Knjiga Urantije

POGLAVLJE 190 -- ISUSOVA MORONTIJA UKAZANJA

• Sekcije
• 1. GLASNICI ŠIRE VIJESTI O USKRSNUĆU
• 2. ISUSOVA POJAVA U BETANIJI
• 3. U JOSIPOVOM DOMU
• 4. UKAZANJE GRCIMA
• 5. U ŠETNJI S DVA BRATA

^{190:0.1 (2029.1)} USKRSLI Isus se ovom prilikom spremao provesti kraće vrijeme na Urantiji u svrhu doživljavanja uzlazne morontija karijere smrtnih bića na materijalnim svjetovima. Iako je ovaj morontija život namjeravao provesti na svijetu svog smrtničkog utjelovljenja, on je svejedno time prolazio kroz iskustvo svih smrtnika Satanije u njihovom progresivnom morontija životu na sedam prebivališnih svjetova Jeruzema.

^{190:0.2 (2029.2)} Sva ova moć koja počiva u Isusu - obdarenje života - koja mu je omogućila da ustane od mrtvih, je dar vječnog života koji on daruje vjernicima kraljevstva i koji je ovom prilikom garancija njihovog uskrsnuća iz okova prirodne smrti.

^{190:0.3 (2029.3)} Zemaljski smrtnici će se jednako tako podići u jutro uskrsnuća u istom ovom prijelaznom morontija tijelu u kojem se Isus podigao iz groba u nedjelju ujutro. Ta tijela nemaju bilo cirkulacije krvi ili potrebe za normalnom prirodnom hranom; ipak, ova su morontija obličja stvarna. Kad su različiti smrtnici imali priliku vidjeti Isusa nakon njegova uskrsnuća, oni su ga uistinu vidjeli; oni nisu bili pod obmanom svojih vizija ili halucinacija.

^{190:0.4 (2029.4)} Nepokolebljiva vjera u Isusovo uskrsnuće je osnovna značajka vjere svih grana ranog evanđeljskog nauka. U Jeruzalemu, Aleksandriji, Antiohiji i Filadelfiji, svi učitelji evanđelja su bili ujedinjeni u ovoj čvrstoj vjeri u Učiteljevo uskrsnuće.

^{190:0.5 (2029.5)} U pogledu istaknute poziciju Marije Magdalene u promicanju vijesti o Učiteljevu uskrsuću, treba biti zabilježeno da je Marija postala glavna glasnogovornica ženskog korpusa, upravo kao što je Petar postao glasnogovornik apostola. Marija nije bila glavna radnica među ženama, ali ona je bila glavna učiteljica i javna zastupnica. Marija je postala ženom velike smotrenosti i njezina odvažnost u obraćanju nepoznatom čovjeku kojeg je smatrala Josipovim baštovanom samo pokazuje koliko je bila užasnuta kad je pronašla praznu grobnicu. Upravo zbog dubine i agonije svoje ljubavi i punine svoje pobožnosti, ona je na trenutak zaboravila da se židovske žene nisu smjele obraćati strancima.

1. GLASNICI ŠIRE VIJESTI O USKRSNUĆU

^{190:1.1 (2029.6)} Apostoli nisu željeli da ih Isus ostavi; oni stoga nisu obraćali pažnju na njegove izjave o umiranju, kao ni na njegova obećanja ponovnog uskrsnuća. Oni nisu očekivali uskrsnuće u onom obliku u kojem se odigralo i odbili su povjerovati dok nisu bili suočeni s neospornom evidencijom i apsolutnim dokazom vlastitog iskustva.

^{190:1.2 (2030.1)} Kad su apostoli odbili da vjeruju u svjedodžbu pet žena koje su tvrdile da su vidjele Isusa i s njim razgovarale, Marija Magdalena se vratila na grob, dok su ostale žene ostale u Josipovoj kući da podijele svoja iskustva s njegovom kćerkom i drugim ženama. A žene su im vjerovale. Nedugo poslije šest sati, kćerka Josipa iz Arimateje je otišla u dom Nikodema u pratnji četiri žene koje su vidjele Isusa, gdje su prepričale ove događaje Josipu, Nikodemu, Davidu Zebedejevom i drugim okupljenim ljudima. Nikodem i drugi nisu htjeli vjerovati njihovim riječima, kako su sumnjali da je Isus uskrsnuo od mrtvih; pretpostavljali su da su Židovi morali ukloniti njegovo tijelo. Josip i David su bili skloni vjerovati njihovom izvješću i tako su smjesta požurili na grob i našli sve kao što su žene opisale. I oni su bili posljednji koji su imali priliku vidjeti grob, kako je visoki svećenik poslao satnika straže iz hrama u pola osam da ukloni pogrebne povoje. Satnik je umotao povoje u platno i bacio ih u obližnju provaliju.

^{190:1.3 (2030.2)} Iz grobnice, David i Josip su smjesta otišli do kuće Ilije Marka, gdje su se posavjetovali s desetoricom apostola u gornjim sobama njegove kuće. Samo Ivan Zebedejev je bio sklon vjerovati - ako niša drugo ono površno - da je Isus uskrsnuo od mrtvih. Petar je vjerovao u početku, ali je pao u duboku sumnju kad nije uspio pronaći Učitelja. Svi su bili skoni vjerovati da su Židovi uklonili Isusovo tijelo. David se nije htio raspravljati s njima, ali prije nego što je otišao, rekao je: "Kao apostoli, vi trebate razumjeti o čemu se tu radi. No, neću se s vama sporiti; svejedno, idem do Nikodema da pozovem glasnike i nakon što se ujutro okupe, poslaću ih na njihovu posljednju misiju kao vjesnike Učiteljevog uskrsnuća. Čuo sam kako Učitelj kaže da će dati svoj život i da će ustati na treći dan i ja mu vjerujem."I tako govoreći snuždenim i neraspoloženim poslanicima kraljevstva, ovaj se samoimenovani šef komunikacijske i obavještajne službe oprostio s apostolima. Izlazeći iz gornjih odaja, spustio je Judinu vrećicu s apostolskim novcima u krilo Matije Levija.

^{190:1.4 (2030.3)} Bilo je to oko pola deset kad je posljednji od Davidovih dvadeset šest glasnika stigao u kuću Nikodema. David ih je odmah okupio u prostranom dvorištu i ovako im se obratio:

^{190:1.5 (2030.4)} "Ljudi i braćo, služili ste mi svo ovo vrijeme prema zavjetu koji ste dali meni i jedan drugom i pozivam vas za svjedoke da nikad nisam poslao krivu informaciju. Sada vas šaljem na posljednju misiju kao dobrovoljne glasnike kraljevstva i ovom vas prilikom oslobađam od vaše zakletve i od dužnosti pripadnika glasničkog korpusa. Ljudi, tvrdim vam da smo završili s poslom. Učitelj više nema potrebe za glasnicima među ljudima; on je uskrsnuo od mrtvih. On nam je rekao prije nego što će ga uhititi da će dati svoj život i da će nakon tri dana uskrsuti. Ja sam vidio grob - prazan je. Govorio sam s Marijom Magdalenom i četiri druge žene koje su govorile s Isusom. Ovom vas prilikom raspuštam i dok se opraštamo tražim da svaki ponaosob razglasi vjernicima: 'Isus je uskrsnuo od mrtvih; grob je prazan.'

^{190:1.6 (2030.5)} Većina prisutnih su pokušali uvjeriti Davida da to ne čini. Ali oni nisu mogli utjecati na njega. Zatim su se okrenuli glasnicima u nastojanju da ih odvrate, ali oni nisu htjeli slušati riječi sumnje. I tako, neposredno prijedeset u nedjelju ujutro, dvadeset šest glasnika su otišli kao prvi glasnici svemoćne istine i činjenice Isusovog uskrsnuća. I oni su krenuli na ovu misiju onako kako su to učinili svakom drugom prilikom, u ispunjenju svoje zakletve Davidu i jedan drugome. Ti ljudi su imali duboko povjerenje u Davida. Krenuli su na ovo poduzeće a da nisu progovorili ni riječi s onima koji su vidjeli Isusa; bila im je dovoljna Davidova riječ. Dok je većina glasnika vjerovala u ono što im je David ispričao, oni koji su ponešto sumnjali nosili su poruku s jednako sigurnošću i brzinom.

^{190:1.7 (2031.1)} Apostoli - duhovni korpus kraljevstva - su se danas okupili na gornjem katu, gdje su ispoljavali strah i izražavali sumnje, dok su ti laici koji predstavljaju prvi pokušaj podruštvljenja Učiteljevog evanđelja o bratstvu ljudi, pod upravom svog neustrašivog i učinkovitog vođe, otišli proglasiti vijesti o uskrslom Spasitelju svijeta i svemira. I oni su krenuli u ovu znamenitu službu dok njihovi izabranici i predstavnici još nisu bili spremni vjerovati u njegovu riječ ili prihvatiti dokaze očevidaca.

^{190:1.8 (2031.2)} Tih dvadeset šest glasnika su poslani u dom Lazara u Betaniji i u sve vjerničke centre, od BeerŠebe na jugu do Damaska i Sidona na sjeveru; i od Filadelfije na istoku, do Aleksandrije na zapadu.

^{190:1.9 (2031.3)} Nakon što se David oprostio od svoje braće, otišao je do Josipove kuće po svoju majku, a zatim je s njom otišao u Betaniju da se pridruži Isusovoj obitelji koja je tu čekala. David je ostao u Betaniji s Martom i Marijom koje su radile na prodaji svoje zemaljske imovine i pratio ih je na putu da se pridruže svojem bratu Lazaru u Filadelfiji.

^{190:1.10 (2031.4)} Tjedan dana nakon ovih događaja, Ivan Zabedejev je primio Isusovu majku Mariji u svoj dom u Betsaidi. Jakov, Isusov najstariji brat, ostao je sa svojom obitelji u Jeruzalem. Ruta je ostala u Betaniji s Lazarevim sestrama. Ostatak Isusove obitelji se vratio u Galileju. David Zebedejev je napustio Betaniju s Martom i Marijom početkom lipnja, dan poslije svog vjenčanja s Isusovom najmlađom sestrom Rutom, kad je otišao u Filadelfiju.

2. ISUSOVA POJAVA U BETANIJI

^{190:2.1 (2031.5)} Od svog morontija uskrsnuća do svog nebeskog uspona u duhu, Isus je učinio devetnaest odvojenih nastupa u vidljivom obličju pred svojim zemaljskim vjernicima. On se nije ukazao svojim neprijateljima, niti onima koji nisu mogli izvući duhovnu korist iz njegove vidljive manifestacije. Prvi put se ukazao pred pet žena u grobnici; drugi put se ukazao pred Marijom Magdalenom, također u grobnici.

^{190:2.2 (2031.6)} Treće ukazanje se dogodilo oko podneva ove nedjelje u Betaniji. Uskoro nakon podneva, Isusov najstariji brat Jakov je stajao u Lazarevom vrtu ispred praznog groba uskrslog brata Marte i Marije, dok je po mislima preturao vijesti koje su Davidovi glasnici donijeli prije otprilike sat vremena. Jakov je uvijek bio sklon vjerovati u zemaljsku misiju svog najstarijeg brata, ali je već odavno izgubio kontakt s Isusovim radom i zapao u duboku sumnju u vezi kasnijih tvrdnji apostola da je Isus bio Mesija. Cijela obitelj je bila iznenađena i prilično smetena vijestima koje su primili od glasnika. Dok je Jakov stajao pred Lazarevim praznim grobom, Marija Magdalena je stigla na mjesto događaja i uzbuđeno počela pripovijedati Isusovoj obitelji svoje doživljaje od ranih jutarnjih sati na Josipovom grobu. Prije nego što je uspjela završiti, stigli su David Zebedejev i njegova majka. Ruta je, naravno, vjerovala u ovu pripovijed, kao i Juda nakon što je razgovarao s Davidom i Salomom.

^{190:2.3 (2032.1)} U međuvremenu su svi tražili Jakova i prije nego što su ga našli, on je stajao u vrtu u blizini groba, kad je postao svjestan obližnje prisutnosti, kao da ga je netko dotaknuo po ramenu; i kad se osvrnuo oko sebe, ugledao je kako se pred njim postupno pojavljuje neki stranac. Bio je suviše zapanjen da govori i previše uplašen da pobjegne. A onda je ovo čudno obličje progovorilo: "Jakove, pozivam te u službu kraljevstva. Budi u suradnji sa svojom braćom i slijedi me." Kad je Jakov čuo svoje ime, znao je da je to bio njegov najstariji brat, Isus, koji mu se obratio. Dok je svima bilo teško prepoznati Učiteljevo morontija obličje, bilo im je lako prepoznati njegov glas i njegovu šarmantnu ličnost nakon što im se obratio.

^{190:2.4 (2032.2)} Kad je Jakov spoznao da je osoba koja mu se ovom prilikom obratila bila Isus, počeo je padati na koljena govoreći, "Moj otac i brat," ali Isus mu je dao znak da ostane na nogama dok je s njim razgovarao. I oni su šetali vrtom i razgovarali skoro tri minute; govorili su o svojim iskustvima iz bivših dana i predviđali događaje bliske budućnosti. Kad su se približili kući, Isus je rekao, "Zbogom, Jakove, dok vas ne pozdravim sve zajedno."

^{190:2.5 (2032.3)} Jakov je utrčao u kuću dok su ga tražili u Betfagi, uzvikujući: "Upravo sam vidio Isusa i razgovarao s njim.On nije mrtav; on je uskrsnuo! Nestao je pred mojim očima govoreći, 'Zbogom, Jakove, dok vas ne pozdravim sve zajedno.'" On je jedva završio s rečenicom, kad se Juda vratio i ispričao o svom susretu s Isusom u vrtu. I svi su počeli vjerovati u Isusovo uskrsnuće. Dok je Jakov sada najavio kako se ne namjerava vratiti u Galileju, David je uzviknuo: "Nisu ga vidjele samo uzbuđene žene; vidjeli su ga i prisebni muškarci. Očekujem da ću ga i ja vidjeti."

^{190:2.6 (2032.4)} David nije dugo čekao, kako se Isusovo četvrto ukazanje smrtnicima odigralo upravo ovdje u kući Marte i Marije kratko prije dva poslije podne, kad se pojavio u vidljivom obličju pred svojom zemaljskom obitelji i njihovim prijateljima, sve u svemu dvadeset osoba. Učitelj se ukazao u okviru otvorenih stražnjih vrata, govoreći: "Mir s vama. Pozdavljam one koji su nekoć bili uz mene u zajedništvu braće i sestara u kraljevstvu nebeskom. Kako ste mogli sumnjati? Zašto vam je toliko trebalo da cijelim srcem odlučite slijediti svjetlo istine? Dođite, dakle, svi u zajedništvo Duha Istine u Očevu kraljevstvu." Kad su se počeli oporavljati od prvog šoka i ići prema njemu da ga zagrle, on je nestao pred njihovim očima.

^{190:2.7 (2032.5)} Svi su htjeli odjuriti u grad da donesu vijesti sumnjičavim apostolima, ali ih je Jakov spriječio u ovoj namjeri. Samo je dopustio Mariji Magdaleni da se vrati u Josipovu kuću. Jakov im nije dopustio da govore o ovom morontija ukazanju radi određenih stvari koje mu je Isus rekao za vrijeme njihovog razgovora u vrtu. Jakov nikada nije obznanio cijeli svoj razgovor s uskrslim Isusom na ovaj dan u Lazarevom domu u Betaniji.

3. U JOSIPOVOM DOMU

^{190:3.1 (2033.1)} Isusovo se peto morontija ukazanje pred smrtnim očima dogodilo u nazočnosti nekih dvadeset pet vjernica okupljenih u domu Josipa iz Arimateje, u oko četiri i petnaest u nedjelju popodne. Marija Magdalena se vratila u Josipovu kuću samo nekoliko minuta prije ovog ukazanja. Isusov brat Jakov je tražio od svjedoka da ne govore apostolima o Učiteljevom ukazanju u Betaniji. No, on nije upozorio Mariju da ne širi vijesti među svojim sestrama vjernicama. Marija je tako prvo tražila i primila zakletvu od svojih sestara da će držati ove događaje u tajnosti, a onda im je ispričala što se upravo odigralo dok je bila s Isusovom obitelji u Betaniji. I ona je bila usred ove uzbudljive pripovijedi kad ih je iznenada preplavio svečani tajac; vidjele su u svojoj sredini sasvim jasno uskrslog Isusa. On ih pozdravio, govoreći: "Mir s vama. U zajedništvu kraljevstva tu više nema Židova ni Grka, bogatih ni siromašnih, robova ni slobodnjaka, muških ni ženskih. Sviju vas pozivam da idete objaviti radosnu vijest o slobodi čovječanstva kroz evanđelje o čovjeku kao Božjem sinu u nebeskom kraljevstvu. Idite po cijelom svijetu navješćujući ovo evanđelje i uvodeći vjernike u njegovu vjeru. I dok tako činite, ne zaboravite služiti bolesnima i dati snagu malodušnima i onima koji su obuzeti strahom. I ja ću biti uz vas, čak i do kraja zemlje." I kad je tako rekao, Isus je nestao pred njihovim očima, dok su žene pale ničice i svaka se nijemo predala obožavanju.

^{190:3.2 (2033.2)} Marija Magdalena je posvjedočila četiri od ovih pet Isusovih morontija ukazanja.

^{190:3.3 (2033.3)} Kao rezultat slanja glasnika tijekom sredine prijepodneva i zbog nesvjesnog širenja vijesti o Isusovom ukazanju u Josipovoj kući, židovski vladari su počeli primati vijesti tijekom rane večeri kako se po gradu govori da je Isus uskrsnuo i kako mnogi tvrde da su ga vidjeli. Pripadnici Velikog vijeća su bili jako uznemireni tim glasinama. Nakon kratkog vijećanja s Anom, Kaifa je sazvao sjednicu u osam uveče. Tom su prilikom donijeli odluku da će izbaciti iz sinagoge svaku osobu koja pomene Isusovo uskrsnuće. Dalje su htjeli donijeti zakon o pogubljenju svake osobe koja izjavi da je vidjela Isusa; ovaj prijedlog, međutim, nije iznesen na glasanje kako je sastanak prekinut u zbrci koja je graničila s panikom. Oni su se usudili misliti da su završili s Isusom. Ovom su prilikom počeli shvaćati da su bili na samom početku svojih stvarnih problema s ovim čovjekom iz Nazareta.

4. UKAZANJE GRCIMA

^{190:4.1 (2033.4)} Oko pola pet u domu Flavija, Učitelj se ukazao Grcima prilikom svog šestog morontija ukazanja pred nekih četrdesetak okupljenih grčkih vjernika. Dok su ovi bili zaokupljeni raspravama o Učiteljevom uskrsnuću, on se pojavio među njima bez obzira što su vrata bila čvrsto zaključana, te im se obratio govoreći: "Mir vama. Premda se Sin Čovječji pojavio na zemlji među Židovima, on je došao s namjerom da služi svim ljudima. U kraljevstvu moga Oca neće tu više biti ni Židova ni Grka; svi ćete biti braća - sinovi Božji. Idite dakle po cijelom svijetu i navješćujte ovo evanđelje spasenja koje ste primili od poslanika kraljevstva i ja ću vas primiti u bratstvo Očevih sinova po vjeri i istini." I kad im se ovako obratio, nestao je pred njihovim očima i više ga nisu vidjeli. Oni su ostali u kući cijelu večer; bili su suviše obuzeti strahom i poštovanjem kako bi se usudili izaći iz kuće. Ni jedan od tih Grka nije zatvorio oka cijele noći; ostali su budni razgovarajući o ovim pitanjima, s nadom u Učiteljevu ponovnu posjetu. U ovoj su skupini bili i mnogi Grci koji su se zatekli u Getsemaniji kad su vojnici uhvatili Isusa i kad ga je Juda izdao poljupcem.

^{190:4.2 (2034.1)} Među svjetinom su se brzo širile glasine o Isusovom uskrsnuću i vijesti o njegovim mnogobrojnim ukazanjima pred vjernicima, tako da je ubrzo cijeli grad bio prepun velikog uzbuđenja. Učitelj se već pojavio pred svojom obitelji, ženama i Grcima, dok se nedugo nakon toga trebao ukazati i među samim apostolima. Veliko Vijeće ovom prilikom počinje razmatrati ove nove probleme koji su se tako iznenadno svalili na židovske vladare. Dok Isus neprestano misli na svoje apostole, on im želi dati priliku za tihu meditaciju i duboko razmišljanje prije nego što ih posjeti.

5. U ŠETNJI S DVA BRATA

^{190:5.1 (2034.2)} U Emausu, udaljenom nekih sedam kilometara od Jeruzalema, živjela su dva brata pastira, koja su ovom prilikom provodila tjedan dana na proslavi blagdana Paše u Jeruzalemu u prinošenju žrtava, obredima i svečanostima. Stariji brat po imenu Kleofa, djelomično je bio vjernik u Isusa; na kraju je iz ovog razloga bio izbačen iz sinagoge. Njegov brat Jakov nije bio vjernik, ali je bio zaintrigiran onim što je čuo o Učiteljevim učenjima i djelima.

^{190:5.2 (2034.3)} U ovu nedjelju poslije podne, nekih pet kilometara izvan Jeruzalema i nekoliko minuta prije pet sati, dok su braća išla prema Emausu, razgovarali su s velikom ozbiljnošću o Isusu, njegovim učenjima i djelima, a prije svega o glasinama o praznom grobu i ženama koje su sa njim govorile. Kleofa je bio djelomično naklonjen vjerovati ovim izvješćima, ali Jakov je smatrao da je cijela situacija najvjerojatnije bila stvar prijevare. Dok su tako razgovarali i pretresali ova pitanja na putu za Emaus, prišao im je sam Isus u svom sedmom morontija ukazanju. Kleofa je često slušao Isusova učenja i više puta s njim objedovao u kućama jeruzalemskih vjernika. Ali on nije prepoznao Učitelja čak ni nakon što mu se ovaj slobodno obratio.

^{190:5.3 (2034.4)} Nakon što je pošao s njima određeni dio puta, Isus je rekao: "Kakav ste to razgovor vodili među sobom prije nego što sam vam prišao?" I nakon što je Isus ovako govorio, oni su zastali i promatrali ga s tužnim iznenađenjem. Kleofa je rekao: "Je li moguće da ste boravili u Jeruzalemu i da ne znate što se upravo dogodilo?" "Što to?," upitao je Isus. Kleofa je ogovorio: "Ako ne znate što se dogodilo, vi ste jedini stranac u Jeruzalemu koji nije čuo glasine o Isusu iz Nazareta, koji je bio silan prorok riječju i djelom pred Bogom i pred cijelim narodom. Glavari svećenici i članovi Velikog vijeća su ga predali Rimljanima da ga osude na smrt tražeći da ga razapnu. A mnogi od nas su se nadali da je on taj koji će izbaviti Izrael od tuđinskog jarama. No, to nije sve. Danas, tri dana nakon ovih događaja, neke su žene začudo rekle da su rano ujutro bile na njegovu grobu i našle ga prazna i one tvrde da su s njim razgovarale; kažu da je on uskrsnuo od mrtvih. I kad su im žene ispričale ove događaje, dvojica apostola su pojurili na grob i našli da praznim" - ovdje je Jakov upao u riječ svome bratu i rekao, "ali nisu vidjeli Isusa."

^{190:5.4 (2035.1)} Dok su tako hodali, Isus im je rekao: "O ljudi spore pameti za prepoznavanje istine! Ako već tvrdite da govorite o radu i učenjima ovog čovjeka, pozivam vam pažnju na njegove riječi jer sam odveć upoznat s ovim naukom. Zar se ne sjećate da je ovaj Isus uvijek učio da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta i da svi ljudi, kao Božji sinovi, trebaju naći mir i slobodu u duhovnoj radosti bratskog zajedništva nesebične službe u ovom novom kraljevstvu istine o ljubavi nebeskoga Oca? Zar se ne možete sjetiti kako je Sin Čovječji proglasio Božje spasenje svim ljudima, dok je služio bolesnima i oslobađao one koji su bili sputani strahom i potlačeni zlom? Zar ne znate da je ovaj čovjek iz Nazareta rekao svojim učenicima da će otići u Jeruzalem i biti izručen svojim neprijateljima koji će ga osuditi na smrt i da će ustati poslije tri dana? Nije li vam sve ovo rečeno? I zar nikada niste čitali u Pismima o ovom danu spasenja Židova i nežidova, gdje stoji da će u njemu biti blagoslovljene sve zemaljske obitelji; da će on čuti vapaj opterećenih i spasiti duše siromaha koji ga traže; da će ga sve nacije zvati blagoslovljenim? Da će taj Izručitelj biti kao sjena velike stijene u žednoj pustinji. Da će hraniti stado svoje kao dobri pastir, prikupljati janjad u naručje i nježno ih nositi u svom naručju. Da će otvoriti oči duhovno slijepim i izvesti sužnje iz zatvora očaja u punoj slobodi i svjetlu; da će svi koji su u tmini hodili vidjeti svjetlo vječnog spasenja. Da će iscijeliti srca slomljena, navijestiti slobodu služnjevima grijeha i izbaviti iz tamnice one koji su robovi straha i sužnji zla. Da će razveseliti ožalošćene i darovati radosnu vijest spasenja mjesto žalosti i očajanja. Da će biti želja svih naroda i vječna radost svih koji su žedni i gladni pravednosti. Da će se ovaj Sin istine i ispravnosti izdići nad svijetom kao snaga iscjeljenja i svjetlo spasenja; da će da spasi svoj narod od njihovih grijeha; da će uistinu tražiti i spasiti one koji su izgubljeni. Da neće prezirati malene, nego da će dati spasenje svima koji su žedni i gladni pravednosti. Da oni koji vjeruju u njega imaju vječni život. Da će on izliti svoj duh nad svim narodima i da će taj Duh Istine djelovati u svakom vjerniku kao izvor živuće vode koja teče u život vječni. Zar ne vidite kolika je veličina i vrijednost evanđelja koje vam ovaj čovjek ostavi? Zar ne vidite koliko vam se spasenje nudi?

^{190:5.5 (2035.2)} U tom času su se približili selu gdje su ta braća živjela. Njih dvojica nisu progovorili ni riječi otkako im je Isus počeo govoriti idući uz njih. Kad su se primakli svome skromnom domu, Isus se spremao da ih napustiti i da ide dalje svojim putem, ali oni su ga počeli ustavljati i moliti da uđe i da ostane s njima. Tvrdili su da je dan već bio na izmaku i pozivali ga da ostane kod njih. Isus je pristao i vrlo brzo nakon što su ušli u kuću, sjeli su jesti. Dali su mu kruh da ga blagoslovi i kad ga je on počeo lomiti da im ga dade, njima su se otvorile oči i Kleofa je prepoznao u njihovom gostu samog Učitelja. A kada je rekao, "Ovo je Učitelj--," morontija Isusa je nestao ispred njihovih očiju.

^{190:5.6 (2036.1)} A onda su jedan drugomu rekli, "Nije ni čudo da su naša srca gorjela u nama dok nam se putem obraćao! I kako je samo otvorio naše razumijevanje učenja iz Pisma!"

^{190:5.7 (2036.2)} Oni nisu htjeli sačekati da završe s blagovanjem. Vidjeli su morontija Učitelja i u isti čas su se digli i pojurili iz kuće natrag u Jeruzalem da prošire radosnu vijest o uskrslom Spasitelju.

^{190:5.8 (2036.3)} Oko devet uveče i neposredno prije nego što se Učitelj pojavio pred desetoricom, ova dva uzbuđena brata su prekinula apostole u gornjim odajama tvrdeći da su vidjela Isusa i s njim razgovarala. I oni su svima rekli što im je Isus rekao i kako ga nisu prepoznali sve do lomljenja kruha.