Knjiga Urantije

POGLAVLJE 174 -- UTORAK UJUTRO U HRAMU

• Sekcije
• 1. BOŽANSKI OPROST
• 2. PITANJA ŽIDOVSKIH VLADARA
• 3. SADUCEJI I PITANJE USKRSNUĆA
• 4. NAJVEĆA ZAPOVIJED
• 5. RADOZNALI GRCI

^{174:0.1 (1897.1)} U UTORAK oko sedam ujutro Isus se sastao s apostolima, korpusom žena i nekih dvadesetak istaknutih učenika u kući Šimuna. Na ovom se sastanku oprostio od Lazara kojem je rekao da bježi u Filadelfiju u Pereji, gdje je kasnije postao povezan s misionarskim pokretom koji je imao uporište u tom gradu. Isus se također oprostio od ostarjelog Šimuna i uručio svoje oproštajne savjete korpusu žena, kako im se više nije formalno obraćao.

^{174:0.2 (1897.2)} Isus se osobno oprostio od svakog od dvanaestorice apostola. Andriji je rekao: "Neka te ne obeshrabre događaji koji nas upravo čekaju. Povedi brigu o svojoj braći i pazi da te ne vide potištenog." Petru je rekao: "Ne polaži vjeru u ono što je tjelesno, niti u oružje od čelika. Učvrsti se za duhovne temelje stjena vječnosti." Jakovu je rekao: "Ne spotiči se o vanjštinu. Ostani čvrst u vjeri i neće dugo proći prije nego se uvjeriš u stvarnost toga što vjeruješ." Ivanu je rekao: "Budi blag; voli čak i svoje neprijatelje; budi tolerantan. Sjeti se da sam ti povjerio mnoga pitanja." Nataniju je rekao: "Ne sudi po vanjštini; ostani črvst u vjeri kad naizgled sve počne propadati; budi vjeran u svojoj dužnosti ambasadora kraljevstva." Filipu je rekao: "Neka te ne pogode događaji koji predstoje. Ostani nepokolebljiv, čak i kad ne vidiš izlaza. Budi vjeran svom zavjetu posvećenja." Matiji je rekao: "Ne zaboravi milost kojom si primljen u kraljevstvo. Ne daj nikome da ti prijevarom oduzme tvoju vječnu nagradu. Onako kako si se uspio oduprijeti sklonostima svoje smrtne naravi, tako nastavi biti postojan." Tomi je rekao: "Bez obzira kako teško ti može biti, moraš nastaviti ići u vjeri, a ne u onome što se vidi očima. Ne sumnjaj da sam u stanju završiti posao koji sam započeo i da ću jednom vidjeti sve svoje vjerne poslanike kraljevsta u onom drugom svijetu." Alfejevim blizancima je rekao: "Nemojte dopustiti da vas poraze stvari koje niste u stanju razumjeti. Budite vjerni težnjama svojih srca i ne povodite se ni za velikanima ni za stavovima naroda. Ostanite uz svoju braću." Šimunu Revnitelju je rekao: "Šimune, može te slomiti razočarenje, ali duh će se tvoj uzdići iznad svega što te bude snašlo. Moj će te duh poučiti onome što nisi uspio naučiti od mene. Teži istinskim stvarnostima duha i ne dopusti da te privuku materijalne sjene koje su nestvarne." Judi Iskariotskom je rekao: "Juda, ja sam te volio i uvijek sam se molio da ti voliš svoju braću. Neka ti ne dodija činiti dobro; upozoravam te da se čuvaš skliskih staza laskanja i otrovnih strijela ismijavanja."

^{174:0.3 (1897.3)} Kad je završio ove pozdrave, uputio se prema Jeruzalemu s Andrijom, Petrom, Jakovom i Ivanom, dok su ostali apostoli podigli tabor u Getsemaniji, gdje su planirali prenoćiti i podići svoje sjedište za ostatka Učiteljeva života u tijelu. Isus se zaustavio otprilike pola puta niz padine Maslinske gore i proveo više od sat vremena u razgovoru s četvoricom apostola.

1. BOŽANSKI OPROST

^{174:1.1 (1898.1)} Petar i Jakov su nekoliko dana raspravljali o svojim razlikama u mišljenju o glavnom učenju u vezi oprosta grijeha. Dogovorili su se da iznesu svoje poglede Isusu, i Petar je iskoristio ovu prigodu kao prikladnu priliku da traži Učiteljev savjet. U skladu s tim, Šimun Petar je otvorio razgovor o brojnim razlikama između slavljenja Boga i obožavanja Boga, govoreći: "Učitelju, Jakov i ja se ne slažemo u pogledu tvojih učenja o oprostu grijeha. Jakov tvrdi da ti kažeš da nam Otac oprašta čak i prije nego što ga upitamo, a ja tvdim da pokajanje i ispovijed moraju prethoditi oprostu. Koji je od nas u pravu? Što ti kažeš?"

^{174:1.2 (1898.2)} Nakon kraće pauze Isus je izražajno pogledao četvoricu i odgovorio: "Braćo moja, griješite u svojim shvaćanjima, jer ne shvaćate prirodu tog bliskog odnosa ljubavi koji vlada između stvorenog bića i Stvoritelja, između čovjeka i Boga. Niste u stanju shvatiti tu suosjećajnu simpatiju koju mudri roditelji osjećaju prema svojoj nezreloj i često nevaljaloj djeci. Zaista je teško zamisliti da inteligentni i brižni roditelji ikada trebaju biti pozvani da oproste prosječnom i normalnom djetetu. Razumijevanje, kao i stavovi ljubavi, učinkovito spriječavaju raskol koji zahtijeva kasnije usklađenje pokajanja od strane djeteta ili oprost od strane roditelja.

^{174:1.3 (1898.3)} "Dio svakog oca živi u njegovom djetetu. Otac uživa prednost i superiornost razumijevanja u svim pitanjima odnosa između djeteta i roditelja. Roditelj je u stanju vidjeti nezrelost djeteta u svjetlu veće zrelosti roditelja, zrelijeg iskustva starijeg partnera. Kad je riječ o zemaljskom djetetu i nebeskom Ocu, božanski roditelj posjeduje beskonačnu božanstvenosti simpatije i sposobnosti za ljubav i razumijevanje. Božansko praštanje je neizbježno; ono je svojstveni i neodvojivi dio Božjeg beskonačnog razumijevanja, njegovog savršenog znanja svega što se tiče pogrešno donesenog suda i neispravnog djetinjeg izbora. Božanska pravda je tako vječno poštena, da u sebi uvijek nepogrešivo utjelovljuje razumijevanje milosti.

^{174:1.4 (1898.4)} "Kada mudar čovjek razumije unutarnje impulse svojih bližnjih, on će ih voljeti. A kada volite svoju braću, to znači da ste im već oprostili. Ta sposobnost razumijevanja ljudske prirode i oprosta prividnih grešaka naliči Bogu. Mudri roditelji na taj način vole i razumiju svoju djecu, čak im opraštaju u slučaju prolaznih nesuglasica. Dijete, koje je nezrelo i koje nema cjelovitog razumijevanja dubine odnosa između djeteta i oca, često može imati osjećaj krivnje usljed gubitka punog odobravanja njegova oca, ali istinski otac nikada nije svjestan takve razdvojenosti. Grijeh je iskustvo u svijesti stvorenja; on nije dio Božje svijesti.

^{174:1.5 (1898.5)} "Vaša je nesposobnost ili nevoljnost da oprostite svojim bližnjima mjerilo vaše nezrelosti, vašeg neusjeha da postignete simpatiju, razumijevanje i ljubav odrasle osobe. Zamjerke i osvetoljubivost izravno svjedoče o vašem neznanju unutarnje prirode i istinskih težnji vaše djece i vaših bližnjih. Ljubav je rezultat božanskog i unutarnjeg poriva života. Ona se temelji na razumijevanju, njeguje nesebičnom službom i usavršava mudrošću."

2. PITANJA ŽIDOVSKIH VLADARA

^{174:2.1 (1899.1)} U ponedjeljak navečer je održan sastanak Velikog vijeća kojem je prisustvovalo još nekih pedesetak izabranih osoba iz redova pismoznanaca, farizeja i saduceja. Složili su se da je bilo opasno uhititi Isusa u javnosti jer je imao simpatiju i podršku običnih ljudi. Također je vladalo opće mišljenje da trebaju uložiti odlučan napor da ga diskreditiraju u očima mnoštva prije nego što bude uhićen i izveden pred sud. Tako je nekoliko skupina učenih ljudi primilo zadatak da prisustvuju pouci u hramu sljedećeg jutra, da ga dovedu u stupicu teškim pitanjima i da ga osramote pred narodom. Na kraju su farizeji, saduceji, pa čak i herodovci svi bili ujedinjeni u ovom nastojanju da osramote Isusa u očima mnoštva koje je došlo na Pashu.

^{174:2.2 (1899.2)} U utorak ujutro, kad je Isus stigao u hram i počeo učiti, izgovorio je tek nekoliko riječi kad je istupila grupa mladih studenata iz akademije, koji su bili pripremljeni u tu svrhu, od kojih se jedan obratio Isusu: "Učitelju, znamo da si pravedan učitelj i znamo da navješćuješ putove istine i da služiš samo Bogu, jer se ne bojiš nikoga i ne praviš razliku među ljudima. Mi smo samo studenti i hoćemo znati istinu o tome što nas muči; evo u čemu je problem: Je li nam dopušteno dati caru porez ili nije? Hoćemo li ili nećemo plaćati?" Isus, koji je znao njihovo licemjerstvo i lukavstvo, reče: "Zašto ste me došli kušati? Pokažite mi porezni novac, pa ću vam dati odgovora." A kad mu pružiše denar, on ga pogleda i reče, "Čija je to slika i natpis?" A kad su mu odgovorili, "Careva," Isus je rekao, "Podajte caru ono što je carevo, a Bogu ono što je Božje."

^{174:2.3 (1899.3)} Kad je tako odgovorio ovim pismoznancima i pristalicama Heroda, oni su se povukli iz njegove prisutnosti dok je narod, čak i saduceji, uživao u njihovoj nelagodi.Čak su se i učenici koji su ga nastojali uhvatiti u riječi divili neočekivanoj oštroumnosti Učiteljeva odgovora.

^{174:2.4 (1899.4)} Dan prije, vladari su ga nastojali uhvatiti u zamku pred narodom po pitanju crkvene vlasti i kako to nisu uspjeli učiniti, sad su ga pokušavali navesti na razgovor o državnom autoritetu. Pilat i Herod su u to vrijeme bili u Jeruzalemu, a Isusovi neprijatelji su mislili da ako se Isus usudi savjetovati narod da ne plati porez caru, oni mogu odmah otići rimskim vlastima da ga optuže za pobunu. S druge strane, ako odobri plaćanje poreza, ispravno su računali da bi takva izjava uveliko povrijedila nacionalni ponos židovskih slušatelja i tako otuđila dobru volju i naklonost naroda.

^{174:2.5 (1899.5)} U svemu tome Isusovi neprijatelji su bili poraženi jer su ljudi dobro znali odluku Velikog vijeća koja je služila za pouku Židovima među paganskim narodima, da je "onaj čija je slika na kovanici imao pravo ubrati porez." Isus je na taj način izbjegao zamku. Da je odgovorio "Ne" na njihovo pitanje, to bi bilo jednako poticanju naroda na pobunu; da je odgovorio "Da" to bi uveliko šokiralo duboko ukorijenjene nacionalističke osjećaje toga doba. Učitelj nije izbjegao dati odgovora; on se samo pozvao na vlastitu mudrost kako bi dao dvostruki odgovor. Isus nikada nije bio dvosmislen, ali je uvijek bio mudar u svom poslovanju s onima koji su ga nastojali maltretirati i uništiti.

3. SADUCEJI I PITANJE USKRSNUĆA

^{174:3.1 (1900.1)} Prije nego što je Isus imao priliku započeti s naukom, prišla mu je još jedna skupina s namjerom da ga ispituje, a ovaj put je to bila skupina učenih i lukavih saduceja. Približavajući se, jedan je rekao: "Učitelju, Mojsije je rekao da ako oženjen čovjek umre bez djece, njegov brat treba uzeti njegovu ženu da podigne potomstvo svoga brata. U ovom slučaju neki čovjek imade šestero braće i umrije bez djece; njegov sljedeći brat uze njegovu ženu, ali ubrzo umrije bez djece. Isto tako i drugi brat uze ženu i umrije bez potomstva. I tako dalje sve do šestog brata, svaki umrije bez djece. Najposljetku, umrije i žena. Evo što te želimo pitati: Na dan uskrsnuća čija će biti žena, jer je imalo svih sedam braće?"

^{174:3.2 (1900.2)} Isus je znao, a znao je i narod, da ovi saduceji nisu iskreno postavili ovo pitanje jer nije bilo vjerojatno da se tako nešto doista dogodi; a osim toga, ova židovska praksa da pokojnikova braća uzmu njegovu ženu da s njom očuvaju bratovo sjeme je u to vrijeme praktično bila mrtvo slovo zakona među Židovima. Ipak, Isus se udostojio odgovoriti na njihovo smutljivo pitanje. On je rekao: "U zabludi ste kad postavljate takva pitanja, jer ne znate ni Pisma ni živuće snage Boga. Znate da se sinovi ovoga svijeta mogu ženiti i udavati, ali čini se da ne razumijete da se oni koji se pokažu dostojnim budućih svjetova nakon uskrsnuća pravednika, neće ni ženiti ni udavati. Oni koji prođu kroz uskrsnuće mrtvih su više nalik anđelima nebeskim i nikada ne umiru. Oni su podignuti iz mrtvih i vječno ostaju sinovi Božji; oni su djeca svjetla koja su podignuta u tijeku vječnog života. Pa čak i vaš Otac Mojsije je sve to shvaćao, jer kad mu se ukazao anđeo iz gorućeg grma, čuo je Očev glas koji je rekao: 'Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.' I tako, kao i Mojsije, ja vam kažem da moj Otac nije Bog mrtvih, nego živih. U njemu naime živimo, umnožavamo se i imamo svoj smrtni život."

^{174:3.3 (1900.3)} Kad je Isus završio s odgovorom, saduceji su se povukli u stranu, a neki od farizeja su se toliko zaboravili da su uzviknuli, "Istina, istina, Učitelju, dobro si odgovorio ovim bezvjernim saducejima." Saduceji se više nisu usuđivali postavljati pitanja, a obični ljudi su se divili mudrosti njegove pouke.

^{174:3.4 (1900.4)} Isus se pozvao na Mojsija u svom razgovoru sa saducejima, jer je ova religiozno-politička stranka priznavala valjanost samo pet takozvanih Mojsijevih knjiga; oni nisu prihvaćali učenja proroka kao osnovu doktrinarnih dogmi. Iako je Učitelj u svom odgovoru čvrsto potvrdio činjenicu opstanka smrtnih bića tehnikom uskrsnuća, on nije u bilo kojem smislu potvrdio farizejska vjerovanja u uskrsnuće doslovnog ljudskog tijela. Isus je nastojao naglasiti sljedeće: Da je Otac rekao: "Ja sam Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev," a ne samo njihov Bog.

^{174:3.5 (1900.5)} Saduceji su htjeli učiniti Isusa predmetom sramne poruge, dobro znajući da bi javni progon posve sigurno stvorio još veću naklonost među narodom.

4. NAJVEĆA ZAPOVIJED

^{174:4.1 (1901.1)} Još jedna grupa saduceja je primila uputu da uhvati Isusa u riječi raspravom o anđelima, ali kad su vidjeli što se dogodilo s njihovim prijateljima koji su mu htjeli podvaliti pitanjem uskrsnuća, mudro su odlučili ostati na svojim mjestima; povukli su se bez pitanja. Farizeji, pismoznanci, saduceji i herodovci su imali plan provesti cijeli dan postavljajući takva zapletena pitanja u pokušaju da diskreditiraju Isusa pred narodom i da mu u isto vrijeme učinkovito oduzmu priliku da nastavi sa naviještanjem svojih uzenemirujućih učenja.

^{174:4.2 (1901.2)} Zatim je istupila jedna skupina farizeja da ga maltretira pitanjima, a njihov je glasnogovornik, dajući znak Isusu, rekao: "Učitelju, ja sam pismoznanik i želim vas pitati koja je, po vašem mišljenju, najveća zapovijed?" Isus je odgovorio: "Postoji samo jedna zapovijed koja je najveća od svih, a to je zapovijed: 'Čuj Izraele, Gospodin Bog naš, Gospodin je jedini; i ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom.' To je prva i najveća zapovijed. A druga je zapovijed kao ova prva; dapače, ona iz nje proizlazi, a to je: 'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.' Nema druge zapovijedi veće od tih, a o tim dvjema zapovijedima ovisi sav zakon i proroci."

^{174:4.3 (1901.3)} Kad je pismoznanik spoznao da mu je Isus odgovorio ne samo u skladu s najvišim konceptom židovske religije, već da je pametno odgovorio pred okupljenim mnoštvom, mislio je da je bilo pametno otvoreno pohvaliti Učiteljev odgovor. Tako je rekao: "Istina je, Učitelju, dobro kažeš da je Bog jedan i da nema drugog osim njega; i da ga trebamo voliti svim srcem svojim, svim razumom svojim i svom snagom svojom, a bližnjega ljubiti kao samoga sebe, da je to prva i najveća zapovijed; i mi se slažemo da ta zapovijed vrijedi više od svih paljenica i drugih žrtvi." Kad je pismoznanik tako neizravno odgovorio, Isus ga pogleda i reče, "Moj prijatelju, vidim da nisi daleko od kraljevstva Božjega."

^{174:4.4 (1901.4)} Isus je bio u pravu kada je rekao da ovaj pismoznanik "nije daleko od kraljevstva," jer je te iste noći ovaj otišao u Učiteljev tabor u blizini Getsemanije, ispovijedio svoju vjeru u evanđelje kraljevstva i bio kršten po Jošiji, jednog od učenika Abnera.

^{174:4.5 (1901.5)} Bile su prisutne dvije ili tri druge grupe farizeja i pismoznanika koje su imale namjeru postavljati pitanja, ali su bile razoružane Isusovim odgovorom pismoznaniku ili odvraćene neprilikom svih koji su ga već pokušali uhvati u zamku. Nakon toga nitko više nije imao hrabrosti postavljati pitanja u javnosti.

^{174:4.6 (1901.6)} Kako nije bilo više pitanja i kako se bližilo podne, Isus nije htio nastaviti učenje već se zadovoljio postaviti pitanja farizejima i njihovih suradnicima. Isus je rekao: "Budući da više ništa ne pitate, ja bih vama postavio jedno pitanje. Što mislite o Izručitelju? Čiji je on sin?" Nakon kratke pauze, jedan od pismoznanika je uzvratio, "Mesija je sin Davidov." A budući da je Isus znao da je bilo mnogo rasprave, čak i među njegovim učenicima, da li je on bio sin Davidov, postavio je još jedno pitanje: "Ako je Izručitelj uistinu sin Davidov, kako je moguće da u Psalmu koji pripisujete Davidu, on sam, govoreći u duhu, kaže: 'Gospodin je rekao mome gospodaru, sjedi meni zdesna dok ne učinim tvoje neprijatelje podnožjem tvojim nogama.'Ako ga David naziva Gospodinom, kako onda može biti sin njegov?" Iako vladari, pismoznanici i glavari svećenički nisu odgovorili na ovo pitanje, oni isto tako nisu htjeli postavljati nova pitanja da ga uhvate u riječi. Oni nikada nisu odgovorili na to što ih je Isus pitao, ali su nakon Učiteljeve smrti pokušali izbjeći ovu poteškoću mijenjajući tumačenja toga Psalma kao da se odnosi na Abrahama, a ne na Mesiju. Drugi su nastojali izbeći dilemu govoreći da David nije bio autor ovog tzv mesijanskog Psalma.

^{174:4.7 (1902.1)} Kratko prije ovog događaja farizeji su uživali u načinu na koji je Učitelj ućutkaosaduceje; sad su se saduceji radovali neuspjehu farizeja; ali takav rivalitet nije dugo trajao; nije im dugo trebalo da zaborave svoje tradicionalne razlike, ujedinjeni u nastojanju da zaustave Isusova učenja i djela. A tijekom svih tih događaja obični ljudi su ga uvijek rado slušali.

5. RADOZNALI GRCI

^{174:5.1 (1902.2)} U podne, dok je Filip bio u kupnji namirnica za novi tabor blizu Getsemanije, prišlo mu je izaslanstvo stranaca, skupina grčkih vjernika iz Aleksandrije, Atene i Rima, čiji se glasnogovornik ovako obratio apostolu: "Vaši poznanici su nam rekli gdje ćemo vas naći; tako dolazimo, gospodine, sa zahtjevom da vidimo Isusa, vašeg Učitelja." Filip je bio jako iznenađen ovim susretom s istaknutim i vrlo istinoljubivim grčkim nežidovima koji su mu prišli na tržnici, a budući da je Isus izričito rekao dvanaestorici da se tijekom pashalnog tjedna ne upuštaju u bilo kakav oblik javne pouke, bio je zbunjen ne znajući kao na pravi način odgovoriti na ovo pitanje. Dalje je bio uznemiren jer su ti ljudi bili strani nežidovi. On ne bi toliko oklijevao a su bili Židovi ili obližnji i poznati nežidovi. Ovako je učinio: Zamolio je Grke da ostanu gdje su se zatekli. Žurno se udaljio, i dok oni su mislili da je otišao potražiti Isusa, on je požurio Josipovoj kući gdje su Andrija i ostali apostoli bili na ručku; pozvao je Andriju u stranu i objasnio mu razlog svoga dolaska, te se potom u pratnji Andrije vratio Grcima koji su ga čekali.

^{174:5.2 (1902.3)} Kako je Filip gotovo dovršio nabavku robe, on i Andrija su se vratili s Grcima u kuću Josipa, gdje ih je Isus primio; i oni su sjedili u blizini dok se on obraćao svojim apostolima i većem broju vodećih učenika okupljenih za objedom. Isus je rekao:

^{174:5.3 (1902.4)} "Moj Otac me poslao na ovaj svijet da otkrijem njegovu dobrotu djeci ljudi, ali oni kojima sam prvi došao ne htjedoše me primiti. Istina je, međutim, da su mnogi od vas ponaosob vjerovali u moje evanđelje, ali se djeca Abrahama i njihove vođe spremaju da me odbace i da na taj način odbace Onoga koji me poslao. Ja sam badava navješćivao evanđelje spasenja ovom narodu; govorio sam o čovjeku kao sinu Boga i o radosti, slobodi i životu s više izobilja u duhu. Moj Otac je učinio mnoga čudesna djela među tim ustrašenim sinovima ljudi. Ali pravo je prorok Izaija govorio o ovom narodu kada je pisao: 'Gospodine, tko povjerova našim učenjima? A kome se otkrila ruka Gospodinova?' Doista su vođe moga naroda svjesno zaslijepile svoje oči da ne vide i stvrdnule svoja srca da ne vjeruju i da se ne spase. Sve ove godine sam ih pokušavao ozdraviti od njihova nevjerstva kako bi primili Očevo vječno spasenje. A znam da me nisu svi odbacili; neki od vas zaista vjeruju u moju poruku. U ovoj sobi sada sjedi cijela skupina ljudi koji su nekoć bili članovi Velikog vijeća ili su bili na visokim pozicijama u vijećima naroda, a neki od vas još uvijek ne žele otvoreno priznati istinu da su bili izbačeni iz sinagoge. Neki su u iskušenju da vole slavu ljudi više nego slavu Božju. Ali ja sam primoran pokazati strpljenje jer se bojim za sigurnost i odanost čak i nekih koji su tako dugo bili uz mene i živjeli u mojoj neposrednoj blizini.

^{174:5.4 (1903.1)} "Vidim da su se na ovoj svečanosti okupili Židovi i nežidovi u otprilike jednakom broju, i obraćam se svima kao prvoj i posljednjoj takvoj skupini koju ću učiti o poslovima kraljevstva prije nego što odem k svome Ocu."

^{174:5.5 (1903.2)} Ovi su Grci vjerno slušali Isusova učenja u hramu. U ponedjeljak navečer su održali vijećanje u kući Nikodemusa koje je trajalo sve do zore, a narednog su dana sva tridesetorica odlučili ući u kraljevstvo.

^{174:5.6 (1903.3)} Dok je Isus stajao pred njima u ovom trenutku, spoznao je da se tu radilo o kraju jednog sudskog razdoblja i početku drugog. Okrenuvši se Grcima, Učitelj je rekao:

^{174:5.7 (1903.4)} "Tko vjeruje u ovo evanđelje, ne vjeruje samo u mene nego u Onoga koji me je poslao. Kad vidite mene, vidjet ćete ne samo mene, Sina Čovječjega, nego i Onoga koji me je poslao. Ja sam svjetlost svijeta i tko vjeruje u moja učenje više neće biti u tami. Ako me vi nežidovi čujete, primit ćete riječi života i odmah stupiti u radosnu slobodu istine da je čovjek sin Boga. Ako me moji zemljaci, Židovi, odluče odbaciti i odbiti moja učenja, neću im suditi jer ja nisam došao suditi svijetu nego ponuditi spasenje.Ipak, oni koji me odbiju i odbace moja učenja bit će pravovremeno odvedeni pred sud moga Oca i onih koje imenuje da sude ljudima koji odbace dar milosti i istine spasenja. Zapamtite, svi vi, da ne govorim sam od sebe, nego sam vjerno proglasio ono što mi je Otac zapovjedio da otkrijem ljudskoj djeci. A riječi koje Otac traži da govorim svijetu su riječi božanske istine, neprolaznog milosrđa i vječnog života.

^{174:5.8 (1903.5)} "A izjavljujem i Židovima i nežidovima da je došao trenutak kad će se proslaviti Sin Čovječji. Vi dobro znate da ako zrno pšenice ne padne u zemlju da proklija, ono tu ostaje; ali ako padne u dobru zemlju, opet se javlja i donosi mnogo roda. Ako tko sebično voli svoj život, u opasnosti je da ga izgubi; ali onaj koji je spreman položiti svoj život poradi mene i evanđelja će uživati u obilnijem životu na zemlji i na nebu, vječnom životu. Ako tko doista slijedi mene, čak i nakon što budem otišao k svome Ocu, taj će postati moj učenik i iskreni sluga svojih bližnjih.

^{174:5.9 (1903.6)} "Znam da se moj čas približava i to me uznemiruje. Jasno mi je da se moj narod sprema odbaciti kraljevstvo, ali se jako radujem primiti ove nežidove koji tragaju za istinom i koji nam danas prilaze da upitaju o putu svjetlosti. Ipak, boli me srce za moj narod, a duša mi je duboko potresena radi onoga što je pred nama. A što ću reći dok vidim i spoznajem to što me čeka? Hoći li reći, Oče, spasi me od ovog groznog časa? Jer u tu svrhu sam došao na ovaj svijet, radi upravo ovog trenutka. Radije ću reći i molim se da mi se i vi pridružite: Oče, proslavi ime svoje; neka bude tvoja volja."

^{174:5.10 (1904.1)} Kad je Isus to rekao, ukazao mu se Personificirani Ispravljač koji je u njemu prebivao do krštenja i dok je na trnutak primjetno zastao, ovaj se moćni duh Očeva zastupništva obratio Isusu iz Nazareta, govoreći: "Proslavio sam ime svoje u tvojim darivanja mnogo puta, a proslavit ću ga još jednom."

^{174:5.11 (1904.2)} Okupljeni Židovi i nežidovi nisu čuli glasa, ali su mogli razabrati da je Učitelj zastao u govoru dok je primao poruku od nekog nadljudskog izvora. Svaki je rekao onome koji je stajao pored njega, "Anđeo mu je zborio."

^{174:5.12 (1904.3)} Tada je Isus nastavio govoriti: "Ovo se nije odigralo radi mene, nego radi vas. Ja znam zasigurno da će me Otac primiti i da će prihvatiti moje poslanje u vašu korist, ali vas trebam potaknuti i pripremiti za gorku kušnju pred nama. Uvjeravam vas da će pobjeda koju ćemo na kraju izvojevati biti potvrda naših ujedinjenih napora na prosvjetljenju svijeta i oslobođenju čovječanstva. Stari sustav se odnosio na sud; ja sam zbacio Kneza ovoga svijeta; svi će ljudi biti oslobođeni svjetlom duha koji ću izliti nad svim ljudima nakon što se uspnem k svome Ocu na nebu.

^{174:5.13 (1904.4)} "A sada tvrdim da ću kad budem podignut sa zemlje i za vašeg života, sve ljude privući k sebi u zajedništvo moga Oca. Vi ste mislili da će Otkupitelj zauvijek ostati na zemlji, ali ja vam kažem da će Sin Čovječji biti odbačen od ljudi i da će se vratiti k svome Ocu. Ja ću još malo biti s vama; neće dugo proći prije nego svjetlo života napusti ljude ovog zamračenog naraštaja. Hodite dok imate to svjetlo, da vas ne obuzmu tama i zbunjenost. Tko hoda u tami, ne zna kamo ide; ali oni koji odaberu hodati u svjetlu postaju oslobođeni sinovi Božji. A sada, svi vi, pođite sa mnom da se vratimo u hram, da uputim oproštajne riječi glavarima svećeničkim, pismoznanicima, farizejima, saducejima, herodovcima i zaslijepljenim vladarima Izraela."

^{174:5.14 (1904.5)} Kad je to rekao, Isus ih je poveo uskim ulicama Jeruzalema natrag u hram. Upravo su čuli kako Učitelj kaže da će to biti njegov posljednji oproštajni govor u hramu i slijedili su ga u tišini i dubokoj meditaciji.