Knjiga Urantije

POGLAVLJE 183 -- ISUSOVA IZDAJA I UHIĆENJE

• Sekcije
• 1. OČEVA VOLJA
• 2. JUDA U GRADU
• 3. UČITELJEVO UHIĆENJE
• 4. RASPRAVA NA MASLINSKOJ PRESI
• 5. NA PUTU PREMA DOMU VELIKOG SVEĆENIKA

^{183:0.1 (1971.1)} NAKON što je Isus konačno probudio Petra, Jakova i Ivana, predložio je da odu u svoje tabore na počinak kako bi se dobro naspavali u pripremi za sutrašnje dužnosti. No, apostoli su se već bili posve razbudili; osvježili su se kratkim počinkom i bili dirnuti i uznemireni dolaskom u tabor dvaju uzbuđenih glasnika koji su odmah pitali za Davida Zebedejevog i brzo otišli u potragu za njim kad im je Petar rekao gdje je David bio na straži.

^{183:0.2 (1971.2)} Dok su osmorica apostola čvrsto spavali, Grci koji su se s njima utaborili su se daleko više bojali mogućih problema, i tako su postavili čuvara da ih probudi u slučaju opasnosti. Kad su ta dvojica glasnika došla u tabor, grčki stražar je odmah probudio sve svoje zemljake koji su hitro izašli iz svojih šatora, potpuno odjeveni i naoružani. Čitav je tabor sada bio na nogama, izuzev osmorice apostola. Petar je želio pozvati svoje suradnike, ali mu Isus to nije dopustio. Učitelj ih je blago opomenuo da se vrate u svoje tabore, ali oni nisu htjeli poslušati njegov prijedlog.

^{183:0.3 (1971.3)} Kako nije uspio raspustiti svoje sljedbenike,Učitelj ih je ostavio i sam otišao do maslinove prese na ulazu u Getsemanski park. Premda su trojica apostola, Grci i drugi članovi tabora isprva oklijevali poći za njim, Ivan Marko je pojurio kroz maslinjak i potajno se utaborio u šupi nedaleko od maslinove prese. Isus se udaljio od tabora i od svojih prijatelja kako bi ga stražari, po dolasku u tabor, mogli bez ometanja uhititi, ne uznemirujući njegove apostole. Učitelj se bojao slučaja da njegovi apostoli budu budni i prisutni prilikom njegova uhićenja, kako je Judina izdaja mogla pobuditi njihovo neprijateljstvo i navesti ih da pruže otpor stražarima i da i sami završe u pritvoru. Bojao se da će i oni sami biti ubijeni ako budu s njim uhićeni.

^{183:0.4 (1971.4)} Premda je Isus znao da su planovi za njegovu smrt vukli porijeklo od vladara Židova, bio je svjestan da su sve ove opake spletke uživale puno odobrenje Lucifera, Satana i Kaligastije. On je dobro znao je da bi se ovi kozmički pobunjenici radovali da vide apostole uništene zajedno s njim.

^{183:0.5 (1971.5)} Isus je sjeo, sam i bez pratnje, na maslinovu presu i čekao dolazak svog izdajnika, dok su ga u ovom času vidjeli jedino Ivan Marko i nebrojeno mnoštvo nebeskih promatrača.

1. OČEVA VOLJA

^{183:1.1 (1971.6)} Postoji velika opasnost od pogrešnog razumijevanja mnogih riječi i događaja koji su vezani uz završetak Učiteljevog života u tijelu. Ne smijete brkati okrutne postupke prema Isusu neukih sluga i okorjelih stražara, njegov nepošteni tretman prilikom sudske istrage i bezosjećajan stav takozvanih religioznih vođa, s činjenicom da je svojim strpljivim podnošenjem svojih patnji i poniženja, Isus doista činio volju Oca u Raju. Bilo je to volja Oca da njegov Sin ispije puni kalež smrtnog iskustva od rođenja da smrti, ali nebeski Otac ni na koji način nije sudjelovao u propagiranju barbarstva ovih navodno civiliziranih ljudi koji su izložili Učitelja tako brutalnom mučenju i brojnim uvredama prema ovoj osobi koja se nije opirala nasilju. Ovi nečovječni i uznemirujući događaji kroz koje je Isus bio pozvan proći u posljednjim časovima svog smrtnog života ni na koji način nisu bili dio božanske volje Oca, koju je Isusova ljudska priroda tako hrabro i pobjedonosno odlučila činiti u punoj predaji čovjeka Bogu koja je obznanjena u njegovoj trostrukoj molitvi u vrtu, dok su njegovi umorni apostoli spavali od fizičke iscrpljenosti.

^{183:1.2 (1972.1)} Otac na nebu je želio da njegov darovani Sin završi svoju zemaljsku karijeru prirodno, upravo onako kako svi smrtnici moraju završiti svoje zemaljske živote u tijelu. Obični muškarci i žene ne mogu očekivati da im u posljednjim zemaljskim satima priteknu u pomoć posebne sile božje providnosti. Prema tome, Isus je odlučio položiti svoj život u tijelu na način koji je bio u skladu s prirodnim slijedom događaja, čvrsto odbijajući da se oslobodi od okrutnih pandži grešne urote nečovječnih događaja koji su ga snašli s užasnom neminovnošću, sve do posljednjeg nevjerojatnog poniženja i sramotne smrti. A svaki detalj cijelog ovog nečuvenog ispoljenja mržnje i besprimjernog očitovanja grubosti predstavlja djelo zlih ljudi i pokvarenih smrtnika. Bog na nebu nije želio ove događaje, niti su ih proizveli Isusovi zakleti neprijatelji, iako su oni na svaki način nastojali osigurati da nesmotreni i zli smrtnici odbace darovanog Sina. Čak je i sam otac grijeha morao odvratiti pogled od užasnog prizora raspeća.

2. JUDA U GRADU

^{183:2.1 (1972.2)} Nakon što je Juda iznenada ustado od Posljednje večere, otišao je ravno kući svog rođaka, a onda su njih dvojica zajedno otišli do zapovjednika stražara u hramu. Juda je tražio od kapetana da okupi stražare i obavijestio ga da je bio spreman da ih odvede do Isusa. Juda se pojavio na sceni nešto prije nego što su ga očekivali, tako da su s kašnjenjem krenuli prema kući obitelji Marko, gdje je Juda očekivao da će naći Isusa s njegovim apostolima. Učitelj i jedanaestorica apostola su napustili kuću Ilije Marka punih petnaest minuta prije dolaska ovog izdajnika u pratnji stražara. Kad su stražari stigli do kuće Markovih u namjeri da uhite Isusa, on je s jedanaestoricom već bio izvan gradskih zidina i na putu prema taboru na Maslinskoj gori.

^{183:2.2 (1972.3)} Juda je bio jako uznemiren kada nije uspio naći Isusa u domu Markovih i u pratnji jedanaestorice apostola, od kojih su samo dvojica bili naoružani. Slučajno je znao da su u poslijepodnevnim satima, kad su napustili tabor, samo Šimun Petar i Šimun Revnitelj nosili mačeve; Juda se nadao da će uhvatiti Isusa dok je grad bio obavijen tišinom i u situaciji gdje apostoli nisu bili u prilici pružiti otpora. Izdajnik se bojao da će, ako sačeka da se vrate u tabor, tu naći preko šezdeset odanih učenika i on je znao da je Šimun Revnitelj imao veliko skladište oružja. Juda je bio sve nervozniji pri pomisli o gnušanju odanih apostola prema njemu i bojao se da ga ne pokušaju ubiti. Ne samo što je bio nevjeran, nego je u svom srcu bio pravi kukavica.

^{183:2.3 (1973.1)} Kako nisu uspjeli naći Isusa u sobama na gornjem katu, Juda je predložio zapovjedniku straže da se vrate u hram. U to vrijeme su se počeli okupljati poglavari u kući visokog svećenika u pripremi da prime Isusa, budući da je njihova pogodba s izdajnikom trebala rezultirati Isusovim uhićenjem prije ponoći. Juda je objasnio svojim suradnicima da je Isus upravo izmakao iz doma Markovih, i da ga mogu naći i uhititi u Getsemaniju. Izdajnik je dalje rekao da se tu utaborilo više od šezdeset odanih sljedbenika koji su svi bili dobro naoružani. Vladari Židova su podsjetili Judu da je Isus uvijek propovijedao ideju nenasilja, ali Juda je odgovorio da se nisu mogli pouzdati da su svi Isusovi sljedbenici slijedili ovo učenje. On se stvarno bojao za sebe i zato se odvažio tražiti četrdeset naoružanih vojnika. Kako židovske vlasti nisu imale naoružanih vojnika u svojoj nadležnosti, odmah su otišli u tvrđavu Antoniju i tražili od rimskog zapovjednika da im da vojnike; ali kad je ovaj čuo da su namjeravali uhvatiti Isusa, spremno je odbio udovoljiti njihovom zahtjevu, te ih je poslao svome nadređenom. Na taj način, oni su više od jednog sata išli od vlasti do vlasti, dok konačno nisu morali otići do samog Pilata da traže odobrenje da uposle naoružane rimske stražare. Bio je kasno u noć kad su stigli u Pilatovu kuću i on se već povukao u privatne odaje sa svojom ženom. Oklijevao se uplitati u ovo poduzeće, tim više što ga je njegova žena zamolila da im ne odobri zahtjev. Ali kako je tu bio prisutan glavni starješina židovskog Velikog vijeća koji je osobno došao tražiti pomoć, upravitelj je pomislio da je bilo pametno odobriti zahtjev, misleći kako će kasnije imati priliku da ispravi bilo kakve nevolje koje oni budu stvorili.

^{183:2.4 (1973.2)} Prema tome, Juda Iskariotski je napusti hram otprilike oko pola dvanaest u pratnji više od šezdeset osoba - čuvara hrama, rimskih vojnika i znatiželjnih sluga glavnih svećenika i vladara.

3. UČITELJEVO UHIĆENJE

^{183:3.1 (1973.3)} Dok se ova povorka naoružanih vojnika i čuvara koji su nosili svjetiljke i zublje primicala vrtu, Juda je išao pred njima kako bi mogao biti spreman brzo identificirati Isusa da ga čuvari mogli uhvatiti prije nego što njegovi suradnici priteknu u obranu. A postojao je još jedan razlog zašto je Juda želio biti ispred Učiteljevih neprijatelja: Želio je stvoriti utisak da je stigao na mjesto događaja prije vojnika, kako ga apostoli i drugi učenici ne bi mogli izravno povezati s naoružanim stražarima koji su ga slijedili u blizini. Juda je čak mislio da pozira kao da ih je u žurbi došao upozoriti na dolazak vojnika, ali je Isusov prezrivi pozdrav izdajniku osujetio sve takve planove. Učitelj je pozdravio Judu ljubazno, ali ga je svejedno dočekao kao izdajnika.

^{183:3.2 (1973.4)} Čim su Petar, Jakov i Ivan i nekih njihovih trideset prijatelja iz tabora, ugledali kako se naoružana povorka s bakljama kreće niz padine obližnjeg brda, pojurili su do maslinove prese gdje je Učitelj nasamo sjedio obasjan mjesečinom. Dok mu je s j edne strane prilazila povorka naoružanih vojnika, s druge mu je prilazila grupa od trojice apostola i drugih suradnika. Juda je išao pred vojnicima prema Učitelju, dok su te dvije skupine stajale nepomično s Učiteljem u sredini i s Judom u namjeri da ga pozdravi izdajničkim poljupcem na čelo.

^{183:3.3 (1974.1)} Izdajnik se nadao da će, nakon što dovede stražare u Getsemaniju, bilo jednostavno pokazati Isusa vojnicima ili održati svoje obećanje da ga pozdravi poljupcem, i da će se zatim brzo povući sa scene. Juda se jako bojao da će svi apostoli biti prisutni i usmjeriti svoj napad na njega da se osvete što se usudio izdati njihovog ljubljenog Učitelja. Ali kad ga je Učitelj pozdravio kao izdajnika, bio je toliko zbunjen da nije pokušao pobjeći.

^{183:3.4 (1974.2)} Isus je učinio posljednji napor da spasi Judu od ovog izdajničkog čina kad je, prije nego što će izdajica doći do njega, stao u stranu i obraćajući se prvom vojniku s lijeve strane, rimskom satniku, rekao: "Koga tražite?" Satnik je odgovorio: "Isusa iz Nazareta." Isus je smjesta stao pred ovog časnika i sa smirenim dostojanstvom Boga cijele tovorevine rekao, "Ja sam." Mnogi iz te naoružane skupine su imali priliku bilo čuti Isusove propovijedi u hramu ili doznati o njegovim slavnim djelima, i kad su čuli gdje tako hrabro najavljuje svoj identitet, oni u prvim redovima su iznenada uzmakli unatrag. Svladalo ih je iznenađenje dok su gledali mirni i veličanstveni način njegove objave identiteta. Bilo je, dakle, nepotrebno da Juda nastavi sa svojim planom izdaje. Učitelj je sebe hrabro objavio svojim neprijateljima, i oni su ga mogli uhvatiti bez Judine pomoći. Ali izdajnik je morao učiniti nešto na račun svoje prisutnosti među ovim naoružanim vojnicima, a osim toga, želio je svima pokazati da je on bio taj koji je ugovorio izdaju sa židovskim vladarima da sebi osigura nagrade i počasti koje je očekivao za obećanje da izruči Isusa u njihove ruke.

^{183:3.5 (1974.3)} Dok su se stražari oporavljali od prvog iznenađenja kad su ugledali Isusa i čuli njegov neuobičajeni glas i dok su se počeli primicati njegovi apostoli i učenici, Juda je prišao Isusu i poljubio ga na čelo, govoreći, "Zdravo, Gospodine i Učitelju." Dok je Juda tako pozdravljao Učitelja, Isus je rekao: "Prijatelju, zar nisi već dosta učinio! Poljupcem izdaješ Sina Čovječjeg?"

^{183:3.6 (1974.4)} Apostoli i učenici su bili doslovce zapanjeni ovim prizorom. Na trenutak se nitko nije pomaknuo. Isus je zatim, oslobađajući se Judinog izdajničkog zagrljaja, stupio pred stražare i vojnike i opet pitao, "Koga tražite?" I opet je satnik rekao, "Isusa iz Nazareta." Isus je još jednom odgovorio: "Rekao sam da sam ja. Dakle, ako mene tražite, pustite ove da odu. Ja sam spreman poći s vama."

^{183:3.7 (1974.5)} Isus je bio spreman poći u Jeruzalem sa čuvarima, dok je zapovjednik vojnika bio odveć voljan dopustiti trojici apostola i njihovim prijateljima da se slobodno udalje. Ali prije nego što će poći, dok je Isus stajao čekajući satnikove upute, jedan sirijski tjelohranitelj velikog svećenika, čovjek po imenu Malko, prišao je Isusu s namjerom da mu sveže ruke iza leđa iako to rimski zapovjednik nije naredio. Kad su Petar i njegovi suradnici vidjeli svog Učitelja podvrgnutog ovoj uvredi, nisu se mogli obuzdati. Petar je izvukao mač i s drugima pojurio da udari Malku. Ali prije nego što su vojnici mogli priteći u obranu ovom slugi velikog svećenika, Isus je podigao ruku u znak upozorenja Petru i strogo rekao: "Petre, vrati mač svoj u korice. Oni koji se mača hvataju od mača i ginu. Zar ne shvaćaš da je Očeva volja da pijem ovaj kalež? Ili misliš da ne mogu zamoliti Oca svog da mi u ovaj čas pošalje više od dvanaest legija anđela i njihovih suradnika, da me izbave iz ruku ovih nekoliko ljudi?"

^{183:3.8 (1975.1)} Dok je Isus na taj način uspješno stao na put ovom ispoljenju fizičkog otpora među svojim sljedbenicima, to je bilo dovoljno da se probudi strah u zapovjedniku straže koji je sada, uz pomoć svojih vojnika čvrsto zgrabio Isusa i brzo ga svezao. I dok su mu vezali ruke teškim sponama, Isus je rekao: "Zašto ste kao na razbojnika izišli s mačevima i toljagama da me uhvatite? Svaki sam dan provodio u hramu i učio, a niste me pokušali uhvatiti."

^{183:3.9 (1975.2)} Kad su ga tako svezali, kako se zapovjednik bojao da Učiteljevi sljedbenici ne pokušaju osloboditi Isusa, naredio je stražarima da ih pohvataju; ali vojnici nisu bili dovoljno brzi, jer su Isusovi učenici nakon ovih riječi pobjegli natrag u klanac. Ivan Marko se cijelo vrijeme skrivao u obližnjoj šupi. Kad su stražari s Isusom krenuli prema Jeruzalemu, Ivan Marko se pokušao iskrasti iz šupe kako bi uhvatio korak s razasutim apostolima i učenicima; ali upravo kad se pojavio, naišao je na jednog od posljednjih stražara koji su se vraćali iz neuspješne potjere za razasutim apostolima koji je, vidjevši ovog mladića ogrnutog plahtom, pošao za njim i umalo ga uhvatio. Ustvari, vojnik se tako primakao Ivanu da se dohvatio njegove odjeće, ali se mladić oslobodio od ogrtača, bježeći gol dok je vojnik držao prazan ogrtač. Ivan Marko je stigao do Davida Zebedejevog koji je stražario na gornjoj stazi. Kad je rekao Davidu što se dogodilo, obojica su žurno pohitali u tabor da probude uspavane apostole i da obavijeste osmoricu o Učiteljevoj izdaji i uhićenju.

^{183:3.10 (1975.3)} Otprilike u vrijeme kad su se osmorica apostola probudili, vratili su se oni koji su se razasuli po klancu, i okupili oko maslinove prese da rasprave što trebaju činiti.U međuvremenu, Šimun Petar i Ivan Zebedejev, koji su se krili u maslinjaku, su već krenuli za povorkom koja se sastojala od vojnika, stražara i sluga koji su vodili Isusa u Jeruzalem, tretirajući ga kao najgoreg zločinca. Ivan je išao neposredno za njima, dok ih je Petar slijedio izdaleka. Nakon što je Ivan Marko umakao stražaru, našao je neki ogrtač u šatoru Šimuna Petra i Ivana Zebedejevog. Pretpostavljao je da su stražari vodili Isusa u palaču Ane, umirovljenog velikog svećenika; tako je išao prečicom kroz maslinjake i stigao do Aninog doma prije povorke i sakrio se pored ulaza u palaču velikog svećenika.

4. RASPRAVA NA MASLINSKOJ PRESI

^{183:4.1 (1975.4)} Jakov Zebedejev se našao odvojen od Šimuna Petra i svoga brata Ivana, i sada je prišao drugim apostolima i njihovim suradnicima koji su se utaborili blizu maslinske prese da odluče što će učiniti s obzirom na Učiteljevo uhićenje.

^{183:4.2 (1975.5)} Andrija je oslobođen svih odgovornosti koje je imao kao upravitelj apostolske grupe; prema tome, bio je nijem u ovoj najvećoj životnoj krizi u njihovim životima. Nakon kraće neformalne rasprave, Šimun Revnitelj je stao na kameni zid maslinske prese i s puno strasti počeo govoriti o Učiteljevoj odanosti i o učenjima kraljevstva, potičući svoje prijatelje apostole i ostale učenike da krenu za povorkom koja je odvela Isusa i da se založe za njegovo oslobođenje. Dok je većina bila naklonjena slijediti njegov agresivni plan, tome se usprotivio Natanijel koji je ustao istog časa kad je Šimun završio s govorom i skrenuo njihovu pažnju na Isusovo često ponavljanje nauka o neopiranju nasilju. Dalje ih je pozvao da se sjete kako ih je Isus iste noći uputio da trebaju sačuvati svoje živote za vrijeme kad mogu poći u svijet i propovijedati radosnu vijest nebeskog kraljevstva. Natanijelu se u ovom gledištu produžio Jakov Zebedejev koji im je ispričao kako su Petar i ostali povukli mačeve u obrani Učitelja, i kako je Isus naredio Šimunu Petru i njegovim prijateljima da vrate mačeve u korice. Matej i Filip su također održali govore, ali ništa definitivno nije proizašlo iz ove diskusije sve dok Tomo nije skrenuo njihovu pozornost na način na koji je Isus savjetovao Lazara da se ne izlaže smrti, ističući da nisu mogli bilo što učiniti da spase Učitelja kako je ovaj odbio dopustiti svojim prijateljima da ga obrane i kako se sam uzdržao od korištenja svojih božanskih moći da osujeti planove svojih neprijatelja. Tomo ih je nagovorio da se rasprše svaki na svoju stranu, dok je odredio da David Zebedejev ostane u taboru kao upravitelj glasnika i menadžer apostolske postojbe. Napustili su tabor oko pola tri izjutra; tu su jedino ostali David i tri ili četiri glasnika, a ostali su poslani da prikupe informacije o tome gdje je Isus bio odveden i što su namjeravali s njim učiniti.

^{183:4.3 (1976.1)} Petorica apostola - Natanije, Matej, Filip i blizanci - našli su zaklona u Betfagi i Betaniji. Tomo, Andrija, Jakov i Šimun Revnitelj su se skrivali u gradu. Šimun Petar i Jakov Zebedejev su slijedili povorku u Aninu palaču.

^{183:4.4 (1976.2)} Nedugo nakon svanuća, Šimun Petar je odlutao natrag u Getzemanski tabor, a bio je prizor dubokog očaja. David je poslao Šimuna u pratnji jednog glasnika da se pridruži svome bratu Andriji u Nikodemovoj kući u Jeruzelmu.

^{183:4.5 (1976.3)} Sve do samog kraja raspeća, Jakov Zebedejev je ostao uz njega, u skladu s Isusovim uputama, uvijek pri ruci i djelujući kao izvor vijesti koje su Davidovi glasnici donosili svako sat vramena u getsemanski tabor, kao i Isusovoj obitelji i apostolima koji su bili skriveni.

^{183:4.6 (1976.4)} Zbilja, udarili su pastira i stado se razbježalo! Dok su se svi nejasno prisjećali da ih je Isus unaprijed upozorio o ovim događajima, bili su previše šokirani Učiteljevim iznenadnih nestankom da se nisu bili u stanju normalno služiti svojim umovima.

^{183:4.7 (1976.5)} Bilo je to nedugo nakon svanuća i neposredno nakon što je Petar bio poslan da se pridruži svome bratu, kad je u tabor stigao Isusov brat Juda, gotovo bez daha i prije ostatka njegove obitelji, i primio vijesti o Isusovom uhićenju; i on je požurio natrag u Jerihon da saopći ove vijesti svojoj majci, braći i sestrama. David Zebedejev je po Judi poručio Isusovoj obitelji da se okupe u kući Marte i Marije u Betaniji i da tu čekaju na vijesti koje će im glasnici redovito donositi.

^{183:4.8 (1976.6)} Tako su stajale stvari u četvrtak kasno navečer i u ranim satima u petak ujutro s apostolima, glavnim učenicima i Isusovom zemaljskom obitelji. Sve su te skupine i pojedinci bili u kontaktu jedni s drugima zahvaljujući glasničkoj službi koju je David Zebedejev nastavio održavati iz svog glavnog sjedišta u getsemanskom taboru.

5. NA PUTU PREMA DOMU VELIKOG SVEĆENIKA

^{183:5.1 (1977.1)} Prije nego što će napustiti tabor s Isusom, nastao je spor između židovskog zapovjednika straže iz hrama i rimskog satnika u vezi toga gdje će odvesti Isusa. Zapovjednik straže iz hrama je naredio da odvedu Isusa Kaifi, velikom svećeniku na aktivnoj dužnosti.Zapovjednik rimskih vojnika je naredio da Isusa odvedu u palaču Ane, bivšeg velikog svećenika, Kaifinog tasta. I tako su učinili, jer su se Rimljani imali običaj neposredno obraćati Ani u svim pitanjima u vezi sprovedbe židovskih svećeničkih zakona. Prevladale su zapovjedi rimskog satnika; Isusa su tako odveli u Aninu palaču na preliminarno ispitivanje.

^{183:5.2 (1977.2)} Dok je Juda bio u blizini dvojice upravitelja i slušao njihovu raspravu, on nije sudjelovao u sporu, jer ni židovski zapovjednik ni rimski časnik nisu htjeli progovoriti ni riječi s izdajnikom - gledali su na njega s takvim prezirom.

^{183:5.3 (1977.3)} U tom trenutku, prisjećajući se Učiteljeve upute da ostane pri ruci, Ivan Zebedejev je pohitio da uhvati korak s Isusom koji se nalazio između dvojice stražara. Kad je upravitelj stražara hrama ugledao Ivana kako ih slijedi, okrenuo se k svome pomoćniku i rekao: "Uhvati i sveži ovog čovjeka. On je jedan od učenika ovog čovjeka." Ali kad je rimski zapovjednik to čuo, nakon što se osvrnuo i ugledao Ivana, pozvao je apostola da mu priđe i zapovijedio da ga nitko ne maltretira. Zatim je rimski zapovjednik rekao židovskom kapetanu: "Ovaj čovjek nije ni izdajnik ni kukavica. Vidio sam ga u vrtu i nije vukao mača da nam pruži otpora. On ima hrabrosti da slijedi svoga Učitelja i neka se nitko ne usudi položiti ruku na njega. Rimski zakon dopušta da svaki zatvorenik ima barem jednog prijatelja uzase prilikom suđenja, tako ni ovom čovjeku neće biti uskraćeno da ostane po strani svoga Učitelja, našeg zatvorenika." I kad je Juda to čuo, osjetio se toliko posramljenim i poniženim da se povukao iza povorke i stigao do Anine palače sam.

^{183:5.4 (1977.4)} I to objašnjava zašto je Ivanu Zebedejvom bilo dopušteno da ostane uz Isusa kroz sva bolna iskušenja ove noći i sljedećeg dana. Židovi su se bojali bilo što reći Ivanu ili ga na bilo koji način maltretirati, jer je po statusu na određeni način igrao ulogu rimskog savjetnika koji je odabran kao promatrač u transakciji židovskog svećeničkog suda. Ivanov privilegirani položaj je još više ozvaničen kad je, predajući Isusa zapovjedniku stražara hrama na vratima Anine palače, Rimljanin rekao svome pomoćniku: "Ostani u pratnji ovog zatvorenika i pazi da ga ovi Židovi ne ubiju bez Pilatovog dopuštenja. Pazi da ga ne umore u potaji i dopusti njegovom prijatelju, ovom Galilejcu, da ostane uz njega i da promatra sve što se događa." I tako je Ivan mogao ostati uz Isusa sve do vremena njegove smrti na križu, dok su ostala desetorica apostola bili primorani ostati u svojim skrovištima. Ivan je djelovao pod rimskom zaštitom i Židovi se nisu usudili da ga maltretiraju sve do nakon Učiteljeve smrti.

^{183:5.5 (1977.5)} I sve do Anine palače, Isus nije otvorio usta. Od trenutka uhićenja pa sve dok se nije pojavio pred Anom,Sin Čovječji nije progovorio ni riječi.