Knjiga Urantije

POGLAVLJE 150 -- TREĆA TURNEJA PROPOVIJEDI

• Sekcije
• 1. KORPUS EVANGELISTICA
• 2. ZASTOJ U MAGDALI
• 3. SUBOTA U TIBERIJADI
• 4. SLANJE APOSTOLA U PAROVIMA
• 5. ŠTO MORAM UČINITI DA PRIMIM SPASENJE?
• 6. VEČERNJA PREDAVANJA
• 7. BORAVAK U NAZARETU
• 8. SUBOTNJA SLUŽBA
• 9. NAZARET ODBACUJE ISUSA

^{150:0.1 (1678.1)} U NEDJELJU navečer, 16. siječnja 29. godine poslije Krista, Abner je stigao u pratnji Ivanovih apostola u Betsaidu, gdje je narednog dana održao zajedničku sjednicu s Andrijom i Isusovim apostolima. Abner i njegovi suradnici su održavali tabor u Hebronu i imali su običaj povremeno doći u Betsaidu na ove sastanke.

^{150:0.2 (1678.2)} Među brojnim pitanjima koja su raspravljali na ovim zajedničkim sjednicama bilo je pomazanje bolesnika određenim uljima uz molitvu za ozdravljenje. Isus je ponovo odbio sudjelovati u njihovim diskusijama ili se izjasniti u vezi njihovih zaključaka. Ivanovi apostoli su uvijek koristili ulja za pomazanje u služenju bolesnima i napaćenim i htjeli su to ozvaničiti kao zajedničku praksu za obje grupe, ali su Isusovi apostoli odbili da se vežu takvim pravilom.

^{150:0.3 (1678.3)} U utorak 18. siječnja, dvadeset četvorici se pridružilo nekih sedamdeset pet iskusnih evangelista u Zebedejevoj kući, gdje su se spremali krenuti na treću turneju propovijedi u obilasku Galileje. Ova treća misija je trajala sedam tjedana.

^{150:0.4 (1678.4)} Evangelisti su odaslani u skupinama od pet, dok su Isus i dvanaestorica uglavnom putovali zajedno, a apostoli su po potrebi išli krstiti vjernike dva po dva. Skoro dva tjedna Abner i njegovi suradnici su također surađivali s evangelistima, savjetujući ih u radu i krsteći vjernike. Posjetili su Magdalu, Tiberijadu, Nazaret i sve veće gradove i sela centralne i južne Galileje, sva mjesta koja su prije posjetili i mnoga druga. Bila je to njihova posljednja poruka Galileji, izuzev njezinim sjevernim dijelovima.

1. KORPUS EVANGELISTICA

^{150:1.1 (1678.5)} Od svih hrabrih poduzeća Isusovog zemaljskog života, najčudesnija je njegova iznenadna najava navečer 16. siječnja ove godine, kad je rekao: "Sutra ujutro ćemo zvanično postaviti deset žena za izvršenje radova u poslovima kraljevstva." Na početku dvotjednog odmora dok su apostoli i evangelisti izbivali iz Betsaide, Isus je rekao Davidu da pozove svoje roditelje da se vrate svojoj kući i da pošalje glasnike da pozovu iz Betsaide deset odanih žena koje su bile aktivne u administraciji bivšeg tabora i natkrivene bolnice. Svaka je već čula upute koje su bile upućene novim evangelistima, ali ni njima ni njihovim učiteljima nije palo na pamet da se Isus usudio postaviti žene na poziciju službenih učiteljica evanđelja kraljevstva i služiteljica bolesnicima. Ovih deset žena koje je Isus odabrao i postavio bile su: Suzana, kćer bivšeg učitelja nazaretske sinagoge; Ivana, žena Kuza, upravitelja Heroda Antipe; Elizabeta, kći bogatog Židova iz Tiberijade i Sefore; Marta, starija sestra Andrije i Petra; Rahaela, snaha Učiteljevog zemaljskog brata Jude; Nasanta, kćerka Elmana, sirijskog liječnika; Milka, rodica apostola Tome; Ruta, najstarija kćerka Matije Levija; Kelta, kćerka rimskog stotnika; i Agamana, udovica iz Damaska. Isus je ovoj grupi kasnije pripojio još dvije žene - Mariju Magdalenu i Rebeku, kćerku Josipa iz Arimateje.

^{150:1.2 (1679.1)} Isus je ovlastio ove žene da same odluče o obliku svoje organizacije i rekao Judi da obezbijedi sredstva za njihovu opremenu i teretne životinje. Žene su odabrale Suzanu kao upraviteljicu i Ivanu kao blagajnicu. Žene su se nadalje same brinule za svoja sredstva; nikada se više nisu oslanjale na Judu za podršku.

^{150:1.3 (1679.2)} Bilo je gotovo za nevjerovati u vrijeme kad ženama nije bilo dopušteno da se pojave na glavnom katu sinagoge (već jedino u gornjim sobama), vidjeti kako su ovom prilikom žene priznate kao zvanične učiteljice novog evanđelja kraljevstva. Ovlasti i upute koje je Isus dao ovim ženama koje je postavio na poziciju učiteljica evanđelja i služiteljica bolesnicima, predstavljaju proglas emancipacije koji je zauvijek oslobodio ženski rod; muškarac više ne može smatrati ženu duhovno inferiornom. Bio je to definitivan šok svima, pa čak i dvanaestorici apostola. Bez obzira što su mnogo puta čuli kako Učitelj govori da "u kraljevstvu nebeskom nema bogatog i siromašnog, slobodnjaka i roba, muškarca i žene, već su svi jednaki kao sinovi i kćerke Boga," bili su doslovce zapanjeni kad je odlučio sužbeno imenovati ovih deset žena na poziciju vjerskih učiteljica i dopustiti im da s njima putuju. Cijela zemlja je potresena ovom odlukom koju su Isusovi neprijatelji okrenuli protiv njega, dok su sve žene vjernice u radosnu vijest kraljevstva odlučno stale u podršku svojih odabranih sestara i čvrstim glasom izrazile svoje odobravanje ovog zakašnjelog priznanja ženine pozicije u području religijskog rada. Neposredno nakon Učiteljeve smrti apostoli su poštovali ovaj stav emancipacije i priznanja žena, iako su se kasnije generacije vratile svojim starim običajima. Tijekom ranih dana kršćanske crkve žene su djelovale kao učiteljice i služiteljice, te su nazivane đakonicama koje su kao takve uživale opće priznanje. Ali Pavao, unatoč tome što je prihvaćao ove ideje teoretski, nikada ih nije učinio dijelom svojih osobnih stavova i nije ih sproveo u praksi.

2. ZASTOJ U MAGDALI

^{150:2.1 (1679.3)} Kad je apostolska skupina putovala iz Betsaide, žene su putovale na kraju kolone. Na sjednicama, uvijek su kao grupa sjedile ispred i desno od govornika. U sve većem broju, žene su postajale vjernice u evanđelje kraljevstva i svaki put kad su se htjele nasamo posavjetovati s Isusom ili jednim od apostola, nailazile su na beskrajne neprijatnosti. Ali sada je sve to promijenjeno. Kad god je bilo koja vjernica željela vidjeti Učitelja ili razgovarati s apostolima, obraćale su se Suzani i u društvu jedne od dvanaest žena evanđelista, odmah su imale prilike doći u prisutnost Učitelja ili jednog od njegovih apostola.

^{150:2.2 (1680.1)} Žene su u Magdali prvi put pokazale svoju učinkovitost i opravdale mudrost koja ih je odabrala. Andrija je nametnuo stroga pravila ponašanja svojim suradnicima u vezi osobne suradnje sa ženama, naročito ženama sumnjivog karaktera. Kada su stigli u Magdalu, ovih deset žena su slobodno mogle ući u kuće koje su bile na zlu glasu i donijeti Radosnu vijest svim njihovim žiteljkama. Kada su služile bolesnicima, bile su se u prilici intimno prići svojim unesrećenim sestrama. Kao rezultat službe ovih deset žena (koje su kasnije postale poznate kao dvanaest žena) u ovom je mjestu Marija Magdalena pridobijena na stranu kraljevstva. Kroz slijed nesrećnih događaja i kao rezultat stava uglednog društva prema ženama koje su počinile takve pogreške suda, Marija se našla u jednoj takvoj neslavnoj kući u Magdali. Marta i Rahaela su Mariji jasno rekle da su vrata kraljevstva bila širom otvorena svima, uključujući osobe proput nje same. Marija je vjerovala u radosnu vijest i sutradan je primila krštenje od Petra.

^{150:2.3 (1680.2)} Marija Magdalena je postala najučinkovitija učiteljica evanđelja među tom skupinom od dvanaest evangelistica. Bila je postavljena na ovu dužnost zajedno s Rebekom u Jotapati otprilike četiri tjedna nakon što je prihvatila Isusova učenja. Marija i Rebeka, s ostalima iz ove skupine, nastavile su vjerno i učinkovito raditi na prosvjetljenju i uzdizanju svojih potlačenih sestara do kraja Isusovog života na zemlji; i prilikom posljednje i tragične epizode u drami Isusovog života, unatoč tome što su osim jednog svi apostoli bili pobjegli sa scene događaja, sve su žene bile prisutne i niti jedna ga nije izdala.

3. SUBOTA U TIBERIJADI

^{150:3.1 (1680.3)} Andrija je u skladu s Isusovim uputama povjerio subotnju službu apostolske grupe ženama. To je, naravno, značilo da se služba nije mogla održati u novoj sinagogi. Žene su odabrale Ivanu da održi govor ovom prigodom, a sastanak je održan u banketnoj dvorani Herodove nove palače, dok je Herod bio u Juliji u Pereji. Ivana je čitala iz Pisma u vezi aktivnosti žena u vjerskom životu Izraela, pominjući Miriam, Deboru, Esteru i druge.

^{150:3.2 (1680.4)} Kasno te večeri Isus je održao nezaboravan govor o magiji i praznovjerju" pred ovom raznolikom grupom sljedbenika. U ovo vrijeme pojava sjajne i navodno nove zvijezde je smatrana znakom da je na zemlji rođen neki veliki čovjek. Kako je nedavno primijećena takva zvijezda, Andrija je pitao Isusa da li su ta uvjerenja bila osnovana. U svom dugom odgovoru na Andrijino pitanje, Učitelj se upustio u temeljitu raspravu cijelog predmeta ljudskog praznovjerja. Isusove izjave ovom prilikom mogu se sažeti i izraziti suvremenim jezikom na sljedeći način:

^{150:3.3 (1680.5)} Putanje nebeskih zvijezda nemaju veze s događajima ljudskog života na zemlji. Astronomija je vrijedna znanost, dok astrologija predstavlja masu praznovjernih grešaka koje nemaju mjesta u evanđelju kraljevstva.

^{150:3.4 (1680.6)} Ispitivanje iznutrice neke nedavno ubijene životinje ne može otkriti ništa o vremenu, budućim događajima ili ishodima ljudskih poslova.

^{150:3.5 (1680.7)} Duhovi mrtvih se ne vraćaju na zemlju da komuniciraju sa svojim obiteljima ili svojim negdašnjim prijateljima koji su još na životu.

^{150:3.6 (1681.1)} Amajlije i relikvije ne liječe bolesti, ne štite od nesreće ili ne utječu na zle duhove; vjerovanje u sva ta materijalna sredstva u pokušaju utjecaja na duhovni svijet nije ništa drugo nego duboko praznovjerje.

^{150:3.7 (1681.2)} Dok ždrijeb može biti zgodan način rješavanja manjih poteškoća, ovo nije metoda za otkrivanje božanske volje. Takvi rezultati su isključivo pitanja materijalne sreće.Jedini način komunikacije s duhovnim svijetom je u obdarenju unutarnjeg duha koji ljudski rod prima od Oca, u suradnji s izlivenim duhom Sina i sveprisutnim utjecajem Beskonačnog Duha.

^{150:3.8 (1681.3)} Vračanje, magija i vještičarenje su praznovjerja neukih umova, kao i zablude magije. Vjerovanje u magične brojeve i nagovještaje dobre i zle sreće nije ništa drugo nego čisto i neosnovano praznovjerje.

^{150:3.9 (1681.4)} Tumačenje snova je najvećim dijelom stvar praznovjerja i neosnovani sustav neinformirane i fantastične špekulacije. Evanđelje kraljevstva nema ništa zajedničkog s proročkim svećenicima primitivne religije.

^{150:3.10 (1681.5)} Dobri i zli duhovi ne mogu živjeti u materijalnim simbolima od gline, drveta ili metala; idoli nisu ništa drugo nego materijal od kojeg su napravljeni.

^{150:3.11 (1681.6)} Djela vračara, čarobnjaka, magičara i vještica vuku porijeklo iz praznovjerja Egipćana, Asiraca, Babilonaca i starih Kanaanaca. Amajlije i svakojaka vračanja nemaju učinka bio u stjecanju naklonost dobrih duhova ili obrani od tobožnjih zlih duhova.

^{150:3.12 (1681.7)} Izvrgao je i odbacio njihovo vjerovanje u uroke, kušnje, čaranje vještica, kletve, znakove, ljubavčice, zamršene čvorove i sve ostale besmislene i ropske oblike praznovjerja.

4. SLANJE APOSTOLA U PAROVIMA

^{150:4.1 (1681.8)} Iduće večeri, nakon što je okupio dvanaestoricu apostola, Ivanove apostole i novoformirani zbor žena, Isus je rekao: "Vidite i sami da je žetva velika, ali radnika malo. Neka se svi, stoga, pomolimo Bogu da nam pošalje još više radnika u ova polja. Ja ću ovdje ostati da utješim i poučim mlade učitelje, a vas starije šaljem da propovijedate evanđelje u cijeloj Galileji i da učite narod brzo dok je zemlja još mirna i pod kontrolom." Onda je formirao sljedeće parove apostola: Andriju i Petra, Jakova i Ivana Zebedejevog, Filipa i Nataniju, Tomu i Matiju, Jakova i Judu Alfejevog, Šimuna Revnitelja i Judu Iskariotskog.

^{150:4.2 (1681.9)} Isus je odredio datum kad su se dvanaestorica apostola trebali okupiti u Nazaretu i na rastanku je rekao: "Na ovoj misiji nemojte ići u paganske gradove, niti u Samariju, već jedino tražite izgubljene ovce iz doma Izraelova. Propovijedajte evanđelje kraljevstva i proglasite istinu spasenja da je čovjek sin Boga. Ne zaboravite da učenik nije veći od svoga učitelja i da sluga nije veći od svog gospodara. Dosta je da učenik bude jednak svome učitelju i da sluga postane kao njegov gospodar. Ako su se neki usudili nazvati gospodara kuće suradnikom Belzebuba, koliko će više oni tako smatrati njegove ukućane! Ali nemojte se bojati ovih bezvjernih neprijatelja. Kažem vam da ništa nije skriveno što se neće otkriti; niti je išta tajno što se neće doznati. Što sam vas učio privatno, to propovjedajte s mudrošću na otvorenom. Što sam vam otkrio u najskrovitijim sobama, to proglasite u pravo vrijeme s krovova. A ja vam kažem, prijatelji moji i učenici, ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a koji nisu u stanju uništiti dušu; radije stavite svoje povjerenje u Onoga koji je u stanju održati tijelo i spasiti dušu.

^{150:4.3 (1682.1)} "Ne prodaje li se pet vrabaca za dva novčića?Ipak, kažem vam da ni jedan od njih nije zaboravljen od Boga. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene! Ne bojte se! Vi ste vrijedniji od mnogo vrabaca. Nemojte se sramiti mojih učenja; idite po svijetu navješćujući mir i dobru volju, ali nemojte sebe varati - mir neće uvijek pratiti moja učenja. Došao sam donijeti mir na zemlju, ali kada ljudi odbiju moj dar, dolazi do podjele i previranja. Kada cijela obitelj primi evanđelje kraljevstva, istinski mir ostaje u kući; ali kada neki u obitelji uđu u kraljevstvo a drugi odbace evanđelje, takva podjela može donijeti samo tugu i patnju. Radite iskreno na spasenju cijele obitelji kako ne bi čovjekovi neprijatelji bili oni iz njegove kuće. Ali, nakon što učinite sve što je u vašoj moći za sve pripadnike svake obitelji, kažem vam da onaj koji voli oca ili majku više nego što voli ovo evanđelje nije vrijedan kraljevstva."

^{150:4.4 (1682.2)} Kad su dvanaestorica čuli ove riječi, počeli su se spremati za put. I nisu se ponovo okupili sve do Nazareta, gdje im je Učitelj rekao da se trebaju naći s njim i drugim sljedbenicima.

5. ŠTO MORAM UČINITI DA PRIMIM SPASENJE?

^{150:5.1 (1682.3)} Jedne večeri u Šunemu, nakon što su se Ivanovi apostoli vratili u Hebron i nakon što su Isusovi apostoli odaslani u parovima, dok je Učitelj bio zaokupljen poukom dvanaestorice mlađih evangelista koji su radili pod upravom Jakoba, kao i dvanaest žena, Rahaela je ovako pitala Isusa: "Učitelju, što ćemo reći kad nas žene pitaju, 'Što trebamo učiniti da primimo spasenje?" Kad je Isus čuo ovo pitanje, on je odgovorio:

^{150:5.2 (1682.4)} "Kad vas muškarci i žene pitaju što će učiniti da prime spasenje, ovako im odgovorite, Vjeruj u evanđelje kraljevstva; prihvati božanski oprost. Uvidom vjere znaj da u tebi živi duh Boga i da prihvaćanjem ovog duha postaješ sin Božji. Niste li pročitali u Pismima gdje piše, ‘Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga.’ I gdje Otac kaže, ‘Brzo će stići pravda moja, moje će spasenje doći kao svjetlost. Moja će mišica obujmiti moj narod.’ ‘Radošću silnom u Jahvi se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogmu plaštem pravednosti.’ Niste li također pročitali da će Otac ‘biti prozvan Gospodarem pravednosti.’ ‘Skinite s njega prljave haljine samozvane ispravnosti i ogrnite moga sina plaštem božanske pravednosti i vječnog spasenja. ’ Zauvijek je istina, "pravednik živi od svoje vjere. ’ Ulazak u Očevo kraljevstvo je posve slobodan, ali čovjek mora napredovati - rasti u slavi - kako bi ostao u kraljevstvu.

^{150:5.3 (1682.5)} "Spasenje je dar Oca koje obznanjuju njegovi Sinovi. Kad čovjek vjerom prihvati ovu činjenicu, on postaje dionikom božanske prirode, sinom ili kćerkom Boga. Po vjeri ste opravdani; po vjeri ste spašeni; te istom tom vjerom čovjek vječno napreduje na putu progresivnog i božanskog savršenstva. Abraham je bio opravdan vjerom, dok je zahvaljujući učenjima Melkizedeka postao svjestan spasenja. Kroz mnoga stoljeća ta ista vjera je spasila sinove ljudi, ali sada je došao Sin od Oca da učini spasenje stvarnijim i prihvatljivijim."

^{150:5.4 (1683.1)} Kad je Isus završio s govorom, zavladala je velika radost među onima koji su čuli njegove riječi i svi su danima promicali evanđelje kraljevstva s novom snagom i s novom energijom i entuzijazmom. I žene su se to više radovale jer su saznale da su i one bile dijelom ovih planova za utemeljenje kraljevstva na zemlji.

^{150:5.5 (1683.2)} U zaključak svojoj završnoj izjavi, Isus je rekao: "Čovjek ne može kupiti spasenje; on ne može stvoriti pravednost. Spasenje je dar od Boga, a pravednost je prirodni plod života čovjeka koji je rođen od duha, sina u kraljevstvu. Niste spašeni zbog toga što živite pravednim životom; nego živite pravednim životom jer ste već spašeni, jer znate da je sinstvo dar Božji, a služba u kraljevstvu izvor najvećeg zadovoljstva čovjeku u zemaljskom životu. Kad čovjek vjeruje u ovo evanđelje koje je objava Božje dobrote, to ga navodi na pokajanje od svih poznatih grijeha. Realizacija posinjenja nije spojiva sa željom za činjenjem grijeha. Vjernici u kraljevstvu su gladni ispravnosti i žedni božanskog savršenstva.

6. VEČERNJA PREDAVANJA

^{150:6.1 (1683.3)} U večernjim razgovorima Isus je govorio o brojnim temama. Za ostatka turneje - prije nego što su se svi ponovo našli u u Nazaretu - govorio je o "Božjoj ljubavi," "Snovima i vizijama," "Zlobi," "Poniznosti i blagosti," "Hrabrosti i odanosti," "Glazbi i bogoštovlju," "Službi i poslušnosti," "Ponosu i preuzetnosti," "Vezi između oprosta i pokajanja," "Miru i savršenstvu," "Zlim riječima i ljubomori," "Zlu, grijehu i iskušenju," "Sumnji i nevjeri," "Mudrosti i obožavanju." Kako nije bilo starijih apostola, ove mlađe grupe muškaraca i žena su bile u prilici da se slobodnije upute u te razgovore s Učiteljem.

^{150:6.2 (1683.4)} Nakon što je proveo dva ili tri dana s jednom dvanaestočlanom skupinom evangelista, Isus bi se otišao pridružiti drugoj, a znao ih je naći zahvaljujući radu Davidovih glasnika. Kako je ovo bila njihova prva turneja, žene su provele najveći dio vremena s Isusom. Zahvaljujući radu glasničke službe, svaka je skupina bila u potpunosti informirana o napretku turneje i primala vijesti o radu drugih skupina, a vijesti su uvijek donosile utjehu svima koji su bili razasuti i izolirani u svojim nastojanjima.

^{150:6.3 (1683.5)} Prije nego što će se razići, dogovoreno je da se dvanaestorica apostola, zajedno s evangelistima i zborom žena okupe u Nazaretu s Isusom u petak 4. ožujka. Prema tome, otprilike u ovo vrijeme, iz svih dijelova centralne i sjeverne Galileje krenule su različite skupine apostola i evangelista prema Nazaretu. Do sredine poslijepodneva, u tabor su stigle posljednje pridošlice, dok su se Andrija i Petar smjestili u taboru prvih pridošlica u brdima sjeverno od grada. I to je bio prvi put da je Isus posjetio Nazaret od početka svog javnog rada.

7. BORAVAK U NAZARETU

^{150:7.1 (1683.6)} Ovaj petak poslijepodne Isus je hodao po Nazaretu uglavnom nezapaženo i manje ili više neprepoznato.Prošao je pored kuće u kojoj je odrastaoi svoje stolarske radionice i proveo je pola sata na brdu na koje se tako rado penjao kao mladić. Otkada je primio krštenje od Ivana u Jordanu, Sin Čovjeka nije bio tako duboko preplavljen dubokim ljudskim emocijama u svojoj duši. Dok je silazio s planine, čuo je poznati zvuk trube koji najavljuje zalazak sunca, koji je imao prilike čuti mnogo, mnogo puta za svoga djetinjstva u Nazaretu. Prije nego što će se vratiti u tabor, prošao je pored sinagoge gdje je išao u školu i prepustio se mnogim uspomenama iz djetinjstva. Isus je ranije poslao Tomu da uredi s upraviteljem sinagoge da dopusti Isusu da održi propovijed prilikom subotnje službe.

^{150:7.2 (1684.1)} Stanovnici Nazareta nikada nisu bili na glasu po pobožnosti i ispravnom življenju. Kako su godine prolazile, ovo selo je sve više kontaminirano niskim moralnim standardima obližnje Sefore. Tijekom Isusovog ranijeg djetinjstva i mladosti, u Nazaretu je došlo do podjele mišljenja u vezi s njim; javila se velika odbojnost kad se preselio u Kafarnaum. Dok su žitelji Nazareta puno čuli o djelima svog negdašnjeg tesara, bili su uvrijeđeni što nikad nije uključio svoje rodno selo u svoje ranije turneje propovijedi. Dosta su čuli o Isusovoj slavi, ali većina žitelja je bila ljuta što nije učinio ni jedno veliko djelo u gradu svoje mladosti. Nazarećani su mjesecima bili zaokupljeni raspravama o Isusu, ali su kao grupa o njemu uglavnom držali negativno mišljenje.

^{150:7.3 (1684.2)} Učitelja tako nije dočekao prijem i topla dobrodošlica, nego neprijateljska i jako kritična atmosfera. Ali to nije bilo sve. Njegovi neprijatelji, znajući da je namjeravao provesti ovu subotu u Nazaretu i pretpostavljajući da je namjeravao govoriti u sinagogi, podmitili su mnoge grube i neotesane ljude da ga maltretiraju i da mu stvore sve moguće probleme.

^{150:7.4 (1684.3)} Većina Isusovih starih prijatelja, uključujući i omiljenog učitelja religije iz njegove mladosti, bilo da su umrli ili napustili Nazaret, dok je mlađa generacija uglavnom iz ljubomore osjećala odbojnost prema njegovoj slavi. Nisu se htjeli pozvati na njegovu ranu odanost obitelji njegovog oca i ogorčeno su ga kritizirali što nije dolazio u posjetu svome bratu i udatim sestrama koji su živjeli u Nazaretu. Ova je neljubaznost građana također uvećana stavom Isusove obitelji prema njemu.Staromodniji Židovi su se dalje usudili kritizirati Isusa zbog toga što je prebrzo hodao na putu u sinagogu u subotu ujutro.

8. SUBOTNJA SLUŽBA

^{150:8.1 (1684.4)} Subota je bila predivan dan i cijeli je Nazaret, prijatelji i neprijatelji, došao čuti govor svog negdašnjeg sugrađanina u sinagogi. Veći dio apostolske pratnje je morao ostati van; nije bilo mjesta za sve koji su došli da ga čuju. Kao mladić Isus je često govorio u ovoj religioznoj ustanovi i ovog se jutra, kad mu je upravitelj pružio svitak Svetih spisa, nitko od prisutnih nije sjetio da je taj rukopis bio Isusov poklon sinagogi.

^{150:8.2 (1684.5)} Jutarnja služba je održana upravo kao što je bila držana u Isusom djetinjstvu. On se popeo na govornicu s upraviteljem sinagoge, a služba je otvorena recitiranjem dvije molitve: "Blažen je Gospodin, Kralj svijeta, koji oblikuje svjetlo i stvara tamu, koji sklapa mir i stvara sve na svijetu; koji, u milosti, daje svjetlo zemlji i svima koji na njoj žive i koji iz dobrote, iza dana u dan, obnavlja svoju tvorevinu. Blažen bio Gospodin naš Bog radi savršenstva njegove tvorevine i radi svjetlosti prosvjetljenja koju je stvorio sebi na slavu. Selah. Blažen Gospodin naš Bog koji je tvorac svjetla."

^{150:8.3 (1685.1)} Nakon kraće pauze, ponovo su molili: "S velikom nas je ljubavlju volio naš Bog i s mnogo nas je žaljenja žalio, naš Otac i kralj, radi naših otaca koji su u njega vjerovali. Ti si nas poučio pravilima života; ti imaš milosti prema nama i ti nas učiš. Prosvijetli naše oči zakonom; navedi naša srca da idu smjerom tvojih odredbi; ujedini naša srca u ljubavi i strahu od tvog imena i ovo će nas sačuvati od srama do kraja svijeta. Ti si Bog koji pripravlja spasenje i nas si izabrao od svih nacija i jezika i uistini si nas priveo tvom velikom imenu - selah - da s ljubavlju možemo priznati tvoje jedinstvo. Blažen je Gospodin koji s ljubavlju odbra Izrael za svoj narod."

^{150:8.4 (1685.2)} Okupljeni su zatim recitirali Šemu, židovsku svetu molitvu. Ovaj ritual se sastojao u ponavljanju brojnih odlomaka iz zakona i trebao je naglasiti kako su štovatelji preuzeli na sebe jaram kraljevstva nebeskog, kao i jaram zapovijedi koje se odnose na dan i noć.

^{150:8.5 (1685.3)} A onda je uslijedila treća molitva: "Istina da si ti Jahve, naš Bog i Bog naših otaca; naš Kralj i Kralj naših otaca; naš Spasitelj i Spasitelj naših otaca; naš Stvoritelj i stijena našeg spasenja; naš pomoćnik i naš izručitelj. Tvoje ime je oduvijek i nema Boga osim tebe. Novu su pjesmu tebi pjevali iskupljeni pored mora; zajedno su te svi slavili i bio si njihov Kralj za kojeg su rekli, Jahve će vladati svijetom bez kraja. Blažen Gospodin koji spasi Izrael."

^{150:8.6 (1685.4)} Upravitelj sinagoge je zatim preuzeo njegovo mjesto pred kovčegom - škrinjom - sa svetim spisima i počeo recitirati devetnaest molitvenih eulogija ili benedikcija. No, ovaj put bilo je poželjno skratiti službu kako bi odabrani gost imao vremena održati govor; tako su pročitali samo prvu i posljednju molitvu. Prva je bila: "Blažen bio Gospodin naš Bog i Bog naših otaca, Bog Abrahama i Bog Izaka i Bog Jakova; veliki, moćni i stašni Bog koji ukazuje milost i ljubaznost, koji sve stvara, koji ne zaboravlja blažena obećanja koja je dao našim očevima i koji navodi spasitelja djeci njihove djece u svoje vlastito ime s ljubavlju. O Kralju, pomagaču, spasitelju, branitelju! Blažen bio, o Jahve, zaštitnik Abrahamov."

^{150:8.7 (1685.5)} Zatim je slijedila posljednja molitva: "Daruj svom narodu u Izraelu vječan mir, o Kralju i Gospodine mira. Dobro je u tvojim očima uvijek blagosloviti Izrael i u svakom času donositi mir. Blagoslovljen, o Jahve, koji donosiš blaženje svom narodu Izreala u miru." Okupljeni nisu gledali upravitelja sinagoge koji je recitirao blagoslove. Na kraju benedikcije ponudio je okupljenima neformalnu molitvu koja je bila pogodna za tu priliku i kada je završio, cijela je kongregacija rekla Amen.

^{150:8.8 (1685.6)} Upravitelj je zatim otišao do kovčega i izvadio svitak koji je pružio Isusu da pročita neki odlomak iz Spisa. Bilo je uobičajeno pozvati sedam osoba da pročitaju najmanje tri stiha iz zakona, ali su odstupili od ove prakse kako bi gost imao priliku da pročita odlomke prema svom izboru. Nakon što je uzeo svitak, Isus je stao pred okupljene i počeo čitati iz Ponovljenog zakona: "Ova zapovijed koju vam dajem nije skrivena od vas, niti je predaleko. Nije na nebesima, da bi rekao: Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je i objaviti da je vršimo? Nije ni preko mora, da se može reći: Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je i objaviti da je vršimo? Jer, riječ je vrlo blizu tebe, u tvojoj prisutnosti i u tvome srcu, da je vršiš."

^{150:8.9 (1686.1)} Kad je završio čitati iz zakona, uzeo je Knjigu prororka Izaije i čitao: "Duh Gospoda na meni je, jer me on pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje služnjevima, da navijestim godinu milosti Gospodnje."

^{150:8.10 (1686.2)} Isus je zatvorio knjigu i vraćajući je upravitelju sinagoge, sjeo i počeo sa svojim obraćanjem narodu. Počeo je riječima: "Danas se ovo Pismo koje ste čuli svojim ušima, ispunilo." A onda je Isus govorio skoro petnaest minuta o "sinovima i kćerima Božjim." Mnogi su bili zadovoljni onim što su čuli i divili su se njegovom dostojanstvu i mudrosti.

^{150:8.11 (1686.3)} Bilo je to uobičajeno da nakon zaključenja formalne službe u sinagogi govornik ostane na svom mjestu kako bi zainteresirani imali priliku postaviti pitanja. Isus je tako nakon govora sišao s govornice i stao među okupljeni narod koji se tiskao oko njega da mu postavi pitanja. U ovoj skupini su bili i mnogi problematični pojedinci koji nisu htjeli ništa drugo nego da stvore probleme, a oko rubova ove mase kružili su pokvarenjaci koji su bili plaćeni da stvore nevolje Isusu. Mnogi učenici i evangelisti koji su ostali vani su se ovom prilikom počeli probijati u sinagogu i nije im dugo trebalo da osjete da se bližila nevolja.Nastojali su odgurati Učitelja, ali im on to nije dopustio.

9. NAZARET ODBACUJE ISUSA

^{150:9.1 (1686.4)} Isus se našao okružen u sinagogi velikim brojem neprijatelja i manjim brojem svojih učenika i prijatelja, i kao odgovor na provokacije odgovorio je napola duhovito: "Da, ja sam Josipov sin; ja sam stolar i ne čudim se što me posjećate na staru poslovicu da 'Doktor treba sebe da izliječi' i što me pozivate da učinim u Nazaretu to što ste čuli da sam učinio u Kafarnaumu; ali ja vas pozivam za svjedoke da i Pismo kaže kako 'prorok nije bez slave osim u svojoj zemlji i među svojim narodom.'"

^{150:9.2 (1686.5)} Ali oni su ga nastavili gurati i upirući prstom optuživati: "Ti misliš da si bolji od naroda iz Nazareta; ti si odavde otišao, ali tvoj brat ovdje radi kao obični radnik, dok tvoje sestre žive među nama. Znamo tvoju majku, Mariju. Gdje su svi oni danas? Čujemo velike stvari o tebi, ali vidimo da ne radiš čuda kad si se vratio među nas." Isus im je odgovorio: "Ja volim narod koji živi u gradu moje mladosti i radovalo bi me da svi uđete u kraljevstvo nebesko, ali nije do mene da odlučim o Božjim djelima. Preobraženja nisu ništa drugo nego djela milosti i reakcija na živu vjeru primatelja Božjih milosti."

^{150:9.3 (1686.6)} Isus bi dobroćudno upravio masu i uspješno razoružao čak i svoje najljuće neprijatelje da nije bilo taktičke greške jednog od njegovih apostola, Šimuna Revnitelja, koji je uz pomoć jednog mlađeg evangeliste po imenu Nahor, u međuvremenu okupio nekoliko Isusovih prijatelja i pretpostavljajući da okupljeni imaju neprijateljski stav, naredio Učiteljevim neprijateljima da se smjesta raziđu. Isus je dugo učio svoje apostole da blag odgovor stišava bijes, ali njegovi učenici nisu bili spremni vidjeti svog voljenog prijatelja kojeg su sami od sebe prozvali Učiteljem, kako se suočava s toliko neučtivost i prezira. Bilo je to više nego što su mogli podnijeti i počeli su izražavati glasno i bučno negodovanje, što je sve jedino podjarmilo duh provokacije ove bezbožne i neotesane skupine. I tako, pod upravom najamnika, ovi su grubijani uhvatili Isusa i žurno ga izgurali iz sinagoge do obližnje litice odakle su ga htjeli gurnuti u neminovnu smrt. No, baš kad su se spremali da ga gurnu preko ruba, Isus se iznenada okrenuo prema svojim kidnaperima i gledajući ih u lice, mirno prekrižio ruke. Nije rekao ni riječi i njegovi su prijatelji bili više nego iznenađeni kad je krenuo prema njima, dok se rulja razišla i dopustila mu da se udalji bez ozlijede.

^{150:9.4 (1687.1)} Isus je u pratnji svojih učenika otišao u tabor, gdje su prepričali cijeli događaj. Te večeri su se spremili rano ujutro krenuti u Kafarnaum, prema Isusovoj odluci.Taj uzburkani završetak treće javne turneje propovijedi pokvario je raspoloženje svih Isusovih sljedbenika. Počeli su shvaćati smisao određenih Učiteljevih riječi; spoznali su činjenicu da je kraljevstvo moglo doći samo kroz veliku patnju i gorko razočaranje.

^{150:9.5 (1687.2)} Napustili su Nazaret u nedjelju ujutro i putujući različitim stazama, svi su se na koncu okupili u Betsaidi u četvrtak popodne, 10. ožujka. Sastali su se kao trijezvena i razočarana grupa učitelja evanđelja istine, a ne kao zanesena i svemoćna skupina pobjedonosnih križara.