Knjiga Urantije

POGLAVLJE 181 -- POSLJEDNJE OPOMENE I UPOZORENJA

• Sekcije
• 1. POSLJEDNJE RIJEČI UTJEHE
• 2. OPROŠTAJNE OPOMENE SVAKOM PONAOSOB

^{181:0.1 (1953.1)} Nakon oproštajnog govora jedanaestorici, Isus je proveo neko vrijeme u neslužbenoj raspravi mnogih iskustava kroz koja su prošli zajedno i pojedinačno. Ovi su Galilejci konačno počeli shvaćati da se njihov prijatelj i učitelj spremao da ih napusti, i tako su se s velikom nadom držali njegova obećanja da će nakon nekog vremena opet biti s njima, ali su bili skloni zaboraviti da je ova buduća posjeta trebala biti privremena. Mnogi su apostoli i vodeći učenici stvarno mislili da je to obećanje o kratkotrajnom povratku (u kratkom razdoblju između uskrsnuća i uzašašća) značilo da je Isus namjeravao otići u kratki posjet svome Ocu, nakon čega se namjeravao vratiti da uspostavi kraljevstvo. Takvo je tumačenje njegovog učenja bilo u suglasju s njihovim uvriježenim vjerovanjima i dubokim nadama. Budući da su se tako njihova dugotrajna vjerovanja složila s njihovim nadama, nije im bilo teško naći tumačenje Učiteljevih riječi koje bi potvrdilo njihove duboke čežnje.

^{181:0.2 (1953.2)} Nakon što su se po raspravi oproštajnog govora ove riječi počele taložiti u njihovim mislima, Isus je ponovno pozvao apostole da im uputi neke od svojih posljednjih riječi opomene i upozorenja.

1. POSLJEDNJE RIJEČI UTJEHE

^{181:1.1 (1953.3)} Nakon što su jedanaestorica posjedali, Isus je stao ispred njih i ovako im govorio: "Sve dok sam s vama u tijelu, mogu biti samo jedan pojedinac među vama ili u cijelom svijetu. Ali kad budem izručen iz ovog ruha smrtne prirode, ja ću biti u mogućnosti da se vratim kao duh koji će boraviti u svakom od vas i svih drugih vjernika u ovo evanđelje kraljevstva. Sin Čovječji će na taj način postati duhovno utjelovljenje u dušama svih istinskih vjernika.

^{181:1.2 (1953.4)} "Kad se vratim i dođem boraviti u vama i raditi kroz vas, ja ću vas moći bolje upravljati kroz ovaj život i kroz mnoga prebivališta budućeg života u nebu nad nebesima. U Očevoj vječnoj tvorevini život nije vječni odmor dokolice i sebične lagodnosti, nego je neprestano napredovanje u milosti, istini i slavi. Svako od mnogih, mnogih mjesta u kući moga Oca samo je jedna od mnogih stanica, život osmišljen da vas pripremi za sljedeći stadij. I tako će djeca svjetlosti uzlaziti od slave do slave dok ne postignu božanski stadij gdje postaju duhovno savršeni kao što je Otac u svemu savršen.

^{181:1.3 (1953.5)} "Ako me želite slijediti nakon što vas ostavim, uložite svoja najiskrenija nastojanja kako bi živjeli u skladu s duhom mojih učenja i s idealom moga života - činite Očevu volju. Pri tome ne pokušavajte oponašati moj prirodni život koji sam silom prilika živio na ovom svijetu.

^{181:1.4 (1954.1)} "Otac me poslao na ovaj svijet, ali je samo mali broj ljudi izabrao da me potpuno primi. Ja ću izliti svoj duh na sve ljude, ali svi ljudi neće izabrati da prime ovog novog učitelja kao vodiča i savjetnika svoje duše. A oni koji ga prime postaju prosvjetljeni, očišćeni i utješeni. Ovaj Duh Istine u njima postaje izvor živuće vode koja struji u život vječni.

^{181:1.5 (1954.2)} A sada, dok vas se spremam ostaviti, želim vam uputiti riječi utjehe. Mir svoj ostavljam s vama; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam dajem one darove ne onako kako ih svijet daje - svakome istu mjeru - nego ih dajem svakome onoliko koliko može primiti. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne boji. Ja sam pobijedio svijet i u meni ćete svi naći trijumf kroz vjeru. Već sam vas upozorio da će Sin Čovječji biti ubijen, ali vas uvjeravam da ću se vratiti prije nego što odem k Ocu, iako ću biti s vama malo vremena. A kada budem uzašao k Ocu, sigurno ću poslati novog učitelja da bude s vama i da prebiva u samim vašim srcima. Kad sve to vidite, ne budite uznemireni nego se držite svoje vjere, budući da sam vam sve to unaprijed obznanio. Ja sam vas duboko volio i ne želim vas napustiti, ali to je volja Očeva. Moj sat je došao.

^{181:1.6 (1954.3)} "Ne sumnjajte u ove istine, čak i nakon što se nađete raspršeni progonima i pogođeni mnogim patnjama. Kad se osjetite osamljeni u svijetu, ja ću znati o vašoj osami, kao što ćete vi znati o mojoj kad se raziđete svaki na svoju stranu ostavljajući Sina Čovječjeg u rukama njegovih neprijatelja. Ali ja nikad nisam sam; Otac je uvijek sa mnom. Ja ću se i u to vrijeme za vas moliti. I sve sam vam ovo rekao da imate mir u sebi i da ga imate u u izobilju. U ovom ćete svijetu patiti, ali budite dobrog raspoloženja; ja sam pobijedio svijet i obznanio put koji vodi do trajne radosti i vječnog služenja."

^{181:1.7 (1954.4)} Isus pruža mir svojim bližnjima koji čine Božju volju, ali taj mir nije nalik radostima i zadovoljstvima ovog materijalnog svijeta. Materijalisti i fatalisti koji nemaju vjere mogu doživjeti samo dvije vrste mira i duševne utjehe: Oni mogu biti bilo stoici koji su čvrsto odlučni da se suoče s neizbježnim i podnesu ono najgore; ili mogu biti optimisti, uvijek puni nade koja vječno živi u ljudskim grudima, uzaludno se nadajući miru koji nikada ne dolazi.

^{181:1.8 (1954.5)} I dok je određena mjera stoicizma i optimizma korisna u svakodnevnom životu na zemlji, niti jedno nema veze s onim blaženim mirom koji Sin Čovječji poklanja svojoj braći u tijelu. Mir koji Mihael daje svojoj zemaljskoj djeci je isti onaj mir koji je ispunjao njegovu dušu za smrtnog života u tijelu na ovom svijetu. Isusov mir je radost i zadovoljstvo osobe koja poznaje Boga i koja je ostvarila trijumf u tome što je u potpunosti naučila činiti Božju volju za smrtnog života u tijelu. Mir Isusova uma počiva u apsolutnoj ljudskoj vjeri u stvarnost mudrog i suosjećanog okrilja božanskog Oca. Isus se suočio s mnogim problemima na zemlji i pogrešno je nazivan "čovjekom patnji," ali je kroz sva ta iskustva uživao utjehu povjerenja koje mu je uvijek davalo snagu da slijedi svoju životnu nakanu s punim uvjerenjem u ostvarenje Očeve volje.

^{181:1.9 (1954.6)} Isus je bio odlučan, ustrajan i temeljito posvećen ostvarivanju svoje misije, ali nije bio bezosjećajni i žuljeviti stoik; uvijek je tragao za veselim aspektima svojih životnih iskustava, ali nije bio slijepi i samoobmanuti optimista. Učitelj je znao sve što mu se trebalo dogoditi, a nije imao straha. Nakon što je dao taj mir svakom od svojih sljedbenika, dosljedno je mogao reći, "Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne boji."

^{181:1.10 (1955.1)} Isusov mir je, dakle, mir i uvjerenje sina koji u potpunosti vjeruje da njegova karijera u vremenu i vječnosti sigurno i potpuno ovisi o brizi i čuvanju svemudarog i svemoćnog duha njegova Oca ljubavi. A to je doista mir, mir koji nadilazi razumijevanje smrtnog uma, u kojem vjernikovo ljudsko srce može u potpunosti uživati.

2. OPROŠTAJNE OPOMENE SVAKOM PONAOSOB

^{181:2.1 (1955.2)} Učitelj je završio s oproštajnim govorom i posljednjim opomenama apostolima kao skupini. On je zatim uputio pojedinačni pozdrav svakom od njih i osobni savjet s oproštajnim riječima blagoslova. Apostoli su još uvijek bili oko stola onako kako su isprva sjeli da objeduju Posljednju Večeru, a kad je Učitelj otišao oko stola da s njima razgovora, svaki je ustao kad mu se Isus obratio.

^{181:2.2 (1955.3)} Ivanu je Isus rekao: "Ti si, Ivane, najmlađi od moje braće. Ti su uvijek bio uz mene i dok vas sviju volim s ljubavi koju Otac daruje svojim sinovima, Andrija je tebe odabrao kao jednog od trojice apostola koji su uvijek trebali biti uz mene. Ti si osim toga djelovao i trebaš nastaviti djelovati u moje ime u poslovima koji se tiču moje zemaljske obitelji. Ja idem svome Ocu, Ivane, i imam puno povjerenje da ćeš se ti nastaviti brinuti za one koji su moji u tijelu. Pazi da njihova trenutna zbunjenost u pogledu moje misije ne bude zapreka tvojoj sućuti, savjetu i pomoći koju znaš da bih im ja dao da sam na zemlji. A kad svi budu vidjeli svjetlo i potpuno ušli u kraljevstvo, dok ih svi trebate radosno dočekati, ja se oslanjam na tebe, Ivane, da im izraziš dobrodošlicu za mene.

^{181:2.3 (1955.4)} "A sada, kako se bliže posljednji sati mog zemaljskog života, ostani uz mene da ti mogu povjeriti poruke u vezi moje obitelji. Što se tiče rada koji mi je Otac povjerio, on je sada završen osim smrti u tijelu, a ja sam spreman ispiti ovaj posljednji kalež. A što se tiče odgovornosti koje mi je ostavio moj zemaljski otac Josip, koje sam izvršavao za života, ja se sada moram osloniti na tebe da obaviš te poslove umjesto mene. A ja sam izabrao tebe, Ivane, da to učiniš u mojeime, zato što si najmlađi i što ćeš vrlo vjerojatno nadživjeti ove druge apostole.

^{181:2.4 (1955.5)} "Nekoć smo tebe i tvoga brata nazivali sinovima groma. Na početku si bio jake volje i netrpeljiv, ali si se mnogo primijenio otkako si htio zvati oganj da siđe s neba na glave neupućenih i nepromišljenih nevjernika. Ali još se trebaš promijeniti. Trebaš postati apostol nove zapovijedi koju vam dajem ove noći. Posveti svoj život poučavanju svoje braće da vole jedni druge s onom ljubavi s kojom sam vas ja volio. "

^{181:2.5 (1955.6)} Ivan Zebedejev je stajao u sobi na katu dok su mu suze tekle iz očiju, i gledajući Učitelja u oči rekao: "Tako će i biti, moj Učitelju, ali kako ću naučiti voljeti svoju braću s većom ljubavi?" A onda je Isus odgovorio: "Ti ćeš naučiti voljeti svoju braću kada prvo naučiš više voljeti njihova Oca na nebu, i nakon što se počneš više zanimati za njihovu dobrobit u vremenu i vječnosti. A svako takvo ljudsko zanimanje ovisi o suosjećajnoj simpatiji, nesebičnom služenju i darežljivom oprostu. Nitko ne treba prezirati tvoju mladost, ali skrećem ti pažnju na to da godine obično rađaju iskustvom i da ništa ne može zamijeniti mjesto stvarnog iskustva u ljudskim odnosima. Trebaš nastojati živjeti u miru sa svim ljudima, a posebno svojim prijateljima u bratstvu nebeskog kraljevstva. Ivane, uvijek imaj na umu da se ne trebaš prepirati s ljudskim dušama da ih pridobiješ u kraljevstvo.

^{181:2.6 (1956.1)} A onda je Učitelj prolazeći oko svoga sjedišta, na trenutak zastao pored stolice Jude Iskariota. Apostoli su bili prilično iznenađeni što se Juda nije bio vratio i jako ih je zanimalo značenje Isusovog tužnog izraza dok je stajao pored izdajnikove upražnjene stolice. No, nitko osim eventualno Andrije nije ni pomislio da je njihov blagajnik otišao izdati svoga Učitelja, na što je Isus aludirao za rane večeri i tijekom večere. Toliko se toga događalo da su za sada sasvim zaboravili Učitelje riječi da će ga jedan od njih izdati.

^{181:2.7 (1956.2)} Isus je sada otišao do Šimuna Revnitelja, koji je ustao i čuo ovu upozorenje: "Ti si pravi sin Abrahamov, ali nije mi bilo lako da te pretvorim u sina ovog kraljevstva nebeskog. Ja te volim i to čine i sva tvoja braća. Ja znam da me ti voliš, Šimune, i da voliš kraljevstvo nebesko, ali ti još uvijek pokušavaš preurediti ovo kraljevstvo da dođe prema tvome ukusu. Dobro znam da ćeš na kraju shvatiti duhovnu prirodu i značenje moga evanđelja i da ćeš hrabro raditi na njegovu promicanju, ali pitanje je što se može dogoditi s tobom nakon moga odlaska. Bilo bi mi drago znati da nećeš skrenuti s puta; ja bih se radovao da mogu znati da, nakon što budem otišao k Ocu, ti nećeš prestati biti moj poslanik i da ćeš se prihvatljivo nositi kao poslanik nebeskog kraljevstva."

^{181:2.8 (1956.3)} Isus je jedva izgovorio ove riječi Šimunu Revnitelju kad je vatreni domoljub, brišući suze, odgovorio: "Učitelju, ne trebaš strahovati za moju odanost. Ja sam se svega odrekao da mogu posvetiti svoj život uspostavi kraljevstva na zemlji i neću skrenuti s puta. Već sam proživio svako razočaranje i ja te se neću odreći."

^{181:2.9 (1956.4)} A onda je, polažući ruku na Šimunovo rame, Isus rekao: "Raduju me tvoje riječi, pogotovo u ovom trenutku, ali moj dobri prijatelju, ti još uvijek ne znaš o čemu govoriš. Ja niti jednog trenutka ne bih posumnjao u tvoju odanost, tvoju privrženost; znam da ne bi oklijevao ići u boj i umrijeti za mene, kao i ovi drugi apostoli" (tu svi kimnuše glavama s odobravanjem), "ali to se neće tražiti od tebe. Ja sam već više puta rekao da moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta, da se moji učenici neće boriti za njegovu uspostavu. To sam ti rekao mnogo puta, Šimune, ali ti se odbijaš suočiti s istinom. Mene ne brine tvoja odanost prema meni i kraljevstvu, nego me brine što ćeš učiniti kad ja odem i kad se konačno probudiš u spoznaji da nisi uspio shvatiti značenje mojih učenja, da moraš prilagoditi svoje zablude stvarnostima novih, duhovnih poslova kraljevstva?"

^{181:2.10 (1956.5)} Šimun je želio dalje govoriti, ali Isus je podigao ruku i zaustavljajući ga, rekao: "Niti jedan od mojih apostola nije iskreniji i pošteniji u srcu od tebe, ali niti jedan od njih neće biti uzrujan i tužan kao ti nakon moga odlaska. Kroz tvoju će obeshrabrenost moj duh ostati s tobom, a tvoja te braća neće napustiti. Ne zaboravi to što sam vas učio u pogledu državljanstva na zemlji i čovjeka kao sina u Očevom duhovnom kraljevstvu. Dobro razmisli o tome što sam rekao da ostaviš caru ono što je carevo, a Bogu ono što je Božje. Posveti svoj život, Šimune, nastojanju da pokažeš ljudima da smrtni čovjek može prihvatljivo poštovati moje upute o ispunjenju svojih građanskih dužnosti u vremenu, dok istovremeno sprovodi svoju duhovnu službu u bratstvu kraljevstva. Ako dopustiš da te vodi Duh Istine, nećeš osjetiti sukob između zahtjeva građanstva na zemlji i dužnosti koje imaš kao sin na nebu, osim ako se svjetovni vladari ne drznu za sebe tražiti počasti i obožavanje koje pripada Bogu i nikom drugom.

^{181:2.11 (1957.1)} "A sada, Šimune, kad napokon uspiješ sve to shvatiti i nakon što se otreseš svoje depresije i kreneš promicati ovo evanđelje s velikom snagom, nikada ne zaboravi da sam bio s tobom kroz sve tvoje periode obeshrabrenja i da ću biti s tobom do samog kraja. Uvijek ćeš biti moj apostol, ali tek kada budeš spreman gledati na svijet očima duha i potpunije podrediti svoju volju volji Oca na nebu, vratit ćeš se poslovima moga poslaništva i nitko ti neće, u ime sporosti razumijevanja istina koje sam učio, oduzeti prava koja sam ti ja dao. I tako Šimune, da te još jednom upozorim da oni koji se mača hvataju od mača propadaju, dok oni koji se duha hvataju postižu život vječni u kraljevstvu u radosti i u miru kraljevstva koje sada dolazi. A kad se završi posao koji sam predao u vaše ruke na zemlji, ti ćeš Šimune, sjesti za stol sa mnom u mome kraljevstvu na onoj strani. Ti ćeš doista vidjeti kraljevstvo za kojim si čeznuo, ali ne u ovom životu. Nastavi vjerovati u mene i u to što objavljujem i primit ćeš dar vječnog života. "

^{181:2.12 (1957.2)} Kad je Isus završio s obraćanjem Šimunu Revnitelju, prišao je Mateju Leviji i rekao: "Uskoro više nećeš biti zadužen za apostolsku riznicu. Brzo, vrlo brzo, ćete biti raspršeni svaki na svoju stranu; neće vam biti dopušteno da uživate utjehu i ohrabrenje uzajamnog društva svojih prijatelja apostola. Kad krenete promicati evanđelje kraljevstva, morate sebi naći nove suradnike. Ja sam vas slao dvojicu po dvojicu za vrijeme obuke, ali kad vas napustim i nakon što se budete oporavili od šoka, morate ići sami u sve krajeve svijeta i proglasiti ovu radosnu vijest: Vjernici su sinovi Božji."

^{181:2.13 (1957.3)} Matej je onda rekao: "Ali, Učitelju, koji će nas poslati u svijet i kako ćemo znati gdje ići? Hoće li nam Andrija pokazati put?" Isus je odgovorio: "Ne, Levija, Andrija vas više neće usmjeravati u naviještanju evanđelja. On će uistinu ostati vaš prijatelj i savjetnik dok ne primite novog učitelja, a onda će vas Duh Istine voditi svakog ponaosob dok budete širili kraljevstvo u drugim zemljama. Ti si danas drugačiji čovjek od dana kad si u carinarnici odlučio krenuti za mnom; ali moraš proći kroz još više promjena prije nego ugledaš viziju bratstva u kojem nežidovi sjede pored Židova u bratskoj suradnji. Ali nastavi slijediti poriv da pridobiješ svoju židovsku braću dok ne budeš u potpunosti zadovoljan i tek tada usmjeri svoju energiju na nežidove. U jedno možeš biti siguran, Levija: Već si osvojio povjerenje i ljubav svoje braće; svi te vole. (I sva su desetorica potvrdili svoje slaganje s Učiteljevim riječima.)

^{181:2.14 (1958.1)} "Levija, ja znam za tvoje strahove, žrtve i napore da napuniš riznicu, kojih tvoja braća nisu bili svjesni, i drago mi je vidjeti da je, iako je onaj koji je nosio vreću odsutan, uz nas prilikom ovog oproštajnog okupljanja glasnika kraljevstva prisutan moj pošteni carinik i veleposlanik. Molim se Ocu da ti pomogne razabrati značenje mojih učenja očima duha. A kada novi učitelj dođe u tvoje srce, dopusti mu da te vodi i dopusti svojoj braći - kao i cijelom svijetu - da vidi što Otac može učiniti od mrskog sakupljača poreza koji se usudio slijediti Sina Čovječjeg i vjerovati u evanđelje kraljevstva. Od početka sam te, Levija, volio onako kako sam volio ove druge Galilejce. Ti onda dobro znaš da ni Otac ni Sin nemaju pristranosti prema bilo kojoj osobi i da ti ne trebaš praviti takve razlike među onima koji postanu vjernici u evanđelje zahvaljujući tvojoj službi. I tako, Matija, posveti cijeli svoj budući život ovom nastojanju da pokažeš svim ljudima da Bog nije pristran; da su u Božjim očima i u zajedništvu kraljevstva svi ljudi jednaki, da su svi vjernici sinovi Božji."

^{181:2.15 (1958.2)} Isus je tada prišao Jakovu Zebedejevom koji je nijemo stajao kad mu se Učitelj obratio ovim riječima: "Jakove, kad ste ti i tvoj mlađi brat jednom došli k meni tražiti da vam dam prvenstvo u kraljevstvu, ja sam vam rekao da takve počasti daruje moj Otac i pitao ako ste bili spremni popiti moj kalež, a rekli ste da jeste. Čak i ako ga onda niste mogli piti i ako to ni danas niste u mogućnosti, uskoro ćete biti spremni za ovu službu zahvaljujući iskustvu koje vam predstoji. Vaše je ponašanje u to vrijeme razljutilo vašu braću. Ako vam nisu već posve oprostili, oprostiće će vam kad vide kako pijete moj kalež. Bilo da vaša služba bude duga ili kratka, imajte strpljenje u svojoj duši. Kada dođe novi učitelj, dopustite da vas nauči ravnoteži samilosti i suosjećajnoj trpeljivosti koja se rađa iz blaženog povjerenja u mene i savršene pokornosti Očevoj volji. Posvetite svoj život prikazu spoja ljudske ljubavi i božanskog dostojanstva učenika koji poznaju Boga i vjeruju u Sina. A svi koji tako žive obznanjuju evanđelje, čak i u načinu na koji polažu svoj život. Ti i tvoj brat Ivan ćete svaki ići svojim putem, a jedan od vas može sjesti sa mnom u vječnom kraljevstvu odveć prije drugoga. Jako bi vam pomoglo ako naučite da istinska mudrost obuhvaća diskretnost kao i hrabrost. Trebate naučiti pridodati oštroumnost svojoj agresivnosti. Pred vama su doista ti blaženi dani kada moji učenici neće oklijevati položiti život za ovo evanđelje, ali u svim normalnim okolnostima bi bilo daleko bolje ako ublažite gnjev nevjernika i tako ostanete u životu da možete nastavili propovijedati radosnu vijest. Koliko god je to u vašoj moći, trebate nastojati živjeti mnogo godina na zemlji da svojim dugim životom osvojite mnoge duše u nebesko kraljevstvo."

^{181:2.16 (1958.3)} Kad je Učitelj završio s obraćanjem Jakovu Zebedejevu, zaobišao je oko stola do Andrijine stolice i gledajući svoga vjernog pomagača u oči, rekao: "Andrija, vjerno si me zastupao kao izvršni šef veleposlanika nebeskog kraljevstva. Iako si ponekad sumnjao i više puta pokazao opasnu plahost, uvijek si bio iskreno vjeran i nadasve pošten u odnosu sa svojim suradnicima. Otkako si sa svojom braćom postao glasnik kraljevstva, bili ste samoupravni u svim administrativnim poslovima osim što sam tebe postavio kao šefa ovih odabranih apostola. Ni u jednom vremenskom pitanju nisam usmjeravao ili utjecao na tvoje odluke. Imao sam na umu na taj način osigurati tvoju upravu u donošenju svih budućih odluka u vezi apostolske skupine. U mom svemiru i u svemiru nad svemirima moga Oca, mi se povodimo prema svoj našoj braći-sinovima kao individualnim osobama u pogledu svih njihovih duhovnih odnosa, ali u svim odnosima u okviru bilo koje skupine bića, uvijek i nepogrešivo postavljamo određene osobe kao upravitelje. Naše je kraljevstvo domena reda i u svakoj suradnji između dvaju ili više bića koja imaju volju, uvijek mora postojati upravni autoritet.

^{181:2.17 (1959.1)} "A sada, Andrija, budući da sam te imenovao i da djeluješ u ulozi šefa svoje braće u tijelu i budući da si već služio kao moj osobni izaslanik, kako se ja spremam da vas ostavim i odem svome Ocu, oslobađam te svih odgovornosti vezanih za vremenske i upravne poslove. Od sada više ne možeš upražnjavati bilo kakvu nadležnost nad svojom braćom, osim ako zaslužiš ovu vlast djelujući u ulozi duhovnog vođe i u mjeri u kojoj je tvoja braća slobodno priznaju. Više ne možeš ostvariti vlast nad svojom braćom, osim ako ti oni određenim zakonodavnim putem ne daju nadležnost nakon što ja odem k svome Ocu. Ali ovo oslobođenje od dužnosti administrativnog šefa ove skupine ni na koji način ne umanjuje tvoju moralnu odgovornost da učiniš sve što je u tvojoj moći da očuvaš jedinstvo svoje braće čvrstom i brižnom rukom za teških iskušenja koja vas čekaju između moga odlaska u tijelu i slanja novog učitelja koji će živjeti u vašim srcima i koji će vas na kraju uvesti u svu istinu. Dok se ja spremam da vas ostavim, oslobađam te svih administrativnih odgovornosti koje si imao dok sam bio među vama. Ja ću ubuduće ostvarivati samo duhovnu vlast nad vama i među vama.

^{181:2.18 (1959.2)} "Ako te tvoja braća žele zadržati kao svog savjetnika, trebaš u svim stvarima vremenskim i duhovnim učiniti sve što je u tvojoj moći radi promicanja mira i sklada među različitim skupinama iskrenih vjernika u evanđelje. Posveti ostatak svog života promicanju praktičnih aspekata bratinske ljubavi među svojom braćom. Budi dobrostiv prema mojoj braći u tijelu kada budu putpunoverovali u ovo evanđelje; pokaži ljubav i nepristranu odanost prema Grcima na zapadu i Abneru na istoku. Iako će moji apostoli uskoro biti raspršeni na sve četiri strane svijeta dok budu naviještali radosnu vijest o spasenju Božjih sinova, čuvaj ih zajedno u teškim vremenima velike kušnje kada budu morali naučiti vjerovati u ovo evanđelje bez moje osobne prisutnosti dok strpljivo čekuju dolazak novog učitelja, Duha Istine. I tako, Andrija, iako tebe ne mora zapasti izvršenje poslova koje ljudi obično smatraju velikim djelima, pristani biti učitelj i savjetnik onih koji sprovode takva djela. Nastavi svoj rad na zemlji do kraja, a onda ćeš nastaviti ovu službu u vječnom kraljevstvu, jer zar nisam mnogo puta rekao da imam i drugih ovaca koje nisu iz ovoga stada?"

^{181:2.19 (1959.3)} Isus je zatim prišao Alfejevim blizancima i stojeći između njih, rekao: "Moja dječice, vi pripadate jednoj od triju skupina koje su odlučile ići za mnom. Sva šestorica ste učinili sve što je bilo u vašoj moći da budete u miru sa svojim obiteljima, ali nitko to nije učinio bolje od vas. A teška su vremena ispred nas. Moguće da nećete razumjeti sve što će snaći vas i vašu braću, ali nikad ne sumnjajte da ste bili pozvani da radite na utemeljenju kraljevstva. Neko vrijeme za vama neće ići velike mase naroda, ali ne dajte se obeshrabriti; na kraju vašeg životnog rada, ja ću vas primiti na nebu, gdje ćete u slavi govoriti o svome spasenju mnoštvu serafina i visokih Sinova Božjih. Posvetite svoje živote oplemenjenju svakodnevnog truda. Pokažite svim ljudima na zemlji i anđelima na nebu kako se smrtni čovjek može, nakon što je neko vrijeme bio pozvan raditi u posebnoj službi Boga, veselo i hrabro vratiti svojim prijašnjim dužnostima. Ako se za sada ovako završava vašesudjelovanje u vanjskim poslovima kraljevstva, vratite se svojim prijašnjim poslovima s novim prosvjetljenjem iskusnih sinova Boga i s uzvišenom spoznajom da ako čovjek poznaje Boga, ni jedan posao više nije stvar banalog rada i svjetovnog rada. Vama koji ste bili uz mene, sve je postalo sveto i svaki je zemaljski posao služba Bogu Ocu.A kada čujete vijesti o djelima svojih bivših apostolskih suradnika, radujte se s njima i nastavite svoje svakodnevne poslove kao oni koji čekaju na Boga i koji mu služe prilikom svoga čekanja. Vi ste bili moji apostoli, i uvijek ćete to biti, i ja ću vas se uvijek sjetiti u kraljevstvu koje dolazi."

^{181:2.20 (1960.1)} Isus je zatim otišao do Filipa koji je ustajući čuo sljedeću uputu od Učitelja: "Ti si, Filipe, postavio mnoga glupava pitanja, a ja sam dao sve od sebe da na svako od njih odgovorim, ali sada želim odgovoriti na posljednje pitanje koje se javilo u tvom nadasve iskrenom ali neduhovnom umu. Dok sam ti prilazio oko stola, ti si se neprestano pitao, 'Što ćemo činiti ako nas Učitelj napusti i ostavi same na svijetu?' O, malovjerni! A opet, ti imaš otrpilike jednako mnogo vjere kao i mnoga tvoja braća. Ti si bio dobar upravitelj, Filipe. Samo smo par puta ostali bez namirnica, a jednu od tih situacija smo iskoristili da se očituje Očeva slava. Tvoj se posao opskrbitelja bliži kraju. Neće dugo proći kad ćeš se morati više posvetiti onome što sam te pozvao da činiš - propovijedanju ovog evanđelja kraljevstva. Filipe, ti si uvijek tražio da ti se pokaže, a uskoro trebaš vidjeti mnoge velike stvari. Bolje ako sagledaš ove događaje očima vjere, ali budući da si bio iskren čak i u svom materijalističkom gledištu, poživjet ćeš i vidjeti ispunjenje mojih riječi. A onda ćeš, kada budeš blagoslovljen duhovnom vizijom, nastaviti sa svojim radom i posvetiti život usmjeravanju čovječanstva u potrazi za Bogom i traženju vječnih stvarnosti koje se mogu vidjeti okom duhovne vjere, a ne materijalnog uma. Zapamti, Filipe, pred tobom stoji velika misija na zemlji, jer je svijet prepun duša koje gledaju na život onako kako si ti to imao običaj činiti. Pred tobom stoje velika djela i kad ih obaviš u vjeri, doći ćeš k meni u mome kraljevstvu, a ja ću ti rado pokazati ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, niti smrtni um zamislio. U međuvremenu budi kao malo dijete u kraljevstvu duha i dopustiti meni, kao duhu novog učitelja, da te uvedem u duhovno kraljevstvo. I tako ću biti u mogućnosti učiniti za tebe mnogo toga što nisam bio u mogućnosti ostvariti dok sam boravio s vama kao smrtnik. I ne zaboravi, Filipe, da tko je vidio mene, vidio je i Oca. "

^{181:2.21 (1960.2)} Učitelj je zatim otišao do Natanija. Natanije je ustao, ali mu je Isus zapovjedio da sjedne i sam je sjeo pored njega, govoreći: "Natanije, otkako si postao moj apostol, naučio si živjeti iznad predrasuda i pokazivati veću toleranciju. No, imaš ti još mnogo više za naučiti. Ti si bio blagoslov svojim bližnjima po tome što su uvijek mogli primiti upozorenje od tvoje dosljedne iskrenosti. Kad ja odem, ta iskrenost može stati na put tvojoj suglasnosti sa tvojom braćom, starom i novom. Trebaš naučiti da i ako imaš dobre ideje, one moraju biti prilagođene u skladu s intelektualnim statusom i duhovnim razvojem tvojih slušatelja. Iskrenost je najkorisnija u poslovima kraljevstva kad je promišljena.

^{181:2.22 (1961.1)} "Ako naučiš surađivati sa svojom braćom, možeš ostvariti trajna postignuća, ali ako skreneš u potragu za istomišljenicima, u tom slučaju posveti svoj život dokazivanju da učenik koji poznaje Boga može postati graditelj kraljevstva čak i ako radi samostalno i potpuno izoliran od svojih bližnjih suvjernika. Znam da ćeš ostati vjeran do kraja, a ja ću ti jednog dana izraziti dobrodošlicu u uvećanoj službi moga kraljevstva na nebu."

^{181:2.23 (1961.2)} Natanije je zatim govorio, tražeći da Isus odgovori na njegovo pitanje: "Ja slušam tvoja učenja otkad si me prvi put pozvao u službu ovom kraljevstvu, ali iskreno mogu reći da ne razumijem puno značenje svega što si nam rekao. Ne znam što sada trebamo očekivati i mislim da su moja braća jednako zbunjena, ali oklijevaju priznati svoju zbunjenost. Možeš li mi pomoći?" Isus je položio ruku na Natanijevo rame i rekao: "Prijatelju moj, nije čudo što osjećaš zbunjenost u pokušaju razumijevanja mojih duhovnih učenja budući da se spotičeš o svoja površna tumačenja židovskih tradicija i uporna nastojanja da protumačiš moje evanđelje u skladu s učenjima pismoznanaca i farizeja.

^{181:2.24 (1961.3)} "Ja sam vas učio mnogim istinama mojim riječima i dok sam živio među vama. Činio sam sve što je bilo u mojoj moći da prosvijetlim vaše umove i oslobodim vaše duše, a ono što niste bili u mogućnosti naučiti iz mojih učenja i života, sada morate biti spremni naučiti od najmoćnijeg učitelja - istinskog iskustva. A u cijelom ovom iskustvu koje vas sada čeka, ja ću ići pred vama i Duh Istine će biti s vama. Ne bojte se; to što sada ne uspijevate shvatiti, ovaj novi učitelj, kada dođe, otkrit će vam kroz ostatak vašeg života na zemlji i za vašeg treninga u vječnim dobima."

^{181:2.25 (1961.4)} A onda je Učitelj, okrećući se prema svima, rekao: "Neka vas ne uznemiri što niste u stanju shvatiti puno značenje evanđelja. Vi ste konačni, smrtni ljudi, a ovo čemu vas učim je beskonačno, božansko i vječno. Budite strpljivi i istinski hrabri jer vas čekaju vječna doba u kojima možete nastaviti postizanje sve većeg iskustva dok postajete savršeni kao što je vaš Otac u Raju savršen."

^{181:2.26 (1962.1)} Isus je zatim otišao do Tome koje je ustao i čuo ove riječi: "Tomo, tebi je često nedostajala vjera; međutim, nakon nekog perioda sumnje, nikad ti nije nedostajalo hrabrosti. Ja dobro znam da tebe neće zavarati lažni proroci i neiskreni učitelji. Nakon što ja budem otišao, tvoja će braća više cijeniti tvoj kritički pogled na nova učenja. A kad se raspršite na sve krajeve zemlje u danima koji dolaze, ne zaboravi da si još uvijek moj poslanik. Posveti svoj život velikom djelu ukazivanja na činjenicu da čovjekov kritični materijalni um doista može pobjediti nad inertnosti intelektualne sumnje kad se nađe licem u lice s manifestacijom žive istine koja djeluje u iskustvu muškaraca i žena koji su rođenih od duha i koji u svojim životima rađaju plodove duha i međusobno se vole onako kako sam ja vas volio. Tomo, drago mi je što si nam prišao i znam da ćeš nakon kraćeg razdoblja zbunjenosti nastaviti svoju službu u kraljevstvu. Tvoje su sumnje zbunile tvoju braću, ali mene nikada nisu uznemirile. Ja imam povjerenja u tebe, i ja ću ići s tobom na sve krajeve zemlje."

^{181:2.27 (1962.2)} Učitelj je zatim otišao do Šimuna Petra koji je već bio na nogama kad mu se Isus obratio: "Petre, ja znam da me voliš i da ćeš posvetiti svoj život javnom proglašenju ovog evanđelja kraljevstva Židovima i nežidovima, ali brine me to što ti sve ove godine bliske suradnje sa mnom nisu više pomogle da naučiš promisliti o stvarima prije nego što o njima govoriš. Kroz kakva iskustva moraš proći kroz prije nego što naučiš stražariti nad svojim jezikom? Koliko si nam problema nanio svojim nepromišljenim riječima, svojim preuzetnim samopouzdanjem! A suđeno ti je stvoriti još više problema samome sebi ako ne naučiš savladati ovu slabost. Ti znaš da te tvoja braća vole unatoč ovoj slabosti i trebaš shvatiti da ovaj problem nikako ne umanjuje moju ljubav prema tebi, ali da uveliko umanjuje koliko možeš biti od koristi drugima i tebi neprestano stvara probleme. No, nedvojbeno ćete primiti veliku pomoć od onoga što se treba dogoditi ove noći. A ovo što ti sada govorim, Šimune Petre, isto tako govorim svoj tvojoj braći koja su se ovdje okupila: Postoji opsanost da ćete se večeras svi spotaći o moja učenja. Znate da je zapisano: 'Udarit će pastira i ovce će se razbjeći.' Kad ja budem odsutan, postoji velika opasnost da neki od vas podlijegnu sumnjama i da se pokolebaju zbog onoga što mene snađe. Ali obećajem da ću se uskoro vratiti na neko vrijeme i da ću ići pred vama u Galileju."

^{181:2.28 (1962.3)} Petar je zatim rekao, polažući ruku na Isusovo rame: "Ako se doista i svi pokolebaju zbog tebe, ja ipak neću; obećavam da se neću spotaknuti zbog bilo čega što učiniš. Ja ću ići s tobom i ako je potrebno, umrijeti za tebe."

^{181:2.29 (1962.4)} Dok je Petar stajao pred svojim Učiteljem i dok su svi bili preplavljeni snažnim emocijama i puni iskrene ljubavi prema Isusu, on je pogledao ravno u njegove navlažene oči i rekao: "Petre, zaista, zaista, kažem ti, ove noći sigurno pijetao neće zapjevati dok me ne zaniječeš tri ili četiri puta. I tako ćeš naučiti kroz velike muke i patnje ono što nisi naučio iz mirnog odnosa sa mnom. A nakon što stvarno naučiš ovu odveć vrijednu lekciju, ovim ćeš znanjem ojačati svoju braću i nastaviti živjeti život koji je posvećen promicanju ovog evađelja, iako je moguće da padneš u zatvor i da neki od vas plate najvišu cijenu za služenje u izgradnji Očeva kraljevstva.

^{181:2.30 (1962.5)} "Ali sjetite se moga obećanja: Nakon što ja budem podignut, ostat ću neko vrijeme s vama prije nego odem k Ocu. A večeras molim Oca da ojača svakog od vas za ono što vas čeka. Ja vas volim onom ljubavi kojom Otac mene voli i zato trebate imati ljubavi jedni prema drugima, kao što sam ja imao ljubavi prema vama."

^{181:2.31 (1962.6)} A onda, nakon što su otpjevali hvalospjeve, krenuli su prema taboru ne Maslinskoj gori.