Knjiga Urantije

POGLAVLJE 156 -- BORAVAK U TIRI I SIDONU

• Sekcije
• 1. SIRIJKA
• 2. POUKA U SIDONU
• 3. PUTOVANJE UZ OBALU
• 4. U TIRI
• 5. ISUSOVA UČENJA U TIRI
• 6. POVRATAK IZ FENICIJE

^{156:0.1 (1734.1)} U PETAK popodne, 10. lipnja, Isus i njegovi suradnici su stigli u okolicu Sidona, gdje su se smjestili u kući jedne imućne žene koja je bila liječena u bolnici u Betsaidi u vrijeme kad je Isus bio na vrhuncu popularnosti. Evangelisti i apostoli su odsjeli kod prijatelja u neposrednoj blizini, a ovu subotu su proveli odmarajući se u tom prijatnom okruženju. Proveli su gotovo dva i pol tjedna u Sidonu i njegovoj okolici prije nego što će započeti pripreme za posjet obalnim gradovima na sjeveru.

^{156:0.2 (1734.2)} Bila je to mirna i spokojna lipanjska subota. Evangelisti i apostoli su bili posve zaokupljeni razmišljanjem o Učiteljevim raspravama na temu religije koje su čuli na putu za Sidon. Svi su bili u stanju cijeniti nešto od onoga što im je rekao, ali nitko od njih nije u potpunosti shvatio značenje njegova učenja.

1. SIRIJKA

^{156:1.1 (1734.3)} Nedaleko od kuće Karuške, gdje se Učitelj smjestio, živjela je jedna Sirijka koja je mnogo čula o Isusu kao velikom iscjelitelju i učitelju, i koja je te subote popodne ovamo došla i dovela svoju kćer. Dijete od nekih dvanaest godina je patilo od ozbiljnog živčanog poremećaja s grčevima i drugim popratnim pojavama.

^{156:1.2 (1734.4)} Isus je opomenuo svoje suradnike da nikome ne govore o njegovom boravku u kući Karuške, objašnjavajući da se želio odmarati. Dok su apostoli poslušali Učiteljeve upute, Karuškin sluga je otišao u kuću te Sirijke, Norane, da je obavijesti da se Isus smjestio kod njegove gazdarice i da pozove ovu tjeskobnu majku da dovede svoju oboljelu kćer na ozdravljenje. Ova je majka, naravno, vjerovala da joj je dijete bilo opsjednuto, da je imalo nečistog duha.

^{156:1.3 (1734.5)} Kad je Norana stigla sa svojom kćeri, Alfejevi blizanci su joj objasnili preko tumača da se Učitelj odmarao i da ga nisu htjeli uznemiravati; na to je Norana uzvratila da se ni ona ni dijete neće pomjeriti s mjesta dok Učitelj ne završi s odmaranjem. Petar ju jetakođer pokušao urazumiti i nagovoriti da ode kući.Objasnio je kako je Isus bio jako umoran od poučavanja i ozdravljenja, te da je došao u Feniciju da nađe mira i spokoja. Ali sve je bio uzalud; Norana nije htjela otići. Na Petrove je usrdne molbe samo uzvratila: "Neću otići dok ne vidim vašeg Učitelja. Znam da može istjerati zlog duha iz moga djeteta i neću otići dok iscjelitelj ne pogleda moju kćer."

^{156:1.4 (1734.6)} Zatim se Tomo pokušao riješiti žene, ali je i on naišao na neuspjeh. Njemu je rekla: "Vjerujem da vaš Učitelj može istjerati ovog demona koji muči moje dijete. Čula sam o njegovim moćnim djelima u Galileji i vjerujem u njega. Što je to s vama, njegovim učenicima, kad pokušavate otpustiti one koji dolaze tražiti pomoć vašeg Učitelja?" I kad je ona to rekla, Tomo se povukao.

^{156:1.5 (1735.1)} Zatim je pristupio Šimun Revnitelj da se uhvati u raspravu s Noranom. Šimun je rekao: "Ženo, ti si nežidovka koja govori grčki. Nije u redu očekivati da Učitelj uzme kruha koji je namjenjen povlaštenoj djeci gospodareva gazdinstva i da ga baci psima." Ali Norana se nije dala uvrijediti ovom grubosti. Samo je odgovorila: "Da, učitelju, ja razumijem tvoje riječi. Ja sam samo pas u očima Židova, ali u vašeg Učitelja, ja sam pas koji ima vjeru. Hoću da pogleda moju kćer, jer sam uvjerena da će se izliječiti ako je samo jednom pogleda. Čak se ni vi, moj dobri čovječe, ne bi usudili oduzeti psima povlasticu dobivanja mrvica što mogu pasti sa dječjeg stola."

^{156:1.6 (1735.2)} Djevojčica je upravo tada pred svima imala nasilni grč, a majka je povikala: "Evo, vidite da mi je dijete opsjednuto zlim duhom. Ako se vas ne tiče naša nesreća, tako neće biti s Učiteljem, jer sam čula da on voli sve ljude i da ima hrabrosti liječiti nežidove ako imaju vjere. Vi niste dostojni da budete njegovi učenici. Neću otići dok mi dijete ne ozdravi."

^{156:1.7 (1735.3)} Isus, koji je čuo ovaj razgovor kroz otvoren prozor, sada izađe i na njihovo veliko iznenađenje, reče: "O ženo, velika je tvoja vjera, tako velika da ti ne mogu uskratiti to što tražiš; idi svojim putem u miru. Kćer ti je ozdravila." A djevojčica se istog časa oporavila. Kao se Norana udaljila s djetetom, Isus ih je zamolio da o tome nikome ne govore; i dok su se njegovi suradnici poveli prema ovom zahtjevu, majka i dijete nisu prestale govoriti o ozdravljenju po svim selima, pa čak i po Sidonu, tako da je u roku od nekoliko dana Isus spoznao da je bilo najbolje promijeniti mjesto smještaja.

^{156:1.8 (1735.4)} Učeći apostole i komentirajući o liječenju kćeri sirijske žene, Isus je sutradan rekao: "I tako je uvijek bilo; i sami vidite da nežidovi imaju veliku vjeru spasenja u učenja evanđelja kraljevstva nebeskog. Zaista, zaista vam kažem, kraljevstvo Oca će se dati nežidovima ako djeca Abrahama ne budu spremna pokazati dovoljno vjere za ulazak u njega."

2. POUKA U SIDONU

^{156:2.1 (1735.5)} Pri ulasku u Sidon, Isus i njegovi suradnici su prešli preko mosta, prvog koji su mnogi od njih ikada vidjeli. I dok su išli preko mosta, Isus je, između ostalog, rekao: "Ovaj je svijet samo most; možete preći preko njega, ali ne mislite da ćete si tu izgraditi prebivalište."

^{156:2.2 (1735.6)} Dok su dvadeset četvorica započeli radove u Sidonu, Isus se otišao smjestiti sjeverno od grada, u kući Juste i njegove majke Bernise. Isus je poučavao dvadeset četvoricu svakoga jutra u domu Juste, a oni su išli poučavati i propovijedati u Sidon svakog popodneva i večeri.

^{156:2.3 (1735.7)} Apostoli i evangelisti su se jako veselili načinu na koji su nežidovi u Sidonu primili njihovu poruku; tijekom njihovog kratkog boravka mnogi su dodani kraljevstvu. To je razdoblje od oko šest tjedana u Feniciji bilo vrlo plodno u pridobijanju duša, premda su kasniji židovski pisci Evanđelja imali običaj olako preći preko zapisa o ovom toplom prijemu Isusovih učenja među nežidovima upravo u vrijeme kad mu je tako velik broj njegovih sunarodnjaka bio neprijateljski naklonjen.

^{156:2.4 (1736.1)} Ovi su nežidovi po mnogo čemu poštovali Isusova učenja potpunije od Židova. Mnogi od tih Sirofeničana iz grčkog govornog područja su spoznali ne samo da je Isus nalikovao Bogu, već i da je Bog nalikovao Isusu. Ti takozvani pagani su postigli dobro razumijevanje Učiteljeva nauka da isti zakoni vladaju u ovom svijetu kao i cijelom svemiru. Oni su shvatili učenje da Bog nije pristran ni jednoj rasi ili naciji; da Otac Svih ne pravi razliku među ljudima; da se svemir u cjelosti i uvijek povinuje zakonu i da je nepogrešivo pouzdan. Ti se nežidovi nisu bojali Isusa; oni su imali hrabrosti prihvatiti njegovu poruku. Kroz mnoga stoljeća, ljudi nisu bili u stanju shvatiti Isusa; bojali su se to učiniti.

^{156:2.5 (1736.2)} Isus je objasnio dvadeset četvorici da nije izbivao iz Galileje zato što nije imao hrabrosti suprotstaviti se svojim neprijateljima. Shvatili su da još nije bio spreman za otvoreni sukob sa zvaničnom religijom, a da nije tražio da postane mučenik. Prilikom jednog od tih predavanja u kući Juste, Učitelj je prvi put rekao svojim učenicima da "iako nebo i zemlja uminu, riječi moje istine moraju ustrajati."

^{156:2.6 (1736.3)} Tema Isusova nauka tijekom boravka u Sidonu je bila duhovno napredovanje. Rekao im je da ne mogu stajati na mjestu; da moraju bilo napredovati u pravednosti ili nazadovati u zlu i grijehu. Upozorio ih je da "zaborave što je bilo, dok streme naprijed da prihvate veće stvarnosti kraljevstva." Molio ih je da ne budu zadovoljni svojim djetinjstvom u evanđelju, već da se založe za postizanje punog stasa božanskih sinova u zajedništvu duha i u zajednici vjernika.

^{156:2.7 (1736.4)} Isus je rekao: "Moji učenici ne samo što moraju prestati činiti zlo, već moraju naučiti činiti dobro; ne samo što moraju biti očišćeni od svih svjesnih grijeha, već moraju odbiti njegovati čak i osjećaje krivnje. Ako priznate svoje grijehe, oni su vam oprošteni; stoga morate održavati savjest bez pogrešaka."

^{156:2.8 (1736.5)} Isus je uživao u odličnom smislu za humor ovih nežidova. Upravo je taj smisao za humor Norane, sirijske žene, kao i njezina velika i ustrajna vjera, bio to što je dirnulo srce Učitelja i apelovalo na njegovo milosrđe. Isus je jako žalio što je njegovom narodu - Židovima - nedostajao smisao za humor. Jednom je rekao Tomi: "Moj narod sebe uzima preozbiljno; oni gotovo da ne cijene duhovitost. Mukotrpna religija farizeja nikad ne bi mogla pustiti korijene među narodom koji ima smisla za humor. Niti imaju dosljednosti; naprežu se oko komaraca, a gutaju deve."

3. PUTOVANJE UZ OBALU

^{156:3.1 (1736.6)} U utorak 28 lipnja, Učitelj i njegovi suradnici su napustili Sidon idući obalom prema Porfironu i Heldui. Bili su dobro primljeni od strane nežidova, i mnogi su prišli kraljevstvu za ovog tjedna poučavanja i propovijedanja. Apostoli su propovijedali su Porfironu, a evangelisti u Heldui. Dok su dvadeset četvorica bili zauzeti radom, Isus ih je ostavio par dana da obiđe obalni grad Bejrut, da ode u posjet jednom Sirijcu po imenu Malak koji je bio vjernik, a koji je boravio u Betsaidi godinu dana ranije.

^{156:3.2 (1737.1)} U srijedu, 6. srpnja, zajedno su se vratili u Sidon i ostali u kući Juste do nedjelje ujutro, kad su pošli za Tiru, idući prema jugu duž obale preko Sarepte, stigavši u Tiru u ponedjeljak, 11. srpnja. Apostoli i evangelisti su već bili naviknuti na rad među ovim takozvanim nežidovima koji su ustvari uglavnom bili potomci negdašnjih kanaanskih plemena ranijeg semitskog porijekla. Svi su ti narodi govorili grčki. Apostoli i evangelisti su bili jako iznenađeni vidjeti želju tih nežidova da čuju evanđelje i spremnost s kojom su mnogi od njih vjerovali.

4. U TIRI

^{156:4.1 (1737.2)} U Tiri su poučavali od 11. do 24. srpnja. Svaki je apostol sa sobom poveo jednog evangelistu i tako su dva po dva poučavali i propovijedali u svim dijelovima Tire i okolice. Poliglotski žitelji ove prometne luke su ih s užitkom slušali, a mnogi su bili kršteni u vanjskom zajedništvu kraljevstva. Isus je imao stožer u kući Židova po imenu Josip, vjernika koji je živio nekih pet ili šest kilometara južno od Tire, nedaleko od grobnice Hirama koji je bio kralj grada-države Tire u vrijeme Davida i Solomona.

^{156:4.2 (1737.3)} Iz dana u dan, tijekom ovog razdoblja od dva tjedna, apostoli i evangelisti su išli u Tiru preko mola Aleksandrova kako bi držali manje skupove, a većina se svake noći vraćala u tabor u Josipovoj kući južno od grada. Vjernici su svaki dan dolazili iz grada razgovarati s Isusom u njegovom počivalištu. Učitelj je govorio u Tiri samo jednom, u popodnevnim satima 20. srpnja, kad je učio vjernike o Očevoj ljubavi prema cijelom čovječanstvu, te o poslanju Sina kako bi se Otac obznanio svim rasama ljudi. Među ovim je nežidovima vladao tako veliki interes za evanđelje kraljevstva da su, ovom prilikom, otvorena vrata Melkartova hrama, a zanimljivo je zabilježiti da je u kasnijim godinama kršćanska crkva izgrađena upravo na lokaciji ovog drevnog hrama.

^{156:4.3 (1737.4)} Mnogi od lidera u proizvodnji tirskog purpura, boje koji je učinila Tiru i Sidon poznatim diljem svijeta i koja je bila prominentna u svjetskoj trgovini i vodila obogaćivanju ovih gradova, su vjerovali u kraljevstvo. Kad se nedugo nakon toga počela smanjivati opskrba morskih životinja od kojih se ova boja radila, ovi su se proizvođači boje dali u potragu za novim staništima tih školjkaša. I tako su se raselili u sve krajeve svijeta, noseći sa sobom poruku o Božjem očinstvu i bratstvu ljudi - evanđelje kraljevstva.

5. ISUSOVA UČENJA U TIRI

^{156:5.1 (1737.5)} U ovu srijedu popodne, u toku svog obraćanja, Isus je prvi put ispričao svojim sljedbenicima priču o bijelom ljiljanu koji visoko podiže svoju čistu i snježnu glavu za suncem, dok su njegovi korijeni usađeni u mulju i blatu zemlje crnice. "Isto tako," rekao je, "smrtni čovjek, dok njegovo porijeklo vuče korijene iz životinjskog tla ljudske prirode, može po vjeri uzdići svoju duhovnu prirodu prema suncu nebeske istine i uistinu roditi plemenite plodove duha."

^{156:5.2 (1738.1)} U ovoj je propovijedi Isus izrekao svoju prvu i jedinu usporedbu vezanu za svoj zanat - stolariju. U toku svoje opomene ljudima da "pažljivo grade temelje na kojima mogu podići plemeniti karakter duhovnih zadužbina," rekao je: "Da bi rodili plodove duha, morate biti rođeni od duha. Morate biti usmjereni i učeni od strane duha, da bi među svojim bližnjima živjeli život ispunjen duhom. No, ne činite pogrešku ludog stolara koji troši dragocjeno vrijeme na kvadriranje, mjerenje i izglađivanje komada drveta koje je crvljivo i puno truleža, a kad je tako uložio puno truda mora baciti tu nezdravu gredu i početi ispočetka jer njome ne može izgraditi temelje kuće koja će odoljeti napadima vremena i oluja. Neka se svaki čovjek pobrine da intelektualni i moralni temelji njegova karaktera budu dovoljno jaki da mogu adekvatno podržati nadogradnju proširenja i oplemenjenja njegove duhovne prirode koja treba preobraziti smrtni um i u suradnji s tim preobraženim umom, ostvariti razvitak duše koja ima besmrtnu sudbinu. Vaša je priroda duha - ova zajednički stvorena duša - živući rast, dok su um i moralnost individualnog čovjeka tlo iz kojeg moraju proklijati ove više manifestacije ljudskog razvoja i božanske sudbine. Tlo evolutivne duše je ljudsko i materijalno, ali je sudbina ovog kombiniranog bića uma i duha duhovna i božanska."

^{156:5.3 (1738.2)} Te večeri Natanije je pitao Isusa: "Učitelju, zašto se molimo da nas Bog ne vodi u napast kad dobro znamo iz tvoga otkrivenja Oca da on nikada ne čini takve stvari?" Isus je odgovorio Nataniju:

^{156:5.4 (1738.3)} "Nije čudno da tako pitaš s obzirom da ste počeli poznavati Oca onako kako ga ja znam, a ne kako su ga znali rani hebrejski proroci koji su ga tek nejasno nazirali. Vi dobro znate da su naši preci bili skloni vidjeti Boga u gotovo svemu što se događalo. Tražili su Božju ruku u svim prirodnim pojavama i u svakoj neobičnoj epizodi ljudskog iskustva. Dovodili su Boga u svezu s dobrim i zlom. Vjerovali su da je smekšao srce Mojsija i otvrdnuo srce faraona. Ako je čovjek imao snažan nagon da nešto učini, dobro ili zlo, obično je ovako tumačio svoje neobične emocije: "Gospodin mi se obrati govoreći, učini tako i tako, ili idi tu ili tu." Prema tome, budući da su ljudi tako često i tako žestoko padali u napast, naši su preci stekli naviku vjerovati da ih je Bog navodio na različite staze kako bi ih doveo u iskušenje, kaznio ili osnažio. Ali vi doista trebate biti pametniji. Znate da ljude prečesto vodi u napast nagon njihove sebičnosti i impulsi njihove životinjske prirode. Kada se na taj način nađete u iskušenju, ja vas upozoravam ne samo da časno i iskreno prepoznate iskušenje uprvo onakvim kakvo jeste, nego da inteligentno preusmjerite energije duha, uma i tijela koje nastoje postići izražaj u više kanale i prema ciljevima višeg idealizma. Na ovaj način možete pretvoriti svoje kušnje u najviše oblike prosvjetljujuće smrtne službe i tako gotovo sasvim izbjeći te nepotrebne i iscrpljujuće sukobe između životinjske i duhovne prirode.

^{156:5.5 (1738.4)} "No, dopustite mi da vas upozorim protiv ludosti pokušaja savladavanja napasti nastojanjem da zamijenite bilo koju želju nekom drugom i navodno boljom željom oslanjajući se na puku snagu ljudske volje. Ako uistinu želite postići uspjeh u nadilaženju napasti manje i niže prirode, morate dostići to mjesto duhovne prednosti gdje stvarno i uistinu imate iskreno zanimanje i ljubav prema tim većim i idealističnijim oblicima ponašanja koje vaš um želi zamijeniti za ove niže i ne tako idealistične navike ponašanja koje prepoznajete kao napast. Tako ćete biti izručeni od napasti kroz duhovnu preobrazbu, a da nećete sebe još više opterećetivati varljivim suzbijanjem smrtnih želja. Staro i slabije se zaboravlja u ljubavi prema novom i nadmoćnijem. Ljepota uvijek nadilazi ružnoću u srcima svih koje je osvijetlila ljubav istine. Moćna je sila u energiji koja izbija iz ove nove i iskrene duhovne ljubavi. I opet vam kažem, ne dajte da vas nadjača zlo, nego zlo svladavajte dobrom."

^{156:5.6 (1739.1)} Dugo u noć su apostoli i evangelisti nastavili postavljati pitanja, a iz mnogih odgovora izdvajamo sljedeće misli preinačene u suvremeni jezik:

^{156:5.7 (1739.2)} Snažna ambicija, inteligentan sud i zrela mudrost su osnove materijalnog uspjeha. Vodstvo ovisi o prirodnoj sposobnosti, diskreciji, snazi volje i odlučnosti. Duhovna sudbina ovisi o vjeri, ljubavi i odanosti prema istini - gladi i žeđi za pravednošću - svesrdnoj želji da nađete Boga i budete poput njega.

^{156:5.8 (1739.3)} Ne dajte se obeshrabriti otkrićem svoje ljudske prirode. Ljudska priroda je sklona zlu, ali samo po sebi nije grešna. Neka vas ne obeshrabri što niste u potpunosti sposobni zaboraviti neka svoja iskustva kojih se kajete. Pogreške koje ne uspijete zaboraviti u vremenu će biti zaboravljene u vječnosti. Olakšajte teret svoje duše brzim stjecanjem dugoročne perspektive svoje sudbine, nastavka života u svemiru.

^{156:5.9 (1739.4)} Ne činite pogrešku procjenjujući vrijednost duše na osnovu nesavršenosti uma ili apetita tijela. Ne sudite duši, niti pokušavajte ocijeniti njezinu sudbinu na osnovu jedne nesretne epizode ljudskog života. Vaša duhovna sudbina je uvjetovana samo vašim duhovnim čežnjama i namjerama.

^{156:5.10 (1739.5)} Religija je isključivo duhovno iskustvo evolutivne besmrtne duše čovjeka koji poznaje Boga, a moralna snaga i duhovna energija su moćne sile u teškim društvenim situacijama i pri rješavanju zamršenih ekonomskih problema. Ove moralne i duhovne zadužbine čine sve razine ljudskog življenja bogatijim i smislenijim.

^{156:5.11 (1739.6)} Predodređeno vam je živjeti skučen i zao život ako naučite voljeti samo one koji vas vole. Ljudska ljubav doista može biti recipročna, ali božanska ljubav stremi van u traženju zadovoljstva. Što je manje ljubavi u prirodi nekog bića, to je veća potreba za ljubavi i to više božanska ljubav nastoji zadovoljiti tu potrebu. Ljubav nikada ne teži samoj sebi, niti može biti darovana samome sebi. Božanska ljubav ne može biti samosadržana; ona se mora nesebično darovati.

^{156:5.12 (1739.7)} Vjernici kraljevstva trebaju posjedovati implicitnu vjeru, vjerovanje koje proizlazi iz cjelokupnosti duše, u neupitan trijumf pravednosti. Graditelji kraljevstva ne smiju sumnjati u istinu evanđelja vječnog spasenja. Vjernici moraju naučiti iskročiti iz vreve života - izbjeći napadaje materijalne egzistencije - da osvježe dušu, nadahnu um i obnove duh u zajedništvu obožavanja.

^{156:5.13 (1739.8)} Pojedinci koji poznaju Boga nisu obeshrabreni nesrećom ili oboreni razočaranjem. Vjernici su imuni na depresiju koja prati puke materijalne preokrete; osobe koje žive u duhu nisu uznemirene previranjima materijalnog svijeta. Kandidati za vječni život prakticiraju osnažujuću i konstruktivnu tehniku za susretanje svih nestalnosti i neprijatnosti smrtnog življenja. Iz dana u dan pravi vjernik nalazi da mu je sve lakše ispravno postupiti.

^{156:5.14 (1740.1)} Duhovno življenje uveliko povećava istinsko samopoštovanje. Ali samopoštovanje nije isto što i samodopadljivost. Samopoštovanje je uvijek srazmjerno ljubavi i službi bližnjima. Ne možete poštovati samog sebe više nego ljubite svog susjeda; jedno je mjerilo sposobnosti za drugo.

^{156:5.15 (1740.2)} Iz dana u dan, svaki pravi vjernik postaje sve spretniji u navođenju svojih bližnjih na ljubav prema vječnoj istini. Jeste li danas snalažljiviji u otkrivanju dobrote ljudima nego jučer? Jeste li bolje u stanju sugerirati pravednost ove godine nego prošle? Postajete li bolji umjetnik u tehnici uvođenja gladnih duša u duhovno kraljevstvo?

^{156:5.16 (1740.3)} Jesu li vaši ideali dovoljno visoki da osiguraju vaše vječno spasenje, dok su vaše ideje tako praktične da vas čine korisnim građanima koji djeluju na zemlji u suradnji s vašim smrtnim bližnjima? U duhu, vaše državljanstvo je na nebu; ali u tijelu ste još uvijek državljani zemaljskih kraljevstava. Dajte dakle caru ono što je materijalno, a Bogu ono što je duhovno.

^{156:5.17 (1740.4)} Mjerilo duhovne sposobnosti evolutivne duše je vaša vjera u istinu i ljubav prema ljudima, a mjerilo snage vašeg ljudskog karaktera je vaša sposobnost da se oduprete njegovanju osjećaja kivnosti i uzdržite od mračnih misli prilikom duboke tuge. Poraz je najvjernije zrcalo u kojem iskreno možete vidjeti svoje pravo ja.

^{156:5.18 (1740.5)} Dok postajete stariji u godinama i iskusniji u poslovima kraljevstva, jeste li taktičniji u svom odnosu sa problematičnim smrtnicima i tolerantniji u suživotu sa tvrdoglavim suradnicima? Takt je uporište društvene poluge, a tolerancija obilježje velike duše. Ako posjedujete ove rijetke i šarmantne darove, iz dana u dan postajete sve budniji i stručniji u svojim vrijednim nastojanjima da izbjegnete sve nepotrebne društvene nesporazume. Takve su mudre duše u mogućnosti izbjeći većinu problema koji neminovno prate one koji pate od nedostatka emocionalne prilagodbe, one koji ne žele odrasti i one koji odbijaju dostojanstveno ostariti.

^{156:5.19 (1740.6)} Izbjegavajte neiskrenost i nepravednost u svim poslovima na propovijedanju istine i naviještanju evanđelja. Ne tražite nezavrijeđeno priznanje i ne težite nezasluženoj naklonosti. Badava primite ljubav iz božanskih i ljudskih izvora neovisno o svojim zaslugama i badava uzvratite ljubavlju. A u svim drugim stvarima vezanim za počasti i priznanja tražite samo ono što vam iskreno pripada.

^{156:5.20 (1740.7)} Smrtnik koji je svjestan Boga ne sumnja u spasenje; on se ne boji života; on je pošten i dosljedan. On zna hrabro izdržati neizbježnu patnju; zna biti strpljiv u suočavanju s neizbježnim teškoćama.

^{156:5.21 (1740.8)} Pravom vjerniku neće dodijati činiti dobro samo zato što je osujećen. Poteškoće potiču zanos ljubitelja istine, dok zapreke pružaju novi izazov naporima neustrašivog graditelja kraljevstva.

^{156:5.22 (1740.9)} I mnogo je drugoga Isus učio prije nego što su se spre mili napustiti Tiru.

^{156:5.23 (1740.10)} Dan prije odlaska iz Tire i povratka u područje Galilejskog jezera, Isus je pozvao svoje suradnike i uputio dvanestoricu evangelista da se idu istim putem kojim je namjeravao putovati s apostolima. Nakon što su evangelisti ostavili Isusa, nikada više nisu bili s njim tako blisko povezani.

6. POVRATAK IZ FENICIJE

^{156:6.1 (1741.1)} Oko podneva u nedjelju 24. srpnja, Isus i dvanaestorica su napustili kuću Josipa smještenu južno od Tire, idući obalom u Ptolemaidu. Tu su proveli jedan dan, govoreći riječi utjehe grupi vjernika koji su tu živjeli. Petar im je održao propovijed uvečer 25. srpnja.

^{156:6.2 (1741.2)} U utorak su napustili Ptolemaidu putujući kroz unutrašnjost prema istoku tiberijskim putem prema Jotapati. U srijedu su zastali u Jotapati i uputili vjernike u poslove kraljevstva. U četvrtak su napustili Jotapatu idući prema sjeveru stazom za Nazaret i lebanonsko gorje, do sela Zebuluna na putu za Ramu. U Rami su održali sastanke u petak i ostali preko subote. Stigli su do Zebuluna u nedjelju, 31. srpnja, održali sastanke te večeri i otišli sljedećeg jutra.

^{156:6.3 (1741.3)} Iz Zebuluna su krenuli do raskrižja na putu između Magdale i Sidona blizu Gišale, odakle su otišli do Genezareta na zapadnim obalama Galilejskog jezera južno od Kafarnauma, gdje su se trebali naći s Davidom Zebedejevim u namjeri da ugovore sljedeći potez u radu na promicanju evanđelja kraljevstva.

^{156:6.4 (1741.4)} Za kratkog vijećanja s Davidom saznali su o saboru većeg broja čelnika okupljenih na suprotnoj strani jezera u blizini Kedeša, te su se te večeri tamo uputili brodom. Taj dan su se tiho odmarali u brdima, a sutradan otišli u obližnji park gdje je Učitelj nekoć nahranio pet tisuća ljudi. Tu su se odmarali tri dana i održavali redovite skupove u kojima je sudjelovalo oko pedeset muškaraca i žena, ostataka nekoć brojne skupine vjernika koji su boravili u Kafarnaumu i okolici.

^{156:6.5 (1741.5)} Dok je Isus bio odsutan iz Kafarnauma i Galileje za putovanja Fenicijom, njegovi su neprijatelji računali da se cijeli pokret raspao i zaključili da je Isusovo žurno povlačenje značilo da je bio tako isprepadan da ih više nikada neće uznemiravati. Smanjila se sve aktivna opozicija napram njegovih učenja. Vjernici su još jednom počeli održavati javne skupove i postupno je došlo do učinkovite konsolidacije iskušanih i vjernih ljudi koji su preživjeli veliko prosijavanje kroz koje su upravo prošli svi vjernici u evanđelje.

^{156:6.6 (1741.6)} I sam je Filip, Herodov brat, postao neodlučni vjernik u Isusa i poslao poruku Učitelju da slobodno može živjeti i raditi u njegovim domenama.

^{156:6.7 (1741.7)} Mandat o zatvaranju svih židovskih sinagoga Isusovim učenjima i svim njegovim sljedbenicima negativno se odrazio na pismoznance i farizeje. Čim se Isus udaljio kao predmet kontroverze, došlo je do reakcije među cijelim židovskim narodom; javila se opća odbojnost prema farizejima i liderima Velikog vijeća u Jeruzalemu. Mnogi su upravitelji sinagoga počeli potajno otvarati svoje sinagoge Abneru i njegovim suradnicima, tvrdeći da su ti učitelji bili sljedbenici Ivana, a ne Isusovi učenici.

^{156:6.8 (1741.8)} Čak je i Herod Antipa doživio promjenu srca i kad je čuo da je Isus boravio s druge strane jezera na području njegova brata Filipa, javio mu je da je potpisao nalog za njegovo uhićenje u Galileji, ali da nije odobrio njegovo uhićenje u Pereji, tako da Isus neće biti zlostavljan izvan granica Galileje; poslao je istu odluku Židovima u Jeruzalemu.

^{156:6.9 (1742.1)} Takvo je bilo stanje stvari oko prvog kolovoza 29. godine nove ere, kad se Učitelj vratio iz feničke misije i počeo reorganizirati svoje razasute, testirane i iscrpljene redove za ovu posljednju i burnu godinu svoje misije na zemlji.

^{156:6.10 (1742.2)} Jasno su naznačene sporne točke ove borbe dok se Učitelj i njegovi suradnici spremaju za početak proglašenja nove religije, religije duha živućeg Boga koji prebiva u umovima ljudi.