Knjiga Urantije

POGLAVLJE 152 -- DOGAĐAJI KOJI SU VODILI DO KRIZE UKAFARNAUMU

• Sekcije
• 1. U JAIROVOJ KUĆI
• 2. HRANJENJE PET TISUĆA
• 3. ISUSA HOĆE UČINITI KRALJEM
• 4. NOĆNO UKAZANJE ŠIMUNA PETRA
• 5. NATRAG U BETSAIDI
• 6. U GENEZARETU
• 7. U JERUZALEMU

^{152:0.1 (1698.1)} PRIPOVIJEST o liječenju Amosa, luđaka iz Kherese, već je stigla u Betsaidu i Kafarnaum, tako da je velika skupina naroda čekala Isusa kad je njegova lađa pristala uz obalu u utorak poslije podne. Među tim mnoštvom su bili i novi promatrači koje je Veliko vijeće Jeruzalema poslalo u Kafarnaum da nađu izgovor za Učiteljevo uhićenje i osudu. Dok je Isus govorio s onima koji su se okupili da ga pozdrave, kroz gomilu se progurao jedan od nadstojnika sinagoge, čovjek po imenu Jair, i padajući pred njegove noge uhvatio je Isusa za ruku i zamolio ga žurno poći s njima, govoreći: " Učitelju, moja mala kćer, jedino dijete, leži kod kuće na samrti. Molim te dođi je izliječiti." Kad je Isus čuo zahtjev ovoga oca, rekao je: "Idem s tobom."

^{152:0.2 (1698.2)} Dok je Isus išao za Jairom, veliko je mnoštvo koje je čulo očevu molbu krenulo za njima da vidi što će se dogoditi. Neposredno prije nego što će stići do nadstojnikove kuće, dok su se gurali kroz mnoštvo žurno idući uskom ulicom, Isus se iznenada zaustavio, uzvikujući: "Netko me se dotaknuo." A kad su svi koji su bili u njegovoj neposrednoj blizini odmahnuli glavom, Petar je progovorio: "Učitelju, vidiš gomilu naroda što se tiska oko tebe samo što nas nije satrla, a još kažeš 'netko me se dotaknuo.' Kako to misliš? " Tada je Isus rekao: "Pitao sam tko me se dotaknuo, jer sam spoznao da je živa energije otišla iz mene." Dok se Isus okretao oko sebe, oči su mu pale na ženu koja je staja u blizini, koja je istupila i kleknula pred njegove noge, govoreći: "Godinama patim od napadaja krvarenja. Više sam boli pretrpjela od pustih liječnika; potrošila sam sve što sam imala, ali nitko me ne nije uspio izliječiti. Tada sam čula o tebi i pomislila da ako se samo mogu makar dotaknuti skuta tvoje haljine, ozdravit ću zasigurno. I tako sam se izgurala kroz silni narod dok se nisam, stojeći u blizini tebe, Učitelju, dotaknula ruba tvoga ogrtača i odmah sam bila izliječena; znam da sam ozdravila od bolesti."

^{152:0.3 (1698.3)} Kad je Isus to čuo, uzeo je ženu za ruku i podižući je na noge, rekao: "Kćeri, tvoja te vjera ozdravila! Idi u miru." To što je vodilo ozdravljenju je bila njezina vjera, a ne njezin dodir. Ovaj je slučaj dobra ilustracija mnogih naizgled čudotvornih izlječenja koja su pratila Isusov život na zemlji, ali koja on ni u kojem smislu nije svjesno učinio. Kako je vrijeme prolazilo, pokazalo se da je ta žena doista bila izliječena od svoje bolesti. Njezina vjera je bila takva da je izravno prodrla do kreativne snage koja je počivala u Učiteljevoj osobi. S vjerom koju je imala, bilo je potrebno samo pristupiti osobi Učitelja. Nije uopće bilo potrebno dotaći njegov ogrtač; to je bio tek praznovjerni dio njezina vjerovanja. Isus je pozvao ovu ženu, Veroniku iz Cezareje Filipove, da stupi u njegovu prisutnost kako bi se ispravile dvije pogreške kojih se ona inače mogla držati ili kojih su se mogli držati oni koji su bili svjedoci ovog ozdravljenja: Nije želio da se Veronika udalji misleći da je njezin strah u pokušaju da ukrade ovo ozdravljenje bio nagrađen ili da joj je praznovjerje u povezivanju dodirivanja njegove haljine s ozdravljenju bilo učinkovito. Htio je da svi znaju da je njezina čista i živa vjera bila to što je sprovelo ozdravljenje.

1. U JAIROVOJ KUĆI

^{152:1.1 (1699.1)} Jair je, naravno, bio jako nestrpljiv zbog ovog kašnjenja jer je što prije želio doći kući; sada su bili u još većoj žurbi i još su više ubrzali tempo. Čak i prije nego što su ušli u dvorište ovog čelnika, jedan od njegovih slugu je izašao, govoreći: "Ne muči više Učitelja, tvoja kćer je mrtva." No činilo se da Isus nije ni čuo riječi ovoga sluge nego se, vodeći sa sobom Petra, Jakova i Ivana, okrenuo i rekao ožalošćenom ocu: "Ne boj se; samo vjeruj." Kada je ušao u kuću, opazio je ožalošćene kako sviraju flaute i prave neukusnu buku; rodbina je već počela plakati i lekati. A kad je izbacio sve ožalošćene iz sobe, ušao je s ocem i majkom i svoja tri apostola. Rekao je ožalošćenima da djevojka nije mrtva, ali su se oni tome rugali sa podsmijehom. Isus se sada okrenuo prema majci, govoreći: "Vaša kći nije mrtva, ona samo spava." A kad se kuća primirila, Isus je otišao do mjesta gdje je dijete ležalo, uzeo je za ruku i rekao: "Kćeri, kažem ti, probudi se i ustani!" Kad je djevojčica čula te riječi, odmah je ustala i počela hodati po sobi. A onda, nakon što se oporavila od svoje omamljenosti, Isus je predložio da joj dadnu nešto za jesti, jer je bila dugo bez hrane.

^{152:1.2 (1699.2)} Budući da je bilo puno agitacije u Kafarnaumu protiv Isusa, nazvao je obitelj na okup i objasnio da je djevojka bila u komi nakon duge groznice, te da ju je samo pozvao da se probudi, da ju nije uskrisio od mrtvih.Također je sve to objasnio i apostolima, ali je sve to bilo uzaludno; svi su vjerovali da je podigao djevojčicu iz mrtvih. To što je Isus rekao u objašnjenju mnogih prividnih čuda imalo je mali učinak na njegove sljedbenike. Oni su svi bili skloni traženju čuda i nisu propuštali ni jednu priliku Isusu pripisati još jedno takvo djelo. Isus i apostoli su se vratili u Betsaidu nakon što je on jasno naglasio da o ovome nikomu ne kazuju.

^{152:1.3 (1699.3)} Kad je izašao iz Jairove kuće, za njim su pošla dva slijepca u pratnji jednog glupog dječaka, glasno tražeći ozdravljenje. U to je vrijeme ugled Isusa kao iscjelitelja bio na samom vrhuncu. Gdje god je išao, pratili su ga ljudi koji su patili od oboljenja i poremećaja. Učitelj je u to vrijeme izgledao iscrpljen, a njegovi su prijatelji strahovali da bi ga daljnji rad na učenju i ozdravljenju naroda mogao dovesti do točke stvarnog sloma.

^{152:1.4 (1699.4)} Isusovi apostoli, a naročito obični svijet, nisu mogli razumjeti prirodu i osobine ovog Boga-čovjeka. Niti je i jedna buduća generacija bila u stanju u cjelosti shvatiti to što se dogodilo na zemlji u osobi Isusa iz Nazareta. Niti se ovi izvanredni događaji ikada mogu provjeriti od strane znanosti ili religije iz jednostavnog razloga što se takva izvanredna situacija nikada ne može ponovno dogoditi, bilo na ovom ili na bilo kojem drugom svijetu u Nebadonu. Nikada više, ni na jednom svijetu u cijelom ovom svemiru, neće se pojaviti ni jedno drugo biće u smrtnom obličju, koje će istovremeno utjeloviti sve atribute kreativne energije u kombinaciji s duhovnim darovima koji nadilaze vrijeme i većinu drugih materijalnih ograničenja.

^{152:1.5 (1700.1)} Nikada prije Isusa na zemlji, niti ikada poslije njega, nije bilo moguće tako izravno i očigledno osigurati pojavu fenomena koji prate posjedovanje snažne i žive vjere smrtnih muškaraca i žena. Kako bi se ovi događaji ponovili, morali bismo ići u neposrednu prisutnost Mihaela, Stvoritelja, i naći ga u obličju u kojem je tada bio - kao Sin Čovječji. Isto tako, danas, dok njegova odsutnost onemogućuje takve materijalne manifestacije, trebate se suzdržati od stavljanja bilo kakvih ograničenja na moguću manifestaciju njegove duhovne snage. Iako Učitelj nije prisutan kao materijalno biće, on je prisutan kao duhovni utjecaj u srcima ljudi. Kad je napustio svijet, Isus je činom svog odlaska osigurao da njegov duh nastavi živjeti zajedno s duhom njegova Oca koji prebiva u umovima svih ljudi.

2. HRANJENJE PET TISUĆA

^{152:2.1 (1700.2)} Isus je nastavio poučavati narod preko dana i učiti apostole i evanđeliste uvečer. U petak je proglašen dopust od tjedan dana kako bi svi njegovi sljedbenici mogli otići svojim kućama ili u posjet prijateljima na nekoliko dana prije pripreme za odlazak na Pashu u Jeruzalem. No, više od polovice sljedbenika se odbilo razići, dok je mnoštvo iz dana u dan sve više raslo i to toliko da je David Zebedejev želio podići novi tabor, ali je Isus odbio dati suglasnost. Učitelj je imalo tako malo prilike za odmor te subote da je u nedjelju ujutro, 27. ožujka, tražio priliku da se udalji od svjetine. Ostavio je neke evanđeliste da se obrate mnoštvu, dok je s dvanaestoricom planirao neopaženo pobjeći na suprotnu obalu jezera, gdje su planirali tražiti prijeko potreban odmor u lijepom parku južno od Betsaide-Julias. Ta je regija bila omiljeno odmaralište ljudi iz Kafarnauma; svi su dobro poznavali parkove koji su se nalazili na istočnoj obali.

^{152:2.2 (1700.3)} Ali narod to nije htio dopustiti. Oni su vidjeli kojim je smjerom zaplovila Isusova lađa, i iznajmili svaki brod koji im je bio na raspolaganju da krenu u potragu za njim. Oni koji se nisu uspjeli domaći broda krenuli su pješke gornjom obalom jezera.

^{152:2.3 (1700.4)} Kasno popodne više of tisuću ljudi se okupilo oko Učitelja u jednom od parkova, gdje im se kratko obratio, a za njim je slijedio Petar. Mnogi od tih ljudi su sa sobom ponijeli hranu, a nakon večere su se okupili u manjim grupama, dok su ih Isusovi apostoli i učenici poučavali.

^{152:2.4 (1700.5)} U ponedjeljak poslije podne mnoštvo se povećalo na više od tri tisuće. I dalje - do kasno u veče - ljudi su nastavili dolaziti i sa sobom donositi svakojake bolesnike. Stotine zainteresiranih se planiralo zaustaviti u Kafarnaumu kako bi vidjeli i čuli Isusa na putu za Pashu i jednostavno nisu dopuštali ostati razočarani. U srijedu u podne, oko pet tisuća muškaraca, žena i djece se skupilo u ovom parku južno od Betsaide-Julias. Vrijeme je bilo ugodno, kako se u tom području ovo zbivalo pred kraj kišne sezone.

^{152:2.5 (1700.6)} Filip je osigurao dovoljno hrane za Isusa i dvanaest apostola za neka tri dana, a hrana je bila u posjedu dječaka Marka, koji je obavljao sve sitne poslove. U popodnevnim satima trećeg dana, gotovo je polovica naroda bila pri kraju hrane koju su sa sobom donijeli.David Zebedejev nije imao slobodnog mjesta u taboru da im ponudi smještaj. Niti je Filip mogao opskrbiti hranu za takvo mnoštvo. Ali ljudi, iako su bili gladni, nisu se htjeli razići. Među sobom su tiho šaptali da je Isus, želeći izbjeći probleme od Heroda i vođa Jeruzalema, izabrao ovu mirnu lokaciju izvan nadležnosti svih svojih neprijatelja kao pravo mjesto da tu bude okrunjen za kralja. Entuzijazam među ljudima je rastao svakih sat vremena. Niti riječ nije bila rečena Isusu, premda je on, naravno, znao sve što se događalo. Čak su i dvanaestorica apostola bili zaraženi takvim idejama, a posebno mlađi evanđelisti. Apostoli koji su naročito bili odani ovoj ideji proglašenja Isusa kraljem su bili Petar, Ivan, Šimun Revnitelj i Juda Iskariotski. Oni koji su se protivili ovom planu bili su Andrija, Jakov, Natanije i Tomo. Matej, Filip i Alfejevi blizanci su bili suzdržani. Kolovođa za sprovedbu proglašenja Isusa kraljem je bio Joab, jedan od mladih evanđelista.

^{152:2.6 (1701.1)} Tako su stajale stvari oko pet sati u srijedu poslije podne, kad je Isus zamolio Jakova Alfejeva da pozove Andriju i Filipa. Isus je rekao: "Što ćemo s ovolikim narodom? Oni su s nama već tri dana, a mnogi su gladni. Nemaju hrane." Filip i Andrija su izmijenili poglede, a potom je Filip odgovorio: "Učitelju, otpusti narod da odu po okolnim selima da kupe sebi hranu." U strahu da narod ne pokuša okruniti Isusa, Andrija se brzo pridružio Filipu, govoreći: "Da, Učitelju, mislim da je najbolje otpustiti narod da svaki ode svojim putem kupiti hranu, a tebi svakako treba period odmora." U ovom je trenutku preostala apostolska skupina držala vijećanje. Tada je rekao Isus: "Ali ja ih ne želim otpustiti gladne; imamo li ih čime nahraniti?" To je bilo previše za Filipa koji je brzo odgovorio: "Učitelju, otkud bi ih netko mogao ovdje u pustinji nasititi kruhom? Dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije za ručak."

^{152:2.7 (1701.2)} Prije nego što su apostoli imali priliku bilo što reći, Isus se okrenu Andriji i Filipu, govoreći: "Ne želim otpustiti ovaj narod. Evo ih stoje kao ovce bez pastira. Hoću da ih nahranim. Koliko hrane imamo?" Dok je Filip razgovarao s Matejem i Judom, Andrija je potražio dječaka Marka da utvrdi koliko im je hrane ostalo. Vratio se Isusu, govoreći: "Dječaku je ostalo još pet ječmenih kruhova i dvije sušene ribe" - a Petar je brzo dodao, "A mi još nismo jeli."

^{152:2.8 (1701.3)} Na trenutak je Isus stajao u tišini. Imao je dalek pogled u očima. Apostoli nisu govorili ništa. Isus se iznenada okrenuo prema Andriji i rekao: "Donesi mi kruhove i ribe." A kad je Andrija donio košaru Isusu, Učitelj je rekao: "Reci narodu da se podijeli u grupe i sjedne na travu po stotinu u svakoj grupi i odredi vođu svake grupe, pa dovedi evanđeliste ovdje kod nas."

^{152:2.9 (1701.4)} Isus je uzeo kruhove u svoje ruke, izrekao zahvalnicu lomeći kruh i dao ulomke apostolima, koji su ih dali svojim suradnicima, koji su ih pak nosili mnoštvu. Isus je na isti način razrezao i podijelio ribe. Mnoštvo se najelo i nasitilo. Kad su završili s jelom, Isus je rekao svojim sljedbenicima: "Sklonite sve ulomke, da se ništa ne izgubi." Kad su svi završili skupljanje ulomaka, imali su dvanaest košara. Oni koji su jeli na ovom izvanrednom blagdanu brojali su oko pet tisuća muškaraca, žena i djece.

^{152:2.10 (1702.1)} I ovo je prvo i jedino prirodno čudo koje je Isus izveo kao rezultat svjesnog i sračunatog planiranja.Njegovi su sljedbenici bili naklonjeni nazvati mnoga djela čudima koja to nisu bila, ali ovo je bila prava natprirodna služba. U ovom je slučaju, kako smo mi naučili, Mihael umnožio elemente hrane kao i uvijek, osim što je došlo do ukidanja vremenskog faktora i vidljivog životnog kanala.

3. ISUSA HOĆE UČINITI KRALJEM

^{152:3.1 (1702.2)} Hranjenje pet tisuća nadnaravnom energijom bio je još jedan od onih slučajeva u kojima je zbroj ljudske sućuti i kreativne snage rezultirao onim što se dogodilo. Nakon što se mnoštvo nasitilo, i budući da je Isusova slava ovom prilikom i na ovom mjestu uvećana ovim veličanstvenim čudom, nije više bilo potrebno dati neke naročite smjernice narodu da uhvati Učitelja i da ga proglasi kraljem. Ta se ideja proširila gomilom poput zaraze. Reakcija mnoštva na ovo iznenadno i neočekivano zadovoljenje njihovih fizičkih potreba bila je duboka i neodoljiva. Dugo vremena, Židovi su učili da Mesija, sin Davidov, treba doći i učiniti da zemljom ponovo poteku med i mlijeko, i da im bude podaren kruh života onako kako je mana s neba navodno pala u ruke njihovih predaka u pustinji. Nije li se sve to očekivanje sada ispunilo pred njihovim očima? Kad se ovaj izgladnjeli narod koji je tipično živio na rubu gladi konačno zasitio ovom čudesnom hranom, nastupila je samo jedna jednoglasna reakcija: "Evo kralja našega. " Došao je čudotvorac i izručitelj Izraela. U očima tih jednostavnih ljudi onaj koji je imao moć nahraniti njihova tijela, imao je pravo nad njima vladati. Onda nije ni čudo da je mnoštvo, kad se zasitilo hranom, ustalo na noge i jednim glasom povikalo: "Neka bude kralj!"

^{152:3.2 (1702.3)} Ovaj je moćni poklik dao nade Petru i onim apostolima koji su se i dalje držali nade da će vidjeti kako Isus preuzima svoje pravo na vlast. Ali te lažne nade nisu dugo živjele. Ovaj je moćni poklik svjetine jedva prestao odjekivati obližnjim stijenama kad se Isus popeo na veliki kamen i podižući desnicu da skrene njihovu pozornost, rekao: "Djeco moja, imate dobre namjere, ali kratkovide i materijalistične poglede." Uslijedila je kratka stanka; ovaj je snažni Galilejac tu veličanstveno stajao obasjan čarobnim sjajem istočnjačkog sumraka. Na svaki je način izgledao kao kralj dok se nastavio obraćati mnoštvu koje ga je bez daha slušalo: "Želite me učiniti kraljem, ne zato što vam je duša osvijetljena velikom istinom, nego zato što su vaši želuci ispunjeni kruhom. Koliko sam vam puta rekao da moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta? Ovo je kraljevstvo nebesko koje navješćujemo duhovno bratstvo i njime ne vlada nitko tko sjedi na materijalnom prijestolju. Otac moj na nebu je svemudri i svemoćni Vladar nad ovim duhovnim bratstvom zemaljskih sinova Božjih na zemlji. Zar sam doživio toliki neuspjeh u otkrivanju Oca duhova, da vi hoćete učiniti kraljem njegovog utjelovljenog Sina! Idite sada svaki svojoj kući. Ako morate imati kralja, dopustite Ocu svjetlosti da stoluje u vašim srcima kao duh i Vladar svih stvari."

^{152:3.3 (1702.4)} Ove su Isusove riječi zapanjile i rastužile narod. Mnogi koji su nekoć vjerovali u njega su se predomislili i nisu ga više slijedili od toga dana. Apostoli su bili bez riječi; stajali su u tišini oko dvanaest košara s ulomcima hrane; samo je dječak Marko, pomoćnik apostolskog zbora, rekao, "I tako je on odbio biti naš kralj." Isus se, prije nego što će sam poći u brda, obratio Andriji i rekao: "Povedi svoju braću natrag u kuću Zebedejevih i moli se s njima, a posebno za svog brata Šimuna Petra."

4. NOĆNO UKAZANJE ŠIMUNA PETRA

^{152:4.1 (1703.1)} Apostoli su, bez Učitelja - koji ih je poslao same - ušli u čamac i šutke počeli veslati prema Betsaidi na zapadnoj obali jezera. Niti jedan od dvanaestorice nije bio toliko skrhan i potišten kao Šimun Petar. Teško da je riječ rečena; svi su mislili o Učitelju koji je bio sam u brdima. Znači li to da ih je ostavio? Nikada ih prije nije sviju otpustio i odbio poći s njima. Što li sve to znači?

^{152:4.2 (1703.2)} Spustila se tama, jer je zapuhao jak i protivan vjetar tako da je uz veliki napor u veslanju bilo gotovo nemoguće napredovati. Kako su prolazili sati tame i mukotrpnog veslanja, Petar se umorio i od iscrpljenosti pao u dubok san. Andrija i Jakov su ga stavili da počiva na jastučićima koji su bili na sjedalu na krmi broda. Dok su se drugi apostoli borili s vjetrom i valovima, Petar je usnuo san; u snu je vidio viziju Isusa kako dolazi prema njima hodeći po moru. Kad je Učitelj u ovoj viziji prolazio mimo broda, Petar je povikao, "Spasi nas, Učitelju, spasi nas."Oni koji su bili u stražnjem dijelu broda čuli su kako to govori. Kako se ova noćna vizija nastavila dalje odigravati u Petrovom umu, on je sanjao da čuje kako Isus govori: "Raduj se; ja sam; ne boj se." To je bilo kao melem Petrovoj uznemirenoj duši; utješilo je njegov izmučeni duh, tako da je (u snu) povikao Učitelju: "Gospodine, ako si to stvarno ti, zapovijedi mi da dođem k tebi po vodi." A kad je Petar počeo hodati po vodi, uplašili su ga visoki valovi i kad je počeo tonuti, povikao je: "Gospodine, spasi me!" A mnogi od dvanaestorice su čuli kako izgovara ove riječi. Petar je dalje sanjao da je Isus došao da ga spase i kad je posegao za njim, uhvatio ga za ruku i podigao iz vode, govoreći: "O, malovjerni, zašto si sumnjao?"

^{152:4.3 (1703.3)} U vezi s drugim dijelom sna, Petar je ustao sa sjedala na kojemu je spavao i doista zakoračio preko palube i pao u vodu. Probudio se iz sna kad su Andrija, Jakov i Ivan dosegli dolje i izvukli ga iz mora.

^{152:4.4 (1703.4)} Za Petra je to iskustvo uvijek djelovalo stvarno.On je iskreno vjerovao da je Isus te noći došao k njima.Tek je djelomično uspio uvjeriti Ivana Marka, što objašnjava zašto je Marko izostavio ovaj dio pripovjedi iz svog zapisa. Luka je bio liječnik koji je pažljivo razmatrao takve stvari, te je zaključio da je cijela epizoda bila Petrova vizija i stoga je odbio uključiti ovu priču u pripremi svoje pripovijesti.

5. NATRAG U BETSAIDI

^{152:5.1 (1703.5)} U četvrtak ujutro su pristali prije zore, usidrili brod u blizini Zebedejeve kuće i spavali do negdje oko podneva. Andrija je prvi ustao i otišao u šetnju uz more, gdje je pronašao Isusa u društvu dječaka Marka, kako sjedi na kamenu pored mora. Bez obzira što su mnogi iz naroda i iz skupine mladih evanđelista tražili Isusa cijele noći i veći dio sljedećeg dana po istočnim brdima, Isus je s dječakom Markom nedugo nakon ponoći krenuo pješice idući oko jezera i preko rijeke, natrag u Betsaidu.

^{152:5.2 (1704.1)} Od pet tisuća ljudi koji su čudesno nahranjeni i koji koji su ga htjeli učiniti kraljem kad su im želuci bili puni a njihova srca prazna, samo je nekih pet stotina ostalo uz njega i nastavilo ga pratiti. No, prije nego što su primili vijesti o njegovu povratku u Betsaidu, Isus je rekao Andriji da pozove apostole i njihove suradnike, uključujući i žene, govoreći: "Želim razgovarati s njima." A kada su svi bili spremni, Isus je rekao:

^{152:5.3 (1704.2)} "Koliko se još moram s vama nositi? Zašto ste tako spori u duhovnoj spoznaji i manjkavi u živoj vjeri?" Sve ove godine sam vas učio o istinama kraljevstva, a vama ipak još uvijek dominiraju materijalne pobude umjesto duhovnih razmatranja. Zar niste čitali u Pismu Mojsijevu opomenu nevjernicima Izraela, gdje kaže: 'Ne bojte se, stojite mirno pa ćete vidjeti spasenje Gospodnje?’ Kako kaže pjesnik: ‘Stavi svoje povjerenje u Gospodina.' 'Budi strpljiv, pričekaj na Gospodina i živi hrabro. On će očvrsnuti srce tvoje.’ ‘Gospodinu povjeri svoje breme i on će te potkrijepiti. Pouzdaj se u njega u svako doba i izli svoje srce njemu, jer ti je Bog utočište.' 'Tko prebiva na tajnom mjestu Svevišnjega, ostaje u sjeni Svemogućega.' 'Bolje je vjerovati Gospodinu nego staviti povjerenje u ljudske prinčeve.'

^{152:5.4 (1704.3)} "Vidite li sada svi da izvođenjem čuda i materijalnih manipulacija nećete privući duše u duhovno kraljevstvo? Nahranili smo mnoštvo, ali to ih nije navelo da gladuju za kruhom života niti da žedne za vodama duhovne ispravnosti. Kad im je glad bila zadovoljena, oni nisu tražili ulazak u kraljevstvo nebesko, nego su tražili da naprave kralja od Sina Čovječjeg po uzoru na kraljeve ovoga svijeta, samo da bi sami mogli nastaviti jesti kruha bez rada. I sve ono u čemu su mnogi od vas manje ili više sudjelovali, ni na koji način ne obznanjuje Oca nebeskog niti doprinosi napretku kraljevstva na zemlji. Zar nemamo dovoljan broj neprijatelja među vjerskim vođama u zemlji, da bi činili to što će vjerojatno udaljiti građanske vlasti? Molim se da vam Otac pomaže oči da možete progledati i da vam otvori uši da možete čuti, kako bi imali potpunu vjeru u evanđelje kojem sam vas učio."

^{152:5.5 (1704.4)} Isus je tada najavio da se želi povući na nekoliko dana odmora sa svojim apostolima prije nego se spreme otići na Pashu u Jeruzalem, dok je zabranio da ga bilo učenici ili mnoštvo slijede. U skladu s tim su otišli brodom u oblast Genezareta na dva ili tri dana odmora i počinka. Isus je bio u pripremi za veliku krizu svog života na zemlji i provodio je mnogo vremena u duhovnom zajedništvu s Ocem na nebu.

^{152:5.6 (1704.5)} Vijesti o hranjenju pet tisuća i pokušaju proglašenja Isusa kraljem probudile su veliku znatiželju kao i duboke strahove religioznih vođa i građanskih vlasti po svoj Galileji i Judeji. Iako ovo veliko čudo ni na koji način nije unaprijedilo evanđelje kraljevstva u dušama materijalno nastojenih i malodušnih vjernika, poslužilo je u svrhu skretanja pozornosti na sklonosti Isusove uže obitelji apostola i bliskih učenika koje su bile usmjerene prema traženju čuda i proglašenju Isusa kraljem. Ovaj je spektakularni događaj označio kraj ranog razdoblja učenja, obuke i ozdravljenja, pripremajući time put za inauguraciju ove posljednje godine proglašenja veće i više duhovne faze novog evanđelja kraljevstva - božanskog sinovstva, duhovne slobode i vječnog spasenja.

6. U GENEZARETU

^{152:6.1 (1705.1)} Odmarajući se u kući jednog vrlo bogatog vjernika u području Genezareta, Isus je svako poslije podne držao neformalna vijećanja s dvanaestoricom. Veleposlanici kraljevstva su bili ozbiljna, trijezna i ponizna skupina razočaranih ljudi. No, čak i nakon svega što se dogodilo, kako će kasniji događaji pokazati, onih dvanaest ljudi još nisu bili u potpunosti oslobođeni svojih prirođenih i duboko uvriježenih predodžbi o dolasku židovskog Mesije.Događaji iz prethodnih nekoliko tjedana tekli su previše brzo kako bi ovi začuđeni ribari mogli shvatiti njihovo puno značenje. Muškarcima i ženama treba dosta vremena da proizvedu korijenite i opsežne promjene u svojim osnovnim i temeljnim koncepcijama društvenog ponašanja, filozofskih stavova i vjerskih uvjerenja.

^{152:6.2 (1705.2)} Dok su se Isus i dvanaestorica odmarali u Genezaretu, narod se razišao, neki svojim kućama, a neki na proslavu Pashe u Jeruzalemu. U manje od mjesec dana su oduševljeni i otvoreni sljedbenici Isusa, koji su brojali više od pedeset tisuća samo u Galileji, pali na manje od pet stotina. Isus je želio naučiti svoje apostole adekvatnu lekciju o prevrtljivosti javnog mnijenja kako ne bi došli u iskušenje oslanjati se na takve manifestacije prolazne religiozne histerije nakon što ih ostavi same u radu na promicanju kraljevstva, ali je samo djelomično uspio u tom nastojanju.

^{152:6.3 (1705.3)} Druge je večeri njihova boravka u Genezaretu Učitelj ponovo ispričao apostolima prispodobu o sijaču i dodao ove riječi: "Vidite, djeco moja, kako je prolazan i krajnje razočaravajući apel na ljudske emocije; a jednako je prazan i neplodan isključivi apel na čovjekov intelekt; samo ako uputite apel na duh koji živi u ljudskom umu možete se nadati postizanju trajnog uspjeha i ostvarenju tih divnih preobražaja ljudskog karaktera koji s vremenom proizvode izobilje istinskih plodova duha u svakodnevnom životu svih onih koji su na taj način isporučeni iz tame sumnje rođenjem duha u svjetlu vjere - kraljevstvom nebeskim."

^{152:6.4 (1705.4)} Isus je sugerirao apel na emocije kao tehniku uhićenja i fokusiranja intelektualne pažnje. Naglasio je da ovako probuđen i oživljen um otvara čovjekovu dušu, u kojoj prebiva ta duhovna priroda koja mora prepoznati istinu i odgovoriti na duhovni poziv evanđelja, kako bi se dobili trajni rezultati pravih preobrazbi karaktera.

^{152:6.5 (1705.5)} Isus je tako želio pripremiti apostole za predstojeći šok - krizu u javnom stavu prema njemu koja će uslijediti za samo nekoliko dana. Objasnio je dvanaestorici da su se vjerski vladari Jeruzalema urotili s Herodom Antipom u namjeri da sprovedu njihovo uništenje. Dvanaestorica su počeli potpunije shvaćati (premda ne do samog kraja) da Isus neće sjediti na Davidovu prijestolju. Potpunije su vidjeli da se duhovna istina ne može unaprijediti materijalnim čudima. Počeli su shvaćati da je onom prilikom kad je Isus nahranio pet tisuća i kad su ga oni pokušali učiniti kraljem, dostignut vrhunac traženja čuda i čudotvornih ozdravljenja i najviša točka Isusove popularnosti među narodom. Mogli su nejasno razaznati i lagano predvidjeti približavanje razdoblja duhovnog prosijavanja i okrutnih nedaća. Ovih se dvanaest ljudi polako budilo u spoznaji stvarne prirode poslova koje su trebali obaviti kao ambasadori kraljevstva i počeli su se spremati za teška i neprijatna iskušenja posljednje godine Učiteljeva služenja na zemlji.

^{152:6.6 (1706.1)} Prije nego što su napustili Genezaret, Isus ih je uputio u vezi čudesnog hranjenja pet tisuća, objašnjavajući zašto je poduzeo ovu izvanrednu manifestaciju kreativne snage i uvjeravajući ih da to nije bio slučaj popuštanja pred vlastitim osjećajem naklonosti prema mnoštvu, nego da je prvo utvrdio da je taj čin bio "prema Očevoj volji."

7. U JERUZALEMU

^{152:7.1 (1706.2)} U nedjelju, 3. travnja, Isus je u pratnji samo dvanaestorice apostola krenuo iz Betsaide prema Jeruzalemu. Kako bi izbjegli narodne mase i na sebe privukli što manje pažnje, putovali su preko Gerese i Filadelfije. Zabranio je svaki oblik javnog poučavanja na ovom putovanju; također im nije dopustio učiti i propovijedati za boravka u Jeruzalemu. Stigli su u Betaniju, u blizini Jeruzalema, kasno u srijedu navečer, 6. travnja. Ovu jednu noć su se zaustavili u domu Lazara, Marte i Marije, a sutradan su se razdvojili. Isus je s Ivanom ostao u kući vjernika po imenu Simon, u neposrednoj blizini Lazareve kuće u Betaniji. Juda Iskariotski i Šimun Revnitelj su ostali kod prijatelja u Jeruzalemu, dok su ostali apostoli, dva po dva, ostali u drugim kućama.

^{152:7.2 (1706.3)} Isus je ušao u Jeruzalem samo jednom tijekom ove Pashe, i to na sam dan ovog velikog blagdana. Abner je pokrenuo mnoge jeruzalemske vjernike da odu u susret Isusu u Betaniji. Tijekom ovog boravka u Jeruzalemu dvanaestorica su postali svjesni gorkih emocija koje su neki ljudi osjećali prema Isusu. Otišli su iz Jeruzalema vjerujući da ih je čekala kriza.

^{152:7.3 (1706.4)} U nedjelju, 24. travnja, Isus i apostoli su napustili Jeruzalem i otišli u Betsaidu, idući prko obalnih gradova Jope, Cezareje i Ptolomeide. Odatle su putovali kopnom preko Rame i Korozaina do Betsaide, gdje su stigli u petak 29. travnja. Čim je došao kući, Isus je poslao Andriju da traži od vladara sinagoge odobrenje da održi govor narednog dana, u subotu, prilikom popodnevne službe. Isus je dobro znao da bi to bilo posljednji put da će mu biti dopušteno govoriti u sinagogi u Kafarnaumu.