Knjiga Urantije

POGLAVLJE 176 -- UTORAK NAVEČER NA MASLINSKOJ GORI

• Sekcije
• 1. UNIŠTENJE JERUZALEMA
• 2. DRUGI DOLAZAK UČITELJA
• 3. KASNIJA RASPRAVA U TABORU
• 4. POVRATAK MIHAELA

^{176:0.1 (1912.1)} OVOG utorka poslije podne, dok su Isus i apostoli prolazili pored hrama na putu prema taboru blizu Getsemanije, pozivajući njihovu pozornost na hram, Matija je rekao: "Učitelju, pazi ove predivne građevine. Vidi goleme kamene blokove i lijepe ukrase; zar je moguće da će ti objekti biti uništeni?" Dok su išli prema Maslinskoj gori, Isus je rekao: "Vidite ovo kamenje i taj masivni hram; zaista, zaista kažem vam: U danima koji će uskoro doći tu neće ostati ni kamen na kamenu: Svi će biti srušeni." Ove primjedbe o uništenju svetog hrama su pobudile veliku znatiželju apostola koji su išli za Učiteljem; oni nisu mogli zamisliti da bi bilo što drugo osim kraja svijeta uzrokovalo uništenje hrama.

^{176:0.2 (1912.2)} Da izbjegnu gomile koje su prolazile dolinom Kidrona prema Getsemaniji, Isus i njegovi suradnici su namjeravali ići prečicom uz zapadne obronke Maslinske gore, a zatim slijediti put do njihovog privatnog tabora u blizini Getsemanije, nedaleko od mjesta koje je korišteno za javno kampiranje. Kad su se okrenuli od Betanije vidjeli su hram obasjan suncem; s visine su vidjeli prva svetla i promatrali osvjetljeni hram u svoj njegovoj ljepoti; tu, pod blijedim svjetlom punog mjeseca, Isus i dvanaestorica su nakratko sjeli. Učitelj se zadržao u razgovoru, I nije dugo prošlo kad je Natanije upitao: "Reci nam, Učitelju, kako ćemo znati kad će se ti događaji dogoditi?"

1. UNIŠTENJE JERUZALEMA

^{176:1.1 (1912.3)} U odgovoru na Natanijevo pitanje, Isus je rekao: "Da, ja ću vam reći o danima kad ovaj narod napuni čašu svoje nepravednosti; kad se pravda brzo spusti nad ovim gradom naših otaca. Ja ću vas uskoro naspustiti; idem k Ocu. Nakon što vas ostavim, pazite da vas tko ne zavede, jer mnogi će doći kao isporučitelji i mnoge će zavesti. Kada pak čujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se, jer iako će se sve te stvari dogoditi, još se ne bliži kraj Jeruzalema. Neka vas ne uznemire ni glad i potresi; i nemojte se brinuti kad vas predaju civilnim vlastima i prognaju zbog evanđelja. Bit ćete izbačeni iz sinagoge i stavljeni u zatvor zbog mene, a neki će od vas biti ubijeni. Kad vas izvedu pred upravitelje i vladare, to će biti prigoda da date svjedočanstvo svoje vjere i pokažete svoju sigurnost u evanđelje kraljevstva. A kad budete stajali pred sucima, ne budite zabrinuti unaprijed o tome što ćete reći, jer duh će vas naučiti u taj čas što ćete odgovoriti svojim protivnicima. U ovo doba velikih nevolja i vaši rođaci, vođeni onima koji su odbacili Sina Čovječjeg, će vas dostaviti u zatvor i smrt. Neko vrijeme vas mogu svi mrziti zbog mene, ali ni u tim progonima ja vas neću napustiti; moj duh vas neće napustiti. Budite strpljivi! Ne sumnjajte da će ovo evanđelje kraljevstva pobijediti sve neprijatelje i da će na kraju biti proglašeno svim narodima."

^{176:1.2 (1913.1)} Isus je zastao dok je gledao dolje na grad. Učitelj je shvaćao da bi odbacivanje duhovnog koncepta Mesije i čvrsto i slijepo držanje za materijalnu misiju očekivanog izbavitelja s vremenom dovelo židovsku naciju u izravni sukob s moćnim rimskim vojskama, te da je takav sukob mogao rezultirati samo u konačnom i potpunom svrgnuću židovske nacije. Kad je njegov narod odbacio njegovo duhovno darivanje i odbio primiti svjetlo neba koje je tako milostivo nad njima zračio, tim je zapečatio svoju sudbinu kao samostalna nacija s posebnim duhovnim poslanjem na zemlji. Čak su i židovske vođe s vremenom priznale da je ta sekularna ideja Mesije vodila nemirima koji su na kraju vodili njihovom uništenju.

^{176:1.3 (1913.2)} Budući da je Jeruzalem postao kolijevka ranog pokreta evanđelja, Isus nije želio da njegovi učitelji i propovjednici propadnu u strašnom padu židovskog naroda u vezi uništenja Jeruzalema; zato je dao ove upute svojim sljedbenicima. Isus je bio zabrinut da se neki njegovi učenici ne uključe u te nastupajuće pobune i tako propadnu s uništenjem Jeruzalema.

^{176:1.4 (1913.3)} Andrija je onda upitao: "Ali, Učitelju, ako sveti grad i njegov hram trebaju biti uništeni, a ti nisi s nama da nas usmjeravaš, kad ćemo onda napustiti Jeruzalem?" Isus je rekao: "Možete ostati u gradu nakon što ja odem, čak iza nevolja i gorkih progona, ali na kraju, kad vidite kako rimske vojske opasavaju Jeruzalem nakon pobune lažnih proroka, onda ćete znati da se bliži pustoš; onda morate bježati u planine. Koji bude u gradu i okolici neka se ne vraća da išta spasi, a tko bude vani neka ne ulazi u grad. Nastupit će velike nevolje, jer dolaze dani poganske osvete. A nakon što napustite grad, ovaj će neposlušni narod pasti od oštrice mača, a vodit će ih kao roblje po svim narodima; a Jeruzalem će pregaziti pogani. U međuvremenu vas upozoravam da se ne date prevariti. Ako vam tko dođe, govoreći: 'Evo, ovdje je Otkupitelj,' ili 'Evo, tu je on,' ne vjerujte u to, jer će se pojaviti mnogi lažni učitelji i mnogi će biti zavedeni; ali ne dajte se prevariti, jer sam vam sve to unaprijed govorio."

^{176:1.5 (1913.4)} Apostoli su nastavili sjediti u tišini na mjesečini, dok su njihove zbunjene misli polako upijale ta Učiteljeva zapanjujuća predviđanja. A upravo u skladu s ovim upozorenjem praktički je cijela skupina vjernika i učenika pobjegla iz Jeruzalema nakon prve pojave rimskih vojnika i pronašla sigurnost na sjeveru, u Peli.

^{176:1.6 (1913.5)} Čak i nakon ovog izričitog upozorenja, mnogi od Isusovih sljedbenika su protumačili ta predviđanja kao da se odnose na promjene koje su se trebale javiti u Jeruzalemu prilikom ponovne pojave Mesije i rezultirati uspostavom Novog Jeruzalema i proširenjem grada da postane svjetsko sjedište. Ovi Židovi su ustrajno povezivali uništenje hrama sa "krajem svijeta." Vjerovali su da će taj Novi Jeruzalem ispuniti svu Palestinu; da će za krajem svijeta uslijediti neposredna pojava "novog neba i nove zemlje." I tako nije čudo što je Petar rekao: "Učitelju, znamo da će sve proći kad se pojavi novo nebo i nova zemlja, ali kako ćemo znati kada ćeš se vratiti da sve to sprovedeš?"

^{176:1.7 (1914.1)} Kad je Isus to čuo, bio je zamišljen neko vrijeme, a onda je rekao: "Neprestano griješite jer uvijek pokušavate nadovezati nova učenja na ona stara; odlučni ste u pogrešnom razumijevanju cijelog mog nauka; držite se tumačenja evanđelja u skladu sa svojim utvrđenim uvjerenjima. Ipak, pokušat ću vas prosvijetliti."

2. DRUGI DOLAZAK UČITELJA

^{176:2.1 (1914.2)} Isus je u više slučajeva dao izjave koje su navele njegove sljedbenike na zaključak da, dok je sada namjeravao napustiti ovaj svijet, s vremenom je sigurno imao u planu da se vrati da završi poslove nebeskog kraljevstva. Kako je uvjerenost rasla među njegovim sljedbenicima da će ih ostaviti i nakon što je napustio ovaj svijet, bilo je sasvim normalno da se svi vjernici nastave držati njegovih obećanja o budućem povratku. Doktrina o drugom dolasku Krista na taj način je postala dijelom kršćanskih učenja, a gotovo svaka naredna generacija učenika je pobožno vjerovala u tu istinu i uvjereno se radovala njegovom budućem dolasku.

^{176:2.2 (1914.3)} Ako su se trebali rastati od svog Gospodina i Učitelja, kako su se samo ovi prvi učenici i apostoli čvrsto držali ovog obećanja o njegovom budućem povratku i nije im dugo trebalo da povežu njegova predviđanja o uništenju Jeruzalema s ovim obećanjem o ponovnom dolasku. A nastavili su na taj način tumačiti njegove riječi bez obzira na to što je tijekom cijele ove večernje pouke na Maslinskoj gori Učitelj na svaki način nastojao spriječiti takvu grešku.

^{176:2.3 (1914.4)} U nastavku odgovora na Petrovo pitanje, Isus je rekao: "Zašto i dalje očekujete da Sin Čovječji sjedne na prijestolje Davidovo i da ispuni materijalne snove Židova? Zar vam nisam sve ove godine govorio da moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta? Doći će kraj onome što sada prezirete, ali to će biti novi početak od kojeg se evanđelje kraljevstva treba prošiti po cijelom svijetu, a spasenje proširiti na sve narode. A kada kraljevstvo dostigne puno ostvarenje, budite sigurni da će vam Otac na nebu poslati u posjet povećano otkrivenje istine i povišeno ispoljenje pravednosti, kao što je već udijelio ovome svijetu prvo darivanje onoga koji je postao knez tame, a zatim Adama za kojim je slijedio Melkizedek i sada, Sin Čovječji. A moj će Otac tako nastaviti ispoljavati svoju milost i iskazivati svoju ljubav, čak i ovom tamnom i zlom svijetu. Tako ću i ja, nakon što Otac moj u mene položi svu svoju vlast i autoritet, i dalje pratiti vašu subinu i voditi vas uposlovima kraljevstva pomoću prisutnosti moga duha koji će uskoro biti izliven na sve ljude. Iako ću tako biti uz vas u duhu, ja obećavam da ću se jednom prilikom vratiti na ovaj svijet, gdje sam živio ovaj život u tijelu i ostvario iskustvo istovremeno otkrivajući Boga čovjeku i vodeći čovjeka k Bogu. Uskoro vas moram ostaviti da se prihvatim posla koji je Otac povjerio u moje ruke, ali morate biti hrabri, jer ću se jednog dana vratiti. U međuvremenu će vas voditi i tješiti moj Duh Istine svemira.

^{176:2.4 (1915.1)} "Sad me vidite kao čovjeka nemoćna u tijelu, ali kad se vratim doći ću u snazi i u duhu. Oči tijela vide Sina Čovječjeg u tijelu, a samo će oko duha proslaviti Sina Čovječjeg koji se proslavio kod Oca i pojavio na zemlji u njegovo vlastito ime.

^{176:2.5 (1915.2)} "No, vrijeme ponovnog pojavljivanja Sina Čovječjega poznato je samo u vijećima Raja; čak ni anđeli nebeski ne znaju kad će se to dogoditi. Ali morate shvatiti da kad ovo evanđelje kraljevstva bude proglašeno cijelom svijetu za spasenje svih naroda i kad dođe kraj ovog doba, Otac će vam poslati još jedno razdiobeno darivanje ili će se vratiti Sin Čovječji da presudi toj epohi.

^{176:2.6 (1915.3)} "A sada o jadima Jeruzalema, o čemu sam vam govorio, ni ova generacija neće proći a da se ne ispune moje riječi; ali što se tiče dobi ponovnog dolaska Sina Čovječjeg, nitko na nebu niti na zemlji se ne usuđuje o tome govoriti. Ali trebate biti mudri u pogledu završetka epohe; trebate biti oprezni da raspoznate znakove različitih epoha. Znate kad je smokvino granje nježno i kad potjera novo lišće, ljeto je blizu. Tako i vi, kad vidite da je svijet prošao kroz dugu zimu materijalizma i razlučite dolazak duhovnog proljeća nove epohe, trebate znati da se približava ljeto novog pohoda.

^{176:2.7 (1915.4)} "Ali kakvo je značenje ovog učenja u vezi s dolaskom Sinova Boga? Zar ne vidite da svaki od vas, kad bude pozvan da položi svoje život i prođe kroz portale smrti, dolazi u neposrednu prisutnost presude, da bude suočen licem u lice s činjenicama nove službe razdiobe u vječnom planu beskonačnog Oca? Ono s čim se cijeli svijet mora suočiti kao doslovnom činjenicom na kraju epohe, vi kao pojedinci, morate konfrontirati u osobnom iskustvu kada dođete do kraja svog prirodnog života i na taj način budete preneseni tamo gdje se trebate suočiti s uvjetima i zahtjevima koji su svojstveni sljedećem otkrivenja vječnog napredovanja Očeva kraljevstva."

^{176:2.8 (1915.5)} Niti jedan od govora koje je Učitelj izručio svojim aposotlima, nije postalo toliko zbrkan u njihovim mislima kao ovaj koji je upućen u utorak navečer na Maslinskoj gori, na dvostruku temu uništenja Jeruzalema i njegovog drugog dolaska. Bilo je, dakle, malo sporazuma među kasnijim pisanim izvješćima na temelju sjećanja na ono što je Učitelj rekao ovom izuzetnom prilikom. Prema tome, kada su zapisi ostavljeni prazni u vezi toga što je Isus rekao u utorak navečer, došlo je do tkanja mnogih predanja; i vrlo rano u drugom stoljeću jedan je čovjek po imenu Selta, koji je bio priključen dvoru cara Kaligule, napisao židovsku apokalipsu o Mesiji, a njegov je zapis kopiran u Evanđelje po Matiji, i naknadno uveden (djelomično) u zapise Marka i Luke. U tim se Seltinim zapisima javlja usporedba o deset djevica. Niti jedan drugi dio evanđelja nije pretrpio tako pogrešno tumačenje kao nauk koji je izručen ove večeri. Ali apostol Ivan nikada nije bio zbunjen ovim pitanjem.

^{176:2.9 (1915.6)} Dok se tih trinaest ljudi približavalo taboru, išli su bez riječi i pod velikom dozom emocionalne napetosti. Juda je konačno sazrio u odluci da napusti svoje suradnike. Bilo je to kasno u noć kad su David Zebedejev, Ivan Marko i broj vodećih učenika izrazili dobrodošlicu Isusu i dvanaestorici apostola u novom taboru, ali apostoli nisu htjeli ići na počinak; htjeli su čuti o uništenju Jeruzalema, Učiteljevom odlasku i kraju svijeta.

3. KASNIJA RASPRAVA U TABORU

^{176:3.1 (1916.1)} Kad se njih dvadesetak okupilo oko vatre, Tomo je upitao: "Kako znamo da se namjeravaš vratiti da završiš rad kraljevstva, kakav bi trebao biti naš stav dok si ti odsutan na Očevom poslu?" Isus je pogledao okupljene u svjetlu vatre i odgovorio:

^{176:3.2 (1916.2)} "Čak ni ti, Tomo, ne uspijevaš shvatiti što vam govorim. Zar nisam svo ovo vrijeme učio da je vaša veza s kraljevstvom duhovna i pojedinačna, u potpunosti stvar osobnog iskustva u duhu, spoznaje u vjeri da ste sin Božji? Što više da kažem? Propast nacija, raspad carstava, uništenje nepokornih Židova, kraj epoha, čak i kraj svijeta, što sve te stvari znače onome koji vjeruje u ovo evanđelje i koji je povjerio svoj život sigurnosti vječnog kraljevstva?Vi koji znate Boga i vjerujete u evanđelje već imate sigurnosti vječnog života. Budući da već živite svoje živote u duhu i za Oca, ništa vam ne treba biti ozbiljan problem. Graditelji kraljevstva, akreditirani građani nebeskih svjetova, ne smiju biti ometeni vremenskim preokretima ili smeteni zbog zemaljskih kataklizmi. Ako vjerujete u ovo evanđelje kraljevstva, što vam to znači ako se prevnu nacije, ako dođe do kraja epohe ili ako se sruši sve vidljivo, jer znate da je vaš život dar Sina i da je vječno siguran u Ocu? Ako budete živjeli svoj vremenski život po vjeri i rodili plodove duha u pravednosti brižne službe svojim bližnjima, možete se pouzdano radovati sljedećem koraku u vječnoj karijeri s istom vjerom u opstanak koja vas je vodila kroz vašu prvu i zemaljsku avanturu koju živite kao sin Boga.

^{176:3.3 (1916.3)} Svaka generacija vjernika treba nastaviti s radom očekujući mogući povratak Sina Čovječjeg, baš kao što svaki pojedini vjernik treba nastaviti svoji životni rad očekujući mogućnost svoje prirodne smrti. Nakon što se jednom vjerom uspostavite kao sin Božji, ništa više nije važno u pogledu sigurnosti vašeg opstanka. No, neke tu ne bude zabune! Ta vjera koja osigurava opstanak je živa vjera, i ona se sve više manifestira u plodovima tog božanskog duha koji je njezino prvo nadahnuće u ljudskom srcu. To što ste jednom prihvatili posinstvo u nebeskom kraljevstvu neće biti garancija vašeg spasenja ako insistirate na svjesnom i upornom odbijanju one istine u vezi progresivnih duhovnih rodova Božjih sinova u tijelu. Vi koji ste bili sa mnom u poslovanju Očevu na zemlji još uvijek možete napustiti kraljevstvo ako ustanovite da ne volite put Očevog služenja čovječanstvu.

^{176:3.4 (1916.4)} "Kao pojedinci i kao generacije vjernika, slušajte dok vam kažem ovu prispodobu: Bijaše neki veliki čovjek koji je, prije nego što pođe na daleki put u drugu zemlju, pozvao svoje vjerne sluge i predao u njihove ruke svu svoju imovinu. Jednomu je dao pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan. I tako je nešto dao cijeloj skupini počasnih sluga, a svakome je povjerio prema njegovim sposobnostima; a onda je krenuo na put. Nakon što je gospodar otputovao, njegove se sluge prihvatiše posla da ostvare dobit od bogatstva koje im je povjereno. Odmah je onaj koji je primio pet talenata počeo trgovati i vrlo brzo ostvario dobit od još pet talenata. Na sličan način onaj koji je primio dva talenta je ubrzo zaradio još dva. I tako svi ti službenici ostvariše dobitke za svoga gospodara osim onoga koji je primio jedan talent. On ode nasamo i potajno iskopa rupu u zemlji i tu sakri novac gospodarov. S vremenom se neočekivano vrati gospodar tih slugu i pozva sviju tražeći računanje. A kad su svi bili pozvani pred gospodara, onaj koji je primio pet talenata istupi s novcem koji mu je bio povjeren i donese pet dodatnih talenata, govoreći: 'Gospodine, dao si mi pet talenata da uložim, a ja sam, evo, zaradio još pet kao dobitak.' A onda gospodar njegov reče: 'Dobro, valjani i vjerni slugo! Ti si bio vjeran u malom, pa ću te postaviti upraviteljem nad mnogima; uđi odmah u radost gospodara svoga.' A tada pristupi onaj koji je primio dva talenta, govoreći: Gospodaru, predao si dva talenta u moje ruke; evo, ja sam dobio ova druga dva. A gospodar tada reče: 'Dobro, valjani i vjerni upravitelju! Također si bio vjeran u malim stvarima, a ja ću te postaviti upraviteljem nad mnogima; uđi u radost gospodara svoga.' A onda dođe red na obračun onoga koji je primio jedan talent. Ovaj sluga pristupi gospodaru, govoreći: 'Gospodine, ja tebe poznajem i znam da si čovjek tvrd, da očekuješ dobit gdje nisi sijao i osobno se trudio; stoga sam se bojao riskirati sigurnost onoga što si mi povjerio. Nego ja odoh sakriti talent u zemlju; ovo ga ovdje; evo ti što je tvoje.' Na to njegov gospodar odgovori: 'Ti nevaljali i lijeni upravitelju! Sam kažeš da znaš da ću od tebe tražiti obračun za razumnu dobit kakav su danas dale ove druge vrijedne sluge. Znajući to, trebao si dakle barem staviti svoj novac u ruke bankara da po povratku mogu primili dobitak od kamata.' I onda je svom glavnom upravitelju gospodin rekao: 'Uzmi ovaj jedan talenat od ovog beskorisnog sluge i daj onomu koji ima deset talenata.'

^{176:3.5 (1917.1)} "Jer svakomu tko ima, još će se dati pa će imati u izobilju; a od onoga koji nema, oduzet će se i ono što ima. Kažem vam da ne možete stagnirati u poslovima vječnog kraljevstva. Moj Otac traži da sva njegova djeca rastu u milosti i spoznaji istine. Vi koji znate te istine morate donositi uvećane plodove duha i manifestirati veću odanost u nesebičnom služenju svojih kolega u službi. I zapamtite da ako služite jednomu od moje najmanje braće, učinili ste tu uslugu za mene.

^{176:3.6 (1917.2)} "I tako će uvijek biti u radu na poslovanju Očevu, sada i ubuduće, čak i zauvijek. Nosite se tako dok ne dođem. U vjernosti činite ono što vam je povjereno i na taj način ćete vam biti spremni za obračun poziva smrti. I dok budete tako živjeli za slavu Oca i zadovoljstvo Sina, ulazite s radošću i izuzetnim zadovoljstvom u vječnu službu vječnog kraljevstva."

^{176:3.7 (1917.3)} Istina je živa; duh istine uvijek vodi djecu svjetla u nove domene duhovne stvarnosti i božanske službe. Ne daje vam se istina da je kristalizirate u učvrslim, sigurnim i štovanim oblicima. Vaše otkrivenje istine mora biti tako uzvišeno kroz osobno iskustvo da se nova ljepota i stvarni duhovni dobici trebaju očitovati svim ljudima tako da i oni, vođeni vašim primjerom, počnu slaviti Oca vašega koji je na nebu. Samo se oni vjerni službenici koji na taj način porastu u spoznaji istine i koji na taj način razviju kapacitet za božansko uvažavanje duhovnih stvarnosti, mogu nadati da će " u potpunosti ući u radost Gospodara svoga." Bilo bi žalosno vidjeti više generacija tobožnjih Isusovih sljedbenika kako, govoreći o svom upravljanju božanskom istinom, govore: "Evo, Gospodine, evo istine koju si nam povjerio prije stotinu ili tisuću godina. Ništa nismo izgubili; vjerno smo čuvali sve što si nam dao; nismo dopustili nikakve promjene u onome što si nas učio; ovdje je istina koju si nam dao." No, takvo svjedočanstvo duhovno lijenih ljudi neće opravdati neplodne upravitelje istine u prisutnosti Učitelja. U skladu s istinom koja je povjerena u vaše ruke će Gospodar istine tražiti obračun.

^{176:3.8 (1918.1)} U sljedećem svijetu od vas će tražiti da date obračun za svoja obdarenja i njihovu upravu na ovom svijetu. Bilo da su vam telenti bili mali ili veliki, sudit će vam se pravedno i milostivo. Ako ste svoje talente koristili samo u sebične svrhe i niste mislili o darovanju viših dužnosti postignuća rađanjem većeg prinosa plodova duha očitovanih u rastućoj službi ljudima i štovanju Boga, takvi sebični upravitelji moraju prihvatiti posljedice svojih svjesnih odluka.

^{176:3.9 (1918.2)} A kako samo ovaj nevjerni sluga nalikuje svim sebičnim smrtnicima s jednim talentom kad prebacuje krivnju za svoju lijenost na svoga gospodara. Kako je samo čovjek sklon, kad se suoči s neuspjehom svojih vlastitih djela, baciti krivnju na druge, često na one koji to najmanje zaslužuju!

^{176:3.10 (1918.3)} Isus je te noći rekao, dok su se spremili poći na počinak: "Badava ste primili; badava i dajte nebesku istinu, a davanjem će se ova istina razmnožavati i očitovati sve veću svjetlost blažene milosti dok je budete darovali."

4. POVRATAK MIHAELA

^{176:4.1 (1918.4)} Od svih Učiteljevih nauka, niti jedna faza nije tako pogrešno shvaćena kao njegovo obećanje da se jednom osobno vrati na ovaj svijet. Nije čudno da je Mihael zainteresiran da se jednom vrati na planet na kojem je doživio svoje sedmo i posljednje darivanje kao smrtnik. Prirodno je vjerovati da je Isus iz Nazareta, trenutno suvereni vladar prostranog svemira, zainteresiran da se vrati, ne samo jednom već više puta, na svijet na kojem je živio takav jedinstven život i na kraju stekao Očevo neograničeno podarenje svemirske moći i vlasti. Urantija će zauvijek biti jedan od Mihaelovih sedam rodnih svjetova na kojima je osvario svemirski suverenitet.

^{176:4.2 (1918.5)} Isus je u nekoliko navrata i mnogim pojedincima, objavio svoju namjeru da se vrati u ovaj svijet. Kad su njegovi sljedbenici konačno spoznali činjenicu da njihov Učitelj neće preuzeti ulogu vremenskog isporučitelja, dok su slušali njegova predviđanja o rušenju Jeruzalema i padu židovske nacije, prirodno su počeli povezivati njegov obećani povratak s ovim katastrofalnim događajima. No, kada su rimske trupe srušile zidove Jeruzalema, uništile hram i raspršile judejske Židove, a Učitelj se još uvijek nije otkrio u sili i slavi, njegovi su sljedbenici počeli formulaciju tog vjerovanja koje je na kraju povezalo drugi dolazak Krista s krajem epohe, čak i krajem svijeta.

^{176:4.3 (1918.6)} Isus je obećao da će učiniti dvije stvari nakon što bude uzašao k Ocu, i nakon što sva vlast na nebu i zemalji bude predana u njegove ruke. Obećao je, prvo, da će poslati na svijet, na njegovo mjesto, drugog učitelja, Duha Istine; to je učinio na dan Pedesetnice. Drugo, svakako je obećao svojim sljedbenicima da će se jednog dana osobno vratiti na ovaj svijet. Ali on nije rekao kako, gdje i kada namjerava ponovo posjetiti ovaj planet svog tjelesnog darivanja. Jednom je prilikom pomenuo da će, dok su ga tjelesne oči mogle vidjeti dok je živio ovdje u tijelu, nakon njegova povratka (barem za jednog od njegovih mogućih posjeta) biti vidljiv samo očima duhovne vjere.

^{176:4.4 (1919.1)} Mnogi od nas su skloni vjerovati da će se Isus vratiti na Urantiju mnogo puta tijekom stoljeća koja dolaze. Nemamo neko njegovo specifično obećanje ovih višestrukih posjeta, ali čini se vjerojatnim da će onaj koji nosi među svojim ostalim kozmičkim naslovima titulu Planetarnog Kneza Urantije, više puta doći posjetiti svijet čijim je osvajanjem primio tako jedinstven naziv.

^{176:4.5 (1919.2)} Mi čvrsto vjerujemo da će Mihael opet osobno doći na Urantiju, ali nemamo pojma o tome kada i na koji način može izabrati da dođe. Da li se njegov drugi dolazak na zemlju treba dogoditi u vezi konačne presude sadašnje epohe, bilo u vezi ili kao popratna pojava dolasku Arbitražnog Sina? Hoće li doći u vezi s prestankom neke kasnije epohe na Urantiji? Hoće li doći nenajavljeno i kao izolirani događaj? Mi ne znamo. Samo u jedno smo sigurni, a to je da kad se vrati, cijeli će svijet znati o tome, jer on mora doći kao vrhovni vladar svemira, a ne kao neslavna beba iz Betlehema. Ali ako ga sve oči moraju vidjeti, dok samo duhovne oči mogu razabrati njegovu pristunost, tada njegov dolazak mora dugo biti odgođen.

^{176:4.6 (1919.3)} Bilo bi dobro, dakle, odvojiti Učiteljev osobni povratak na zemlju od bilo kakvih utvrđenih događaja i ustanovljenih epoha. Mi smo sigurni u samo jedno: On je obećao da će se vratiti. Nemamo pojma o tome kada će ispuniti to obećanje ili s čim u vezi. Koliko nam je poznato, on se može pojaviti na zemlji bilo koji dan, a ne mora doći sve dok ova epoha ne bude završena i propisano presuđena od strane njegovih suradnika, Sinova iz Rajskog korpusa.

^{176:4.7 (1919.4)} Drugi nastup Mihaela na zemlji je događaj od ogromne sentimentalne vrijednosti za srednja bića, kao i za ljude; ali taj događaj nema ništa više neposrednog značaja za srednja bića ili više praktične važnosti za ljudska bića od najobičnijeg događaja prirodne smrti, koji tako iznenadno dovodi smrtnog čovjeka u neposrednu vezu s nizom kozmičkih događaja koji izravno vode u prisutnost ovog Isusa, suverenog vladara našeg svemira. Djeci svjetlosti je suđeno da ga vide i nije važno da li ćemo mi ići k njemu ili će on prvo doći u posjet nama. Budite, dakle, uvijek spremni da mu izrazite dobrodošlicu na zemlji kao što je on spreman vama izraziti dobrodošlicu na nebu. Mi pouzdano tražimo njegovu blaženu pojavu, čak i više dolazaka, ali nismo upućeni kako, kada i u veza s kakvim događajima je suđeno da se pojavi.