Knjiga Urantije

POGLAVLJE 194 -- DARIVANJE DUHA ISTINE

• Sekcije
• 1. PROPOVIJED NA DAN DUHOVA
• 2. ZNAČAJ DUHOVA
• 3. DOGAĐAJI NA DAN DUHOVA
• 4. RANA KRŠĆANSKA CRKVA

^{194:0.1 (2059.1)} OTPRILIKE oko jedan poslije podne, dok je stotinu dvadeset vjernika sudjelovalo u molitvi, svi su postali svjesni neke nove i čudne prisutnosti u sobi. U isto vrijeme ti svi učenici su postali svjesni novog i dubokog osjećaja duhovne radosti, sigurnosti i uvjerenja. Za ovom novom svijesti o duhovnoj snazi smještaje uslijedio snažan poriv da odu među narod i da se posvete javnom proglašavanju evanđelja kraljevstva i radosne vijesti daje Isus uskrsnuo od mrtvih.

^{194:0.2 (2059.2)} Petar je ustao i objavio da im je to sigurno došao obećani Duh Istine, te je predložio da odu u hram i da svima počnu objavljivati radosnu vijest koja im je povjerena. I učinili su kako je Petar predložio.

^{194:0.3 (2059.3)} Ti ljudi su bili obučeni i upućeni daje evanđelje koje su trebali propovijedati bilo ideja daje Bog čovjekov Otac i da su svi ljudi braća, ah u ovom času duhovne ekstaze i osobnog trijumfa, najbolja i najveća moguća vješt koju su ti ljudi mogli zamisliti je bila činjenica da se Učitelj podigao iz groba. I tako su ovi ljudi, obdareni snagom odozgor, počeli propovijedati radosnu vijest narodu - uključujući i samu ideju spasenja kroz Isusa - dok su nehotice učinili grešku stavljajući određene činjenice vezane uz evanđelje na mjesto izvorne poruke evanđelja. Petar je bio taj koji ih je nesvjesno poveo ovim pogrešnim putom, a drugi su ga slijedili uključujući i samog Pavla koji je stvorio cijelu novu religiju iz ove nove verzije radosne vijesti.

^{194:0.4 (2059.4)} Evanđelje kraljevstva je činjenica Božjeg očinstva i njezina posljedica, istina da su svi ljudi sinovi i braća. Kršćanstvo, kako se ono od toga dana počelo razvijati, je činjenica daje Bog u isto vrijeme Otac Gospodina Isusa Krista i doživljaj zajedništva vjernika u njihovom odnosu s uskrslim i proslavljenim Kristom.

^{194:0.5 (2059.5)} Nije čudno što su ovi duhom prožeti ljudi iskoristili ovaj događaj kao priliku da ispolje svoj osjećaj trijumfa nad silama koje su težile uništenju njihovog Učitelja i njegovih učenja. U ovom se času bilo lakše sjetiti njihovog osobnog odnosa s Isusom i prepustiti se radosti uvjerenja da je Učitelj još uvijek na životu, da njihovo prijateljstvo nije završeno i da su primili duh koji im je obećao poslati.

^{194:0.6 (2059.6)} Ovi vjernici su iznenada imali osjećaj da ih je nešto prenijelo u neki drugi svijet, u novu egzistenciju radosti, moći i slave. Učitelj im je rekao da će kraljevstvo doći u velikoj snazi i neki su mislili da su ovom prilikom počeli otkrivati značenje ovih riječi.

^{194:0.7 (2059.7)} I kad se sve to uzme u obzir, nije teško razumjeti zašto su ovi ljudi počeli propovijedati novo evanđelje o Isusu umjesto njihove ranije poruke o Božjem očinstvu i bratstvu ljudi.

1. PROPOVIJED NA DAN DUHOVA

^{194:1.1 (2060.1)} Apostoli su proveli četrdeset dana u skrivanju. Ovaj danje bio židovski blagdan Šavuot i tisuće posjetitelja iz svih krajeva svijeta su bih u Jeruzalemu. Mnogi su stigli na ovaj blagdan, dok je većina ostala u gradu od Pashe.Sada su ti uplašeni apostoli izašli iz svojih skrovišta gdje su proveli više tjedana u skrivanju i hrabro se pokazali u hramu, gdje su počeli propovijedati novu poruku o uskrslom Mesiji. I svi učenici su jednako bih svjesni primitka nekog čudnog duhovnog obdarenja koje im je donijelo uvid i snagu.

^{194:1.2 (2060.2)} Bilo je oko dva popodne kad je Petar zauzeo mjesto s kojeg je Učitelj održao svoju posljednju propovijed u ovom hramu; Petar je s ovog mjesta održao taj entuzijastični govor kojim je pridobio više od dvije tisuće duša. Premda Učitelj više nije bio s njima, iznenada su otkrili daje ova propovijed o njemu imala veliku moć nad ljudima. Nije ni čudo što ih je ovo navelo da se još ozbiljnije posvete proglašenju onoga što je opravdavalo njihovu raniju odanost Isusu, dok je u isto vrijeme navodilo ljude da vjemju u njega. U ovoj propovijedi je sudjelovalo šest apostola:Petar, Andrija, Jakov, Ivan, Filip i Matej. Govorili su nešto više od sat i pol na grčkom, hebrejskom i aramejskom, kao i nekoliko riječi na par dragih jezika koje su znah.

^{194:1.3 (2060.3)} Židovske vođe su bile zaprepaštene apostolskom hrabrošću, ali se nisu usuđivale da ih maltretiraju zbog toga što je tako velik broj ljudi vjerovao njihovom kazivanju.

^{194:1.4 (2060.4)} Nešto iza pola pet, više od dvije tisuće novih vjernika je slijedilo apostole do bazena Siloam gdje su ih Petar, Andrija, Jakov i Ivan krstili u Učiteljevo ime. I već se bilo smrklo kad su završili s krštenjem okupljenog naroda.

^{194:1.5 (2060.5)} Blagdan Duhova je bio veliki festival krštenja, dan kad su u kršćansku zajednicu uvedeni nežidovski obraćenici koji su htjeli služiti Jahvu. Velikom broju Židova i nežidovskih vjernika je stoga bilo lakše pristati na krštenje na dan Duhova. Na taj način nisu presjecali svoju vezu sa svojom židovskom vjerom. Još neko vrijeme nakon ovog događaja, vjernici u Isusa su bili sekta u sastavu Judazima. Svi oni, uključujući i apostole, su još uvijek bili vjerni osnovnim zahtjevima židovskog obrednog programa.

2. ZNAČAJ DUHOVA

^{194:2.1 (2060.6)} Isus je živio na zemlji i učio evanđelje koje je otkupilo čovjeka od praznovjeija daje dijete đavla i povisilo ga na dostojanstvo sina Božjeg po vjeri. Ova je poruka, koju je Isus propovijedao i živio u svoje doba, učinkovito ublažavala čovjekove duhovne teškoće u vrijeme svoje objave. A nakon što je osobno napustio ovaj svijet, Isus je na svoje mjesto poslao svoj Duh Istine koji je osmišljen kao utjecaj koji će živjeti u ljudima i koji će iz generacije u generaciju nuditi novu i svježu formulaciju Isusove poruke, tako da svaka nova skupina smrtnika koja se pojavi na zemlji može primiti novu i aktuelnu verziju evanđelja, upravo takvo osobno prosvjetljenje i grupno vodstvo koje učinkovito ublažava čovjekove nove i višestruke duhovne poteškoće.

^{194:2.2 (2060.7)} Prva misija ovog duha je, naravno, potaknuti i personalizirati istinu, jer je razumijevanje istine najviši oblik ljudske slobode. Ovaj duh pored toga nastoji uništiti vjemikov osjećaj sirotanstva. Nakon što je Isus živio među ljudima, svi vjernici bi doživjeli osjećaj usamljenosti da Duh Istine nije došao živjeti u ljudskim srcima.

^{194:2.3 (2061.1)} Ovo darivanje Sinova duha je učinkovito pripremilo sve mentalno zdrave ljude za univerzalno darivanje Očeva duha (Ispravljača) cijelom čovječanstvu. U određenom smislu, ovaj Duh Istine je duh Oca Svih kao i duh Sina Stvoritelja.

^{194:2.4 (2061.2)} Nemojte napraviti grešku očekujući da postanete duboko intelektualno svjesni izlivenog Duha Istine. Duh nikada ne stvara svijest o samom sebi, već jedino svijest o Mihaelu, Sinu. Isus je od samog početka tvrdio kako duh neće govoriti o sebi. Stoga dokaz vašeg odnosa s Duhom Istine ne počiva u vašoj svijesti tog duha, nego u vašem doživljaju sve dubljeg prijateljstva s Mihaelom.

^{194:2.5 (2061.3)} Duh je došao da pomogne ljudima da se sjete Učiteljevih riječi i da ih bolje razumiju, te da iluminira i nanovo protumači njegov zemaljski život.

^{194:2.6 (2061.4)} Pored toga, Duh Istine je došao pomoći vjernicima da posvjedoče stvarnosti Isusovih učenja i njegova života u ljudskom obličju, koji on nanovo i iznova živi u individualnim vjernicima svake nove generacije Božjih sinova koji su ispunjeni duhom.

^{194:2.7 (2061.5)} Tako izgleda daje Duh Istine došao da povede sve vjernike u svu istinu, u rastuće poznavanje iskustva življenja i porasta duhovne svijesti stvarnosti vječnog i sve naprednijeg statusa Božjeg sina.

^{194:2.8 (2061.6)} Isus je živio život otkrivenja čovjekovog pokoravanja Božjoj volji, a ne primjer koji ljudi doslovce trebaju pokušah slijediti. Taj zemaljski život, smrt na križu i prateće uskrsnuće, su s vremenom postali novo evanđelje o cijeni otkupnine koju su ljudi morali platiti za iskupljenje od kobnog stiska zla - od osude uvrijeđenog Boga. Ipak, iako je to evanđelje postalo jako iskrivljeno, ostaje činjenica daje ova nova poruka o Isusu u sebi nosila mnoge temeljne istine i učenja njegovog ranijeg evanđelja kraljevstva. I ove se skrivene istine o Božjem očinstvu i bratstvu ljudi prije ili kasnije moraju podići i djelotvorno preobraziti civilizaciju cijelog čovječanstva.

^{194:2.9 (2061.7)} Ali ove greške intelekta ni na koji način nisu stale ne put velikom napretku vjernika u njihovom rastu u duhu.U nešto manje od mjesec dana nakon darivanja Duha Istine, apostoli su ostvarili veći osobni duhovni napredak nego tijekom gotovo četiri godine osobnog i prisnog odnosa s Učiteljem. A to što je ova činjenica Isusovog uskrsnuća postavljena na mjesto istine evanđelja koja kaže daje čovjek sin Boga, ni na koji način nije omelo brzo širenje njegovih učenja; naprotiv, čini se daje naglašavanje ovog novog učenja o Isusovoj osobi i smrti nauštrb njegove poruke značajno olakšalo širenje i prihvaćanje radosne vijesti.

^{194:2.10 (2061.8)} Izraz "krštenje duhom" koji je u ovo doba ušao u takvu opću upotrebu, samo govori o svjesnom prihvaćanju tog darovanog Duha Istine i osobnom priznanju ove nove duhovne snage kao pozitivnog dodatka svim dragim duhovnim utjecajima već dobro poznatim u iskustvu ljudskih duša koje poznaju Boga.

^{194:2.11 (2061.9)} Od darivanja Duha Istine, čovjek ima na raspolaganju pouku i utjecaj trostrukog obdarenja duha: Očevog duha (Misaonog Ispravljača), Sinovog duha (Duha Istine) i Duhova duha (Svetog Duha).

^{194:2.12 (2062.1)} Na određeni način, čovječanstvo se nalazi pod dvostrukim dodirom sedmostrukog djelovanja kozmičkih utjecaja duha. Rane evolucijske smrtne rase su bile izložene progresivnom kontaktu sa sedam pomoćnih duhova uma Majčinskog Duha lokalnog svemira. Kako čovjek napreduje ljestvicom inteligencije i duhovne spoznaje, nad njim s vremenom počinje djelovati i u njemu boraviti utjecaj ovih sedam duhova progresivnih svjetova:

^{194:2.13 (2062.2)} 1. Darovani duh Oca Svih - Misaoni Ispravljač.

^{194:2.14 (2062.3)} 2. Prisutnost duha Vječnog Sina - gravitacija duha u svemiru nad svemirima i određeni kanal cjelokupne komunikacije duha.

^{194:2.15 (2062.4)} 3. Prisutnost duha Beskonačnog Duha - univerzalni duh-um cijele tvorevine, duhovni izvor intelektualnog srodstva svih progresivnih inteligencija.

^{194:2.16 (2062.5)} 4. Duh Oca Svih i Sina Stvoritelja - Duh Istine koji se uopćeno naziva duhom Kozmičkog Sina.

^{194:2.17 (2062.6)} 5. Duh Beskonačnog Duha i Kozmičkog Majčinskog Duha - Sveti Duh koji se uopćeno naziva duhom Kozmičkog Duha.

^{194:2.18 (2062.7)} 6. Um-duh Kozmičkog Majčinskog Duha - sedam pomoćnih duhova uma lokalnog svemira.

^{194:2.19 (2062.8)} 7. Duh Oca, Sinova i Duhova - novoimenovani duh uspinjućih zemaljskih smrtnika nakon spajanja smrtne duhom-začete duše s Rajskim Misaonim Ispravljačem i naknadnog postizanja božanstvenosti i proslavljenog statusa u Rajskom Korpusu Finalista.

^{194:2.20 (2062.9)} I tako je darivanje Duha Istine donijelo svijetu i njegovim narodima posljednje obdarenje duha osmišljeno da pomogne čovjeku u njegovoj uzlaznoj potrazi za Bogom.

3. DOGAĐAJI NA DAN DUHOVA

^{194:3.1 (2062.10)} Mnoge čudne i nesvakidašnje pojave su postale povezane s ranim kazivanjima o danu Duhova. U kasnijim vremenima mnogi budalasti izljevi bujnih i nekontroliranih emocija su postali povezani s ovim danom kada je novi učitelj - Duh Istine - došao živjeti u ljudima. Glavna misija ovog izlivenog duha Oca i Sina je nastojanje da upozna ljude s istinama Očeve ljubavi i Sinove milosti. To su istine božanstvenosti koje ljudi mogu shvatiti potpunije od svih ostalih božanskih osobina karaktera. Duh Istine prije svega nastoji postići otkrivenje Očeve naravi duha i Sinovog moralnog karaktera. Sin Stvoritelj je u svom zemaljskom životu obznanio Boga ljudima; Duh Istine, u dubini srca, čovjeku obznanjuje Sina Stvoritelja. Kad čovjekov život rodi "plodovima duha," čovjek jednostavno ispoljava osobine koje je Učitelj ispoljio za svog zemaljskog života. Dok je Isus bio na zemlji, on je živio svoj život kao jedna ličnost - Isus iz Nazareta. Kao unutarnji duh "novog učitelja," Učitelj je nakon Duhova primio novu sposobnost življenja svog života u iskustvu svakog vjernika koji traga za istinom.

^{194:3.2 (2062.11)} Mnogi događaji ljudskog života se teško mogu objasniti i pomiriti s idejom da živimo u svemira u kojem prevladava istina i pobjeđuje ispravnost. Tu tako često prevladavaju kleveta, laži, neiskrenost i neispravnost - jednom riječju, grijeh. Može li vjera, naposljetku, pobijediti zlo, grijeh i nepravdu? Može. A Isusov život i smrt zauvijek svjedoče o neminovnom trijumfu istine dobrote i vjere stvorenog bića koje slijedi usmjerivački utjecaj duha. Isusa su vrijeđali i ismijavali na križu, govoreći, "Da vidimo hoće li Bog doći da ga oslobodi." Na svijet se spustila tama na dan raspeća, ali sutradan je osvanulo jutro u punom sjaju; a dan Duhova je bio još vedriji. Religije pesimističkog očaja traže oslobođenje od životnih tereta; one traže prestanak postojanja u vidu vječnog sna i odmora. To su religije primitivnog straha i bojazni. Isusova religija je novo evanđelje vjere koje je proglašeno napaćenom čovječanstvu. Ova nova religija počiva na temeljima vjere, nade i ljubavi.

^{194:3.3 (2063.1)} Smrtni život je Isusu zadao najteže, najokrutnije i najžešće udarce; a taj je čovjek dočekao sve ove udarce očaja u vjeri, hrabrosti i nepokolebljivoj odlučnosti da nastavi činiti Očevu volju. Isus je upoznao životu u punini njegove užasne stvarnosti i svladao ga - čak i samu smrt.On nije koristio religiju kao utočište od života. Isusova religija ne pokušava pobjeći od života i tražiti utočište u blaženstvu neke buduće egzistencije. Isusova religija donosi radost i mir jedne nove i duhovne egzistencije i koristi ih za obogaćenje i oplemenjenje čovjekovog današnjeg života u tijelu.

^{194:3.4 (2063.2)} Ako je religija doista "opijum za narod," to nije Isusova religija. Viseći na križu, Isus je odbio narkozu i njegov duh koji je izliven na sve ljude nudi moćan svjetski utjecaj koji usmjerava čovjeka naprijed i naviše. Duhovni poriv koji čovjeka nagoni naprijed je najmoćniji pokretački utjecaj na ovom svijetu; vjernik koji uči istinu je jedna progresivna i agresivna duša na zemlji.

^{194:3.5 (2063.3)} Na dan Duhova, Isusova religija je ukinula sve nacionalne podjele i rasne okove. Zauvijek je istina, "Gdje je duh Gospodnji, ondje je sloboda." Na ovaj dan, Duh Istine je postao Učiteljev osobni dar svakom smrtniku. Ovaj duh je darovan kako bi dao moć vjernicima da propovijedaju evanđelje kraljevstva, dok su oni greškom protumačili iskustvo primanja ovog duha kao dio novog evanđelja koje su upravo nesvjesno formulirah.

^{194:3.6 (2063.4)} Nemojte previdjeti činjenicu daje Duh Istine darovan svim iskrenim vjernicima; taj dar duha nije došao samo apostolima. Svih sto dvadeset muškaraca i žena koji su se okupili u gornjim odajama je primilo ovog novog učitelja, kao i svi časni ljudi širom cijelog svijeta. Ovaj novi učitelj je došao kao dar cijelom čovječanstvu i svaka duša je primila ovaj dar u skladu sa svojom ljubavi prema istini i sposobnosti shvaćanja i razumijevanja duhovnih stvarnosti. Naposljetku, istinska religija nalazi slobodu od svećenika i svetih klasa i postiže svoju pravu manifestaciju u individualnim ljudskim dušama.

^{194:3.7 (2063.5)} Isusova religija potiče razvoj najvišeg oblika ljudske civilizacije tako što stvara najviši oblik duhovne ličnosti i proglašava njezinu svetost.

^{194:3.8 (2063.6)} Zahvaljujući dolasku Duha Istine na dan Duhova, religija nije postala ni radikalna ni konzervativna; ona nije postala ni stara ni nova; njom ne dominiraju ni mladi ni stari. Činjenica Isusovog zemaljskog života daje fiksno uporište za sidro vremena, dok darivanje Duha Istine omogućuje vječno širenje i beskrajan rast religije koju je Isus živio i evanđelja koje je proglašavao. Duh vodi u svu istinu; on je učitelj šireće i rastuće religije beskrajnog napretka i božanskog razvoja. Iz dana u dan ovaj učitelj obznanjuje svakom vjerniku i tragatelju za istinom sve ono što je tako božanstveno obuhvaćeno u osobi i naravi Sina Čovječjeg.

^{194:3.9 (2064.1)} Manifestacije povezane s darivanjem "novog učitelja" i činjenica da su pripadnici različitih rasa i nacija koji su se okupili u Jeruzalemu prihvatili apostolske propovijedi svjedoče o univerzalnosti Isusove religije. Evanđelje kraljevstva se ne može poistovijetiti s bilo kojom pojedinom rasom, kulturom ili jezikom. Ovaj dan Duhova svjedoči o velikom trudu duha da oslobodi Isusovu religiju od naslijeđenih židovskih okova. Čak i nakon ove demonstracije izlijevanja duha na sve ljude, apostoli su isprva nastojali nametnuti židovske zahtjeve na svoje nove obraćenike. Čak je i Pavao imao problema sa svojom braćom u Jeruzalemu jer se protivio nametanju ovih židovskih običaja na nežidove. Nijedna obznanjena religija se ne može proširiti po cijelom svijetu ako učini ozbiljnu grešku dopuštajući sebi da postane prožeta nekom pojedinom nacionalnom kulturom ili povezana s nekim utemeljenim rasnim, društvenim ili ekonomskim običajima.

^{194:3.10 (2064.2)} Darivanje Duha Istine je bilo neovisno o svim formalnostima, ceremonijama, svetim mjestima i posebnim postupcima u ponašanju onih koji su primili njegovu punu manifestaciju. Kad se duh nadvio nad okupljenima u gornjim odajama, oni su jednostavno sjedili duboko zaokupljeni tihom molitvom. Duh je izliven na sela kao i na gradove. Od apostola se nije tražilo da provedu više godina u samotnoj meditaciji da prime duh. Za sva vremena, Duhovi razdvajaju ideju duhovnog iskustva od nekih posebno povoljnih uvjeta.

^{194:3.11 (2064.3)} Duhovi, s duhovnim darovima koje ljudi primaju ovom prilikom, su osmišljeni da zauvijek oslobode Učiteljevu religiju od ovisnosti o bilo kakvoj fizičkoj sili; učitelji ove nove religije su bih naoružani duhovnim oružjem. Išli su u osvajanje svijeta metodama neumoljivog oprosta, neusopredive dobre volje i neiscrpne ljubavi. Bili su spremni nadvaladati zlo dobrim, uništiti mržnju ljubavlju i suzbiti strah hrabrom i živućom vjerom u istinu. Isus je već pokazao svojim sljedbenicima da njegova religija nije bila pasivna; njegovi su učenici uvijek bili aktivni i pozitivni u svojoj službi milosti i u svojim ispoljenjima ljubavi. Oni više nisu gledali Jahvu kao "Gospodina vojski." Počeli su promatrati vječno Božanstvo kao "Boga i Oca Gospodina Isusa Krista." Ako ništa dmgo, uznapredovali su u ovom pogledu, čak i ako su u nekoj mjeri u potpunosti podbacili u shvaćanju istine daje Bog također duhovi Otac svakog pojedinca.

^{194:3.12 (2064.4)} Duhovi su svakom smrtniku dali moć da oprosti osobne povede koje su mu nanesene, da ostane dobar pred najtežom nepravdom, da ne izgubi glavu pred najozbiljnijim opasnostima i da odgovori na zla mržnje i bijesa neustrašivim djelima ljubavi i strpljenja. Urantija je u svojoj povijesti prošla kroz pustošenja stravičnih i razornih ratova. Svi sudionici tih užasnih borbi su doživjeli poraz. Bio je samo jedan pobjednik; samo jedan čovjek je izišao iz ovih ogorčenih borbi s većim ugledom - Isus iz Nazareta i njegovo evanđelje o trijumfu dobra nad zlom. Tajna izgradnje bolje civilizacije počiva u Učiteljevom nauku o bratstvu ljudi, o dobroj volji ljubavi i uzajamnom povjerenju.

^{194:3.13 (2065.1)} Do Duhova, religija je otkrila samo čovjeka koji traži Boga; od Duhova, čovjek još uvijek traga za Bogom, ah nad svijetom sada sjaji prizor Boga u potrazi za čovjekom, Boga koji šalje svoj duh da nađe čovjeka i da u njemu živi.

^{194:3.14 (2065.2)} Prije Isusovih učenja koja su kulminirala u Duhovima, žene su imale vrlo malo ih ni malo duhovnog statusa u doktrinama starijih religija. Nakon Duhova, žene su stajale pred Bogom u bratstvu kraljevstva ravnopravno s muškarcima. Među sto dvadeset osoba koje su primile ovaj specijalni dar duha bilo je mnogo žena, učenica koje su jednako dijelile ove blažene darove s muškarcima. Muškarci više nisu mogli monopolizirati religioznu službu. Farizej je mogao zahvaljivati Bogu što nije rođen kao "žene, gubavci ili pogani," ah među Isusovim sljedbenicima žene su zauvijek oslobođene svakog oblika religiozne diskriminacije na temelju spola. Duhovi su izbrisali svaku religioznu diskriminaciju utemeljenu na rasnim i kulturnim razlikama, društvenom staležu ili spolnim predrasudama. Nije čudo što su ti vjernici nove religije glasno govorili, "Gdje je duh Gospodnji, ondje je sloboda."

^{194:3.15 (2065.3)} Isusova majka i brat su bih prisutni među sto dvadeset vjernika i primili su izliveni duh jednako kao i svi drugi okupljeni učenici. Oni nisu primili ništa više ovog dobrog dara nego drugi ljudi. Isusova zemaljska obitelj nije primila nikakvih posebnih darova. Duhovi obilježavaju kraj bilo kakvog specijalnog svećenstva i vjerovanja u svete obitelji.

^{194:3.16 (2065.4)} Prije Duhova, apostoli su mnogo žrtvovali za Isusa. Odrekli su se svojih domova, obitelji, prijatelja, materijalnih dobara i pozicija. Na dan Duhova, prepustih su se Bogu, i Otac i Sin su uzvratili dajući sebe ljudima - šaljući svoje duhove da žive u ljudima. To iskustvo gubitka sebe i pronalaženja duha nije bilo emocionalni doživljaj; to je bio čin inteligentne samopredaje i bezrezervnog posvećenja.

^{194:3.17 (2065.5)} Duhovi su bih poziv na duhovno jedinstvo među vjernicima u evanđelje. Kad se duh spustio na učenike u Jeruzalemu, isto se dogodilo u Filadelfiji, Aleksandriji i dragim mjestima gdje su živjeli istinski vjernici. Doslovce je istina daje "mnošvo vjernika bilo jedno srce ijedna duša." Isusova religija je najmoćniji ujedinjujući utjecaj koji je svijet ikada upoznao.

^{194:3.18 (2065.6)} Duhovi su osmišljeni da umanje pojedinačno, grupno, nacionalno i rasno pozivanje na vlastita prava. Upravo taj duh pozivanja na svoja prava uvećava napetost koja se povremeno oslobađa u destruktivnim ratovima. Čovječanstvo može biti ujedinjeno samo duhovnim pristupom, a Duh Istine je svjetski utjecaj koji je univerzalan.

^{194:3.19 (2065.7)} Dolazak Duha Istine čisti ljudsko srce i vodi primatelja da formulira životni naum u skladu s Božjom voljom i ljudskom dobrobiti. Ovo novo duhovno darivanje nesebičnosti u sebi apsorbira materijalni duh sebičnosti. Onda kao i danas, Duhovi svjedoče daje Isus iz povijesti postao božanski Sin živućeg iskustva. Radost ovog izlivenog duha, kad se svjesno doživi u ljudskom životu, djeluje kao tonik za zdravlje, poticaj za um i neiscrpni izvor energije za dušu.

^{194:3.20 (2065.8)} Molitva nije donijela duh na dan Duhova, ah je igrala značajnu ulogu u povećanju individualne sposobnosti za prijemčivost u pojedinačnim vjernicima. Molitva nije to što navodi božansko srce na velikodušno darivanje, ah ona često produbljuje kanale kojima božanska darivanja ulaze u srca i duše onih koji iskrenim molitvama i istinskim obožavanjem održavaju neprekinuto duhovno zajedništvo sa svojim Stvoriteljem.

4. RANA KRŠĆANSKA CRKVA

^{194:4.1 (2066.1)} Kad su Isusovi neprijatelji tako iznenadno uhitili i razapeli Isusa između dvojice razbojnika, u potpunosti je demoralizirao njegove apostole i sljedbenike. Pomisao na uhićenje, vezivanje, bičevanje i raspeće njihova Učitelja je bila previše čak i za apostole. Zaboravili su njegova učenja i upozorenja. On je doista mogao biti "silan prorok riječju i djelom pred Bogom i pred cijelim narodom," ali je teško mogao biti Mesija koji će obnoviti kraljevstvo Izraela.

^{194:4.2 (2066.2)} Za tim je uslijedilo uskrsnuće koje ih je oslobodilo očaja i povratilo njihovu vjeru u Učiteljevu božanstvenost. Opet su ga mogli vidjeti i s njim razgovarati; poveo ih je na Maslinsku goru gdje im je uručio oproštajni govor i rekao da se vraća k svome Ocu. Rekao im je da ostanu u Jeruzalemu dok se ne opasaju snagom odozgor - dok ne dođe Duh Istine. A kad je na Duhove došao ovaj novi učitelj, smjesta su otišli propovijedati svoje evanđelje s novom snagom. Postali su hrabri i odvažni sljedbenici živućeg Gospodina, a ne mrtvi i poraženi lideri. Učitelj živi u srcima svih tih evangelista; Bog nije doktrina u njihovim umovima; on je postao živuća prisutnost u njihovim dušama.

^{194:4.3 (2066.3)} "Tako su svaki dan postojano i kao po dogovora bili u hramu i po kućama lomili krah. I zajedno su uzimali hranu vesela i priprosta srca. Hvalili su Boga i zato uživali naklonost svega naroda. Svi se napuniše duha te neustrašivo počeše navješćivati riječ Boga. I mnoštvo je vjernika bilo jedno srce ijedna duša; i nitko nije nazivao svojim ono što mu je pripadalo, već je među njima sve bilo zajedničko."

^{194:4.4 (2066.4)} Što se dogodilo s tim ljudima koje je Isus uputio da idu propovijedati evanđelje kraljevstva, Božje očinstvo i bratstvo ljudi? Oni sada imaju novo učenje; užareni su ovim novim iskustvom; ispunjeni su novom duhovnom energijom. Njihova poruka je iznenada izmijenjena i oni govore samo o uskrslom Kristu: "Bog je pred vama potvrdio Isusa iz Nazareta moćnim djelima i čudesnim znacima; njega koji je predan po nepromjenljivoj odluci i predznanju Božjem, vi ste bezbožničkom rukom razapeli i ubili. Ali što je Bog tako unaprijed navijestio riječima proroka, tako se ispuni. Bog je podigao ovog Isusa. Bog gaje učinio Gospodinom i Kristom. Budući daje zdesna Bogu, postao je uzveličan i nakon što je primio od Oca obećanje Duha, on je izlio ovo što vidite i čujete. Obratite se da vam se izbrišu grijesi; da vam Otac pošalje predodređenog vam Krista, samog Isusa, onoga koga nebo treba da pridrži do vremena sveopće obnove."

^{194:4.5 (2066.5)} Evanđelje kraljevstva - Isusova poruka - je iznenada izmijenjeno u evanđelje Gospodina Isusa Krista. Oni su sada proglašavali činjenice njegova života, smrti i uskrsnuća i propovijedali nadu u njegov skori povratak na ovaj svijet i dovršenje započetog rada. Tako poruka ovih ranih vjernika ima veze s propovijedanjem o činjenicama njegovog prvog dolaska i učenjem o nadi u njegov drugi dolazak, događaj za koji su se nadali da se uskoro bližio.

^{194:4.6 (2067.1)} Krist je tako postajao predmetom vjerovanja ove brzo oformljujuće crkve. Isus je živ; umro je zbog ljudi; dao je svoj duh; ponovo će doći. Isus je bio jedino što je zaokupljalo njihove misli i određivalo ovaj novi koncept Boga i sve ostalo. Bili su toliko oduševljeni ovom novom doktrinom daje "Bog Otac Gospodina Isusa," da su zaboravih svoju staru poruku koja kaže, "Bog je Otac koji voli sve ljude," svakog čovjeka bez izuzetka. Istina, čudesno očitovanje bratske ljubavi i neviđene dobre volje je niklo u tim ranim zajednicama vjernika. No, bilo je to zajedištvo ljudi koji su vjerovali u Isusa, a ne zajedištvo braće u obitelji Očevog kraljevstva nebeskog. Njihova dobra volja je bila plod ljubavi prema ideji Isusovog darivanja, a ne rezultat spoznaje da su svi ljudi braća. Ipak, bih su tako ispunjeni radošću i živjeli su tako nove i jedinstvene živote da su svi ljudi bili privučeni njihovim učenjima o Isusu. Napravili su veliku grešku poučavajući živući i slikoviti komentar evanđelja kraljevstva umjesto evanđelja kraljevstva, ah čak i ovo je bilo najveća religija koju je čovječanstvo ikada imalo prilike upoznati.

^{194:4.7 (2067.2)} Bez sumnje, u svijetu se rađalo novo bratska zajedništvo. "Mnoštvo koje prihvati vjeru ostade postojano u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i umolitvama." Nazivali su jedni druge braćom i sestrama; pozdravljali su jedni druge svetim cjelovom; pomagali su sirotinji. Bili su zajednica življenja kao i obožavanja. Na zajednički život ih nisu navodila vjerovanja, već njihova želja da dijele svoja dobra s dragim vjernicima. Čvrsto su vjerovali da se Isus trebao vratiti da dovrši rad na upostavi Očevog kraljevstva u njihovoj generaciji. Ovaj spontani nagon da dijele svoju imovinu nije bio izravan dio Isusova učenja; proizlazio je iz iskrene i čvrste vjere ovih muškaraca i žena da se Isus svakog časa trebao vratiti da završi svoj rad na uspostavi kraljevstva. Ali ovaj je bratski i dobronamjerni eksperiment u nepromišljenoj bratskoj ljubavi imao tragične i žalosne posljedice. Tisuće iskrenih vjernika su prodale svoju imovinu, imobilije i draga proizvodna sredstva. S vremenom su iscrpljeni svi tanji resursi kršćanske "ravnopravne podjele" - ali nije došlo do kraja svijeta. Nije dugo trebalo da vjernici u Antiohiji počnu prikupljati sredstva da pomognu vjernicima u Jeruzalemu koji su bili na rubu gladi.

^{194:4.8 (2067.3)} U to su vrijeme obilježavali Posljednju večera po načinu njezina osnivanja; okupljah su se radi zajedničkog obroka i dobrog društva i jeli pričest na kraju obroka.

^{194:4.9 (2067.4)} Isprva su krstili u Isusovo ime; prošlo je gotovo dvadeset godina prije nego što su počeli krstiti "u ime Oca, Sina i Duha Svetoga." Krštenje je bilo jedini zahtjev za ulazak u društvenu zajednicu vjernika. Još nisu imali organizaciju; bih su jednostavno Isusovo bratstvo.

^{194:4.10 (2067.5)} Ova Isusovska sekta je brzo rasla i još jednom zadobila pažnju saduceja. Farizeje nije jako zabrinjavala ova situacija, kako se učenja Isusovske sekte ni na koji način nisu protivila židovskom zakonskom sustavu. Ah saduceji su počeli hvatati vođe ove Isusovske sekte i bacati ih u tamnicu, dok konačno nisu prihvatili savjet jednog od vodećih rabina, Gamaliela, koji ih je savjetovao: "Prođite se tih ljudi i pustite ih na mira, jer ako njihov pothvat ih njihovo djelo potječe od ljudi, propast će; ako, međutim, potječe od Boga, nećete ga moći uništiti već ćete još doći u sukob s Bogom." Kako su odlučili poslušati Gamalielov savjet i Jeruzalemom je zavladalo razdoblje mira i spokoja za kojeg se brzo proširilo ovo novo evanđelje o Isusu.

^{194:4.11 (2068.1)} Stvari su tako dobro stajale u Jeruzalemu sve dok iz Aleksandrije nije počeo stizati veliki broj Grka. U Jeruzalem su došla dva Rodanova učenika koja su učinila mnogo obraćenika među helenistima. Stjepan i Bamaba su bili među njihovim ranim obraćenicima. Ovi sposobni Grci nisu toliko dijelili židovska gledišta i nisu u cijelosti slijedili bilo židovsko iskazanje obožavanja ili druge ceremonijalne prakse. I upravo je rad ovih grčkih vjernika poremetio miroljubive odnose Isusovog bratstva s farizejima i saducejima. Stjepan i njegov grčki suradnik su propovijedah na način koji je bio bliže Isusovim učenjima, što ih je dovelo u izravan sukob s židovskim vladarima.Kad je Stjepan u jednoj propovijedi dirnuo određenu spornu točku, odbacili su sve formalnosti suđenja i na licu mjesta ga kamenovah na smrt.

^{194:4.12 (2068.2)} Tako je Stjepan, vođa grčke kolonije jeruzalemskih vjernika u Isusa, postao prvi mučenik za novu vjeru i specifični razlog za formalnu organizaciju ranokršćanske crkve. Ova nova kriza je vodila spoznaji da vjernici više nisu mogli biti samo sekta u sastavu židovske vjere. Svi su se složili da se trebaju ovdojiti od nevjernika; i nije prošlo više od mjesec dana od Stjepanove smrti kad je pod Petrovim vodstvom organizirana prva crkva u Jeruzalemu, a Isusov brat Jakov je postavljan za njezinog stariješinu.

^{194:4.13 (2068.3)} A onda su izbili novi i nemilosrdni progoni od strane Židova, tako da su se aktivni učitelji nove religije o Isusu koji su u Antiohiji prvi put nazvani kršćanima, razišli na sve četiri kraja carstva navješćujući Isusa. U objavi njihove poruke prije vremena Pavla, crkveno vodstvo je bilo u grčkim rukama; a ovi prvi misionari, kao i oni kasniji, su slijedili negdašnji put Aleksandra, idući iz Gaze i Tire do Antiohije i preko Male Azije do Makedonije, a zatim u Rim i do najudaljenijih dijelova carstva.