Knjiga Urantije

POGLAVLJE 151 -- BORAVAK I U POUKA PORED MORA

• Sekcije
• 1. USPOREDBA O SIJAČU
• 2. TUMAČENJE PRISPODOBE
• 3. JOŠ O PRISPODOBAMA
• 4. JOŠ USPOREDBI UZ MORE
• 5. POSJET KHERESI
• 6. LUĐAK IZ KHERESE

^{151:0.1 (1688.1)} DO 10. Ožujka, sve skupine posvećene propovijedanju i poučavanju su se okupile u Betsaidi. U četvrtak uveče i petak mnogi su otišli u ribu, dok su u subotu prisustvovali službi u sinagogi slušajući raspravu jednog ostarjelog Židova iz Damaska o slavi oca Abrahama. Isus je proveo najveći dio ovog Sabata sam u brdima. Te subote navečer Učitelj je govorio više od sat vremena okupljenim skupinama o "Ulozi nedaće i duhovnoj vrijednosti razočaranja." Bila je to nezaboravna prigoda, a njegovi slušatelji nikada nisu zaboravili tu lekciju.

^{151:0.2 (1688.2)} Isus se još uvijek nije u potpunosti oporavio od boli zbog nedavnog odbacivanja u Nazaretu; apostoli su bili svjesni svojstvene tuge pomiješane s njegovim uobičajeno vedrim raspoloženjem. Jakov i Ivan su bili s njime najveći dio vremena, dok je Petar bio više nego okupiran mnogim odgovornostima koje su se odnosile na dobrobit i usmjerenje novog korpusa evanđelista. Ovaj su period čekanja prije nego što će krenuti na Pashu u Jeruzalem, žene provele u posjetu od kuće do kuće, podučavajući evanđelje i služeći bolesnima u Kafarnaumu i okolnim gradovima i selima.

1. USPOREDBA O SIJAČU

^{151:1.1 (1688.3)} Otprilike u ovo vrijeme Isus se počeo koristiti usporedbama kao metodom poučavanja mnoštva koje je za njim išlo. Budući da je Isus razgovarao s apostolima i drugima dugo u noć, u nedjelju ujutro na doručku je bilo malo naroda; tako je otišao uz more i sam sjeo u lađu, staru ribarsku barku Andrije i Petra koja mu je uvijek bila na raspolaganju, dok je razmišljao o sljedećem potezu u radu na proširenju kraljevstva. Ali Učitelj nije dugo ostao u osami. Uskoro je počeo pristizati narod iz Kafarnauma i obližnjih sela i oko deset sati ovoga jutra na obali se okupilo nekih tisuću ljudi u blizini Isusovog broda, bučno tražeći njegovu pozornost. Petar je već bio ustao i prilazeći brodu, rekao je Isusu: "Učitelju, hoću li razgovarati s njima?" Isus je odgovorio: "Nećeš, Petre, nego ću im ja ispričati priču." A onda je Isus počeo govoriti usporedbu o sijaču, jednu od prvih u dugom nizu takvih usporedbi koje je učio narodu koji ga je slijedio.Ovaj je broj imao povišeno sjedalo na kojem je sjedio (u to je vrijeme bilo uobičajeno sjediti za vrijeme govora), dok se obraćao narodu koji se okupio na obali. Nakon što im je Petar uputio par riječi, Isus je rekao:

^{151:1.2 (1688.4)} "Iziđe sijač sijati i tako se dogodi da dok je sijao neko zrno pade uz put i bilo ga ljudi pogaziše ili dođoše ptice nebeske pa ga pozobaše. Neko zrno opet pade na kamenito tlo gdje je bila plitka zemlja i odmah izniknu jer nemade dubine u tlu, ali čim iziđe sunce, osuši se jer nemaše korijena kojima će upijati vlagu. Neko opet pade u trnje i tako trnje uzraste, te ga uguši i ono ne donese ploda. Još neko drugo pade na dobru zemlju i rastući donese rod, neko tridesetostruk, neko šezdesetostruk, a neko stostruk." A kad je završio s ovom prispodobom, reče: "Tko ima uši da čuje, neka čuje."

^{151:1.3 (1689.1)} Apostoli i oni koji su bili sa njima, kad su čuli kako Isus uči narod na ovaj način, bili su uveliko zbunjeni; i nakon mnogo govora među sobom, te večeri u Zebedejevu vrtu Matija reče Isusu: "Učitelju, kakvo je značenje mračnih priča kojima si se danas obratio mnoštvu? Zašto govoriš u prispodobama onima koji traže istinu?" A Isus je odgovorio:

^{151:1.4 (1689.2)} "U strpljenju sam vas učio sve ovo vrijeme. Zato je vama dato da znate otajstva kraljevstva nebeskoga, ali nerazumnom mnoštvu i onima koji traže naše uništenje, od sada, tajne kraljevstva će biti prikazane u usporedbama. To ćemo učiniti tako da oni koji stvarno žele ući u kraljevstvo mogli razabrati smisao ovih učenja i naći spasenje, dok oni koji slušaju samo da nas mogu uvući u zamku mogu biti još više zbunjeni gledajući dok ne vide i slušajući dok ne čuju. Djeco moja, zar ne vidite zakon duha koji određuje da će se onome tko ima dati da ima u izobilju, a da će se od onoga tko nema oduzeti i ono što ima. Ja ću se stoga od sada obraćati narodu usporedbama kako bi naši prijatelji i oni koji žele znati istinu mogu pronaći ono što traže, dok naši neprijatelji i oni koji ne vole istinu mogu samo čuti moje riječi bez razumijevanja. Mnogi od tih ljudi ne slijede put istine. Prorok je, uistinu, pravilno opisao sve ove nesmotrene duše kada je rekao: 'Oteža salom srce ovom narodu, oglušiše uši da ušima ne čuju, zaslijepiše oči da očima ne vide kako ne bi razlučili istinu i razumjeli je u svojim srcima.'"

^{151:1.5 (1689.3)} Apostoli nisu u potpunosti mogli shvatiti značenje Učiteljevih riječi. Dok su Andrija i Tomo dalje razgovarali s Isusom, Petar i drugi apostoli su se povukli u drugi dio vrta gdje su se upustili u dugu i ozbiljnu raspravu.

2. TUMAČENJE PRISPODOBE

^{151:2.1 (1689.4)} Petar i grupa koja se oko njega okupila došli su do zaključka da je prispodoba o sijaču bila alegorija gdje je svaki dio imao neko skriveno značenje, te su odlučili ponovo otići k Isusu i tražiti objašnjenje. U skladu s tim, Petar je prišao Učitelju, govoreći: " Mi nismo u stanju prodrijeti u značenje ove prispodobe i tražimo da nam pojasniš njezin smisao, jer ti kažeš da nam je dano znati otajstva kraljevstva." A kad je Isus to čuo, rekao je Petru: "Sine moj, ne želim ništa uskratiti od vas, ali ponajprije mi reci o čemu ste vi govorili; koja je vaša interpretacija prispodobe?"

^{151:2.2 (1689.5)} Nakon nekoliko trenutaka tišine, Petar je rekao: Učitelju, razgovarali smo puno o prispodobi i došli do ovakvog tumačenja: Sijač je učitelj evanđelja; sjeme je riječ Božja. Sjeme koje pade pored puta predstavlja one koji ne razumiju nauk evanđelja. Ptice koje pozobaše sjeme koje je palo na stvrdnuto tlo predstavljaju Sotonu ili zlog koji krade ono što je posijano u srcima ovih neukih. Sjeme koje pade na kamenito tlo i koje naglo izniknu, predstavlja one površne i nesmotrene osobe koje, kada čuju evanđelje, prime poruku s radošću; ali kako istina nema prave korijene u njihovom dubljem razumijevanju, njihova je odanost kratkog vijeka kad se suoče s nevoljama i progonom. Kad ih snađe nevolja, ovi vjernici počnu posrtati; oni padaju u iskušenje. Sjeme koje pade u trnje predstavlja one koji čuju riječ drage volje, ali koji dopuste brigama svijeta i zavodljivosti bogatstva da uguše riječ istine, tako da ostanu bez ploda. Konačno, sjeme koje pade na dobro tlo rodi plodove, neko tridesetostruke, neko šezdesetostruke, a neko stostruke, što predstavlja one koji su čuli i primili istinu s različitim stupnjevima zahvalnosti - zbog različitosti intelektualnog obdarenja među ljudima - i tako ostvarili ove različite stupnjeve religioznog iskustva."

^{151:2.3 (1690.1)} Isus je prvo saslušao Petrovo tumačenje usporedbe, a onda je pozvao druge apostole da iznesu svoje sugestije. Na ovaj je poziv odgovorio samo Natanije.Rekao je: "Učitelju, nalazim više dobrih ideja u načinu na koji Šimun Petar tumači ovu prispodobu, ali ne slažem se s njim u potpunosti. Ja mislim da ova prispodoba kaže ovako: Sjeme predstavlja evanđelje kraljevstva, dok sijač predstavlja poslanike kraljevstva. Sjeme koje pade pored puta na stvrdnutu zemlju predstavlja one koji su čuli, ali su čuli samo malo evanđelja, kao i one koji su ravnodušni prema njegovoj poruci i koji su tvrdokorna srca. Ptice nebeske koje su pozobale sjeme koje je palo pokraj puta predstavljaju čovjekove životne navike, napast zla i požude tijela. Sjeme koje je palo na kamenje predstavlja one emocionalne duše koje brzo prime nova učenja i jednako brzo odustanu od istine kad se suoče s poteškoćama i stvarnostima življenja te istine; ovi ljudi nemaju duhovne percepcije. Sjeme koje pade u trnje predstavlja one koje ovo evanđelje eventualno može privući; oni imaju namjeru slijediti ova učenja, ali im na put staju životni ponos, ljubomora, zavist i tjeskobe zemaljske egzistencije. Sjeme koje pade na dobru zemlju i koje donese rod, neko tridesetostruk, neko šezdesetostruk, a neko strostruk, predstavlja prirodne i specifične stupnjeve sposobnosti raspoznavanja istine i reagiranja na duhovna učenja muškaraca i žena koji su različito obdareni osvjetljenjem duha."

^{151:2.4 (1690.2)} Kad je Natanije završio s govorom, apostoli i njihovi suradnici su pali u ozbiljnu raspravu i bili odani iskrenom razgovoru, neki se zalažući za ispravnost Petrove interpretacije, dok je gotovo jednak broj nastojao obraniti Natanijevo objašnjenje prispodobe. U međuvremenu su se Petar i Natanije povukli u kuću, gdje su se predali snažnom i odlučnom nastojanju da jedan drugog uvjere i navedu na promjenu mišljenja.

^{151:2.5 (1690.3)} Učitelj je dopustio da prođe zbrka i da se stiša najintenzivniji izražaj; onda je pljesnuo rukama i pozvao ih da se okupe oko njega. Kad su se ponovo svi skupili oko njega, rekao je: "Prije nego što vam pojasnim ovu prispodobu, imali li koji od vas išta reći?" Nakon nekoliko trenutaka tišine, Tomo je rekao: "Da, Učitelju, želim reći nekoliko riječi. Sjećam se da si nam jednom prilikom rekao da se čuvamo upravo ovakve situacije. Rekao si da je prilikom ilustracije propovijedi najbolje uposliti istinite priče, a ne izmišljotine, i da odaberemo priču koja najbolje odgovara ilustraciji jedne centralne i vitalne istine koju želimo predočiti ljudima, a da, nakon što tako upotrijebimo ovu priču, ne trebamo nuditi duhovno tumačenje svih manjih detalja koji u nju ulaze. Držim da su i Petar i Natanije u krivu u svojim pokušajima da tako protumače ovu prispodobu. Divim se njihovoj sposobnosti, ali sam isto tako siguran da svi takvi pokušaji izvlačenja duhovne analogije iz svih značajki ovakve prirodne usporedbe samo mogu donijeti zbunjenost i ozbiljne pogreške u pokušaju razumijevanja stvarne svrhe takve usporedbe. Da sam u pravu, u potpunosti dokazuje i činjenica da, dok smo prije sat vremena svi bili istog mišljenja, sad smo podijeljeni u dvije odvojene skupine od kojih svaka drži različito mišljenje u vezi ove parabole i tog se mišljenja drži tako ozbiljno da sama ova činjenica po mom mišljenju, staje na put našoj sposobnosti da u potpunosti shvatimo veliku istinu koju si namjeravao predočiti narodu kad si ispričao ovu prispodobu i kad si nas zamolio da je komentiramo."

^{151:2.6 (1691.1)} Tomine su riječi imale umirujući učinak na sve njih. Naveo ih je da se sjete onoga što ih je Isus učio u ranijim slučajevima, a prije nego je Isus nastavio govoriti, Andrija je ustao, govoreći: "Ja sam uvjeren da je Tomo u pravu i želim ga pitati kakvo tumačenje on pridaje prispodobi o sijaču." Nakon što je Isus pozvao Tomu da govori, ovaj je rekao: "Braćo moja, ja ne želim produljiti raspravu, ali ako to želite, ja ću vam reći da mislim da je ova usporedba rečena s namjerom da nas nauči jednoj velikoj istini. A to je da naš nauk evanđelja kraljevstva, bez obzira koliko vjerno i učinkovito izvršili svoje božansko povjerenstvo, mora biti praćen različitim stupnjevima uspjeha; i da sve takve razlike u rezultatima proizlaze izravno iz različitih uvjeta svojstvenih okolnostima naše misije, uvjeta nad kojima imamo malo ili nimalo kontrole."

^{151:2.7 (1691.2)} Kada je Tomo završio s govorom, većina njegovih kolega je bili spremni složiti se s njim, dok su Petar i Natanije bili na putu razgovarati s njim, kad je Isus ustao i rekao: "Bravo, Tomo; ovo je pravo značenje usporedbe; a Petar i Natanije su vam učinili veliku uslugu tako što su vam u potpunosti pokazali opasnost od pokušaja pretvaranja usporedbe u alegoriju. U svojim srcima svaki čovjek ponekad može izvući korist iz takvog poleta špekulativne mašte, ali je pogrešno nastojati ponuditi takve zaključke kao dio vašeg poučavanja javnosti."

^{151:2.8 (1691.3)} Sad kad je napetost popustila, Petar i Natanije su jedan drugom čestitali na individualnim tumačenjima, a osim Alfejevih blizanaca, svaki je apostol ponudio svoje tumačenje prispodobe o sijaču prije nego što su pošli na počinak. Čak je i Juda Iskariotski ponudio vrlo uvjerljivo tumačenje. Dvanaestorica su često, među sobom, pokušali protumačiti Učiteljeve prispodobe kao da su alegorije, ali nikad više nisu uzeli takva nagađanja ozbiljno. Bila je ovo vrlo korisna pouka apostolima i njihovim suradnicima, osobito zato što je Isus od tog vremena sve više koristio usporedbe u vezi sa svojim javnim učenjima.

3. JOŠ O PRISPODOBAMA

^{151:3.1 (1691.4)} Apostoli su još uvijek bili zaokupljeni pitanjem prispodoba, tako da je čitava sljedeća večer bila posvećena daljnjoj raspravi na ovu temu. Isus je započeo večernju raspavu rekavši: "Dragi moji, uvijek morate prilagoditi svoja učenja tako da vaše predočenje istine odgovara umovima i srcima ljudi koji stoje pred vama.Kad se nađete pred mnoštvom ljudi različitih intelektualnih i temperamentalnih osobina, a ne možete reći različite riječi svakoj skupini slušatelja, možete se poslužiti usporedbom kako bi prenijeli svoje učenje; i svaka će grupa, čak i svaki pojedinac, biti u mogućnosti napraviti vlastitu interpretaciju vaše prispodobe u skladu sa svojim intelektualnim i duhovnim darovima. Dopustite svojoj svjetlosti da sija, ali to učinite sa mudrosti i diskrecijom. Nijedan čovjek, ako zapali svjetiljku, ne stavi je pod varićak ili pod postelju; nego on stavi svoju svjetiljku na svijećnjak da svijetli svima. Dopustite mi da vam kažem da nema ništa sakriveno u kraljevstvu nebeskom što se neće očitovati; niti postoje bilo kakve tajne koje neće na kraju biti poznate. S vremenom će sve doći na vidjelo. Ne mislite samo o narodu i kako on čuje istinu; obratite pažnju i na sebe i na to kako vi slušate. Sjetite se da sam vam mnogo puta rekao: Onome tko ima, dat će mu se još više, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što misli da ima."

^{151:3.2 (1692.1)} Nastavak rasprave o usporedbama i daljnje upute u vezi njihova tumačenja može se sažeti i izraziti suvremenim jezikom kako slijedi:

^{151:3.3 (1692.2)} 1. Isus je preporučio da ne koriste bilo basne ili alegorije pri učenju istina evanđelja. Predložio je slobodno korištenje usporedbi, a posebno usporedbi o prirodi. Naglasio je vrijednost korištenja analogije između prirodnog i duhovnog svijeta kao sredstva podučavanja istine. Često je aludirao na prirodu kao "nestvarnu i kratkotrajnu sjenu stvarnosti duha."

^{151:3.4 (1692.3)} 2. Isus je pripovijedao tri ili četiri prispodobe iz židovskih spisa, pozivajući pozornost na činjenicu da ova metoda poučavanja nije bila posve nova. Međutim, ona je postalo gotovo nova metoda poučavanja onako kako ju je on koristio od tog vremena nadalje.

^{151:3.5 (1692.4)} 3. U poučavanju apostola vrijednosti prispodoba, Isus je pozvao pozornost na sljedeće točke:

^{151:3.6 (1692.5)} Prispodoba u isto vrijeme prozvodi apel na znatno različite razine uma i duha. Prispodoba potiče maštu, produbljuje pronicavost i izaziva kritičko razmišljanje; ona promiče simpatiju ne budeći antagonizam.

^{151:3.7 (1692.6)} Usporedba se kreće od onoga što je poznato u smjeru otkrivenja onoga što je nepoznato. Ona koristi materijalno i prirodno kao sredstva kojima se upoznaje duhovno i nadmaterijalno.

^{151:3.8 (1692.7)} Usporedba navodi ljude da donesu nepristrane moralne odluke. Prispodoba uspijeva izmaći velikom broju predrasuda dok elegantno stavlja novu istinu u ljudski um izazivajući minimumalnu samoobranu i osobnu odbojnost.

^{151:3.9 (1692.8)} Odbacivanje istine sadržane u parabolskoj analogiji zahtijeva svjestan intelektualni čin kojem se neposredno opiru častan sud i pošteno odlučivanje. Usporedba nagoni čovjeka da proslijedi misli kroz osjetilo sluha.

^{151:3.10 (1692.9)} Korištenje prispodobe kao oblik poučavanja omogućava učitelju da iznese nove, pa čak i zapanjujuće istine, dok u isto vrijeme u velikoj mjeri izbjegava sve kontroverze i vanjski sukob s tradicijom i uspostavljenom vlasti.

^{151:3.11 (1693.1)} Prispodoba dalje ima prednost jer priziva u sjećanje istinu koju čovjek uči kad se ponovo nađe u već poznatim okolnostima.

^{151:3.12 (1693.2)} Isus je na taj način nastojao upoznati svoje sljedbenike s mnogim razlozima iz kojih je sve više koristio usporedbe u učenju naroda.

^{151:3.13 (1693.3)} Pred kraj večernje sjednice Isus je ponudio prvi komentar prispodobe o sijaču. Rekao je da se prispodoba odnosi na dvije stvari: Prvo, da je bila osvrt na njegovu misiju do tog vrmena i prognoza onoga što ga čeka za ostatka njegova života na zemlji. I drugo, da je bila nagovještaj onoga što su apostoli i drugi glasnici kraljevstva mogli očekivati u njihovoj službi iz generacije u generaciju u budućnosti.

^{151:3.14 (1693.4)} Isus je također pribjegao korištenju usporedbi kao najbolje moguće metode za obranu od studioznih nastojanja religioznih vođa Jeruzalema da prikažu njegov rad kao djelovanje uz pomoć demona i zlih duhova. Apel na prirodu je bio protivan ovim nastojanjima jer su ljudi tog vremena gledali na sve prirodne pojave kao rezultat neposrednog djelovanja duhovnih bića i nadnaravnih sila. Također je koristio ovu metodu pouke jer mu je omogućila da proglasi važne istine onima koji su htjeli znati bolji put, dok je u isto vrijeme davao svojim neprijateljima manje prilike da nađu uzroka krivnji i optužbama protiv njega.

^{151:3.15 (1693.5)} Prije nego što je poslao ovu grupu na počinak, Isus je rekao: "Sada ću vam reći posljednji dio usporedbe o sijaču. Želim vas iskušati da vidim kako ćete ovo protumačiti: Kraljevstvo je nebesko kao čovjek koji baca dobro sjeme na zemlju; i dok on spava noću i ide svojim poslom danju, sjeme niče i raste i da on o tome ništa ne zna, donese rod. Prvo je bilo stabljika, onda uho, a potom je bilo puno zrnja na klasu. A onda kad je zrno bilo zrelo, odmah prinese srp, jer je žetva bila završena. Tko ima uši da čuje, neka čuje."

^{151:3.16 (1693.6)} Mnogo su puta apostoli prevrtali ove riječi po svojim mislima, ali Učitelj nikada nije ponovo pomenuo ovaj posljednji dio usporedbe o sijaču.

4. JOŠ USPOREDBI UZ MORE

^{151:4.1 (1693.7)} Sutradan je Isus ponovo poučavao narod iz broda, govoreći: "Kraljevstvo je nebesko kao čovjek koji posije dobro sjeme na svojoj njivi; a dok je on spavao, dođe njegov neprijatelj, posije kukolj među pšenicom i brzo ode. A kad usjev naraste i spremi se donijeti rod, pokaza se korov. Pristupiše onda sluge domaćinu te mu rekoše: ‘Gospodaru, jesi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle ovi korovi? A on je odgovorio svojim slugama: ‘To je učinio neprijatelj.’ Sluge zatim upitaše njihova gospodara, 'Hoćemo li izaći i iščupati ove korove? ' A on im odgovori, 'Ne, da ne bi čupajući korove, počupali s njima i pšenicu. Umjesto toga neka ih oboje raste do vremena žetve, kada ću reći žeteocima: Pokupite najprije kukolj te ga svežite u snopove da se spali, a zatim skupite žito i uskladištite ga u moju žitnicu.'"

^{151:4.2 (1693.8)} Nakon što je narod pitao nekoliko pitanja, Isus je rekao još jednu prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao zrno gorušičino koje čovjek uze i posije na svojoj njivi. To je, dapače, najsitnije od sjemena, ali kad uzraste, postaje najveća od svih biljaka, razvijajući se u stablo, tako da dolaze ptice nebeske i gnijezde se u njegovim granama."

^{151:4.3 (1694.1)} "Kraljevstvo je nebesko kao kvasac koji žena uze i zamijesi s tri mjere brašna i na taj način se dogodi da cijeli obrok uskisne."

^{151:4.4 (1694.2)} "Kraljevstvo je nebesko kao blago sakriveno na njivi koje čovjek otkrije. U svojoj radosti iziđe da proda sve što je imao da bi mogao imati novce za kupnju te njive."

^{151:4.5 (1694.3)} "Kraljevstvo je nebesko poput trgovca koji traži skupocjeno biserje i kad se namjeri na jedan dragocjeni biser, ode da proda sve što je imao kako bi bio u mogućnosti kupiti to skupocjeno biserje."

^{151:4.6 (1694.4)} "Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao mreža za hvatanje koja se baci u more i zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, ribari je izvuku na obalu te sjednu i izdvoje ribu, prikupljajući one dobre u posude, a bacajući one loše."

^{151:4.7 (1694.5)} Isus je govorio svjetini i mnoge druge usporedbe. Ustvari, od ovog je vremena rijetko učio ljude osim na ovaj način. Nakon što je narodu govorio u prispodobama, u večnjim je satim potpunije i detaljnije razlagao svoja učenja apostolima i evanđelistima.

5. POSJET KHERESI

^{151:5.1 (1694.6)} Mnoštvo je nastavio rasti tijekom tjedna. Isus je u subotu požurio u brda, ali kad je došla nedjelja ujutro, gomila se vratila. Isus se obratio narodu u rano poslijepodne nakon Petrove propovijedi, a kad je završio, rekao je apostolima: "Umoran sam od naroda; idemo prijeći na drugu obalu da uzmemo dan odmora."

^{151:5.2 (1694.7)} Na putu preko jezera naišli su na jednu od onih ljutih i iznenadnih oluja s vjetrom koje su bile tipične za Genezaretsko more, pogotovo u ovo doba godine. Ovo jezero leži gotovo sedam stotina stopa ispod razine mora i okruženo je visokim liticama, naročito na zapadu. Tu se strme klisure uspinju iz vode, a kako se zagrijani zrak diže i skuplja nad jezerom tijekom dana, postoji tendencija da se hladniji zrak iz klisura nakon zalaska sunca iznenada spusti na jezero. Takve oluje naglo dolaze i uglavnom jednako naglo odlaze.

^{151:5.3 (1694.8)} Upravo je jedna takva večernja oluja uhvatila brod koji je nosio Isusa na drugu stranu jezera u ovu nedjelju navečer. Za njima su išla tri druga broda koja su nosila neke od mlađih evanđelista. Oluja je bila teška, unatoč tome što je bila ograničena na ovu regiju jezera, dok joj na zapadnoj obali nije bilo ni traga. Vjetar je bio toliko jak da su valovi počeli prelaziti preko palube. Snažni je vjetar razderao jedro prije nego što su ga apostoli mogli skupiti, a oni su u potpunosti ovisili o njihovim veslima dok su mukotrpno veslali prema obali, malo više od dva i pol kilometra.

^{151:5.4 (1694.9)} Isus je u međuvremenu spavao na krmi pod malim zaklonom. Učitelj je bio umoran kad su napustili Betsaidu, i upravo zato je tražio da odu na drugu obalu jezera. Ovi su bivši ribari bili jaki i iskusni veslači, ali ovo je bila jedna od najgorih oluja koju su ikada doživjeli. Iako su vjetar i valovi bacali njihov brod kao igračku, Isus je nesmetano spavao. Peter je bio na desnom veslu u blizini krme. Kad se brod počeo puniti vodom, spustio je veslo iprišao Isusu, snažno ga tresući i kad se Isus probudio, Petar je uzbuđeno rekao: "Učitelju, zar ne znaš da smo usred ljute oluje? Ako nas ne spasiš, svi ćemo izginuti."

^{151:5.5 (1695.1)} Kako je Isus izišao na kišu, prvo je pogledao Petra, a onda je zureći u mrak prešao pogledom preko umornih veslača, te je ponovo vratio pogled na Šimuna Petra koji se u svojoj agitaciji još nije bio vratio veslu, i rekao: "Zašto ste tako puni straha? Gdje vam je vera? Tišina, smirite se." Isus je jedva izgovorio ovaj ukor Petru i drugim apostolima, pozivajući Petra da traži mir kojim će smiriti svoju izmučenu dušu, kad se poremećena atmosfera, nakon što je povratila ravnotežu, skrasila u dubokom miru. Ljuti valovi su se gotovo istog časa smirili, dok su se tamni oblaci razišli nakon kratke kiše, a na noćnom nebu su zasjale zvijezde. Sve je to bilo čista slučajnost kako smo mi mogli suditi; ali apostoli, a osobito Šimun Petar, nikada nisu prestali smatrati cijelu epizodu čudom prirode. U to je vrijeme bilo osobito lako ljudima vjerovati u čuda prirode jer su čvrsto vjerovali da je cjelokupna priroda kao fenomen bila pod izravnom kontrolom snaga duha i nadnaravnih bića.

^{151:5.6 (1695.2)} Isus je otvoreno objasnio dvanaestorici da su njegove riječi bile upućene njihovim uznemirenim duhovima i ustrašenim umovima, a ne prirodnim silama, ali to je bilo bez uspjeha. Isusovi sljedbenici su ustrajali u svom vlastitom tumačenju svih takvih slučajnih pojava. Od tog dana su inzistirali da je Učitelj imao apsolutnu moć nad elementima prirode. Petar nikad posustao govoreći kako "mu se i vjetrovi i valovi pokoravaju."

^{151:5.7 (1695.3)} Bilo je kasno navečer kad su Isus i njegovi suradnici stigli do obale, a budući da je bila mirna i lijepa noć, svi su se odmarali u čamcima i nisu išli na obalu sve do nedugo nakon izlaska sunca sljedećeg jutra. Kad su se svi okupili, nekih četrdeset ljudi, Isus je rekao: "Pođimo u ova brda na nekoliko dana, dok se posvetimo razmišljanju o problemima kraljevstva Očeva."

6. LUĐAK IZ KHERESE

^{151:6.1 (1695.4)} Iako se veći dio obližnje istočne obale jezera lagano uspinjao prema obližnjim visoravnima, na ovom se mjestu spuštala strma padina, a obala se na nekim mjestima okomito spuštala u jezero. Pokazujući na padine obližnjeg brda, Isus je rekao: "Pođimo na ovo brdo naći zaklona gdje ćemo doručkovati, odmoriti se i razgovarati."

^{151:6.2 (1695.5)} Cijela je padina bila prekrivena špiljama isklesanim u stijeni. Mnoge od tih šupljina su bile drevni grobovi. Otprilike na pola puta uz brdo na maloj, relativno ravnoj litici bilo je groblje malog sela po imenu Kheresa. Dok su Isus i njegovi suradnici prolazili u blizini groblja, u susret im je požurio jedan luđak koji je živio u tim gorskim pećinama. Ovaj je ludi čovjek bio dobro poznat u tom području kako je nekoć bio vezan okovima i lancima i zatvoren u jednoj od pećina. Odavno je slomio okove i sad je lutao po volji među grobnicama i napuštenim pogrebnim grotama.

^{151:6.3 (1696.1)} Ovaj je čovjek, po imenu Amos, patio od periodičnih napada ludila. Bilo je dužih razdoblja kad bi pronašao neku odjeću i kad se uglavnom prilično dobro nosio među ljudima. Tijekom jednog od tih lucidnih intervala otišao je u Betsaidu gdje je čuo propovijedanje Isusa i apostola, a u to je vrijeme neodlučno prihvatio vjeru u evanđelje kraljevstva. No, uskoro je nastupila burna faza njegove nevolje i ponovo je našao utočište među grobovima gdje je zavijao, glasno vikao i na druge načine terorizirao sve koji bi ga slučajno sreli.

^{151:6.4 (1696.2)} Kad je Amos prepoznao Isusa, pao je pred njim ničice i uzviknuo: "Znam ja tebe, Isuse, ali ja sam opsjednut mnogim zlim duhovima i preklinjem te da me ne mučiš." Ovaj je čovjek zaista vjerovao da je njegova periodična mentalna bolest nastupala zbog činjenice da su u takvim intervalima, zli ili nečisti duhovi ulazili u njega i dominirali nad njegovim umom i tijelom. Njegovi su problemi uglavnom bili emocionalni - mozak mu nije bio ozbiljnije bolestan.

^{151:6.5 (1696.3)} Isus je, gledajući odozgo na čovjeka koji je čučao kao životinja pred njegovim nogama, ispružio ruku, uhvatio čovjeka i uspravio ga, govoreći: "Amose, ti nisi opsjednut zlim duhom; čuo si radosnu vijest da si sin Božji. Zapovijedam ti da prestaneš s ovom ludorijom. Kad je Amos čuo kako Isus govori te riječi, u njegovom je intelektu došlo do takve transformacije da se odmah vratio zdravoj pameti i uspostavio normalnu kontrolu nad svojim emocijama. U ovo se vrijeme skupila velika grupa ljudi iz obližnjeg sela a ti su ljudi, praćeni svinjarima s obližnjih visoravni, bili zapanjeni kad su vidjeli kako ovaj luđak sjedi s Isusom i njegovim sljedbenicima i slobodno razgovara s njima u posjedu zdrave pameti.

^{151:6.6 (1696.4)} Kako su svinjari požurili u selo da prošire vijesti o ozdravljenju luđaka, psi su krenuli na jedno manje nezaštićeno krdo od nekih trideset svinja i satjerali su većinu preko obronka ponora u more. Ta je slučajna pojava, vezana uz Isusovu prisutnost i navodno čudotvorno ozdravljenje ovog luđaka, vodila legendi da je Isus izliječio Amosa istjerivanjem legije zlih duhova koji su onda ušli u krdo svinja koje su naveli da pojure naglavačke preko obronka i da se strmoglave u more. Prije svršetka tog dana, ova je pripovijest prenesena od svinjara do svinjara i cijelo im je selo povjerovalo. Amos je zasigurno vjerovao u ovu priču; on je vidio kako svinje padaju preko ruba brijega nedugo nakon što se njegov uznemireni um konačno primirio i do kraja života je vjerovao da su sa sobom ponijele zle duhove koji su ga tako dugo mučili i proganjali. A to je uveliko učvrstilo trajnost njegova ozdravljenja. Također je istina da su svi Isusovi apostoli (osim Tome) vjerovali da je ova epizoda sa svinjama bila izravno povezana s Amosovim ozdravljenjem.

^{151:6.7 (1696.5)} Isus tu nije uspio naći odmora koji je tražio. Veći dio tog dana njega su tražili oni koji su čuli o Amosovu ozdravljenju, a koje je privukla priča da su demoni izašli iz luđaka i ušli u krdo svinja. I tako, nakon samo jedne noći odmora, rano u utorak ujutro Isusa i njegove prijatelje je probudilo izaslanstvo svinjara, nežidova koji su došli sa zahtjevom da napusti njihovu oblast. Njihov je zastupnik rekao Petru i Andriji: "Ribari Galilejci, idite od nas i povedite sa sobom svog proroka. Znamo da je sveti čovjek, ali to ne znaju bogovi naše zemlje, a mi stojimo u opasnosti od gubitka još mnogo više svinja. Obuzeo nas je strah od vas, tako da vas molimo da se smjesta udaljite odavde." Kad je Isus to čuo, rekao je Andriji: "Vratimo se našem mjestu."

^{151:6.8 (1697.1)} Dok su se spremali otići, Amos je molio Isusa da mu dopusti vratiti se s njima, ali Učitelj na to nije pristao. Isus je rekao Amosu: "Ne zaboravi da si sin Božji. Vrati se svom narodu pokazati im koje veliko djelo Bog učini za tebe." I tako je Amos otišao proširiti vijesti da je Isus istjerao legiju zlih duhova iz njegove napaćene duše i da su ovi duhovi ušli u krdo svinja i natjerali ih u smrt. I nije prestao dok nije obišao sve gradove Dekapolisa, govoreći o velikoj pomoći koju je primio od Isusa.