Knjiga Urantije

POGLAVLJE 147 -- INTERLUD: POSJETA JERUZALEMU

• Sekcije
• 1. STOTNIKOV SLUGA
• 2. PUTOVANJE U JERUZALEM
• 3. NA RIBNJAKU U BETHESDI
• 4. PRAVILO ŽIVLJENJA
• 5. U DRUŠTVU ŠIMUNA FARIZEJA
• 6. POVRATAK U KAFARNAUM
• 7. POVRATAK U KAFARNAUM
• 8. BLAGDAN DUHOVNE DOBROTE

^{147:0.1 (1647.1)} Isus i apostoli su stigli u Kafamaum u srijedu17.ožuljka, te su proveli dva tjedna u glavnom centru u Betsaidi, prije nego što će poći u Jeruzalem. Ova dva tjedna apostoli su poučavali narod pored mora dok je Isus proveo dugo vremena u brdima baveći se Očevim poslom. Za ovog razdoblja Isus je u pratnji Jakova i Ivana Zebedeja otišao na dva tajna putovanja u Tiberijadu, gdje se našao s vjernicima i poučio ih o Radosnoj vijesti kraljevstva.

^{147:0.2 (1647.2)} U Herodovoj su obitelji mnogi vjerovali u Isusa i rado su prisustvovali njegovim učenjima. Zahvaljujući radu vjernika iz Herodove zvanične obitelji, umanjeno je vladarevo neprijateljstvo prema Isusu. Ovi su vjernici u Tiberijadi konačno objasnili Herodu da "kraljevstvo" u Isusovim propovijedima ima duhovnu, a ne političku, prirodu. Herod je imao dosta povjerenja u ove pripadnike svoje obitelji i zahvaljujući tome nije bio jako alarmiran glasinama o Isusovim učenjima i ozdravljenjima. On nije prosvjedovao Isusovom djelovanju u području religiozne pouke i iscjeljenja. Unatoč naklonosti Heroda i brojnih pripadnika njegove obitelji prema Isusu, u njegovom je osoblju prevladala grupa pod snažnim utjecajem religioznih učitelja iz Jeruzalema i u raspoloženju ljutog i prijetećeg neprijateljstva prema Isusu i apostolima, koja je kasnije dala sve od sebe da stane na put širenju njihovih učenja. Isusu je prijetila veća opasnost od religioznih pogleda učitelja iz Jeruzalema, nego od Heroda. I upravo iz ovog razloga Isus je proveo tako mnogo vremena i posvetio najveći dio svojih javnih učenja području Galileje, a ne području Jeruzalema i Judeje.

1. STOTNIKOV SLUGA

^{147:1.1 (1647.3)} Dan prije nego što će krenuti za Jeruzalem na proslavu Paše, centurion ili stotnik rimske vojske koji se zvao Mangus i koje je bio na dužnosti u Kafarnaumu, je došao pred vladare sinagoge s riječima: "Sluga moj vjerni leži bolestan na samrti. Hoćete li molim vas otići po Isusa i u moje ime ga pozvati da ozdravi moga slugu?" Rimski stotnik je ovako učinio zato što je mislio da su židovski vladari bili u bližoj suradnji s Isusom. Kad su starješine došle pred Isusa, njihov je predstavnik rekao: "Učitelju, najiskrenije te molimo da odeš u Kafarnaum da spasiš život dragog sluge jednog rimskog stotnika koji zavrijeđuje tvoju pažnju zbog ljubavi prema našoj naciji i kao graditelj sinagoge u kojoj si održao mnoge govore."

^{147:1.2 (1647.4)} Kao je Isus čuo ove riječi, rekao je: "Idem s vama." Kad je došao pred stotnikovu kuću prije nego što će ući u njegovo dvorište, rimski vojnik je poslao svoje prijatelje da izruče njegove pozdrave Isusu i da mu kažu: "Gospodine, ne ulazi u moju kuću jer janisam dostojan da dođeš pod moj krov. Niti sam bio dostojan da te sam pozovem; zato sam ti uputio poziv preko starješina tvog naroda. Znam da imaš moć da kažeš riječ i da ozdravi moj sluga. Ja ispunjavam naloge mojih nadređenih i dajem naloge mojim podređenim i kad jednom kažem ‘Idi!’ -- on ide; kad drugom kažem ‘Dođi!’ -- on dođe; a kad sluzi kažem ‘Učini to!’ -- on učini."

^{147:1.3 (1648.1)} Kad je Isus čuo ove riječi, okrenuo se apostolima i drugima koji su ih pratili i s divljenjem rekao: "Kolika je vjera ovog nežidova! Kažem vam, tolike vjere ne nađoh ni u Izraelu." Isus je okrenuo glavu od kuće i rekao: "Idemo." Stotnikovi prijatelji su se vratili njegovoj kući i rekli Mangusu o Isusovim riječima. I od ovog časa sluga se počeo oporavljati i nije dugo prošlo prije nego što se vratio punom zdravlju i poslovima.

^{147:1.4 (1648.2)} Mi nikad nismo saznali detalje ovog događaja. Ovo predstavlja jedino površnu zabilješku ove epizode, a Isusovim pratiteljima nije obznanjeno da li je ozdravljenje bilo rezultat djelovanja viših bića. Jedino nam je poznata činjenica da se slugi povratilo zdravlje.

2. PUTOVANJE U JERUZALEM

^{147:2.1 (1648.3)} U utorak 30. ožuljka Isus i apostoli su poranili u Jeruzalem na proslavu Paše, idući preko jordanske doline. Stigli su u petak poslije podne, 2. travnja te su prema starom običaju podigli tabor u Betaniji. Na putu kroz Jerihon zastali su da se odmore dok je Juda otišao depozitirati nešto njihovog zajedničkog novca u banku kod jednog prijatelja njegove obitelji. Bio je to prvi put da je Juda imao višak i ovaj je novac ostao u banci sve do ponovne posjete Jerihonu neposredno prije posljednje i kobne posjete Jeruzalemu uoči Isusove osude i smrti.

^{147:2.2 (1648.4)} Premda ovo nije bila naročito uzbudljiva posjeta Jeruzalemu, teško da su se smjestili u Betaniji kad se tu počeo okupljati narod koji je došao tražiti ozdravljenje tijela, utjehu uznemirenog uma i spasenje duše, tako da Isus nije imao mnogo vremena za odmor. Zbog toga su podigli još jedan tabor, u Getsemaniji, i Učitelj je više puta išao od Betanije do Getzemanije i nazad kako bi izbjegao mase koje su ih pratile. Dok su apostoli kao grupa proveli skoro tri tjedna u Jeruzalemu, Isus im je reko da ne drže javne propovijedi, već da se jedino posvete privatnim poukama i osobnom radu.

^{147:2.3 (1648.5)} U Betaniji su tiho proslavili Pašu. Bila je to prva prilika kojom su Isus i dvanaestorica proslavili Pašu uz vegetarijanski objed. Ivanovi apostoli nisu sudjelovali u ovoj proslavi s Isusom i njegovim apostolima; slavili su s Abnerom i mnogim ranijim vjernicima u Ivanova učenja. Bio je to drugi blagdan Paše koji je Isus proslavio sa svojim apostolima u Jeruzalemu.

^{147:2.4 (1648.6)} Kad su se Isus i dvanaestorica vratili u Kafamaum, Ivanovi apostoli se nisu vratili s njima.Pod vodstvom Abnera ostali su u Jeruzalemu i obližnjoj teritoriji, gdje su tiho radili na promicanju kraljevstva, dok se Isus sa dvanaestoricom vratio svom radu u Galileji. Dvadeset četvorica više nikada nisu radili zajedno sve do neposredno pred slanje sedamdesetorice evangelista. No unatoč razlici u pogledima, među dvjema grupama je vladala uzajamna suradnja i prijatan uzajamni sentiment.

3. NA RIBNJAKU U BETHESDI

^{147:3.1 (1649.1)} Poslije podne prilikom druge Subote koju su proveli u Jeruzalemu, Učitelj i dvanaestorica su se spremali sudjelovati u sinagoškoj službi kad je Ivan pozvao Isusa u stranu govoreći: "Dođi da ti nešto pokažem." Ivan je izveo Isusa kroz gradska vrata koja su vodila iz Jeruzalema do ribnjaka po imenu Bethesda. Oko ovog ribnjaka se nalazila građevina koja se sastojala od pet trijema na kojima su ležali paćenici koji su tražili ozdravljenje. Bio je to izvor čija je crvenkasta voda izbijala u redovnim intervalima pod utjecajem plinova koji su se nakupljali ispod površine. Ovo povremeno djelovanje tople vode je smatrano nadnaravnim i vodilo je k razvoju vjerovanja da će prva osoba koja uđe u ribnjak nakon izbijanja vode biti ozdravljena od svake bolesti.

^{147:3.2 (1649.2)} Apostoli su bili ponešto nestrpljivi pod restrikcijama koje im je Isus nametnuo, dok je Ivan, koji je bio najmlađi apostol, bio naročito nestrpljiv. Doveo je Isusa pred ribnjak u nadi da će prizor ovih paćenika tako pobuditi Isusovu samilost da će ga to navesti na još jedno čudotvorno ozdravljenje i da će na taj način cijeli Jeruzalem biti zadivljen i da će s vremenom prihvatiti vjerovanje u Radosnu vijest o kraljevstvu. Ivan reče Isusu: "Učitelju, vidi ove paćenike; zar ne možemo za njih nešto učiniti?" Isus je odgovorio: "Ivane, zašto me dovodiš u iskušenje da skrenem s puta koji sam odabrao? Zašto želiš postaviti izvođenje čuda i ozdravljenje bolesnika na mjesto Radosne vijesti o vječnoj istini? Moj sinko, neću učiniti to što od mene tražiš, nego okupi sve bolesnike i paćenike da ih razvedrim i da im dam vječnu utjehu."

^{147:3.3 (1649.3)} Obraćajući se okupljenima, Isus je rekao: "Mnogi od vas ovdje okupljenih pate od bolesti i muka koje su rezultat mnogih godina pogrešnog življenja. Neki pate od nesreća koje pogađaju domene vremena, a drugi od tereta nesavršenih uvjeta svoje vremenske egzistencije. Dok Otac i ja radimo na unaprijeđenju vašeg zemaljskog bitka, daleko je bitnije osiguranje vašeg nebeskog statusa. Nitko od nas ne može bitno izmijeniti životne teškoće osim u skladu s Očevom voljom. Na kraju krajeva, svima nam je činiti volju Vječnog. Kad se čovjek izliječi od fizičkih bolesti, vi se čudom čudite, a koliko je više kad se ozdravi od duhovnih bolesti i očisti od svih moralnih slabosti. Vi ste svi djeca Boga; vi ste sinovi Oca koji je na nebu. Može djelovati da vas sputavaju okovi vremena, ali vas u isto vrijeme voli Bog vječnosti. I kad dođe vrijeme suda, ne bojte se, jer ćete svi naći ne smo pravdu, nego i veliku milost.Zaista, zaista vam kažem: Onaj koji vjeruje u Radosnu vijest o kraljevstvu i u ovo učenje o čovjeku kao sinu Boga, taj ima vječni život; takvi vjernici već prolaze iz suda i smrti u svjetlo i život. A bliži se čas kad će i mrtvaci iz grobova čuti glas podizanja u novi život."

^{147:3.4 (1649.4)} I mnogi koji su čuli ove riječi vjerovali su u Radosnu vijest o kraljevstvu. Neki od ovih oboljelih su bili toliko nadahnuti i duhovno osnaženi da su svima govorili kako su ozdravljeni od svih fizičkih bolesti.

^{147:3.5 (1649.5)} Jedan mladić koji je godinama bio deprimiran i jako pogođen bolestima svog nezdravog uma, toliko se poradovao kad je čuo Isusove riječi da je složio svoju postelju i otišao kući, premda je bila subota. Ovaj je mladić čekao sve ove godine da mu netko pomogne; bio je toliko pogođen osjećajem vlastite bespomoćnosti da mu nikada nije palo na pamet da samom sebi pomogne, a u ovom je bio ključ njegovog ozdravljenja - da složi svoju postelju i da počne hodati.

^{147:3.6 (1650.1)} Isus zatim reče Ivanu: "Idemo odavde prije nego glavni svećenici i pismoznanici dođu da nas optuže što smo uputili riječi života ovim bolesnicima." I tako su se vratili u hram gdje su se našli sa svojim bližnjima i odakle su se svi zajedno uputili u Betaniju gdje su namjeravali prenoćiti. Ivan nije nikada ispričao drugim apostolima o ovoj posjeti s Isusom ribnjaku u Bethesdi u subotu poslije podne.

4. PRAVILO ŽIVLJENJA

^{147:4.1 (1650.2)} Uveče iste ove subote, u Betaniji, dok su se Isus, dvanaestorica i grupa vjernika okupili oko vatre u Lazarevom vrtu, Natanije je ovako pitao Isusa: "Učitelju, dok nas učiš pozitivnoj verziji starog pravila življenja i kažeš da činimo drugima onako kako želimo da oni učine nama, ne vidim kako se ovo pravilo može primijeniti na svaku životnu situaciju. Radi ilustracije, pozvaću se na primjer bludnog čovjeka koji gleda predmet svoje požude sa grešnim namjerama. Kako možemo tvrditi da ovaj grešni čovjek treba činiti drugima onako kako želi da oni učine njemu?"

^{147:4.2 (1650.3)} Kad je Isus čuo Natanijevo pitanje, smjesta je ustao i upirući prstom na apostola, rekao: "Natanije, Natanije! Kakva se to pitanja vuku po tvom srcu? Ne primaš li moja učenja kao čovjek koji je rođen od duha? Ne čuješ li istinu onako kako je čuju mudri ljudi duhovnog razumijevanja? Kad sam ti rekao da činiš drugima onako kako želiš da oni učine tebi, ovo se odnosilo na ljude visokih ideala, a ne na one koji se usuđuju tako izobličiti moja učenja da njima pravdaju svoja grešna djela."

^{147:4.3 (1650.4)} Kad je Učitelj završio, Natanije je ustao i rekao: "Ali, Učitelju, nemoj misliti da ja imam namjeru opravdati pogrešno tumačenje tvojih učenja. Postavio sam ovo pitanje zbog toga što sam došao do zaključka da mnogi ljudi mogu pogriješiti pri tumačenju ove tvoje opomene i ponadao sam se da ćeš nam dati podrobnije upute u pogledu ovih pitanja." Kad se Nataniije vratio na svoje mjesto, Isus je nastavio: "Dobro znam, Natanije, da ti ne opravdavaš ovakve ideje, ali sam razočaran što tako često nisi u stanju pronaći pravo duhovno objašnjenje mojih svakidašnjih učenja, pouka koje moraju biti izražene ljudskim jezikom koji je danas u upotrebi. Koristim ovu priliku da pojasnim različite razine značenja koje se mogu povezati sa ovim pravilom življenja, sa ovom opomenom da ‘činiš drugima onako kako želiš da oni učine tebi.’

^{147:4.4 (1650.5)} "1. Razina tijela. Ovako sebično i požudno tumačenje može biti oslikano primjerom koji si sam dao u vezi ovog pitanja.

^{147:4.5 (1650.6)} "2. Razina osjećaja. Ova je razina viša od tjelesne i podrazumijeva suosjećajnost i sažaljenje koji produbljuju tumačenje ovog pravila življenja.

^{147:4.6 (1650.7)} "3. Razina uma. Nakon toga na scenu stupaju racionalnost uma i inteligencija iskustva. Pravilan sud nalaže tumačenje ovog pravila življenja prema najvišem idealizmu utjelovljenom u plemenitosti najdubljeg samopoštovanja.

^{147:4.7 (1651.1)} "4. Razina bratinske ljubavi. Još viša od ove je razina nesebične odanosti radu u korist dobrobiti čovjekovih bližnjih. Na ovoj višoj razini svesrdne društvene službe koja izrasta iz svjesnosti Božjeg očinstva i pratećeg uvida u bratstvo ljudi, može se otkriti novo i daleko ljepše tumačenje ovog osnovnog pravila življenja.

^{147:4.8 (1651.2)} "5. Moralna razina. Nakon što dostignete istinske filozofske razine tumačenja, kad postignete stvarni uvid u ono što je ispravno i neispravno, kad spoznate vječnu međupovezanost ljudskih odosa, tada počinjete promatrati ove probleme tumačenja onako kako bi ih vidjele prosvjetljene, idealistične, mudre i nepristrane osobe u poziciji gdje se trebaju nositi sa svojim problemima osobnog prilagođenja životnim okolnostima.

^{147:4.9 (1651.3)} "6. Duhovna razina. Kada konačno dostignemo posljednju, ali ne i najvišu, razinu uvida duha i duhovnog tumačenja, tada možemo razabrati u ovom pravilu življenja božansku opomenu da se odnosimo prema svim ljudima onako kako bi se Bog prema njima ponio. Ovo je kozmički ideal ljudskog odnosa. I vi ćete poprimiti ovaj stav prema svim svojim problemima nakon što se predate najvišoj ljudskoj težnji, izvršenju Očeve volje. Kažem vam dakle, odnosite se prema svim ljudima onako kako znate da bi se ja u istoj situaciji prema njima ponio."

^{147:4.10 (1651.4)} Od svih Isusovih učenja do ovog časa, ovo ih je najviše iznenadilo. Nastavili su raspravljati Učiteljeve riječi dugo nakon što se ovaj povukao na počinak. Dok je Nataniju dugo trebalo da se povrati od šoka zbog toga što je Isus navodno pogrešno protumačio duh njegovog pitanja, drugi su bili više nego zahvalni što je njihov prijatelj-filozof imao hrabrosti postaviti tako misaono provokativno pitanje.

5. U DRUŠTVU ŠIMUNA FARIZEJA

^{147:5.1 (1651.5)} Dok Šimun nije bio član židovskog Velikog vijeća, imao je dosta utjecaja kao farizej u Jeruzalemu. Djelomice je vjerovao u Isusova učenja i premda je na taj način postao predmetom oštre kritike, usudio se pozvati na objed Isusa i njegove osobne pratitelje Petra, Jakova i Ivana. Šimun je već prije dugo vremena počeo poštovati Učitelja i bio je jako impresioniran njegovim učenjima i još više impresioniran njegovom osobom.

^{147:5.2 (1651.6)} Bogati farizeji su bili posvećeni updanom davanju milostinje i težnji za filantropskim publicitetom. Često su znali zatrubiti kad su davali pomoć nekom prosjaku na ulici. Ovi su farizeji imali običaj prilikom svake gozbe u čast uvaženih gostiju ostaviti otvorena vrata kako bi prosjaci mogli ući sa ulice i stati pored zida iza solica za kojima su blagovali gosti, odakle su hvatali što god im se baci sa stola.

^{147:5.3 (1651.7)} Među sirotinjom koja je ovom prilikom došla sa ulice u Šimunovu kuću bila je i jedna žena niske reputacije koja je odnedavno postala vjernica u Radosnu vijest o kraljevstvu. Ova je žena bila dobro poznata širom Jeruzalema kao negdašnja vlasnica tobože luksuznije javne kuće smještene u neposrednoj blizini nežidovskog hrama. Nakon što je prihvatila Isusova učenja, zatvorila je svoj neslavni posao i navela veliku većinu žena koje su s njom radile da prihvate Radosnu vijest i da promijene način života; unatoč tome još uvijek je nosila veliku ljagu i bila primorana da se povinuje farizejskom nalogu da razveže kosu u znak bludništva. Ova je bezimena žena sa sobom donijela alabasternu posudu mirisne masti koju je izlila na Isusove noge dok ih je polijevala suzama zahvalnosti koje je brisala svojom kosom. I kad je završila s mazanjem nogu, nastavila ih je zasipati suzama i poljupcima.

^{147:5.4 (1652.1)} Kad je Šimun ovo vidjeo, pomislio je: "Kad bi ovaj bio pravi prorok, znao bi tko je i kakva je ova žena što ga dotiče; da je okorjela grešnica." Kako je Isus znao kakve su misli promicale Šimunovom glavom, rekao je, "Šimune, imam ti nešto reći." Šimun odgovori: "Reci, Učitelju." Isus tada reče: "Neki bankar imao dvojicu dužnika. Jedan mu je dugovao pet stotina denara, a drugi pedeset. Kako mu nisu mogli vratiti, on oprosti obojici. Koji će ga po tvom mišljenju, Šimune, voljeti sa više ljubavi?" Šimun odgovori: "Pretpostavljam da će ga više voljeti onaj kome je više oprostio." Isus odgovori: "Pravo si sudio," te okrečući se prema ženi reče: "Vidiš li ovu ženu? Dođoh kao uzvanik u tvoju kuću, a ti mi nisi vodom polio noge. Ova mi zahvalna žena suzama opra noge i otr kosom svojom. Ti mi ne dade prijateljskog poljupca, a ova žena otkako dođe ne prestade mi ljubiti noge. Ti mi ne namaza glavu uljem, dok mi ova žena namaza noge skupocjenom pomašću. Što sve ovo znači? To jednostavno znači da su njoj oprošeni mnogi grijesi, što ju je navelo na veliku ljubav. Oni kojima su oprošteni mali grijesi ponekad imaju malo ljubavi." Zatim se okrenu ženi, uhvati je za ruku i navede je da se uspravi govoreći: "Iskreno si se pokajala i oprošteni su ti grijesi. Neka te ne obeshrabre nepromišljeni i neljubazni stavovi tvojih bližnjih; idi u radosti i slobodi nebeskog kraljevstva."

^{147:5.5 (1651.9)} Kad su Šimun i njegovi prijatelji koji su sjedili za stolom čuli ove riječi, bili su bili još više iznenađeni te su počeli šaputati među sobom, "Tko je ovaj čovjek koji se usuđuje da oprosti grijehe?" Kad je Isus čuo kako tako među sobom govore, okrenuo se da otpusti ženu s riječima: "Ženo, idu u miru; tvoja te vjera spasila."

^{147:5.6 (1651.10)} Kad se Isus podigao sa svojim prijateljima i spremio da pođe, okrenuo se Šimunu s riječima: "Ja znam tvoje srce, Šimune, kako si sav raskidan između vjere i sumnje, rasturen strahom i opterećen ponosom; molim se Bogu za tebe kako bi se okreuo prema svjetlu i doživio u okviru svojih životnih okolnosti isti duboki preobražaj koji je Radosna vijest o kraljevstvu pobudila u srcu tvoje nezvane i neželjene gošće. A kažem vam da je Otac otvrio vrata nebeskog kraljevstva svima koji imaju vjere da u njega uđu i ni jedan jedini čovjek ili grupa ljudi ne mogu zatvoriti ova vrata, čak ni pred najskrušenijim dušama ili tobože najvećim grešnicima na svijetu, samo ako čovjek iskreno potraži ulaz u kraljevstvo." Isus se zatim zajedno sa Petrom, Jakovom i Ivanom oprostio od svog domaćina i otišao pridružiti ostalim apostolima koji su ih čekali u getsemanijskom taboru.

^{147:5.7 (1653.1)} Iste večeri Isus je izručio nezaboravni govor apostolima na temu relativne vrijednosti statusa koji čovjek ima pri odnosu sa Bogom i napretka u procesu vječnog uspona prema Raju. Isus je rekao: "Moja djeco, u svakoj situaciji gdje postoji istinska i živa veza između djeteta i Oca, dijete zasigurno napreduje u ostvarenju Očevih ideala. Istina, dijete može isprva sporo napredovati, ali napredak je svejedno zagarantiran. To što je bitno nije brzina vašeg napretka, već njegova garancija. Vaše trenutno postignuće nije toliko bitno koliko je bitna činjenica da napredujete u smjeru Boga. To što postajete iz dana u dan je daleko bitnije od onoga što ste danas.

^{147:5.8 (1653.2)} "Ova preobražena žena koju su neki od vas vidjeli u Šimunovoj kući u ovom času živi na razini koja je daleko niža od razine na kojoj žive Šimun i njegovi dobronamjerni prijatelji; ali dok se ovi farizeji bave lažnim napretkom iluzornog putovanja varljivim krugovima besmislenih ceremonijalnih službi, ova je žena najiskrenije započela ići stazom dugog i uzbudljivog traganja za Bogom i na njenom putu ne stoje zapreke duhovnog ponosa i moralnog samozadovoljstva. Dok je ova žena, ljudski govoreći, daleko dalje od Boga od ovog Šimuna, njezina je duša u progresivnom pokretu; ona je na putu vječnog postignuća. U ovoj ženi počiva fenomenalan duhovni potencijal koji će rezultirati budućim postignućima. Neki od vas ne moraju biti na nekoj visokoj poziciji u pogledu dostignutih razina duše i duha, ali iz dana u dan napredujete na živućem putu koji vjerom vodi naviše, prema Bogu. U svakom od vas postoji ogroman potencijal za budućnost. Daleko je bolje imati malu ali živuću i rastuću vjeru nego veliki intelekt sa mrtvim skladištem svjetovne mudrosti i duhovne nevjere."

^{147:5.9 (1653.3)} Ali Isus je iskreno upozorio svoje apostole na ludost Božjeg djeteta koje se nepromišljeno oslanja na Očevu ljubav. Nagasio je da nebeski Otac nije popustljivi, nesigurni roditelj koji uludo udovoljava djeci opraštajući svaki grijeh i nepromišljenost. Upozorio je svoje slušatelje da je pogrešno tumačiti njegovu ilustraciju odnosa između oca i sina kako bi se došlo do zaključka da je Bog nalik nekom popustljivom i nemudrom roditelju koji surađuje s budalastim ljudima u procesu moralnog uništenja njihove nepromišljene djece i koji na taj način izravno i nepovratno doprinosi delikvenciji i ranoj demoralizaciji njihovog zajedničkog potomstva. Isus reče: "Moj Otac neće popustljivo oprostiti djela i običaje svoje djece koji vode samouništenju i koji djeluju kao zapreke svakom obliku moralnog rasta i duhovnog napretka.Bog se zgražava pred svim takvim djelima."

^{147:5.10 (1653.4)} Isus je prisustvovao mnogim drugim poluprivatnim sastancima i gozbama s niskim i visokim, siromašnim i bogatim uzvanicima iz Jeruzalema prije nego što se sa svojim apostolima vratio u Kafarnaum. I mnogi su postali vjernici u Radosnu vijest o kraljevstvu i kasnije primili krštenje od Abnera i njegovih suradnika koji su se zadržali u ovom podneblju kako bi nastavili njegovati zanimanje za kraljevstvo u centru i okolici Jeruzalema.

6. POVRATAK U KAFARNAUM

^{147:6.1 (1653.5)} Posljednjeg tjedna mjeseca travnja Isus i dvanaestorica su napustili svoj centar u Betsaidi u blizini Jeruzalema i krenuli na put prema Kafarnaumu preko Jerihona i jordanske doline.

^{147:6.2 (1654.1)} Glavni židovski svećenici i religiozne vođe su održali veliki broj tajnih sjednica kako bi odlučili što će učiniti sa Isusom. Bili su složni u stavu da je bilo bitno nešto poduzeti kako bi se zaustavilo širenje njegovih učenja, ali se nisu mogli složiti u pogledu metoda. Nadali su se da će Isusa uništiti građanske vlasti onako kako je Herod uništio Ivana, ali su otkrili da je Isus tako obavljao svoj posao da svojim učenjima nije privlačio pažnju rimskih vlasti. Na sjednici koja je održana dan prije Isusovog odlaska u Kafarnaum, odlučili su da ga uhvate pod optužbom širenja grešnih religioznih učenja i da ga izvedu pred Veliko vijeće. Tako su odabrali grupu od šest uhoda koji su imali zadaću da prate Isusa, da bilježe njegove riječi i djela i nakon što skupe dovoljno dokaza o kršenju zakona i bogohuljenju, da se vrate u Jeruzalem sa ovim izvješćem. Ovih je šest uhoda prišlo apostolskoj grupi u Jerihonu, gdje je ova brojala nekih trideset članova i pod izgovorom da su željeli postati učenici, počeli su pratiti Isusovu familiju i ostali su s njom sve do početka druge propovjedne turneje po Galileji; ovom prilikom su se trojica vratili u Jeruzalem kako bi podnijeli izvješće glavnim svećenicima i Velikom vijeću.

^{147:6.3 (1654.2)} Petar je držao propovijedi okupljenom narodu na gazu Jordana, te su narednog jutra krenuli uz rijeku prema Amatusu. Imali su namjeru ići direktno u Kafarnaum, ali ovdje se okupilo toliko naroda da su tu ostali tri dana propovjedajući, držeći predavanja i krsteći. Nisu krenuli natrag sve do rano u subotu ujutro, prvoga svibnja. Jeruzalemske uhode su bile uvjerene da će imati priliku prikupiti dokaze o prvorazrednoj optužbi podići protiv Isusa - kršenju subote - kako je ovaj odlučio nastaviti putovanje u subotu ujutro. Ali bili su osuđeni na razočaranje kad je neposredno prije nego što će krenuti na put Isus pozvao Andriju i rekao mu da neće ići dalje od tisuću jardi, što je bio u skladu sa židovskim pravilima poštovanja subote.

^{147:6.4 (1654.3)} Ali uhode nisu morale dugo čekati na priliku da optuže Isusa i njegove suradnike radi kršenja subote. Dok je grupa putovala uskom stazom, pored puta se talasalo klasje žita koje je u ovo vrijeme upravo dozrijevalo i nekoliko apostola je od gladi potrgalo i pojelo klasje. Bilo je u redu putnicima da se posluže žitom dok su prolazili pored puta i tako uz ovo djelo nije bila povezana bilo kakva krivnja. Ali uhode su ugrabile ovu priliku da napadnu Isusa. Kad su vidjeli kako Andrija trlja klasje među dlanovima, farizeji mu odoše s riječima: "Zar ne znate da je kršenje zakona trgati klasje i jesti u subotu?" Andrija odgovori: "Ali gladni smo i kidamo jedino onoliko koliko nam treba;otkada je protuzakonito jesti klasje u subotu?" Farizeji odgovoriše: "Nije kršenje zakona što jedete klasje, nego što ga kidate i trljate među dlanovima; sigurno vaš Učitelj to ne bi odobrio." Tada reče Andrija: "Ali ako nije kršenje zakona jesti klasje, onda zasigurno ne može biti kršenje zakona ako se žvaće, što, morate priznati, zahtijeva manje truda; zašto morate cjepidlačiti oko takvih sitnica?" Kad je Andrija insinuirao da su bili cjepidlačine, napunili su se ljutnjom i prezirom i pohitili tamo gdje je Isus išao u razgovoru s Matijom, te su mu se obratili s prosvjedom: "Gledaj, Učitelju, tvoji učenici čine što nije dopušteno činiti u subotu; kidaju, trljaju i jedu klasje. Sigurni ćeš im narediti da prestanu." Isus tada reče svojim optužiteljima: "Uistinu ste revni u obrani zakona i dobro se sjetiti subote kao svetog dana; ali zar niste čitali u Zakonu što učini David kad sa svojim pratiocima ogladnje? Kako uđe u kuću Božju te pojede postavljene kruhove koje nije bilo dopušteno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, već jedino svećenicima. Ili, zar niste čitali u Zakonu da subotnim danima svećenici u hramu krše subotu, pa su ipak bez krivnje? I zar neću i ja vidjeti kako vi jedete to što ste sa sobom ponijeli prije nego padne mark?Moji dobri ljudi, dobro je biti revan u pogledu subote, ali je još bolje zaštititi zdravlje i blagostanje svojih bližnjih. Kažem vam da je subota storena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. I kako ste ovdje prisutni da čujete moje riječi, ja vam kažem da je Sin Čovječji gospodar i subote."

^{147:6.5 (1655.1)} Farizeji su bili zaprepašteni i zbunjeni njegovim riječima razboritosti i mudrosti. Do kraja dana su se držali po strani i nisu se usudili postaviti drugog pitanja.

^{147:6.6 (1655.2)} Isusovo protivljenje židovskim tradicijama i robovskom poštivanju ceremonija je uvijek bilo pozitivno. Učitelj nije gubio vrijeme na negativne optužbe. Učio je da oni koji vole Boga mogu uživati slobodu življenja bez samoobmane preuzetne grešnosti. Isus je rekao apostolima: "Blaženi su prosvjetljeni ljudi koji uistinu znaju što rade; ali ako ne znate božjeg puta, teško vama jer već kršite sve zakone."

7. POVRATAK U KAFARNAUM

^{147:7.1 (1655.3)} Bilo je to oko podneva u ponedjeljak 3. svibnja kad su Isus i dvanaestorica došli u Betsaidu brodom iz Tariceje. Putovali su brodom kako bi izbjegli one koji su za njima putovali. Ali narednog su dana drugi, uključujući i pismoznanike iz Jeruzalema, ponovo našli Isusa.

^{147:7.2 (1655.4)} U utorak poslije podne Isus je odgovarao na pitanja okupljenih, kad mu se ponovo obratilo šest uhoda s riječima: "Danas sam razgovarao s jednim od Ivanovih učenika koji je došao čuti tvoja učenja i nismo mogli razumjeti zašto nikada ne tražiš od svojih učenika da se posvete postu i molitvi onako kako im se mi farizeji posvećujemo i kako je Ivan učio svoje učenike." Isus, oslanjajući se na Ivanove riječi, odgovori: "Mogu li svatovi postiti dok je s njima zaručnik? Dok imaju sa sobom zaručnika, ne mogu postiti. Ali doći se vrijeme kad će im ugrabiti zaručnika. Tada će bez sumnje djeca ovog zaručnika postiti i moliti se. Dok je molitva prirodni čin prosvjetljenog čovjeka, post nije dio Radosne vijesti o nebeskom kraljevstvu. Sjetite se da mudar krojač ne prišiva zakrpe od novog i neuvaljanog sukna na staru haljinu da se ova kad se pokvasi ne skupi pa rupa ne bude još veća. Nitko ne ulijeva novo vino u stare mjehove; inače novo vino podere mjehove, te propadne i vino i mjehovi. Nego stavlja novo vino u nove mjehove. Tako i moji učenici pokazuju mudrost kada ne unose suviše starih učenja među nove ideje Radosne vijesti o kraljevstvu. Vi koji ste izgubili svoga učitelja možete postiti neko vrijeme.. Post može biti prikladan dio Mojsijevog zakona, ali u dolazećem kraljevstvu sinovi Boga trebaju naći slobodu od straha i radost u božanskom duhu." I kad su čuli ove riječi, Ivanovi učenici su bili utješeni, dok su farizeji bili još zbunjeniji.

^{147:7.3 (1656.1)} Učitelj ih je dalje upozorio da ne misle kako je dobro zamijeniti sva stara učenja novim doktrinama."To što je staro i istinito treba ostaviti. Također to što je novo i neistinito treba odbaciti. Ali to što je novo i istinito, trebate imati vjere i hrabrosti da prihvatite. Ne zaboravite što je zapisano: "Ne iznevjeri starog prijatelja, jer se novi s njim ne može porediti. Kao novo vino, tako je i novi prijatelj; kad prijateljstvo ostari, tad ćeš ga piti s radošću."

8. BLAGDAN DUHOVNE DOBROTE

^{147:8.1 (1656.2)} Te noći, dugo nakon što su se redovni slušatelji povukli na počinak, Isus je nastavio poučavati apostole. Započeo je svoju specijalnu pouku pozivajući se na proroka Izaiju:

^{147:8.2 (1656.3)} "’Zašto postimo? Zar je meni po volji da tako mučite svoje duše kad vam i dalje prija potlačenost i kad se radujete nepravdi? Gle, vi postite da se prepirete i svađate i da pesnicom bijete siromahe. Ne postite više kao danas i čut će vam se glas na visini.

^{147:8.3 (1656.4)} "’Zar je meni takav post po volji u dan kad se čovjekova duša trapi? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo? Hoćeš li to zvati postom i danom ugodnim Bogu? Ovo je post koji mi je po volji: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove, podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onoga koga vidiš gola.

^{147:8.4 (1656.5)} "Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a slava Božja bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Bog će ti odgovoriti; kad zavapiš, reći će - Evo me. Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu. Otac hoće da dadeš kruha gladnome, nasitiš potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati. Bog će te vodit bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima i krijepiti kosti tvoje. I bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. I ti ćeš gradit na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena; zvaće te popravljačem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja."

^{147:8.5 (1656.6)} I dugo u noć Isus je nastavio govoriti svojim apostolima istinu da ih njihova vjera osigurava u kraljevstvu sadašnjosti i budućnosti, a ne tegobe njihove duše ili post njihovih tijela. Opomenuo je apostole da ako ništa drugo trebaju živjeti u skladu s učenjima starih proroka i izrazio je nadu u njihov napredak izvan i iznad ideala Izaije i drugih starih proroka. Posljednje što je rekao ove noći je bilo: "Rastite u dostojanstvu pomoću žive vjere koja shvaća činjenicu da ste sinovi Boga dok u isto vrijeme prepoznajete svakog čovjeka kao svog brata."

^{147:8.6 (1656.7)} Bilo je poslije dva ujutro kad je Isus prestao govoriti i svi su otišli na počinak.