Knjiga Urantije

POGLAVLJE 189 -- USKRSNUĆE

• Sekcije
• 1. MORONTIJA PRIJELAZ
• 2. ISUSOVO MATERIJALNO TIJELO
• 3. EPOHALNO USKRSNUĆE
• 4. OTKRIĆE PRAZNOGA GROBA
• 5. PETAR I IVAN NA GROBU

^{189:0.1 (2020.1)} NEDUGO nakon Isusovog pogreba u petak poslije podne, šef nebadonskih arhanđela, ovom prilikom prisutan na Urantiji, pozvao je vijeće uskrsnuća usnulih smrtnika obdarenih slobodnom voljom, te je odmah započeo razmatranje mogućih tehnika Isusovog uskrsnuća. Ovi okupljeni sinovi lokalnog svemira - Mihaelova stvorena bića - ovako su učinili vođeni vlastitim osjećajem odgovornosti; nisu se tu okupili na Gabrijelov poziv. Prije ponoći došli su do zaključka da stvoreno biće ne može ništa učiniti kako bi pomoglo uskrsnuću Stvoritelja. Bili su spremni prihvatiti Gabrijelov savjet da je Mihael "dobrovoljno položio svoj život i da stoga imao moć opet ga uzeti prema vlastitoj volji." Nedugo po razilaženju ovog vijeća arhanđela, Nositelja Života i njihovih raznih suradnika u obnovi stvorenih bića i izgradnji morontija tijela, Isusov Personificirani Ispravljač koji je osobno zapovijedao okupljenim mnoštvom nebeskih bića Urantije, ovako se obratio zabrinutim gledateljima:

^{189:0.2 (2020.2)} "Niti jedan od vas ne može ništa učiniti kako bi pomogao svom Stvoritelju-ocu da se vrati u život. Kao smrtnik, on je doživio tjelesnu smrt; kao Suvereni Vladar svemira, on i dalje živi. Ono što sada imate priliku vidjeti je smrtni prijelaz Isusa iz Nazareta iz života u tijelu u morontija život. Isusov je prijelaz duha završen u trenutku moga odvajanja od njegove ličnosti i početka djelovanja u ulozi vašeg privremenog zapovjednika. Vaš Stvoritelj-otac je odabrao proći kroz cijelo iskustvo svojih smrtnih bića, od rođenja na materijalnim svjetovima, prirodne smrti i morontija uskrsnuća, do statusa istinske egzistencije duha. Određenu fazu ovog iskustva ćete imati priliku uskoro vidjeti, ali u njemu nećete moći sudjelovati. To što obično radite u korist stvorenih bića ne možete učiniti za Stvoritelja. Sin Stvoritelj u sebi ima moć da se daruje u obličju nekog od svojih stvorenih sinova; on u sebi ima moć da dadne svoj vidljivi život i da ga ponovo uzme; i on ima ovu moć izravnom zapovijedi svoga Rajskog Oca, i ja znam o čemu govorim.

^{189:0.3 (2020.3)} Kad su čuli ove riječi Personificiranog Ispravljača, svi promatrači su zauzeli stav tjeskobnog iščekivanja, od Gabrijela do najnižeg kerubina. Vidjeli su Isusovo smrtno tijelo u grobnici; mogli su primijetiti kozmičku aktivnost svog voljenog Suverenog Vladara; i kako nisu bili u stanju razumjeti ove pojave, strpljivo su čekali daljnji razvoj događaja.

1. MORONTIJA PRIJELAZ

^{189:1.1 (2020.4)} U petnaest do tri u nedjelju ujutro, stiglo je povjerenstvo utjelovljenja s Raja - sedam neobznanjenih ličnosti s Raja - koje su se odmah rasporedile oko groba. U deset do tri, iz Josipovog novog groba počele su izlaziti snažne vibracije pomiješanih materijalno-morontijalnih aktivnosti, a u tri sata i dvije minute u nedjelju ujutru 9. travnja 30. godine poslije Krista, iz groba je izišlo uskrslo morontija obličje i ličnost Isusa iz Nazareta.

^{189:1.2 (2021.1)} Nakon što je uskrsli Isus izašao iz svog groba, materijalno tijelo u kojem je živio i radio na zemlji gotovo trideset šest godina, ostalo je ležati na pogrebnoj postelji netaknuto i ovijeno platnom, upravo onako kako su ga u petak poslije podne tu položili Josip i njegovi prijatelji. Kamen na ulazu u grob je ostao nepomaknut; Pilatov pečat je bio nedirnut; vojnici su još uvijek bili na straži. Čuvari hrama ni jednog trenutka nisu napustili svoje položaje; rimski vojnici su promijenjeni u ponoć. Niti jedan od ovih promatrača nije posumnjao da se predmet njihova bdijenja podigao u novi i viši oblik postojanja i da je tijelo koje su čuvali sada bilo odbačeni vanjski omotač koji je izgubio svaku povezanost s Isusovom oslobođenom i uskrslom morontija ličnosti.

^{189:1.3 (2021.2)} Čovječanstvo vrlo sporo sazrijeva u spoznaji da je u svim osobnim pitanjima materija samo kostur morontije, dok su i jedno i drugo odražajne sjene trajne duhovne stvarnosti. Kad ćete konačno početi smatrati vrijeme pokretnim obličjem vječnosti, a prostor nestalnom sjenom stvarnosti Raja?

^{189:1.4 (2021.3)} Ukoliko smo mi u stanju suditi, ni jedno stvoreno biće ovog svemira ni bilo koja ličnost drugih svemira, nije sudjelovalo u morontija uskrsnuću Isusa iz Nazareta. Isus je u petak položio svoj život kao smrtnik; u nedjelju ujutro ponovo je uzeo svoj život kao morontija biće iz sustava Satanije u Norlatiadeku. Postoji mnogo toga u vezi Isusovog uskrsnuća što mi ne razumijemo. Ali znamo da se ono odigralo na način i otprilike u vrijeme koje ovdje navodimo. Također tvrdimo da su se sve poznate pojave vezane s ovim smrtnim prijelazom - morontija uskrsnućem - odigrale u Josipovom novom grobu gdje su Isusovi materijalni ostaci ležali umotani u pogrebne povoje.

^{189:1.5 (2021.4)} Sa sigurnošću znamo da ni jedno stvoreno biće lokalnog svemira nije sudjelovalo u ovom morontija buđenju. Spoznali smo prisutnost sedam ličnosti s Raja koje su okružile grob, ali nismo primjetili da su učinile bilo što vezano s Učiteljevim buđenjem. Čim se Isus pojavio pored Gabrijela nešto malo iznad grobnice, sedam ličnosti s Raja je dalo znak da se smjesta namjeravaju vratiti na Uversu.

^{189:1.6 (2021.5)} Ovom prilikom želimo zauvijek razjasniti koncepciju Isusovog uskrsnuća sljedećim izjavama:

^{189:1.7 (2021.6)} 1. Njegovo materijalno ili fizičko tijelo nije bilo dio uskrsle ličnosti. Kad je Isus izišao iz groba, njegovo fizičko tijelo je ostalo netaknuto na pogrebnom ležaju. U procesu izlaska iz grobnice nisu pomaknuti kamenovi na ulazu u grob, niti su dirnuti Pilatovi pečati.

^{189:1.8 (2021.7)} 2. On nije izišao iz groba bilo kao duh ili kao Mihael iz Nebadona; nije se javio u obličju Suverenog Stvoritelja koje je imao prije svog utjelovljenja u smrtnom obličju na Urantiji.

^{189:1.9 (2021.8)} 3. On je izišao iz Josipovog groba u obličju morontija ličnosti onih koji, kao uskrsla uzlazna bića u morontija obličju, izlaze iz dvorana uskrsnuća prvog prebivališnog svijeta ovog lokalnog sustava Satanije. A sama prisutnost Mihaelovog spomenika u središtu prostranih dvorana uskrsnuća prvog prebivališnog svijeta navodi na zaključak da je ovaj prvi prebivališni svijet morao na neki način sudjelovati u Učiteljevom uskrsnuću na Urantiji.

^{189:1.10 (2022.1)} Isus je po izlasku iz groba prvo pozdravio Gabrijela i uputio ga da nastavi djelovati na izvršnoj poziciji u svemiru pod Emanuelovim nadzorom, a onda je preko šefa Melkizedeka prenio svoje bratske pozdrave Emanuelu. Zatim je tražio od Svevišnjih iz Edentije da daju potvrdu Starim Dana za njegov smrtni prijelaz; obraćajući se okupljenim skupinama morontija bića sa sedam prebivališnih svjetova koja su ovom prilikom okupila da izraze pozdrave i dobrodošlicu svome Stvoritelju kao biću njihova reda, Isus je izgovorio prve riječi svoje post-smrtne karijere. Morontija Isus je rekao: "Nakon što se završio moj zemaljski život, namjeravam se tu zadržati za kratko vrijeme u prijelaznom obliku da potpunije upoznam život mojih uzlaznih stvorenja i da nastavim obznanjivati volju Oca moga na Raju."

^{189:1.11 (2022.2)} Kad je Isus ovako govorio, dao je znak svom Personificiranom Ispravljaču, a ovaj je odmah odaslao sve kozmičke inteligencije koje su se okupile na Urantiji da prisustvuju uskrsnuću, na njihove prijašnje kozmičke dužnosti.

^{189:1.12 (2022.3)} Isus je zatim započeo uspostavljati kontakte na morontija razini, upoznavati se kao stvorenje sa zahtjevima života kojim je odabrao živjeti za kratko vrijeme na Urantiji. Ovo uvođenje u morontija svijet trajalo je više od sat vremena Urantije i bilo je prekinuto dva puta njegovom željom da razgovara sa svojim bivšim zemaljskim suradnicima koji su došli iz Jeruzalema da zavire u prazan grob ne bi li otkrili ono što su smatrali dokazom njegovog uskrsnuća.

^{189:1.13 (2022.4)} Tako je završen Isusov smrtni prijelaz - morontija uskrsnuće Sina Čovječjeg. I započelo je prijelazno iskustvo Učitelja kao ličnosti na pola puta između materijalnog i duhovnog statusa. Isus je ostvario sva ta postignuća vlastitim unutarnjim moćima; nije primio bilo kakve pomoći. On sada živi kao morontija Isus, dok je na ovom početku njegovog morontija života njegovo materijalno tijelo još uvijek ležalo netaknuto u grobu. Vojnici su i dalje bili na straži, a guvernerov pečat još uvijek nije bio dirnut na stijenama koje su okruživale ulaz u grob.

2. ISUSOVO MATERIJALNO TIJELO

^{189:2.1 (2022.5)} U tri i deset, dok je uskrsnuli Isus razgovarao s okupljenim morontija ličnostima sa sedam prebivališnih svjetova Satanije, šef arhanđela - anđela uskrsnuća - pristupio je Gabrijelu tražeći Isusovo materijalno tijelo. Arhanđel je rekao: "Mi ne možemo sudjelovati u morontija uskrsnuću u okviru iskustva darivanja našeg suverenog vladara Mihaela, ali želimo preuzeti njegove posmrtne ostatke da ih što prije uništimo. Mi ne predlažemo upotrebu naše tehnike dematerijalizacije; samo želimo pokrenuti ubrzani protok vremena. Dovoljno je što smo imali priliku vidjeti kako naš Suvereni Vladar živi i umire na Urantiji; želimo poštedjeti nebeska bića bilo kakvog sjećanja na prizor sporog raspada ljudskog obličja našeg kozmičkog Stvoritelja i Održavatelja. U ime nebeskih inteligencija cijelog Nebadona, tražim skrbništvo nad smrtnim tijelom Isusa iz Nazareta i dopuštenje za njegovo neodložno uništenje."

^{189:2.2 (2023.1)} Dad je Gabrijel razgovarao sa starješinom Svevišnjih iz Edentije, arhanđeoski glasnogovornik nebeskog mnoštva je dobio dopuštenje da ukloni Isusove fizičke ostatke prema vlastitom nahođenju.

^{189:2.3 (2023.2)} Kad je šef arhanđela primio ovo dopuštenje, pozvao je u pomoć svoje suradnike i mnogobrojne predstavnike svih redova nebeskih ličnosti, te je zatim uz pomoć srednjih bića Urantije preuzeo kontrolu nad Isusovim fizičkim tijelom. Čovjekovo smrtno tijelo je posve materijalna tvorevina; ono je fizičko i doslovno; kao takvo ne može biti odstranjeno iz groba onako kako morontija obličje može proći kroz zatvorena vrata zapečaćene grobnice. Uz pomoć određenih pomoćnih morontija ličnosti, morontija obličje može privremeno primiti osobine duha i na taj način u jednom trenutku biti u stanju proći kroz fizičku materiju, a u drugom postati vidljivo i spoznatljivo materijalnim bićima poput zemaljskih smrtnika.

^{189:2.4 (2023.3)} Dok su se spremali ukloniti Isusovo tijelo iz groba da mu ukažu dostojanstveno i pobožno uništenje gotovo trenutačnog raspada, drugi red srednjih bića Urantije je dobio zadaću da odgura kamenove s ulaza u grob. Veći od ta dva kamena bio je okrugao, poput mlinskog kamena, užlijebljen u udubljenje u stijeni kako bi se mogao kotrljati u oba smjera da otvori i zatvori ulaz. Kad su židovski stražari i rimski vojnici u blijedom jutarnjem svjetlu ugledali kako se miče veliki kamen na ulazu u grob navodno sam od sebe - bez ikakvog vidljivog objašnjenja - obuzeo ih je veliki strah i panika te su u žurbi pobjegli sa svojih mjesta. Židovi su prvo pobjegli svojim kućama, a zatim su otišli prijaviti te događaje svom kapetanu koji je bio u hramu. Rimljani su pobjegli u tvrđavu Antoniju i prijavili što su vidjeli svom satniku čim je stigao na dužnost.

^{189:2.5 (2023.4)} Od samog početka, židovske vođe su započele svoja prljava nastojanja da se navodno riješe Isusa podmićivanjem izdajnika Jude, a kako su ovom prilikom bile suočene s još jednom neugodnom situacijom, umjesto što će kazniti stražare zato što su pobjegli sa svojih položaja, pokušali su podmititi te stražare i rimske vojnike. Platili su svakom od dvadesetorice određenu sumu novca i naredili im da kažu svima: "Dok smo sinoć spavali, došli su njegovi učenici i uzeli tijelo." A židovske vođe su svečano obećale vojnicima da će ih obraniti pred Pilatom u slučaju da guverner ikad sazna da su primili mito.

^{189:2.6 (2023.5)} Krišćansko vjerovanje u Isusovo uskrsnuće počiva na činjenici "praznog groba." Doista je točno da je grob bio prazan, ali ova činjenica nije istina uskrsnuća. Grob je uistinu bio prazan kad su stigli prvi vjernici i ta je činjenica, povezana s činjenicom Učiteljevog nedvojbenog uskrsnuća, dovela do formulacije vjerovanja koje nije istinito: nauka da je Isusovo materijalno i smrtno tijelo ustalo iz groba. Istina u vezi duhovnih stvarnosti i vječnih vrijednosti ne može uvijek biti izgrađena na kombinaciji vidljivih činjenica. Iako individualne činjenice mogu biti materijalno ispravne, povezivanje ovih činjenica ne mora nužno dovesti do istinitih duhovnih zaključaka.

^{189:2.7 (2023.6)} Josipova grobnica je bila prazna, ali ne zato što je Isusovo tijelo obnovljeno i uskrslo, već zato što su nebeska mnoštva primila dopuštenje da izvrše posebno i jedinstveno uništenje, povratak "praha prahu," bez intervencije vremenskog zakašnjenja u ovom procesu i bez djelovanja uobičajenih i vidljivih procesa smrtnog raspada i postupnog truljenja materije.

^{189:2.8 (2024.1)} Isusovi posmrtni ostaci su prošli istim prirodnim procesom materijalnog raspada koji obilježava sva ljudska tijela na zemlji, osim što je ova prirodna metoda raspada bila toliko ubrzana da bi se moglo reći da je bila skoro trenutačna.

^{189:2.9 (2024.2)} Istinski dokazi Mihaelovog uskrsnuća su bili duhovne prirode, iako je ovo učenje potvrđeno svjedočenjima mnogih zemaljskih smrtnika koji su sreli, prepoznali i razgovarali s uskrslim morontija Učiteljem.On je na taj način postao dijelom osobnog iskustva gotovo tisuću ljudskih bića prije nego što je konačno napustio Urantiju.

3. EPOHALNO USKRSNUĆE

^{189:3.1 (2024.3)} Malo poslije pola pet u nedjelju ujutro, Gabrijel je pozvao arhanđele i spremio se započeti epohalno uskrsnuće u znak završetka Adamičke ere na Urantiji. Nakon što se veliko mnoštvo serafina i kerubina angažiranih u ovom bitnom poduzeću rasporedilo u određene formacije, pred Gabrijelom se pojavio morontija Mihael, govoreći: "Kao što moj Otac ima život u sebi, tako je on dao Sinu da ima život u sebi. Iako još nisam u potpunosti preuzeo kozmičku vlast, ono samonametnuto ograničenje ni na koji način ne ograničava moju sposobnost podarenja života mojim usnulim sinovima; neka započne prozivka planetarnog uskrsnuća."

^{189:3.2 (2024.4)} Ovo je bio prvi put da je krug arhanđela djelovao na Urantiji. U pratnji mnoštva arhanđela, Gabrijel je stupio na poziciju duhovnog polariteta planeta; a kad je Gabrijel dao znak, na prvom prebivališnom svijetu je odjeknuo njegov glas: "Po mandatu Mihaela, neka se podignu mrtvi Urantije!" Zatim su se svi preživjeli pripadnici ljudskih rasa Urantije koji su spavali od Adamovog doba i kojima još nije bilo suđeno, pojavili u dvoranama uskrsnuća prebivališnih svjetova spremni za morontija utjelovljenje. I odmah su se serafini i njihovi suradnici spremili da pođu na prebivališne svjetove. Obično ovi serafinski čuvari, koji su nekoć bili na dužnosti grupnih čuvara ovih preživjelih smrtnika, čekaju na njihovo buđenje u dvoranama uskrsnuća na prebivališnim svjetovima, ali oni su u ovom slučaju bili na ovom svijetu što je Gabrijel tu bio prisutan zbog Isusovog morontija uskrsnuća.

^{189:3.3 (2024.5)} Iako su mnoge osobe koje su imale osobne serafinske čuvare i čije su duhovne ličnosti postigle odgovarajući napredak prevedene na prebivališne svjetove tijekom stoljeća koja su uslijedila nakon dobi Adama i Eve, i premda je u međuvremenu bilo više posebnih i tisućljetnih uskrsnuća sinova Urantije, ovaj događaj je bio treća planetarna prozivka, to jest puno epohalno uskrsnuće. Prvo epohalno uskrsnuće je nastupilo prilikom dolaska Planetarnog Kneza, drugo u vrijeme Adama, a treće prilikom morontija uskrsnuća ili smrtnog prijelaza Isusa iz Nazareta.

^{189:3.4 (2024.6)} Kad je arhanđeoski šef primio signal za planetarno uskrsnuće, Personificirani Ispravljač Sina Čovječjega je predao upravu nad nebeskim mnoštvom Urantije, vraćajući sve ove sinove lokalnog svemira pod upravu njihovih pojedinačnih zapovjednika. A kad je to učinio, on je otišao na Salvington kako bi s Emanuelom obilježio završetak Mihaelovog smrtnog prijelaza. Odmah nakon njega krenula su sva nebeska mnoštva koja nisu bila potrebna na Urantiji. Ali Gabrijel je ostao na Urantiji s morontija Isusom.

^{189:3.5 (2025.1)} Ovo je pregled događaja vezanih uz Isusovo uskrsnuće s gledišta onih koji su ih vidjeli onako kako su se uistinu dogodili, bez ograničenja djelomične i nepotpune ljudske vizije.

4. OTKRIĆE PRAZNOGA GROBA

^{189:4.1 (2025.2)} Kako se približavamo trenutku Isusovog uskrsnuća u ovu nedjelju rano ujutro, valja napomenuti da su se desetorica apostola smjestili u domu Ilije i Marije Marko, gdje su spavali u sobi na gornjem katu, na istim onim kaučima na kojima su objedovali posljednju večeru s Učiteljem. Ove nedjelje ujutro svi su se tu okupili osim Tome. Toma je bio uz njih nekoliko minuta kad su se okupili kasno u subotu navečer, ali nije mogao podnijeti prizor okupljenih apostola i sjećanje na ono što se dogodilo s Isusom. Pogledao je na svoje suradnike i odmah napustio sobu, idući u kuću Šimuna u Betbasi, gdje je želio tugovati nad svojim nevoljama u samoći. Apostoli su svi patili, ne toliko od sumnje i očajanja, koliko od straha, tuge i srama.

^{189:4.2 (2025.3)} U Nikodemovoj kući se okupilo, pored Davida Zebedejevog i Josipa iz Arimateje, još nekih dvanaest do petnaest istaknutijih osoba iz Jeruzalema, Isusovih učenika. U kući Josipa iz Arimateje okupilo se nekih petnaest do dvadeset vodećih vjernica. Ove žene su bile same u Josipovoj kući i držale su se zajedno cijeli dan u subotu kao i prilikom subote uvečer i nisu znale da je na grobu postavljena vojna straža; nisu znale čak ni da je na grob stavljen i drugi kamen i da su na oba kamena stavljeni Pilatovi pečati.

^{189:4.3 (2025.4)} Nešto prije tri sata u nedjelju ujutro, kada su se prvi jutarnji znaci počeli javljati na istoku, pet žena je krenulo prema Isusovom grobu. Pripremile su pregršt posebnih miomirisa za balzamiranje i dosta platnenih povoja. Namjeravale su podrobnije namazati Isusovo tijelo i brižljivije ga oviti novim zavojima.

^{189:4.4 (2025.5)} Žene koje su krenule na ovu misiju pomazivanja Isusovog tijela su bile: Marija Magdalena, Marija majka Alfejevih blizanaca, Saloma majka braće Zebedeja, Ivana supruga Kuza i Suzana, kćer Ezre iz Aleksandrije.

^{189:4.5 (2025.6)} Bilo je to oko pola četiri kad je ovih pet žena, noseći miomirise, stiglo do praznoga groba. Kad su prošle kod vrata Damaska, vidjele su veći broj vojnika kako bježe prema gradu obuzeti panikom, što ih je navelo da pauziraju na par minuta; ali kako se ništa drugo nije dogodilo, nastavile su svojim putem.

^{189:4.6 (2025.7)} Jako su se iznenadile kad su vidjele da je kamen već odgurnut s ulaza u grob, kako su na putu prema grobu govorile jedna drugoj: "Tko će nam pomoći da odguramo kamen s ulaza u grob?" Spustile su svoje stvari i počele gledati jedna drugu u strahu i velikom čudu. Dok su tako stajale i drhtale od straha, Marija Magdalena je skupila hrabrosti da zaobiđe manji kamen i uđe u otvoreni grob. Ovaj Josipov grob se nalazio u njegovom vrtu na brežuljku na istočnoj strani ceste,okrenut prema istoku. Do tada se dovoljno razdanilo pa je Marija mogla vidjeti mjesto na kojem je ležalo Učiteljevo tijelo i uočiti da ga tamo više nije bilo. U kamenoj udubini gdje je Isus bio položen, Marija je vidjela samo presavijeni ubrus gdje je počivala Isusova glava i zavoje kojima je bio omotan kako leže netaknuti na kamenom postolju onako kako su ležali prije nego što su nebeska mnoštva uklonila Isusovo tijelo. Posmrtni pokrivač je ležao u podnožju grobne niše.

^{189:4.7 (2026.1)} Nakon što je Marija nekoliko trenutaka stajala na vratima grobnice (nije odmah mogla jasno vidjeti kad je ušla u grob), vidjela je da je Isusovo tijelo nestalo i da su na njegovu mjestu bile samo pogrebne plahte i kriknula je od straha, iznenađenja i tjeskobe. Sve su žene bile jako nervozne; nalazile su se na rubu živaca otkako su na ulazu u grad vidjele stražare kako bježe u panici, a kad su čule Marijin ustrašeni krik spopao ih je veliki strah i počele su bježati u velikoj žurbi. I nisu se zaustavile dok nisu stigle do vrata Damaska. Ivanu je u ovom času obuzela grižnja savjesti što su ostavile Mariju samu; pozvala je i druge žene da se vrate natrag prema grobu.

^{189:4.8 (2026.2)} Kako su se približavale grobu, uplašena Magdalena, koja se još više ustrašila kad nije zatekla ni jednu od svojih sestara kad je izišla iz groba, požurila je prema njima uzbuđeno govoreći: "On nije ovdje - oni su ga uzeli!" I povela ih je natrag prema grobu, gdje su sve ušle i vidjele da je grob bio prazan.

^{189:4.9 (2026.3)} Svih pet žena je onda sjelo na kamen u blizini ulaza da porazgovaraju o ovoj situaciji. Još im nije palo na pamet da je Isus uskrsnuo. Kako su subotu provele odvojene od drugih vjernika, zaključile su da je tijelo moralo biti preneseno na neko drugo počivalište. Ali što su više razmišljale o ovoj mogućnosti, to im je bilo teže objasniti uredni raspored pogrebnih plahti; kako su mogli ukloniti tijelo kad su plahte kojima je bilo ovijeno još uvijek ležale naizgled netaknute na pogrebnoj loži?

^{189:4.10 (2026.4)} I dok su žene tu sjedile u ovim ranim jutarnjim satima, pogledale su u stranu i vidjele kako tu tiho i nepomično stoji nekakav stranac. Na trenutak ih je ponovo spopao strah, ali Marija Magdalena je požurila prema njemu i misleći da je vrtlar, rekla: "Gdje ste odnijeli Učitelja? Gdje ste ga položili ? Reci nam, da možemo otići po njega." Kad stranac nije odgovorio, Marija je počela plakati. Zatim je Isus rekao: "Koga tražite?" Marija je odgovorila: "Tražimo Isusa kojega su položili da počiva u Josipovom grobu, ali njega nema. Znaš li gdje su ga odnijeli?" Isus je rekao: "Nije li vam taj Isus još u Galileji rekao da će umrijeti, ali da će opet ustati? " Žene su bile začuđene ovim riječima, ali Učitelj je bio toliko promijenjen da ga još uvijek nisu mogle prepoznati kako je bio leđima okrenut blijedom jutarnjem svjetlu. I dok su razmišljale o njegovim riječima, on se obratio Magdaleni s dobro poznatim glasom: "Marijo!" Kad je čula ovaj izraz dobro poznate suosjećajnosti i prijateljstva, znala je da je čula glas svoga Učitelja i odmah je kleknula pred Gospodinom, uzvikujući: "Moj Gospodine, i moj Učitelju!" I sve ostale žene su spoznale da je pred njima bio njihov Učitelj u svom novom i uzvišenom obličju i sve su kleknule pred njim.

^{189:4.11 (2027.1)} Ljudske oči su mogle vidjeti Isusovo morontija obličje zahvaljujući posebnoj službi preobrazitelja i srednjih bića u suradnji s određenim morontija ličnostima koje su ovom prilikom bile pored Isusa.

^{189:4.12 (2027.2)} Marija je htjela zagrliti Isusova stopala, ali on je rekao: "Ne dodiruj me, Marijo, jer ja više nisam u svom tjelesnom obličju. U ovom ću obličju ostati s vama neko vrijeme prije nego se uspnem k svome Ocu. A sada požurite i recite mojim apostolima - i Petru - da sam uskrsnuo i da ste sa mnom razgovarale."

^{189:4.13 (2027.3)} Kad su se žene oporavile od velikog iznenađenja i zaprepaštenja, požurile su prema gradu i kući Ilije Marka, gdje su ispričale desetorici apostola sve što im se dogodilo;ali apostoli im nisu vjerovali. Isprva su mislili da su žene vidjele utvaru, ali kad im je Marija Magdalena ponovila Isusove riječi i kad je Petar čuo svoje ime, izjurio je iz gornje sobe u bliskoj pratnji Ivana, a njih dvojica su u velikoj žurbi došli na grob da se sami uvjere u istinitost ovih tvrdnji.

^{189:4.14 (2027.4)} Žene su ponovile priču o razgovoru s Isusom drugim apostolima, ali ni oni im nisu vjerovali; nisu htjeli otići do groba da provjere priču kao što su to učinili Petar i Ivan.

5. PETAR I IVAN NA GROBU

^{189:5.1 (2027.5)} Dok se dvojica apostola trčala prema Golgoti i Josipovom grobu, Petar je naizmjenice bio obuzet strahom i nadom; bojao se susreta s Učiteljem, ali nadu mu je dala činjenica da je Isus poslao posebnu riječ za njega. Bio je napola uvjeren da je Isus doista bio živ; sjetio se njegovog obećanja da će ustati treći dan. Premda može djelovati čudnim, ali od raspeća Isusa on nije ni na trenutak pomislio na ovo obećanje sve dok nije krenuo na sjever kroz Jeruzalem. Dok je Ivan žurio iz grada, čudna ekstaza radosti i nade se nakupila u njegovoj duši. Bio je napola uvjeren da su žene uistinu vidjele uskrslog Učitelja.

^{189:5.2 (2027.6)} Ivan, koji je bio mlađi, je brže trčao od Petra pa je prije njega stigao na grob. Zastao je na ulazu gledajući u grobnicu, te je vidio da je sve bilo onako kako je Marija opisala. Uskoro je tu stigao i Šimun Petar koji je ulazeći vidio prazan grob i pogrebna platna kako leže u neobičnom rasporedu. Kad je Petar izišao iz groba, ušao je i Ivan da se sam za sebe uvjeri, a onda su sjeli na kamen da razmisle o značenju svega što su vidjeli i čuli. I dok su tako sjedili, prevrtali su po glavi sve što su do tada čuli o Isusu, ali nisu bili u stanju jasno shvatiti što se dogodilo.

^{189:5.3 (2027.7)} Petar je prvi predložio da je grob sigurno bio opljačkan i da su neprijatelji ukrali tijelo i najvjerojatnije podmitili stražare. Ali Ivan je tvrdio da bi oni teško ostavili grob tako urednim da su došli ukrasti tijelo i pitao se kako je bilo moguće da su zavoji tu ostali i to u tako naizgled netaknutom stanju. I opet su obojica otišli natrag u grob da pobliže ispitaju pogrebne povoje. Kad su po drugi put izašli iz groba, našlu su Mariju Magdalenu kako se vratila i kako plače pred ulazom u grob. Marija je otišla k apostolima vjerujući da je Isus ustao iz groba, ali kad su oni odbili vjerovati njezinim riječima, postala je tužna i očajna. Čeznula je za povratkom u blizinu groba, gdje se nadala da će čuti Isusov poznati glas.

^{189:5.4 (2027.8)} Marija je ostala na grobu kad su Petar i Ivan otišli, i tada se Učitelj još jednom ukazao govoreći: "Ne sumnjaj; imaj hrabrosti da vjeruješ u ono što si vidjela i čula. Idi natrag mojim apostolima i javi im da sam uskrsnuo i da ću im se ukazati. Reci im da idem pred njima u Galileju kao što sam obećao."

^{189:5.5 (2028.1)} Marija je požurila natrag do kuće Marka i rekla apostolima da je ponovno razgovarala s Isusom, ali oni joj ponovo nisu vjerovali. No, kada su se Petar i Ivan vratili, prestali su ismijavati žene i postali ispunjeni strahom i strepnjom.