničene sile i moći bezgraničnom svemiru, Beskonačni bi još uvijek bio u suvišku s istim stupnjem sile i energije; Bezuvjetni Apsolut bi i dalje ostao nesmanjen; Bog bi i dalje imao u svom posjedu isti beskonačni potencijal, baš kao da sila, energija i snaga nikada nisu bile izlivene u obdarenju svemira za svemirom.

^{3:4.3 (50.1)} A tako je i s mudrošću: Činjenica da se um tako slobodno distribuira misaonim domenama ni u čemu ne osiromašuje središnji izvor božanske mudrosti. Kako se svemiri umnožavaju i broj kozmičkih bića raste do granica razumijevanja, ako se um i dalje bez kraja nastavi darovati tim bićima visokog i niskog statusa, i dalje će Božja središnja ličnost čuvati u svom obujmu isti vječni, beskonačni i svemudri um.

^{3:4.4 (50.2)} Činjenica da on šalje svoje glasnike duha da žive u muškarcima i ženama vašeg svijeta i drugih svjetova ni po čemu ne umanjuje njegovu sposobnost djelovanja kao božanske i svemoćne ličnosti duha; i ne postoje apsolutno nikakva ograničenja u pogledu mjere ili broja takvih duhova Osmatrača koje on može i hoće odaslati. To davanje sebe svojim stvorenim bićima stvara neograničenu, gotovo nezamislivu buduću mogućnost progresivnih i uzastopnih egzistencija tih božanski obdarenih smrtnika. Ta rasipna distribucija sebe u vidu ovih služiteljskih jedinki duha ni na koji način ne umanjuje mudrost i savršenstvo istine i znanja koji počivaju u osobi svemudrog, sveznajućeg i svemoćnog Oca.

^{3:4.5 (50.3)} Za smrtnike vremena postoji budućnost, ali Bog obituje u vječnosti. Iako vučem porijeklo iz blizine samog trajnog prebivališta Božanstva, ne usuđujem se govariti sa savršenstvom razumijevanja o beskonačnosti mnogih božanskih atributa. Samo beskonačnost uma može u potpunosti shvatiti beskonačnost postojanja i vječnost djelovanja.

^{3:4.6 (50.4)} Smrtni čovjek ne može znati beskonačnost nebeskog Oca. Konačni um ne može zamisliti tako apsolutnu istinu ili činjenicu. No, taj isti konačni čovjek zaista može osjetiti - doslovno doživjeti - puno i neumanjeno djelovanje LJUBAVI takvog beskonačnog Oca. Takva se ljubav istinski može doživjeli, ali dok je ovo iskustvo neograničeno u kvaliteti, količina takvog iskustva strogo je ograničena ljudskom sposobnosti za duhovnu prijemčivost i njegovom sposobnosti uzvraćanja ljubavi Ocu.

^{3:4.7 (50.5)} Uvažavanje beskonačnih osobina od strane konačnog bića daleko nadilazi logično ograničene sposobnosti stvorenog bića zbog činjenice da je smrtni čovjek stvoren na sliku Božju - u njemu živi fragment beskonačnosti. Tako je čovjekov najbliži i najdraži pristup Bogu kroz ljubav, jer Bog je ljubav. A taj je sveukupni jedinstveni odnos stvarno iskustvo u kozmičkoj sociologiji, odnos Stvoritelja sa stvorenjem - ljubav između Oca i djeteta.

5. VRHOVNA UPRAVA OCA

^{3:5.1 (50.6)} Pri svom kontaktu sa stvaranjem koje je dovedeno u postojanje poslije Havone, Otac Svih ne koristi svoju beskonačnu moć i autoritet neposrednim dostavljanjem, nego putem svojih Sinova i njima podređenih ličnosti. A Bog sve to čini svojom slobodnom voljom. Bilo koje ovlaštenje i sva ona zajedno, ako se stvori povod i ukoliko to bude odabir božanskog uma, mogu biti ostvareni izravno; ali, u pravilu, do takvih odvijanja dolazi samo kao posljedica neuspjeha delegirane ličnosti da ispuni božansko povjerenje. U takvim trenucima i prilikom takvih propusta te unutar granica rezervacije božanske moći i potencijala, Otac djeluje samostalno i u skladu s mandatima vlastitog izbora; a taj je izbor uvijek stvar neiscrpnog savršenstva i beskonačne mudrosti.

^{3:5.2 (51.1)} Otac vlada preko svojih sinova; s vrha na dolje, kroz svemirsku organizaciju, postoji neprekinuti lanac vladara koji se završava s Planetarnim Prinčevima, koji upravljaju sudbinama evolucijskih planeta Očevih ogromnih domena. To nije samo pjesnički izraz koji kliče: "Zemlja je Gospodnja i njezina punina." "On uklanja kraljeve i postavlja kraljeve." "Svevišnji vladaju u kraljevstvima ljudi."

^{3:5.3 (51.2)} U poslovima ljudskih srca, Otac Svih ne mora imati posljednju riječ; ali u upravi i sudbini planeta, božanski plan prevladava; tu trijumfira vječna namisao mudrosti i ljubavi.

^{3:5.4 (51.3)} Isus je rekao: "Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega." Kao što povremeno uspijevate opaziti mnogostruka djelovanja i vidjeti zapanjujuću neizmjernost Božjeg gotovo neograničenog stvaranja, možete posustati u shvaćanju njegova prvenstva, ali ne trebate propustiti prihvatiti da on sigurno i zauvijek stoluje u Rajskom središtu svih stvari kao dobronamjerni Otac svih inteligentnih bića. Postoji samo "jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima i u svima", "on je prije svega i sve se u njemu sastoji."

^{3:5.5 (51.4)} Nesigurnosti života i nestalnosti postojanja ni na koji način nisu u suprotnosti konceptu sveopće suverenosti Boga. Sva evolucijska stvorenja su u svom životu suočena s određenim neminovnostima . Razmislite o sljedećem:

^{3:5.6 (51.5)} 1. Je li hrabrost - snaga karaktera - poželjna? Čovjek tada mora biti podizan u okruženju koje zahtijeva borbu s teškoćama i reagiranje na razočaranja.

^{3:5.7 (51.6)} 2. Je li altruizam - služba bližnjima - poželjan? Onda mora životno iskustvo nuditi brojne situacije društvene nejednakosti.

^{3:5.8 (51.7)} 3. Je li nada - veličanstvenost povjerenja - poželjna? Tada ljudsko postojanje neprekidno nudi suočavanje s nesigurnošću i neprestanim neizvjesnostima.

^{3:5.9 (51.8)} 4. Je li vjera - vrhovna tvrdnja ljudske misli - poželjna? Onda se čovjekov um mora nalaziti u tom problematičnom tjesnacu gdje uvijek manje zna nego što može vjerovati.

^{3:5.10 (51.9)} 5. Je li ljubav prema istini i spremnost da se ide gdje god ona vodi, poželjna? Čovjek tada mora odrastati u svijetu sveprisutne neistine i uvijek moguće pogreške.

^{3:5.11 (51.10)} 6. Je idealizam - približavanje konceptu božanskog - poželjan? Čovjek se tada mora boriti u okruženju relativne dobrote i ljepote, okolici stimulativnoj neukrotivom posegu za boljim stvarima.

^{3:5.12 (51.11)} 7. Je li odanost - vjernost najvišoj dužnosti - poželjna? Čovjek se tada mora nositi s mogućnosti izdaje i dezerterstva. Hrabrost predanosti dužnost podrazumijeva opasnost od poraza.

^{3:5.13 (51.12)} 8. Je li nesebičnost - duh samozaborava - poželjna? Onda smrtni čovjek mora živjeti suočen s neprestanim vapajima neizbježnog sebstva koje teži priznanju i časti. Čovjek ne bi mogao dinamički odabrati božanski život da nije pozvan odreći se samoživosti. Čovjek nikada ne bi mogao postići spasonosnu pravednost da nije potencijalnog zla čiji kontrast ističe i veliča dobro.

^{3:5.14 (51.13)} 9. Je li zadovoljstvo - radost sreće - poželjno? Čovjek tada mora živjeti u svijetu u kojem su alternativa boli i vjerojatnost patnje uvijek prisutne iskustvene mogućnosti.

^{3:5.15 (52.1)} Diljem svemira, svaka se jedinka smatra dijelom cjeline. Opstanak dijela ovisi o suradnji s planom i namisli cjeline, svesrdnom željom i savršenom voljom izvršenja Očeve božanske volje. Jedini evolucijski svijet bez pogreške (mogućnosti nerazborite presude) bio bi svijet bez slobodne inteligencije. U svemiru Havone postoji milijarde savršenih svjetova sa savršenim žiteljima, ali evolucijski čovjek mora biti u prilici pogriješiti ako želi biti slobodan. Slobodna i neiskusna inteligencija ne može isprva sva biti jednako mudra. Mogućnost pogrešnog suda (zlo) postaje grijeh samo ako čovjek svjesno prihvati i promišljeno odobri namjerno donesenu nemoralnu presudu.

^{3:5.16 (52.2)} Puno uvažavanje istine, ljepote i dobrote svojstveno je savršenstvu božanskog svemira. Stanovnicima svjetova Havone ne treba potencijal relativnih razina vrijednosti kao poticaj izbora; takva savršena bića imaju sposobnost prepoznati i izabrati dobro u nedostatku svih kontrastivnih moralnih situacija koje služe kao stimulus razmišljanju. Ali takva su savršena bića to što jesu u moralnoj prirodi i duhovnom stanju, zahvaljujući činjenici postojanja. Oni su iskustveno stekli samo napredak unutar svog unutarnjeg stanja. Smrtni čovjek mora zaraditi po svojoj vjeri i nadi čak i status koji ima kao kandidat za uzašašće. Sve božansko što ljudski um shvaća i što ljudska duša stječe predstavlja iskustveno postignuće; ono je stvarnost osobnog iskustva i stoga jedinstveni posjed, u suprotnosti s nerazdvojivom dobrotom i pravednosti nepogrešivih ličnosti Havone.

^{3:5.17 (52.3)} Stvorena bića Havone su prirodno odvažna, ali nisu hrabra u ljudskom smislu. Oni su prirodno ljubazni i obzirni, ali se teško može reći da su altruistični na ljudski način. Žive u iščekivanju ugodne budućnosti, ali se ne nadaju s onim izvanrednim povjerenjem smrtnika na nesigurnim planetima evolucije. Oni imaju vjeru u stabilnost svemira, ali im je strana ta spasonosna vjera kojom se smrtni čovjek uspinje od statusa životinje do portala Raja. Oni vole istinu, ali ne znaju da je ona spasenje duši. Oni su idealisti, ali su kao takvi rođeni; posve su neupućeni u ekstazu procesa kojim čovjek postaje idealista svojim uzbudljivim odlukama. Oni su odani, ali nikada nisu doživjeli uzbuđenje svesrdne i inteligentne odanosti dužnosti u suočavanju s iskušenjem. Oni su nesebični, ali nikada nisu stekli takve razine iskustva veličanstvenim osvajanjem svog agresivnog sebstva. Oni uživaju u zadovoljstvu, ali ne razumiju slatkoću radosti izbjegavanja potencijala boli.

6. OČEVO PRVENSTVO

^{3:6.1 (52.4)} Sa božanskom nesebičnosti, besprijekornom velikodušnosti, Otac prepušta ovlasti i prenosi moć na druge, ali on i dalje ima prvenstvo; njegova je ruka na moćnoj poluzi koja upravlja okolnostima svjetova svemira; on rezervira sve konačne odluke i nepogrešivo drži svemoćni veto žezlom svoje vječne namisli s neosporivim autoritetom nad dobrobiti i sudbinom prostranog vrtloga svog kružnog stvaranja.

^{3:6.2 (52.5)} Božji je suverenitet neograničen; on je temeljna činjenica svega stvorenog. Svemir nije bio neizbježan. Svemir nije slučajnost, niti je samopostojeći. Svemir je djelo stvaranja i stoga podložan volji Stvoritelja. Božja volja je božanska istina, živa ljubav; stoga su usavršavajuća stvaranja evolucijskih svemira obilježena dobrotom - blizinom božanstvu; ili potencijalnim zlom - udaljenosti od božanstva.

^{3:6.3 (53.1)} Sve religijska filozofija, prije ili kasnije, dostiže koncept jedinstvene svemirske vlasti, jednog Boga. Kozmički uzroci ne mogu biti niži od kozmičkih posljedica. Izvor struja kozmičkog života i kozmičkog uma mora biti iznad razina njihove manifestacije. Ljudski se um ne može dosljedno objasniti u smislu nižih redova postojanja. Čovjekov se um može istinski shvatiti samo prepoznavanjem stvarnosti viših redova misli i svrsishodne volje. Čovjek se ne može objasniti kao moralno biće, osim ako se prizna stvarnost Oca.

^{3:6.4 (53.2)} Mehanistički filozof tvrdi da odbacuje ideju o univerzalnoj i suverenoj volji, samoj onoj suverenoj volji čiju aktivnost u izradi kozmičkih zakona tako duboko poštuje. Ali kakvo poštovanje ovaj mehanista nenamjerno iskazuje zakonu-Stvoritelju smatrajući takve zakone samodjelujućim i samoobjašnjivim!

^{3:6.5 (53.3)} Velika je greška humanizirati Boga, osim u konceptu unutarnjeg Misaonog Ispravljača, ali čak i to nije tako glupo kao potpuno mehanizirati ideju Prvog Velikog Izvora i Središta.

^{3:6.6 (53.4)} Da li Rajski Otac pati? Ne znam. Sinovi Stvoritelji sigurno mogu patiti i to ponekad čine, kao i smrtnici. Vječni Sin i Beskonačni Duh pate u izmijenjenom smislu. Mislim da Otac Svih pati, ali ne mogu shvatiti kako; možda kroz krug ličnosti ili putem individualnosti Misaonih Ispravljača i drugih darivanja svoje vječne prirode. On je rekao smrtnicima: "U svim vašim žalostima, ja sam ožalošćen." On nesumnjivo doživljava očinsko i suosjećajno razumijevanje; moguće da on istinski pati, ali ja ne mogu shvatiti kako.

^{3:6.7 (53.5)} Beskonačni i vječni Vladar svemira nad svemirima je moć, obrazac, energija, proces, uzorak, princip, prisutnost i idealizirana stvarnost. Ali on je i više; on je osoban; on iskaljuje suverenu volju, doživljava samosvijest o božanstvenosti, izvršava mandate stvaralačkog uma, slijedi zadovoljstvo realizacije vječne namisli i manifestira ljubav i naklonost Oca svoje djece u svemiru. A ove se osobnije značajke Oca mogu bolje razumjeti ako se promatraju onako kako su obznanjene u darovanom životu Mihaela, vašeg Sina Stvoritelja, dok je bio utjelovljen na Urantiji.

^{3:6.8 (53.6)} Bog Otac voli ljude; Bog Sin služi ljude, Bog Duh nadahnjuje djecu svemira u uzlaznoj avanturi pronalaženja Boga Oca na način koji utvrđuju Sinovi Božji kroz službu milosti Boga Duha.

^{3:6.9 (53.7)} [Ja sam Božanski Savjetnik kojem je dodijeljeno predstavljanje otkrivenja Oca Svih i nastavljam s ovim izlaganjem o osobinama Božanstva.]