Knjiga Urantije

POGLAVLJE 158 -- NA GORI PREOBRAŽENJA

• Sekcije
• 1. PREOBRAŽENJE
• 2. SILAZAK S GORE
• 3. ZNAČENJE PREOBRAŽENJA
• 4. DJEČAK EPILEPTIČAR
• 5. ISUS ISCJELJUJE DJEČAKA
• 6. U VRTU CELZUSA
• 7. PETROV PROTEST
• 8. U PETROVOJ KUĆI

^{158:0.1 (1752.1)} BILO JE to blizu zalaska sunca u petak popodne,12kolovoza 29. godine p.K., kad su Isus i njegovi suradnici stigli u podnožje Hermonske gore blizu mjesta gdje je mladić Tiglat nekoć čekao dok se Učitelj popeo na ovu planinu da sam riješi pitanje duhovne sudbine smrtnika Urantije i da tehnički okonča Luciferovu pobunu. I tu su se zadržali dva dana u duhovnoj pripremi za događaje koji će ubrzo uslijediti.

^{158:0.2 (1752.2)} Isus je uopćeno imao predznanje onoga što se trebalo dogoditi na ovoj gori i želio da svi njegovi apostoli sudjeluju u tom iskustvu. Zadržao se u podnožju planine upravo u namjeri da ih pripremi za ovo otkrivenje svoje prirode. Ali oni nisu uspjeli dostići duhovne razine koje bi opravdale manifestaciju punog doživljaja ukazanja nebeskih bića koja su se nedugo zatim trebala pojaviti na zemlji. A budući da nije mogao povesti sa sobom sve svoje suradnike, odlučio se na trojicu koji su ga obično pratili u naročitim sitacijama bdijenja. Tako su samo Petar, Jakov i Ivan djelomično podijelili s Učiteljem ovo jedinstveno iskustvo.

1. PREOBRAŽENJE

^{158:1.1 (1752.3)} Rano ujutro u ponedjeljak 15. kolovoza, Isus i apostoli su se počeli uspinjati na Hermon, šest dana nakon one Petrove nezaboravne podnevne ispovijesti pored puta ispod dudova stabla.

^{158:1.2 (1752.4)} Isus je bio pozvan da se sam popne na planinu radi poslova u vezi napretka njegove misije darivanja u tijelu i njezinog odnosa prema svemiru njegova vlastitog stvaranja. Bitno je napomenuti da je bilo uređeno da se taj izvanredni događaj odigra dok su Isus i apostoli bili u zemljama nežidova i da se doista odigrao na planini koja je pripadala nežidovima.

^{158:1.3 (1752.5)} Stigli su u odredište otprilike na pola puta do vrha kratko prije podneva i dok su ručali, Isus je ispričao trojici apostola o dijelu onoga što se dogodilo u brdima istočno od Jordana nedugo nakon krštenja, i pomalo o događajima na Hermonskoj gori u vezi ranijeg posjeta ovom usamljenom mjestu.

^{158:1.4 (1752.6)} Isus se kao dijete obično penjao na brdo u blizini njegove kuće i maštao o bitkama carskih vojski na ravnici Esdraelon; sada se penjao na Hermon da primi obdarenje koje je tebalo osigurati njegovu spremnost da se vrati u jordansku dolinu i povuče završne poteze u drami svog darivanja na Urantiji. Učitelj je na taj dan bio u prilici okončati svoju borbu na Hermonu i vratiti se na svoju vladarsku poziciju u svemirskim domenama, ali on ne samo da je odlučio zadovoljiti zahtjeve svoga reda božanskih sinova u mandatu Vječnog Sina na Raju, već je izabrao zadovoljiti i posljednju i punu mjeru volje svog Rajskog Oca. Na ovaj dan u kolovozu, tri apostola su posvjedočili kako je Isus odbio primiti punu kozmičku vlast. Oni su s čuđenjem gledali dok su se nebeski glasnici udaljavali ostavljajući ga da sam dovrši svoj zemaljski život kao Sin Čovječji i Sin Božji.

^{158:1.5 (1753.1)} Vjera apostola je dostigla vrhunac u vrijeme hranjenja pet tisuća, a onda je naglo opala gotovo na nulu. Kao rezultat Učiteljeva priznanja njegove božanstvenosti, ta se mlitava vjera dvanestorice u narednih nekoliko tjedana podigla do svoje najviše razine, samo kako bi postupno počela gubiti na snazi. Treće oživljavanje njihove vjere je nastupilo tek nakon Učiteljeva uskrsnuća.

^{158:1.6 (1753.2)} Isus se oko tri sata ovog prekrasnog popodneva oprostio od trojice apostola, govoreći: "Idem provesti neko vrijeme u osami, sa svojim Ocem i njegovim glasnicima; ostanite ovdje i dok budete čekali na moj povratak, tražite da bude učinjena Očeva volja u svim vašim iskustvima u vezi budućeg darivanja Sina Čovječjega." I nakon što im je to rekao, Isus se povukao na dugo vijećanje s Gabrijelom i Ocem Melkizedekom i nije se vratio do oko šest sati. Kad je vidio njihovu zabrinutost zbog svoje duže odsutnosti, rekao je: "Zašto ste se bojali? Dobro znate da se bavim poslovima Oca mojega; zašto podliježete sumnjama kad nisam s vama? Ja sada izjavljujem da je Sin Čovječji izabrao proći kroz svoj puni život u ovoj sredini i kao jedan od vas. Budite dobrog raspoloženja; neću vas ostaviti dok moj posao ne bude završen."

^{158:1.7 (1753.3)} Do su jeli svoj tanki večernji obrok, Petar je upitao Učitelja, "Koliko ćemo ostati na ovoj planini dalje od naše braće?" A Isus je odgovorio: "Dok ne budete vidjeli slavu Sina Čovječjega i znali da je ono što sam proglasio istina." Razgovarali su o pitanju Luciferove pobune sjedeći oko žara vatre dok nije zavladala tama i dok apostolima nisu otežele oči jer su tog jutra vrlo rano krenuli na put.

^{158:1.8 (1753.4)} Dok su trojica duboko spavali nekih pola sata, iznenanda ih je probudilo obližnje pucketanje, i bili su jako začuđeni i zaprepašteni kad su vidjeli Isusa u intimnom razgovoru s dvoje sjajnih bića obavljenih ruhom sjaja nebeskog svijeta. Isusovo lice i tijelo je sjalo nebeskim svjetlom. Ova trojica su razgovarali na čudnom jeziku, ali na osnovu određenih riječi Petar je pogrešno zaključio da su bića s kojima je Isus govorio bila Mojsije i Ilija; u stvarnosti su to bili Gabrijel i otac Melkizedek. Isus je tražio od fizičkih upravitelja da omoguće apostolima da budu svjedoci ovog prizora.

^{158:1.9 (1753.5)} Trojica apostola su se toliko uplašili da im je dugo trebalo da se povrate, a kad je blistava vizija nestala pred njima i kad je Isus ostao sam, Petar, koji je prvi došao k sebi, je rekao: "Isuse, Učitelju, dobro je da smo ovdje. Drago nam je vidjeti tu slavu. Sad nam se ne vraća u onaj neslavni svijet. Ako ti je po volji, dopusti nam da ostanemo ovdje, a mi ćemo podići tri šatora, jedan za tebe, drugi za Mojsija a treći za Iliju." Petar je ovo rekao jer je bio zbunjen i jer mu ništa drugo nije palo na pamet u tom trenutku.

^{158:1.10 (1753.6)} Dok je Petar govorio, nad njima se nadvio srebrni oblak i sviju ih prekrio. Apostoli su se sada jako uplašili i dok su pali ničiceda se poklone, čuli se isti glas koji se čuo prilikom Isusova krštenja: "Ovo je Sin moj ljubljeni; njega slušajte." A kad je oblak nestao, Isus, koji je ponovo bio sam s trojicom, je spustio ruku i dotakao ih govoreći: "Ustanite i ne bojte se; vidjet ćete još veće stvari." Ali apostoli su se istinski bojali; bili su tihi i promišljeni dok su se kratko prije ponoći spremili spustiti niz planinu.

2. SILAZAK S GORE

^{158:2.1 (1754.1)} Za prve polovice silaska niz planinu nitko nije progovorio ni riječi. Isus je započeo razgovor napomenom: "Pazite da nikomu ne kazujete, pa čak ni svojoj braći, što ste vidjeli i čuli na ovoj planini dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih." Trojica apostola su bili šokirani i zbunjeni Učiteljevim riječima, "dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih." Tek su nedavno potvrdili svoju vjeru u njega kao Izručitelja, Sina Božjega, zatim su vidjeli kako se preobrazio u slavi pred njihovim očima, a sada je počeo govoriti o "ustajanju iz mrtvih"!

^{158:2.2 (1754.2)} Petar je zadrhtao pri pomisli na Učiteljevu smrt - tako neugodna ideja mu je bila nezamisliva - i bojeći se da Jakov i Ivan ne postave neka pitanja u vezi ove izjave, mislio je da je bilo najbolje skrenuti razgovor, a ne znajući o čemu bi drugom govorio, izrekao je prvu misao koja mu je pala na pamet: "Učitelju, zašto onda pismoznanci kažu da prvo mora doći Ilija prije nego se pojavi Mesija?" A Isus je, znajući da je Petar nastojao izbjeći pozivanje na njegovu smrt i uskrsnuće, odgovorio: "Ilija doista dolazi naprije pripremiti put za Sina Čovječjega, koji mora mnogo pretrpjeti i konačno biti odbačen. Ali kažem vam da je Ilija već došao, samo ga oni ne poznadoše, nego postupiše s njim kako im se htjelo." Trojica apostola su razumjeli da je govorio o Ivanu Krstitelju kao Iliji. Isus je znao da, ako njega nastave povezivati s Mesijom, onda prema proročanstvu Ivan mora biti Ilija.

^{158:2.3 (1754.3)} Isus im je zapovijedio da nikomu ne kazuju o predznaku slave koja ga čeka poslije uskrsnuća jer nije htio poticati ideju, nakon što su ga primili kao Mesiju, da bi u bilo kojoj mjeri ispunio njihove pogrešne koncepcije izbavitelja i čudotvorca. Dok su Petar, Jakov i Ivan mnogo razmišljali o svemu tome, nisu govorili o ovom događaju sve do nakon Učiteljeva uskrsnuća.

^{158:2.4 (1754.4)} Kako su nastavili silaziti niz planinu, Isus im je rekao: "Niste me htjeli primiti kao Sina Čovječjeg; zato sam pristao biti primljen u skladu s vašim duboko uvriježenim idejama, ali nemojte se varati nego znajte da na kraju mora prevladati volja Oca mojega. Ako odlučite slijediti usmjerenje svoje vlastite volje morate biti spremni podnijeti mnoga razočaranja i doživjeti mnoge kušnje, ali trening koji sam vam dao treba biti dovoljan da osigura vaš trijumf čak i kroz patnje koje sami sebi nanesete."

^{158:2.5 (1754.5)} Isus nije pozvao Petra, Jakova i Isusa da ga prate na goru preobraženja zato što su oni bili u bilo kojem smislu bolje pripremljeni od ostalih apostola svjedočiti ono što se dogodilo, ili zato što su bili duhovno pripravniji uživati tako rijetku privilegiju. Dobro je znao da nijedan od dvanaestorice nije bio duhovno osposobljen za ovo iskustvo; stoga je sa sobom poveo samo trojicu apostola koji su bili određeni da ga prate kad je išao u osamu da se posveti duhovnom zajedništvu.

3. ZNAČENJE PREOBRAŽENJA

^{158:3.1 (1755.1)} To što su Petar, Jakov i Ivan svjedočili na gori preobraženja predstavlja samo letimičan pogled na božanski događaj koji se ovog sadržajnog dana odigrao na Hermonskoj gori. Preobraženje je bilo prigoda:

^{158:3.2 (1755.2)} 1. Prihvaćanja punine darivanja utjelovljenog života Mihaela na Urantiji od strane Vječne Majke-Sina Raja. Što se tiče tiče zahtijeva Vječnog Sina, Isus je sada dobio garanciju da su svi ispunjeni. Gabrijel je Isusu donio tu garanciju.

^{158:3.3 (1755.3)} 2. Svjedočanstvo zadovoljenja Beskonačnog Duha o pogledu punine utjelovljenja na Urantiji u smrtnom tijelu. Svemirska predstavnicaBeskonačnog Duha, neposredna suradnica Mihaela na Svijetu Spasenja i njegova sveprisutna kolegica je ovom prilikom govorila kroz Oca Melkizedeka.

^{158:3.4 (1755.4)} Isus je rado primio ovaj iskaz o uspjehu svoje zemaljske misije od poslanika Vječnog Sina i Beskonačnog Duha, ali je istaknuo da njegov otac još uvijek nije potvrdio da je darivanje Urantiji bilo završeno; samo je nevidljiva prisutnost Oca posvjedočila kroz Isusovog personificiranog Ispravljača, govoreći: "Ovo je Sin moj ljubljeni; njega poslušajte." Ovo je rečeno tako da su to mogla čuti i trojica apostola.

^{158:3.5 (1755.5)} Nakon ovog nebeskog posjeta Isus je tražio znanje volje Oca njegova i odlučio nastaviti svoje smrtno darivanje do prirodne smrti. U tome je bio smisao preobraženja Isusu. Trojici apostola taj događaj obilježava Učiteljev ulazak u završnu fazu njegova zemaljskog života koju je živio kao Sin Božji i Sin Čovječji.

^{158:3.6 (1755.6)} Nakon svečanog susreta Gabrijela i Oca Melkizedeka, Isus je održao neslužbeni razgovor s ovim svojim Sinovima, suradnicima u služenju, u razmatranju svemirskih poslova.

4. DJEČAK EPILEPTIČAR

^{158:4.1 (1755.7)} Bilo je to malo prije doručka u utorak ujutro, kad su Isus i njegovi prijatelji stigli u apostolski tabor. Dok su se približavali, ugledali su veliku skupinu ljudi koji su se okupili oko apostola i nedugo zatim začuli glasne riječi rasprave i natezanja od nekih pedeset osoba, uključujući devetoricu apostola i okupljene koji su u jednakom broju uključivali pismoznance iz Jeruzalema i vjernike koji su pratili Isusa i njegove suradnike na putu za Magadan.

^{158:4.2 (1755.8)} Iako je narod sudjelovao u brojnim argumentima, glavna je polemika vođena o jednom čovjeku iz Tiberijade koji je došao dan prije u potrazi za Isusom. Ovaj je čovjek, Jakov Safed, imao sina jedinca od petnaest godina, koji je teško bolovao od epilepsije. Mladić je pored ovog nervnog oboljenja bio opsjednut jednim od tih lutajućih, neposlušnih pobunjenika iz redova srednjih bića koja su boravila na zemlji a nisu bila pod upravom, tako da je mladić patio od epilepsije kao i opsjednutosti.

^{158:4.3 (1755.9)} Već gotovo dva tjedna je ovaj zabrinuti otac, manji službenik Heroda Antipe, lutao zapadnim granicama Filipovih domena tražeći Isusa da ga zamoli da ozdravi njegova nesrećnog sina. Nije našao apostolsku skupinu sve do podneva na dan kad je Isus bio na planini sa trojicom apostola.

^{158:4.4 (1756.1)} Devetorica apostola su bili jako iznenađeni i prilično uznemireni kad se pred njima iznenada pojavio ovaj čovjek u pratnji gotovo četrdeset drugih osoba koje su također bile u potrazi za Isusom. U trenutku dolaska ove grupe, devetorica apostola ili barem većina njih, su podlijegli svom starom iskušenju - raspravi o tome tko će biti najveći u nastupajućem kraljevstvu; žustro su raspravljali o mogućim pozicijama koje će biti dodjeljene pojedinačnim apostolima. Jednostavno se nisu mogli u potpunosti osloboditi svojih duboko uvriježenih ideja o materijalnoj misiji Mesije. A sada, nakon što je sam Isus prihvatio njihovo priznanje da je doista bio Izručitelj - ili barem priznanje činjenice svoje božanstvenosti - što je bilo prirodnije od toga da za ovog razdoblja odvojenosti od Učitelja, započnu raspravu o tim nadama i ambicijama koje su tako snažno dominirale njihovim srcima. Bili su zaokupljeni ovim raspravama kada su ih tu zatekli Jakov Safed i njegove kolege koje su bile u potrazi za Isusom.

^{158:4.5 (1756.2)} Andrija je prišao pozdraviti ovog oca i njegovog sina, govoreći: "Koga tražite?" Jakov je odgovorio: "Dobri čovječe, tražim vašeg Učitelja. Tražim da ozdravi mog oboljelog sina. Dovodim ga Isusu da izbaci ovog zlog duha koji opsjeda moje dijete." A onda je otac rekao apostolima da mu je sin bio taliko bolestan da je mnogo puta zamalo izgubio život zbog tih zlih napadaja.

^{158:4.6 (1756.3)} Dok su apostoli slušali, Šimun Revnitelj i Juda Iskariotski su stali pred oca, govoreći: "Mi ga možemo izliječiti; ne moraš čekati na povratak Učitelja. Mi smo glasnici kraljevstva; više nećemo držati ove stvari u tajnosti. Isus je Izručitelj koji nam je dostavio ključeve kraljevstva." Za to vrijeme su se Andrija i Tomo savjetovali po strani. Natanije i ostali su sve promatrali u čudu; svi su bili zaprepašteni iznenadnom smjelosti, ako ne drskosti, Šimuna i Jude. Onda je otac rekao: "Ako vam je dato činiti ova djela, molim vas da kažete riječi koje će izručiti moje dijete od njegove teške bolesti." Tada je Šimun iskoračio i položio ruku na glavu dijete gledajući ga ravno u oči i naredio: "Izađi iz njega, duše nečisti; poslušaj me u ime Isusovo." Ali mladić je u odgovoru imao još snažniji napadaj, dok su se pismoznanci rugali apostolima, a razočarani vjernici s bolom slušali poruge ovih neprijateljski naklonjenih kritičara.

^{158:4.7 (1756.4)} Andrija je bio duboko ozlojađen ovim nesmotrenim pokušajem i njegovim tužnim neuspjehom. Pozvao je apostole na stranu da se posavjetuju i pomole. Nakon kraće meditacije, pun bola i svjestan žalca njihovog poraza i očitog poniženja koje ih je snašlo, Andrija je sam pokušao istjerati zlog duha, ali je jedino doživio neuspjeh. Andrija je iskreno priznao poraz i tražio od oca da ostane s njima preko noći ili do Isusovog povratka, govoreći: "Moguće da se ova vrsta samo može istjerati Učiteljevom osobnom naredbom."

^{158:4.8 (1756.5)} I tako, dok je Isus silazio niz padine gore s trojicom zanesenih i preuzbuđenih apostola - Petra, Jakova i Ivana - njihovih devet suradnika nisu mogli spavati od zbunjenosti i poniženja. Bili su jedna utučena i potištena skupina. Ali Jakov Safed nije htio odustati. Iako mu nisu mogli dati nikakvu jasnu ideju o tome kada se Isus trebao vratiti, on je odlučio čekati na Učiteljev povratak.

5. ISUS ISCJELJUJE DJEČAKA

^{158:5.1 (1757.1)} Kako se Isus približavao, devetorica apostola nisu mogli dočekati da ga vide, a jako ih je ohrabrilo dobro raspoloženje i neuobični entuzijazam na licima Petra, Jakova i Ivana. Požurili su da pozdrave Isusa i svoja tri brata. Kad su razmijenjivali pozdrave, prišla je svjetina i Isus je upitao: "Što ste raspravljali dok smo se približavali?" Ali prije nego što su uznemireni i poniženi apostoli mogli odgovoriti na Učiteljevo pitanje, istupio je zabrinuti otac oboljelog dječaka i padajući ničice pred Isusom, rekao: "Učitelju, ja imam sina jedinca, koji je opsjednut zlim duhom. Ne samo da viče od straha, pjeni na usta i pada kao mrtav pri svakom napadaju, već ga ovaj zli duh često tjera na grčeve, a nekad ga baca u vodu, pa čak i u vatru. Od tolikog škripanja zuba i mnogih modrica, dijete mi umire pred očima. Život mu je gori od smrti; njegova majka i ja smo tužna srca i slomljena duha. Jučer oko podneva, u potrazi za tobom, naišli smo na tvoje sljedbenike i dok smo te čekali, tvoji su apostoli pokušali istjerati ovog zlog duha, ali to nisu uspjeli učiniti. A sada, Gospodine, hoćeš li to učiniti za nas, hoćeš li izliječiti moga sina?"

^{158:5.2 (1757.2)} Kad je Isus čuo ovu pripovijest, dotaknuo je oca koji je klečao i zapovijedio mu da ustane, dok je s upitim izrazom pogledao svoje apostole koji su bili u blizini. Isus je tada rekao svima koji su stajali pred njim: "O rode nevjerni i opaki, dokle mi je nositi se s vama? Dokle mi je biti s vama? Kad ćete naučiti da djela vjere ne dolaze po nalogu sumnje i nevjere?" A onda, pokazujući na zbunjenog oca, Isus je rekao: "Dovedite sina ovamo." I kad je Jakov doveo dječaka pred Isusa, on je upitao: "Koliko već dječak ovako boluje?" Otac je odgovorio: "Otkako je bio malo dijete." I dok su tako razgovarali, mladića je uhvatio još jedan siloviti napadaj, te je pao na zemlju i počeo škrgutati zubima i pjeniti na usta. Nakon niza nasilnih napadaja, mladić je ostao ležati pred njima kao mrtav. Otac je ponovo pao ničice pred Isusom dok je preklinjao Učitelja, govoreći: "Ako ga možeš ozdraviti, molim te da se smiluješ na nas izbaviš od ove nevolje."Kad je Isus čuo te riječi, pogledao je u očevo tjeskobno lice, govoreći: "Nemoj sumnjati u snagu Očeve ljubavi, već samo u iskrenost i doseg tvoje vjere." Onda je Jakov Safed izrekao te nezaboravne riječi koje su bile kombinacija vjere i sumnje, "Oče, ja vjerujem. Molim te pomozi mi u mojoj nevjeri."

^{158:5.3 (1757.3)} Kad je Isus čuo te riječi, iskoračio je naprijed i uzimajući dječaka za ruku, rekao: "Ovo činim u skladu s Očevom voljom i u čast živuće vjere. Ustani, sine moj! Neka nepokorni duh iziđe iz njega i neka se više ne vraća u njega." Stavljajući dječakovu ruku u ruku njegova oca, Isus je rekao: "Idi svojim putem. Otac je ispunio želju tvoje duše." I svi koji su bili prisutni, čak i Isusovi neprijatelji, su bili zapanjeni onim što su vidjeli.

^{158:5.4 (1757.4)} Bilo je to veliko razočaranje trojici apostola koji su donedavno uživali duhovni zanos doživljaja i iskustava preobraženja, da se nedugo zatim vrate na scenu poraza i nelagode među svojim prijateljima apostolima. Ali to je uvijek bio slučaj s ovom dvanaestoricom poslanika kraljevstva. Oni su se neprestano kretali između zanosa i poniženja u svojim životnim iskustvima.

^{158:5.5 (1758.1)} Bio je to istinski slučaj dvostrukog ozdravljenja, bolesti tijela i poremećaja duha. Mladić je ovom prilikom iscijeljen do kraja života. Kad se Jakov udaljio sa svojim oporavljenim sinom, Isus je rekao: "Idemo u Cezareju Filipovu; odmah se počnite spremati." I ova se tiha skupina zaputila prema jugu praćena narodom.

6. U VRTU CELZUSA

^{158:6.1 (1758.2)} Smjestili su se kod Celzusa i nakon što su te večeri jeli i odmorili se, dvanaestorica se okupiše oko Isusa kad Tomo reće: "Učitelju, mi koji smo ostali u taboru još nismo čuli što se dogodilo u gori, što je tako silno razveselilo našu braću koja su bila s tobom, pa te molimo da nam objasniš razloge našeg poraza i da nas uputiš u te stvari, budući da vidimo da u ovom trenutku ne možemo govoriti o događajima koji su se odigrali na gori."

^{158:6.2 (1758.3)} Isus je ovako odgovorio na Tomino pitanje: "Sve što su tvoja braća čula na gori bit će vam obznanjeno u pravo vrijeme. A ja ću vam sada ukazati na uzroke vašeg poraza u onome što ste tako nerazumno pokušali učiniti. Dok su se vaš Učitelj i njegovi pratitelji, vaša braća, jučer penjali ovom gorom u traženju većeg znanja Očeve volje i bogatijeg obdarenja mudrosti za učinkovito izvršenje te božanske volje, vi koji ste ostali na straži ovdje u taboru primili ste upute da nastojite steći um duhovnog uvida i da se zajedno s nama molite za potpunije otkrivenje Očeve volje, ali vi se niste poveli za vjerom koja vam je bila na raspolaganju i čekala na vaše upute, nego ste podlijegli iskušenju i poveli se za svojim starim zlim sklonostima traženja svaki za sebe počasnog mjesta u kraljevstvu nebeskom - materijalnom i vremenskom kraljevstvu o kojem neprestano mislite. Držite se ovih pogrešnih pojmova unatoč tome što sam vam toliko puta rekao da moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta.

^{158:6.3 (1758.4)} "Tek što je vaša vjera imala priliku shvatiti identitet Sina Čovječjega, vratila se vaša stara želja za svjetovnim unaprijeđenjem i ponovo ste pali u raspravu među sobom o tome tko će biti najveći u kraljevstvu nebeskom, kraljevstvu koje, onakvo kakvim ga vi zamišljate, ne postoji i nikada neće postojati. Zar vam nisam rekao da onaj tko želi biti najveći u kraljevstvu bratstva Oca mojega mora postati mali u svojim vlastitim očima i tako postati služitelj njegove braće? Duhovna veličina počiva u razumijevanju ljubavi koja nalikuje Bogu, a ne uživanju ostvarivanja materijalne moći u cilju uzvisivanja vlastite pozicije. U onome što ste pokušali učiniti, u čemu ste doživjeli tako potpun neuspjeh, niste imali čiste namjere. Vaš motiv nije bio božanski. Vaš ideal nije bio duhovan. Vaš ambicija nije bila altruistična. Vaš postupak nije bio utemeljen na ljubavi, a cilj vašeg postignuća nije bio volja Oca na nebu.

^{158:6.4 (1758.5)} "Koliko vam još treba da naučite da ne možete skratiti tijek utemeljenih prirodnih pojava osim ako je to u skladu s Očevom voljom? Niti možete učiniti duhovni rad bez duhovne snage. A ne možete učiniti ni jedno ni drugo, čak ni u prisutnosti njihovog potencijala, ako ne postoji taj treći i bitni ljudski faktor, osobno iskustvo posjeda ove živuće vjere. Zašto morate uvijek tražiti materijalne manifestacije da vas one privedu duhovnim stvarnostima kraljevstva? Zar ne možete shvatiti smisao duha moje misije bez vidljivog ispoljenja čudesnih djela? Kad se konačno mogu osloniti na vašu spremnost pridržavanja viših i duhovnih stvarnosti kraljevstva bez obzira na vanjski izgled bilo kakvih materijalnih manifestacija?"

^{158:6.5 (1759.1)} Kad je Isus završio s obraćanjem dvanaestorici, dodao je: "A sada idite na počinak, jer se sutra vraćamo u Magadan da se tako posavjetujemo u vezi naše misije u gradovima i selima Dekapolisa. I u zaključku današnjem događaju, proglašavam svakome od vas što sam rekao vašoj braći na gori i neka te riječi uđu duboko u vaša srca: Sin Čovječji sada ulazi u posljednju fazu svoga darivanja. Sad se nalazimo na početku radova koji će s vremenom dovesti do velikog i konačnog ispita vaše vjere i odanosti kada budem predan u ruke ljudi koji traže moje uništenje. I zapamtite što vam govorim: Sin Čovječji doista ima biti pogubljen, ali on će uskrsnuti."

^{158:6.6 (1759.2)} Povukli su se na počinak, žalosni. Bili su zbunjeni; nisu mogli shvatiti ove riječi. I dok su se bojali bilo što pitati u vezi onoga što je rekao, sjetili su se ovih riječi nakon njegova uskrsnuća.

7. PETROV PROTEST

^{158:7.1 (1759.3)} Rano u srijedu ujutro Isus i dvanaestorica su krenuli iz Cezareje Filipove prema Magadanskom parku u blizini Betsaide Julijeve. Apostoli su te noći vrlo malo spavali; ujutro su se rano spremili za pokret. Čak su i flegmatični Alfejevi blizanci bili šokirani ovim govorom o Isusovoj smrti. Idući prema jugu, tek što su prošli pored voda Meroma i skrenuli prema Damasku, u želji da izbjegne pismoznance i druge za koje je znao da će poći za njima, Isus je odlučio putovati u Kafarnaum cestom koja je vodila kroz Galileju u smjeru Damaska. I to je učinio jer je znao da će oni koji su ih slijedili putovati istočnim jordanskim putem jer su računali da su se Isus i apostoli bojali proći kroz teritorij Heroda Antipe. Isus je nastojao izjeći svoje kritičare i svjetinu koja ih je pratila da bi mogao provesti dan nasamo sa svojim apostolima.

^{158:7.2 (1759.4)} Putovali su Galilejom sve dok nije dobro odmaklo vrijeme za ručak, kad su se zaustavili da se osvježe u hladu. Nakon objeda, Andrija se obratio Isusu govoreći: "Učitelju, moja braća ne shvaćaju tvoje duboke riječi. Došli smo do točke gdje u potpunosti vjerujemo da si ti Sin Božji, a sada nam govoriš ove čudne riječi o svome odlasku i smrti. Mi ne razumijemo tvoje učenje. Da li nam to govoriš u slikama? Molimo te da nam se obratiš izravnim i jasnim riječima."

^{158:7.3 (1759.5)} U odgovor na Andrijino pitanje, Isus je rekao: "Braćo moja, to je zato što ste priznali da sam Sin Božji, da sam prisiljen početi otkrivati istinu o kraju darivanja Sina Čovječjega na zemlji. Vi inzistirate na vjerovanju da sam ja Mesija i nećete odustati od ideje da Mesija mora sjesti na prijestolje u Jeruzalemu; zbog toga vam ustrajno govorim da Sin Čovječji sada mora otići u Jeruzalem, gdje će mnogo patiti, biti odbijen od strane pismoznanaca, starješina i glavara svećeničkih i da će nakon svega toga biti ubijen, ali će uskrsnuti od mrtvih. I ne govorim vam prispodobu; govorim vam istinu da se možete pripremiti za ove događaje kad vas iznenada snađu." I dok je još govorio, Šimun Petar mu je žurno prišao i stavljajući ruku na Učiteljevo rame, rekao: "Učitelju, daleko od toga da se želim s tobom prepirati, ali kažem ti da se ove stvari nikada ne smiju dogoditi."

^{158:7.4 (1760.1)} Petar je tako govorio jer je volio Isusa; ali Učiteljeva je ljudska priroda prepoznala u ovim riječima dobronamjerne ljubavi suptilnu sugestiju da dođe u napast promijeniti plan dovršenja svog zemaljskog darivanja u skladu s voljom njegova Rajskog Oca. I bilo je to upravo zato što je prepoznao opasnost dopuštanja sugestijama čak i svojih suosjećajnih i odanih prijatelja da ga odvrate od njegovih planova, da se Isus okrenuo Petru i ostalim apostolima, govoreći: "Idite mi s očiju! Vi koji odišete duhom protivnika, napasnika. Kad ovako govorite, niste na mojoj strani, nego na strani našeg neprijatelja. Na taj način pretvarate svoju ljubav prema meni u kamen spoticanja izvršenju Očeve volje. Ne obazirite se na puteve ljudske, nego na volju Božju."

^{158:7.5 (1760.2)} Nakon što se oporavili od prvog šoka Isusovog oštrog upozorenja i prije nego što će nastaviti s putovanjem, Učitelj je dalje rekao: "Ako li tko dakle hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka iz dana u dan prihvati svoje dužnosti i neka me slijedi. Tko hoće život svoj sebično spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. Što koristi čovjeku ako stekne cijeli svijet, a izgubi vlastitu dušu? Što bi čovjek dao u zamjenu za vječni život? Nemojte se stidjeti mene i mojih riječi u ovoj grešnoj i licemjernoj generaciji, kao što se ni ja neću postidjeti priznati vas kad se u slavi pojavite pred mojim Ocem u prisutnosti cijelog nebeskog mnoštva. Ipak, mnogi koji sada stoje preda mnom, neće okusiti smrti dok ne vide kako ovo kraljevstvo Božje dolazi u snazi."

^{158:7.6 (1760.3)} I tako je Isus jasno obznanio dvanestorici patnje i sukobe na putu kojim moraju poći oni koji ga žele slijediti. Kakav su šok bile ove riječi galilejskim ribarima koji nisu prestajali maštati o zemaljskom kraljevstvu koje će im dati počasne pozicije! Ali te su hrabre riječi dirnule njihova odana srca i ni jedan ga nije bio sklon napustiti. Isus ih nije slao u sukob same; on ih je vodio. Samo je tražio da ga hrabro slijede.

^{158:7.7 (1760.4)} Dvanaestorica su polako spoznavali ideju onoga što im je Isus govorio o mogućnosti njegove smrti. Oni su samo nejasno shvaćali to što je rekao o svojoj smrti, dok su njihovi umovi posve propustili registrirati njegovu izjavu o podizanju iz mrtvih. Kako su dani prolazili, sjećajući se događaja na gori preobraženja, Petar, Jakov i Ivan su došli do punijeg razumijevanja nekih pitanja.

^{158:7.8 (1760.5)} U odnosu dvanaestorice s njihovim Učiteljem, tek su nekoliko puta imali priliku vidjeti takvu oštrinu u njegovim očima i čuti tako ozbiljne riječi prijekora koje je ovom prigodom uputio Petru i ostalima. Isus je uvijek bio strpljiv prema njihovim ljudskim nedostacima, ali to nije bio slučaj prilikom prijetnje opasnosti odvraćanja od implicitnog obavljanja volje njegova Oca u vezi samog kraja njegovog zemaljskog života. Apostoli su bili doslovce zapanjeni; bili su izvan sebe i užasnuti. Nisu mogli pronaći riječi da izraze svoju tugu. Polako su počeli shvaćati kakve je muke Učitelj morao izdržati, te da su oni morali s njim podijeliti ta iskustva, ali se nisu probudili pred stvarnosti predstojećih događaja sve do dugo nakon ovih ranih naznaka predstojeće tragedije njegovih posljednjih dana.

^{158:7.9 (1761.1)} Isus i dvanaestorica su u tišini krenuli prema svom taboru u Magadanskom park, idući putem za Kafarnaum. Kako je poslijepodne odmicalo oni nisu govorili s Isusom, ali su mnogo razgovarali među sobom, dok je Andrija govorio s Učiteljem.

8. U PETROVOJ KUĆI

^{158:8.1 (1761.2)} Nakon što su u sumrak stigli u Kafarnaum, išli su usamljenim cestama direktno u dom Šimuna Petra na večeru. Dok se David Zebedejev spremao da ih preveze preko jezera, zadržali su se u Šimunovoj kući gdje je Isus, gledajući Petra i ostale apostole, upitao: "Dok smo zajedno putovali danas popodne, o čemu ste tako ozbiljno govorili među sobom?" Apostoli su šutjeli jer su mnogi od njih nastavili raspravu koju su započeli na Hermonskoj gori o pozicijama koje će imati u nastupajućem kraljevstvu; koji je od njih trebao biti najveći, i tako dalje. Isus, koji je znao što je taj dan zaokupljalo njihove misli, je pokazao na jedno od Petrove djece i uzimajući dijete, rekao: "Zaista, kažem vam, osim ako se ne preobrazite i ne postanete kao ovo dijete, učinit ćete malo napretka u kraljevstvu nebeskom. Tko god se ponizi i postane kao ovo dijete, taj će postati najveći u kraljevstvu nebeskom. A tko primi jednog od ovih malenih radi mene, mene primi. A tko mene primi, primi i onoga koji me posla. Tko god hoće biti prvi u kraljevstvu, neka prvo traži da posluži ove dobre istine svojoj braći u tijelu. A tko uzrokuje jednog od ovih malenih da se spotakne, bilo bi bolje da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more. Ako te ono što radiš svojim rukama ili ono što vidiš svojim očima odvraća od napredovanja u kraljevstvu, bolje da žrtvuješ te idole koje si njegovao, jer je bolje ući u kraljevstvo bez mnogih dragih stvari u životu, nego se držati tih idola i naći seisključenim iz kraljevstva. Ali prije svega, pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi uvijek gledaju lica nebeskog mnoštva."

^{158:8.2 (1761.3)} Kad je Isus završio s govorom, ušli su u čamac i zaplovili prema Magadanu.