Knjiga Urantije

POGLAVLJE 142 -- PASHA U JERUZALEMU

• Sekcije
• 1. UČENJA U HRAMU
• 2. BOŽJA SRDŽBA
• 3. KONCEPCIJE BOGA
• 4. FLAVIJUS I GRČKA KULTURA
• 5. GOVOR O UVJERENJU
• 6. RAZGOVOR S NIKODEMOM
• 7. POUKA O OBITELJI
• 8. U JUŽNOJ JUDEJI

^{142:0.1 (1596.1)} Isus i apostoli su proveli travanj radeći u Jeruzalemu, dok su svake večeri odlazili prenoćiti u Betaniji. Isus je provodio nekoliko noći svakoga tjedna u Jeruzalemu, u domu grčkog Židova Flavijusa, gdje su se s njim potajno došli posavjetovati mnogi istaknuti Židovi.

^{142:0.2 (1596.2)} Istoga dana kad je došao u Jeruzalem, Isus je otišao posjetiti Anu, prijatelja iz ranih dana, negdašnjeg visokog svećenika i rođaka Zebedejeve žene Šalome. Ana je dosta čuo o Isusu i njegovim učenjima, i kad se Isus pojavio pred njegovim vratima, primljen je s velikom uzdržanošću. Kad je Isus vidio Aninu rezerviranost, smjesta je ustao i pošao prema vratima, govoreći: "Strah je čovjekov najveći gospodar, a ponos njegova najveća slabost; zar ćeš izdati samoga sebe i prepustiti se ovim uništiteljima radosti i slobode?" Ana nije odgovorio na ovo pitanje. Učitelj nije ponovo vidio Anu sve dok ovaj nije, sa svojim zetom, počeo suditi Sinu Čovječjem.

1. UČENJA U HRAMU

^{142:1.1 (1596.3)} Cijelog mjeseca u hramu su držali predavanja bilo Isus ili neki od njegovih apostola. Kad su mase na proslavi Pashe bile toliko brojne da nisu dopuštale ulazak u hram, apostoli su držali predavanja ispred njegovih zidina. Njihova je poruka bila:

^{142:1.2 (1596.4)} 1. Bliži se kraljevstvo nebesko.

^{142:1.3 (1596.5)} 2. Vjerom u očinstvo Boga čovjek može ući u nebesko kraljevstvo, postati sin Božji.

^{142:1.4 (1596.6)} 3. Ljubav je osnovno pravilo u kraljevstvu - čovjek prije svega treba biti odan Bogu i voljeti druge ljude kao samoga sebe.

^{142:1.5 (1596.7)} 4. Čovjek se treba povinovati Očevoj volji, roditi plodove duha u svom životu, što je zakon kraljevstva.

^{142:1.6 (1596.8)} Ljudi koji je došli na proslavu Pashe čuli su ovo Isusovo učenje i stotine su se radovale radosnim vijestima. Glavni svećenici i vladari Židova su se jako bojali Isusa i njegovih apostola i među sobom su raspravljali što će s njima učiniti.

^{142:1.7 (1596.9)} Pored učenja u hramu i oko hrama, apostoli i drugi vjernici su se bavili osobnim radom u korist narodnih masa okupljenih na proslavu Pashe. Ovi su zainteresirani muškarci i žene pronijeli bit Isusove poruke s ove proslave Pashe do najudaljenijih dijelova Rimskog Carstva i sve do Istoka. Bio je to početak širenja evanđelja kraljevstva spoljašnjem svijetu. Isusova djelatnost više nije bila ograničena samo na Palestinu.

2. BOŽJA SRDŽBA

^{142:2.1 (1597.1)} Na proslavi Pashe u Jeruzalemu bio je jedan Jakob, bogati židovski trgovac s Krete, koji je došao k Andriji s molbom da nasamo porazgovara s Isusom. Andrija je ugovorio ovaj tajni sastanak s Isusom u domu Flavijusa, i zakazao ga je za narednu večer. Ovaj čovjek nije mogao shvatiti Isusova učenja i ovom je prilikom želio podrobnije upitati o Božjem kraljevstvu. Jakob je rekao Učitelju: "Ali, Učitelju, Mojsije i stari proroci kažu da je Bog ljubomoran, pun velike srdžbe i bijesa. Proroci kažu da Bog mrzi zlotvore i da se sveti onima koji ne slijede njegov zakon. Ti i tvoji učenici kažete da je Bog brižni i suosjeċajni Otac koji toliko voli svoju djecu da ih poziva da uđu u ovo novo nebesko kraljevstvo za koje kažeš da uskoro treba doći."

^{142:2.2 (1597.2)} Kad je Jakob završio s pitanjem, Isus je rekao: "Jakove, ti dobro poznaješ učenja starih proroka koji su poučavali djecu svoje generacije u skladu s prosvjetljenjem njihovog doba. Naš je Rajski Otac isti danas kakav je bio jučer. Ali koncepcije o njegovoj prirodi su se uveliko razvile i porasle od Mojsijevog do Amosovog doba, i do generacije proroka Izaije. Ja sam došao u tjelesnom obličju da obznanim Oca u novoj slavi i da istaknem njegovu ljubav i milost prema svim ljudima svih svjetova. Kako se evanđelje ovog kraljevstva bude širilo cijelim svijetom sa svojom porukom o dobroj volji i radosti svim ljudima, ovo će učenje unaprijediti odnose među obiteljima i nacijama. Kako vrijeme bude prolazilo, porast će ljubav između očeva i djece i tako ċe porasti razumijevanje ljubavi Oca na nebu prema njegovj zemaljskoj djeci. Ne zaboravi, Jakove, da dobar i iskren otac voli svoju obitelj kao cjelinu – kao obitelj – ali da istovremeno voli i da se s ljubavlju brine o svakom njezinom individualnom pripadniku."

^{142:2.3 (1597.3)} Nakon dulje rasprave o karakteru nebeskog Oca, Isus je pored ostalog rekao: "Ti, Jakove, koji imaš više djece, dobro poznaješ istinu mojih riječi." Jakov je odgovorio: "Ali, Učitelju, tko ti je rekao da imam šestoro djece?" Učitelj je odgovorio: "Neka bude dovoljno da kažem da je Ocu i Sinu sve poznato, da oni sve vide. Jednako kao što ti voliš svoju djecu kao njihov zemaljski otac, tako trebaš prihvatiti stvarnost ljubavi nebeskog Oca prema tebi – ne samo prema svoj Abrahamovoj djeci, veċ prema tebi, tvojoj individualnoj duši."

^{142:2.4 (1597.4)} Isus je dalje rekao: "Kad su tvoja djeca mala i nezrela i kad ih moraš kazniti, ona mogu pomisliti da imaju ljutog i odbojnog oca. Njihova nezrelost ne može prodrijeti dalje od kazne i spoznati očevu dalekovidost i disciplinarnost njegove ljubavi. Ali kad ista ova djeca odrastu i postanu zreli muškarci i žene, zar im se ne bi bilo ludo držati ovih starih pogrešnih ideja o njihovom ocu? Kao odrasli muškarci i žene, oni trebaju biti u stanju spoznati ljubav svoga oca u svim

^{142:2.5 (1598.1)} ovim disciplinarnim radnjama. Zar ne bi i ljudski rod kroz buduċastoljeċa trebao doċi do boljeg razumijevanja istinske prirode i brižnog karaktera Oca na nebu? Kakva je korist buduċim naraštajima od duhovnog prosvjetljenja ako ljudi nastave vidjeti Boga onako kako su ga vidjeli Mojsije i proroci? Kažem ti, Jakove, pod blistavim svjetlom ovog trenutka trebaš vidjeti Oca bolje od svih koji su ga nekoċ gledali. I kad ga budeš vidio na ovaj način, osjetit ċeš radost stupanja u kraljevstvo kojim vlada Otac ljubavi i tako ċeš nastojati dopustiti njegovoj volji ljubavi da ovlada tvojim životom."Jakov je odgovorio: "Rabbi, vjerujem; molim te da me uvedeš u Očevo kraljevstvo."

3. KONCEPCIJE BOGA

^{142:3.1 (1598.2)} Kako je većina apostola imala priliku čuti ovu raspravu o Božjem karakteru, proveli su večer postavljajući brojna pitanja o Ocu na nebu. Učiteljevi se odgovori na ova pitanja najbolje mogu izraziti slijedeċimsuveremenim riječima:

^{142:3.2 (1598.3)} Isus je blago prekorio dvanaestoricu, u biti govoreċi: Zar ne poznajete izraelske tradicije koje upućuju na rast i razoj ideje o Jahvi i zar ne poznajete učenja Spisa o doktrinama o Bogu? Učitelj je zatim nastavio držati govor apostolima na temu evolucije koncepcije Božanstva tijekom povijesnog razvoja židovskog naroda. Skrenuo je njihovu pažnju na slijedeċe faze rasta i razvoja ideje o Bogu:

^{142:3.3 (1598.4)} 1. Jahve – Bog sinajskih klanova. Ovo je bila primitivna koncepcija Božanstva koju je Mojsije uzvisio na višu razinu Gospodina Boga Izraelskog. Otac na nebu uvijek prihvaċa iskreno obožavanje svoje zemaljske djece, koliko god grube bile njihove ideje o Božanstvu i kojim god imenom simbolizirali njegovu božansku prirodu.

^{142:3.4 (1598.5)} 2. Svevišnji. Ovu je koncepciju Oca na nebu prvi proglasio Melkizedek pri obraćanju Abrahamu, dok su je iz Salema pronijeli oni koji su tijekom buduċihstoljeċa prihvatili ovu unaprijeđenu i proširenu ideju Božanstva. Abraham i njegov brat su napustili Ur radi utemeljenja obožavanja sunca i zbog toga što su prihvatili Melkizedekovo učenje o El Elionu – Svevišnjem Bogu. Imali su složenu ideju Boga koja je bila rezultat stapanja njihovih starijih mezopotamijskih ideja s doktrinama Svevišnjeg.

^{142:3.5 (1598.6)} 3. El Šadaj. Za vrijeme ovih ranih dana mnogi su Židovi obožavali El Šadaja, egipatsku koncepciju Boga na nebu s kojom su se upoznali za vrijeme ropstva u dolini Nila. Dugo nakon Melkizedeka, ove su se tri ideje o Bogu stopile u doktrinu Božanstva kao stvoritelja, Gospodina Boga Izraelskog.

^{142:3.6 (1598.7)} 4. Elohim. Od Adamovog se vremena zadržalo učenje o Rajskom Trojstvu. Znate li da Sveto Pismo počinje riječima: "U početku stvoriše Bogovi nebo i zemlju"? Ovo pokazuje da je ideja Trojstva ili koncepcija triju Bogova bila dijelom religije naših predaka.

^{142:3.7 (1598.8)} 5. Vrhovni Jahva. U vrijeme proroka Izaije, ova su se vjerovanja o Bogu proširila u koncepciju Univerzalnog Stvoritelja koji je bio svemoċan i u isto vrijeme svemilosrdan. I ova je evolutivna promjena koncepcije Boga doslovce zauzela mjesto svih prijašnjih ideja Božanstva u religijama naših otaca.

^{142:3.8 (1598.9)} 6. Otac na nebu. Sada upoznajemo Boga kao našeg Oca na nebu. Ovo učenje nudi religiju u kojoj je vjernik sin Boga. Ovo je radosna vijest evanđelja nebeskog kraljevstva. Pored Oca postoje Sin i Duh, i ovo ċe se otkrivenje prirode i službe Rajskih Božanstava nastaviti proširivati i prosvjetljivati tijekom beskrajnih stoljeċa vječnog duhovnog napredovanja uspinjuċih sinova Boga. Tijekom bilo kojeg razdoblja i u svakom času, istinsko iskazanje obožavanja bilo kojeg ljudskog biċa – što se tiče individualnog duhovnog napretka – prepoznaje i priznaje unutarnji duh kao znak poštovanja upućenom Ocu na nebu.

^{142:3.9 (1599.1)} Apostoli nikada nisu bili ovoliko iznenađeni koliko su bili kad su čuli o ovom postupnom razvoju koncepcije Boga u židovskom umu i kroz prijašnje generacije; bili su suviše zbunjeni kako bi bili u stanju postaviti i jednog jedinog pitanja. Sjedili su ispred Isusa bez riječi, dok je Učitelj nastavio: "Vi bi ste znali o ovim stvarima da ste pročitali Svete Knjige. Zar niste čitali u Samuelu gdje piše: "Još je jednom srdžba Jahvina planula na Izraelce te potakla Davida protiv njih, govoreći: ‘Idi, izbroj Izraelce i Judejce’? I ovome se ne treba čuditi zato što su u Samuelovo doba Abrahamova djeca uistinu vjerovala da je Bog stvorio I dobro i zlo. Ali kad je suvremeniji pisac pominjao ove događaje, usljed proširenja židovske koncepcije o prirodi Boga, on se nije usudio pripisati stvaranje zla Jahvi, nego je rekao: ‘Tada Satan ustade na Izraela i potače Davida da izbroji Izraelce.’ Zar ne vidite da ovi zapisi iz Svetih Knjiga jasno ukazuju na razvoj ideje o prirodi Boga iz generacije u generaciju?

^{142:3.10 (1599.2)} "Također trebate spoznati razvoj razumijevanja božanskog zakona koji savršeno drži korak s ovim proširenim koncepcijama o božanstvenosti. Kad su djeca Izraelska izišla iz Egipta u vrijeme uveċanog otkrivenja Jahve, imala su deset zapovijedi koje su bile njihov zakon sve do vremena kad su se ulogorili pred brdom Sinajom. Ovih je deset zapovijedi bilo:

^{142:3.11 (1599.3)} "1. Nemoj imati drugih bogova, jer Gospodin je Bog ljubomoran.

^{142:3.12 (1599.4)} "2. Ne pravi sebi lika ni obličja.

^{142:3.13 (1599.5)} "3. Sjeti se da svetkuješ dan beskvasnih kruhova.

^{142:3.14 (1599.6)} "4. Od cijelog prinosa od stoke, svaki muški prvenac meni pripada, kaže Gospodin.

^{142:3.15 (1599.7)} "5. Šest dana radi i obavljaj svoj posao, a sedmi dan neka bude dan počinka.

^{142:3.16 (1599.8)} "6. Svetkuj blagdan berbe prvih plodova i blagdan žetve na prekretu godine.

^{142:3.17 (1599.9)} "7. Ne prinosi žrtve s kruhom uskvasnim.

^{142:3.18 (1599.10)} "8. Ne ostavljaj žrtve prinesene na blagdan Pashe da prenoće do jutra.

^{142:3.19 (1599.11)} "9. U kuću Jahve, Boga svoga, donosi najbolje prvine plodova sa svoje zemlje.

^{142:3.20 (1599.12)} "10. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njehove majke.

^{142:3.21 (1599.13)} "I zatim je, uz zvuke gromova i munja na Sinajskom brdu, Mojsije predočio novih deset zapovijedi za koje svi morate priznati da predstavljaju daleko vrijednije izjave I dostojniju pratnju sve široj ideji Jahve, koncepciji Božanstva. I zar nikada niste primijetili da su ove zapovijedi zabilježene na dva mjesta, da je u prvom slučaju izručenje iz Egipta navedeno kao razlog poštovanju subote, dok je usljed razvoja religioznog vjerovanja u drugom slučaju činjenica stvaranja neba i zemlje navedena kao objašnjenje subotnog počinka?

^{142:3.22 (1599.14)} "Također ne zaboravite da je ponovo – usljed naprednijeg duhovnog prosvjetljenja u doba Izaije – ovih deset negativnih zapovijedi promijenjeno u veliki i pozitivni zakon ljubavi, poziv čovjeku da voli Boga iznad svega drugog i svog susjeda kao samoga sebe. I ovaj vam vrhovni poziv na ljubav prema Bogu i ljudima ponovo navodim kao cjelokupnu čovjekovu dužnost."

^{142:3.23 (1600.1)} I kad je završio s govorom, nitko nije prozborio ni riječi. Otišli su na počinak, svaki na svoju stranu.

4. FLAVIJUS I GRČKA KULTURA

^{142:4.1 (1600.2)} Grčki Židov Flavijus je bio preobraċenik koji nije bio ni obrezan niti kršten; i kako je jako volio ljepotu umjetnosti i kipova, u Jeruzalemu je boravio u jako lijepoj i velikoj kući. Ova je kuċa bila ukusno namještena i ukrašena neprocjenjivim blagom koje je skupio na svojim svjetskim putovanjima. Kad je izvorno došao na ideju da pozove Učitelja u svoju kuċu, bojao se da ne uvrijedi Učitelja prizorom ovih takozvanih idola. Ali Flavijus je bio prijatno iznenađen kad je Isus ušao u njegovu kuċu i kad je, umjesto što ċe ga ukoriti zbog ovih navodno idolotarskih predmeta koji su bili raspoređeni po cijeloj kuċi, pokazao veliko zanimanje za njegovu kolekciju i postavio mnoga pitanja koja su obznanila veliko poštovanje prema umjetnosti dok ga je Flavijus vodio iz sobe u sobu pokazujuċi mu svoje omiljene kipove.

^{142:4.2 (1600.3)} Učitelj je vidio da je njegov domaċin bio zbunjen njegovim prijateljskim stavom prema umjetnosti; kad su završili s pregledom cijele kolekcije, Isus je rekao: "Pošto ti poštuješ ljepotu onoga što je stvorio moj Otac i što su oblikovale umjetničke ruke ljudi, zašto očekuješ da te ukorim? Zar zbog toga što je Mojsije nekoċ nastojao suzbiti idolotarstvo i obožavanje lažnih bogova, danas svi trebaju izbjegavati svaki oblik kopiranja prirodne gracioznosti i ljepote? Kažem ti, Flavijuse, Mojsijeva djeca nisu pravilno shvatila njegovu poruku i od ovih su riječi zabrane stvaranja likova nebeskih i zemaljskih stvari stvorila lažnog boga. Ako je Mojsije upućivao ove ideje zamračenim umovima onog vremena, kakve to ima veze s ovim vremenom kad se Nebeski Otac obznanjuje kao Duh-Vladar nad svim ljudima? Flavijuse, kažem ti da se u dolazeċem kraljevstvu neċe više govoriti, ‘Ne obožavajte ovo i ne obožavajte ono’; ljudi se više neċe zanimati zapovijedima koje zabranjuju jedno ili drugo, nego ċe se zanimati čovjekovom najvišom dužnošċu. I ova se dužnost izražava dvjema velikim privilegijama: iskrenim obožavanjem beskonačnog Stvoritelja, Rajskog Oca i brižnom službom bližnjima. Ako volite svoje susjede kao sebe same, onda uistinu znate da ste sinovi Boga.

^{142:4.3 (1600.4)} "U vrijeme kad ljudi nisu imali dobro razumijevanje moga Oca, Mojsije je dobro učinio što je nastojao suzbiti idolopoklonstvo, ali buduċimċe naraštajima Otac biti obznanjen u životu Sina; i zbog ovog novog otkrivenja Boga više neċe biti potrebno zamijeniti Stvoritelja Oca s idolima od kamena i kipovima od zlata i srebra. Inteligenti ljudi tako mogu uživati u umjetničkom blagu i ne miješati ovo materijalno poštovanje s obožavanjem i poštovanjem Oca na Raju, Boga svih stvari i svih biċa."

^{142:4.4 (1600.5)} Flavijus je vjerovao u sve čemu ga je Isus poučio. Sutradan je otišao u Betaniju pored Jorana i tu su ga krstili Ivanovi učenici. I tako je učinio zbog toga što Isusovi učenici još uvijek nisu krstili vjernike. Kad se vratio u Jeruzalem, Flavijus je priredio veliku gozbu na koju je pozvao Isusa i šezdeset drugih prijatelja. I mnogi su ovi gosti također postali vjernici u poruku o nastupajuċem kraljevstvu.

5. GOVOR O UVJERENJU

^{142:5.1 (1601.1)} Jedan od velikih govora koji je Isus izručio u hramu prilikom ovoga tjedna Pashe predstavlja odgovor na pitanje jednog od njegovih slušatelja, čovjeka iz Damaska. Ovaj je čovjek upitao Isusa: "Ali, Rabbi, kako ćemo biti uvjereni da si došao od Boga i da uistinu možemo uċi u ovo kraljevstvo za koje tvoji učenici kažu da se bliži?" Isus je odgovorio:

^{142:5.2 (1601.2)} "Što se tiče moje poruke i propovijedi mojih učenika, trebate im suditi po njihovim plodovima. Ako mi proglašavamo istine duha, duh ċe biti svjedok u vašim srcima da je naša poruka istinita. Što se tiče kraljevstva i tvoje osobne sigurnosti da već imaš odobrenje nebeskog Oca, sam možeš reći koji ċe otac među vama koji se nosi kao požrtvovan i brižan otac, držati svoje djete u tjeskobi vezano za njegov obiteljski status ili njegovo mjesto i poziciju u pogledu odanosti očevog srca? Zar vi zemaljski očevi volite mučiti svoju djecu neizvjesnošċu u pogledu njihovog mjesta i trajne ljubavi prema njima u vašim ljudskim srcima? Tako ni vaš Otac na nebu ne ostavlja svoju djecu duha u stanju neizvjesnosti u pogledu njihovog mjesta u kraljevstvu. Ako primite Boga kao svoga Oca, onda ste uistinu i u zbilji sinovi Boga. I ako ste sinovi, onda imate sigurnost na ovom mjestu i poziciji u pogledu svega što se tiče vječnog i božanskog statusa sina. Ako vjerujete u moje riječi, onda vjerujete u Onoga koji me posla i ovim vjerovanjem u Oca istovremeno osiguravate svoje nebesko državljanstvo. Ako činite volju Oca na nebu, neċete propustiti priliku za postignuċe vječnog života napredovanja u božanskom kraljevstvu.

^{142:5.3 (1601.3)} "Vrhovni ċe Duh biti svjedok s vašim duhovima da ste uistinu djeca Boga. I ako ste djeca Boga, onda ste rođeni od duha Boga; i tko god je rođen od duha ima u sebi moċ da ovlada nad svakom sumnjom i ono je pobjeda koja nadilazi svaku nezivjesnost, vaša vjera."

^{142:5.4 (1601.4)} "Kako je rekao prorok Izaijagovoreċi o ovim vremenima: ‘Kad se na nas izlije duh iz visine, mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti – trajan pokoj i uzdanje.’ I svima koji istinski vjeruju u ovo evanđelje, ja ću biti garancija njihovom primitku u vječne milosti I trajni život kraljevstva moga Oca. Vi ste, dakle, koji čujete ovu poruku i koji vjerujete u ovo evanđelje kraljevstva, sinovi Boga, i imate život vječni; i dokaz je cijelom svijetu da ste rođeni od duha to što uistinu volite jedan drugog."

^{142:5.5 (1601.5)} Svjetina je ostala više sati uz Isusa, postavljajuċi mu mnoga pitanja i pažljivo slušajuċi njegove odgovore. I sami su apostoli bili ohrabreni Isusovim učenjem pri propovijedi evanđelja kraljevstva s veċom snagom i sigurnošċu. Ovaj je događaj u Jeruzalemu pružio veliko nadahnuċe dvanaestorici. Bio je to njihov prvi kontakt s tako velikom masom i naučili su brojne vrijedne lekcije koje su se pokazale vrlo korisnim pri njihovom buduċem radu.

6. RAZGOVOR S NIKODEMOM

^{142:6.1 (1601.6)} Jedne večeri u domu Flavijusa u posjetu Isusu došao je određeni Nikodem, bogati stariji pripadnik židovskog Velikog vijeċa. On je mnogo čuo u učenjima ovog Galilejca i tako je jednog poslijepodneva otišao čuti njegove propovijedi u hramu. On je više puta želio otiċi da čuje Isusova predavanja, ali je strahovao da ga ne opaze i ne propoznaju okupljeni, kako su židovski vladari veċ bili alarmirani Isusom i ni jedan se pripadnik Velikog vijeċa nije želio javno s njime posvetiti. Nikodem je tako ugovorio s Andrijom da vidi Isusa nasamo nakon što se bude smrklo. Petar, Jakov i Ivan su bili u Flavijusovom vrtu na početku ovog razgovora, ali su zatim ušli u kuċu gdje su nastavili s razgovorom.

^{142:6.2 (1602.1)} Primajući Nikodema, Isus nije pokazao nikakvu naročitu naklonost; pri razgovoru nije pribjegao kompromisu ili bilo kakvom neumjesnom pritisku. Učitelj nije pokušao stvoriti odbojnost u svom tajnom gostu, niti je upotrijebio sarkazam. Pri svakom obraċanju ovom priznatom posjetitelju, Isus je bio staložen, iskren i dostojanstven. Nikodem nije bio službeni zastupnik Velikog vijeċa; posjetio je Isusa radi svog osobnog i iskrenog zanimanja za Učiteljeve ideje.

^{142:6.3 (1602.2)} Nakon što ga je Flavijus predstavio, Nikodem je rekao: "Rabbi, znamo da si učitelj koji je došao od Boga, jer nitko ne može tako poučavati osim ako je Bog s njim. Želim bolje upoznati tvoja učenja u vezi ovog nastupajuċeg kraljevstva."

^{142:6.4 (1602.3)} Isus je odgovorio Nikodemu: "Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega." Odvrati mu Nikodem: "Kako se može čovjek, kad je veċ star, roditi? On ne može po drugi put uċi u utrobu majke i roditi se."

^{142:6.5 (1602.4)} Odvrati mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od duha svetoga, taj ne može uċi u kraljevstvo nebesko. Što je rođeno od tijela, tijelo je, a što je rođeno od duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: treba da se odozgo rodite. Vjetar puše gdje god hoċe. Ċuješ mu šum, ali ga ne vidiš -- ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide – i tako je sa svakim koji je rođen od duha. Tjelesnim očima možete vidjeti ispoljenja duha, ali ne možete vidjeti duh."

^{142:6.6 (1602.5)} Nikodem odgovori: "Ne razumijem – kako to može biti?" Isus odvrati: "Zar je moguċe da si ti učitelj u Izraelu, i ti ne razumiješ? Oni koji poznaju stvarnosti duha imaju dužnost obznaniti ove stvari onima koji jedino vide ispoljenja materijalnog svijeta. Ali hoċete li nam vjerovati ako vam budem govorio nebeske stvari? Imaš li hrabrosti, Nikodeme, vjerovati u onoga koji je sišao s neba, samog Sina Čovječjeg?"

^{142:6.7 (1602.6)} A Nikodem odvrati: "Ali kako ċu ja početi spoznavati ovaj duh koji me treba pripremiti za ulazak u kraljevstvo?" Isus odgovori: "Duh Oca veċ živi u tebi. Ako se budeš povodio za ovim duhom, uskoro ċeš početi vidjeti očima duha i tada ċeš svojim svesrdnim izborom vodstva ovog duha biti rođen od duha kako ċe ti jedini cilj življenja biti izvršenje volje tvoga Oca koji je na nebu. I kada tako s radošċu ustanoviš svoje ponovno rođenje i ulazak u Božje kraljevstvo, počet ċeš rađati u svom svakodnevnom životu obilne plodove duha."

^{142:6.8 (1602.7)} Nikodem je bio potpuno iskren. Bio je jako impresioniran ali potpuno zbunjen. Nikodem je veċ bio postigao veliki uspjeh u pogledu samoostvarenja, samokontrole, pa i visokih moralnih kvaliteta. Bio je rafiniran, egoističan i altruističan; ali nije znao kako ċepotčiniti svoju volju volji Božanskog Oca, onako kako su se mala djeca voljna potčiniti savjetu i odlukama mudrog i brižnog zemaljskog oca i na taj način zbilja postati djecom Boga, naprednim baštinicima vječnog kraljevstva.

^{142:6.9 (1603.1)} Nikodem je imao dovoljno vjere da stekne posjed kraljevstva. Blago je prosvjedovao kad su njegove kolege iz Velikog vijeċa htjele osuditi Isusa bez sudskog procesa; zajedno s Josipom iz Arimateje, kasnije je javno proglasio svoju vjeru i otišao tražiti Isusovo tijelo, i to u časovima kad su mnogi njegovi učenici od straha pobjegli pred prizorom konačne muke i smrti njihovog Učitelja.

7. POUKA O OBITELJI

^{142:7.1 (1603.2)} Nakon užurbanog razdoblja pouke i osobnog rada za vrijeme tjedna posveċenog proslavi blagdana Pashe, Isus je proveo narednu srijedu u Betaniji sa svojim apostolima, predan odmoru. Ovoga poslije podneva, Tomo je postavio pitanje koje je zahtijevalo dugi i pažljivi odgovor. Tomo je rekao: "Učitelju, kad smo postali apostoli kraljevstva, poučio si nas o mnogim stvarima, ali što ċemo govoriti masama? Kako ċe ovi ljudi živjeti nakon potpunije uspostave kraljevstva? Trebaju li tvoji učenici biti vlasnici robova? Hoċe li tvoji učenici živjeti u siromaštvu i izbjegavati posjedovanje imovine? Hoċe li jedino milost prevladati na svijetu i uništiti svaku potrebu za zakonom i pravdom?" Isus je proveo cijelo poslije podne i veče poslije objeda s dvanaestoricom apostola, raspravljajući Tomina pitanja. U cilju ovog zapisa, predstavljamo slijedeći sažetak Učiteljevog nauka:

^{142:7.2 (1603.3)} Isus je prije svega nastojao objasniti svojim apostolima da je došao na zemlju kako bi živio jedinstvenim zemaljskim životom, dok su oni, dvanaestorica apostola, bili pozvani da sudjeluju u ovom iskustvu darivanja Sina Čovječjeg; dalje je rekao da kao njegove kolege, apostoli moraju sudjelovati u ovim ograničenjima i obvezama cjelokupnog iskustva darivanja. U njegovim se riječima krila tvrdnja da je Sin Čovječji bio jedina osoba koja je ikad živjela na zemlji, koja je istovremeno mogla pogledati u samo srce Boga kao i u dubine ljudske duše.

^{142:7.3 (1603.4)} Isus je vrlo jednostavnim riječima objasnio da je nebesko kraljevstvo bilo evolutivna pojava, da je započinjalo ovdje na zemlji i da se trebalo nastaviti kroz naredne živote, do Raja. Tijekom ove večeri jasno je izrazio svoju namjeru da u nekom budućem stadiju razvoja kraljevstva ponovo dođe u posjetu ovome svijetu, u punoj duhovnoj moći i božanskoj slavi.

^{142:7.4 (1603.5)} Zatim je objasnio da "ideja kraljevstva" nije bila najbolji način da se objasni čovjekov odnos s Bogom; da je on koristio ovaj slikovni izraz zbog toga što je židovski narod očekivao utemeljenje kraljevstva, kao i zbog toga što je Ivan govorio o nastupajuċem kraljevstvu. Isus je rekao: "U buduċim dobima ljudi ċe bolje razumjeti evanđelje kraljevstva kad im isto bude predočeno u smislu obiteljskog odnosa – kad ljudi budu shvatili religiju kao učenje o očinstvu Boga i bratstvu među ljudima, sinstvu s Bogom." Učitelj je zatim nadugo govorio o koncepciji ljudske obitelji kao ilustraciji nebeske obitelji, ponovo naglašavajuċi dva osnovna zakona življenja: prvu zapovijed koja nalaže ljubav prema ocu, glavi obitelji, i drugu zapovijed koja nalaže uzajamnu ljubav među djecom, koja traži da čovjek voli svoga bližnjeg kao samoga sebe. I zatim je objasnio da se ova kvaliteta bratske ljubavi uvijek ispoljava u nesebičnoj i brižnoj društvenoj službi.

^{142:7.5 (1603.6)} Nakon toga uslijedila je nezaboravna rasprava najbitnijih obilježja obiteljskog života i načina na koji se ista odražavaju u odnosu između Boga i čovjeka. Isus je naglasio kako se prava obitelj temelji na slijedeċih sedam činjenica:

^{142:7.6 (1604.1)} 1. Činjenici egzistencije. Prirodni odnosi i nasljedne crte sličnosti između roditelja i potomstva predstavljaju dio obiteljskog života. Djeca nasljeđuju određene roditeljske osobine. Djeca vuku porijeklo od roditelja; postojanje djeteta kao ličnosti ovisi o činu roditelja. Odnos između oca i djeteta predstavlja prirodno obilježje prisutno u svim živim biċima.

^{142:7.7 (1604.2)} 2. Osjeċaj sigurnosti i zadovoljstva. Istinski očevi s velikom radošċu vode brigu o potrebama svoje djece. Mnogi očevi nisu zadovoljni jedino brigom o najosnovnijim potrebama svoje djece, nego im pored toga nastoje pružiti dodatne blagodati.

^{142:7.8 (1604.3)} 3. Obrazovanje i obuka. Mudri očevi pažljivo planiraju za obrazovanje i adetkavnu obuku svojih sinova i kċeri. Na ovaj način mladi ljudi postaju osposobljeni za buduċeveċe odgovornosti.

^{142:7.9 (1604.4)} 4. Disciplina i samokontrola. Dalekovidi očevi štoviše stvaraju uvjete za bitnu disciplinu, savjet, corekciju i nekom prilikom, stjecanje samokontrole, svog mladog i nezrelog potomstva.

^{142:7.10 (1604.5)} 5. Prijateljstvo i odanost. Brižni očevi imaju blizak i nježan odnos sa svojom djecom. Njegove su uši uvijek otvorene pred njihovim molbama; uvijek su spremni podijeliti njihove brige i pomoċi im s njihovim poteškoċama. Otac je duboko zainteresiran za progresivnu blagodat svog potomstva.

^{142:7.11 (1604.6)} 6. Ljubav i milost. Brižan je otac uvijek spreman oprostiti svojoj djeci; očevi ne gaje svetoljublje protiv svoje djece. Očevi nisu poput sudaca, neprijatelja ili kreditora. Prave obitelji počivaju na temeljima tolerancije, strpljenja i oproštenja.

^{142:7.12 (1604.7)} 7. Briga za buduċnost. Zemaljski očevi vole ostaviti baštinu svojim sinovima. Obitelj se nastavlja iz generacije u generaciju. Smrt predstavlja kraj jedne generacije i početak druge. Smrt okončava individualni život ali ne i obitelj.

^{142:7.13 (1604.8)} Učitelj je više sati govorio o primjeni ovih obiteljskih obilježja na odnose između ljudi kao zemaljske djece i Boga kao Rajskog Oca. Zaključio je slijedeċimriječma: "Savršeno poznajem ovaj odnos između sina i Oca, jer sam u pogledu postignuċa statusa sina veċ postigao sve što vi trebate postiċi. Sin Čovječji je spreman da se uspne do Očeve desne strane, tako da je u meni sada otvoren još širi put kojim možete vidjeti Boga i prilikom okončanja svog veličanstvenog napretka, postati savršeni, kao što je Otac na nebu savršen."

^{142:7.14 (1604.9)} Kad su apostoli čuli ove zaprepaštujuċe riječi, sjetili su se Ivanovih tvrdnji u vrijeme Isusovog krštenja, a ovaj su događaj također jasno prizvali u sjeċanje prilikom svojih propovijedi i učenja nakon Učiteljeve smrti i ukrsnuċa.

^{142:7.15 (1604.10)} Isus je božanski Sin, onaj koji uživa puno povjerenje Oca Svih. On je veċ prije ovih događaja bio kod Oca i u cjelosti ga razumije. On je veċ imao priliku živjeti punim životom u potpunom skladu s Očevom voljom i poslije ovog utjelovljenja primio je punu moċ razumijevanja ljudskih biċa. Isus je bio ljudsko savršensvto; postigao je upravo onoliko savršenstvo kakvo ljudi trebaju postiċi pri ostvarenju svoje konačne sudbine u njemu i kroz njega. Isus je ljudima obznanio Boga savršenstva, dok je u sebi predočio usavršenog sina Božjih domena.

^{142:7.16 (1605.1)} Premda je Isus govorio više sati, Tomo još nije bio zadovoljan, veċ je upitao: "Ali, Učitelju, mi često nađemo da se Otac Nebeski ne odnosi prema nama tako blago i milostivo. Vrlo često za svog zemaljskog života podnosimo teške patnje, i molitve nam nisu uvijek sulišene. U čemu griješimo pri svom nastojanju da razumijemo tvoja učenja?"

^{142:7.17 (1605.2)} Isus je odgovorio: "Tomo, Tomo, kada ċeš konačno steċi sposobnost slušanja ušima duha? Kada ċeš konačno shvatiti da je ovo kraljevstvo duhovno kraljevstvo i da je moj Otac duhovno biċe? Zar ne shvaċaš da vas ja poučavam kao duhovnu djecu u nebeskoj obitelji duha, kojom upravlja očinska osoba beskonačnog i vječnog duha? Zar mi neċeš konačno dopustiti da upotrijebim ovu ideju zemaljske obitelji kao ilustraciju božanskih odnosa, ne pokušavajuċi doslovce primijeniti moja učenja na materijalne stvari? Zar ne možete u svojim umovima odvojiti duhovnestvarnosti kraljevstva od materijalnih, društvenih, ekonomskih i političkih problema ovoga razdoblja? Kad govorim jezikom duha, zašto insistiraš na prevođenju značenja mojih riječi na zemaljski i tjelesni jezik jedino zato što u cilju ilustracije slučajno koristim svakodnevne i doslovne odnose? Moja djeco, molim vas da prekinete prijijenjivati učenja kraljevstva duha na žalosna pitanja ropstva, sirmaštva, gazdinstava i posjeda, kao i drugih materijalnih problema ljudskog poštenja i pravde. Ova se privremena zemaljska pitanja odnose na ljude ovoga svijeta i premda na određeni način pogađaju sve ljude, pozvao sam vas da me zastupate pred cijelim svijetom, upravo kao što ja zastupam svoga Oca. Vi ste duhovni poslanici duhovnog kraljevstva, specijalni zastupnici Očevog duha. Konačno bih trebao biti u stanju da vam se obratim kao potpuno zrelim i odraslim ljudima u kraljevstvu duha. Moram li vam se uvijek obraċati kao da ste djeca? Zar nikada ne mislite odrasti u spoznaji duha? U svakom slučaju, ja vas volim i nosiċu se s vama, do samog konca našeg zemaljskog odnosa. A i nakon toga moj ċe duh iċi pred vama u cijelom svijetu."

8. U JUŽNOJ JUDEJI

^{142:8.1 (1605.3)} Prije kraja mjeseca travnja, toliko je porasla opozicija prema Isus među farizejima i saducejima, da su Učitelj i njegovi apostoli odlučili napustiti Jeruzalem na određeno vrijeme i otiċi raditi južno, prema Betlehemu i Hebronu. Proveli su cijeli svibanj u osobnom radu u ovim gradovima i među narodom u obližnjima selima. Na ovom putovanju nisu držali javne govore, veċ su jedino išli u posjetu ljudima od vrata do vrata. Dio ovog vremena, dok su apostoli poučavali evanđelje i služili bolesnima, Isus i Abner su proveli u En-gedi, u posjeti naziretskoj koloniji. Ivan Krstitelj je izišao iz ovoga mjesta, dok je Abner bio poglavar ove grupe. Mnogi su pripadnici nazaritskog bratstva postali vjernici u Isusa, dok je veċina ovih asketa i ekcentričara odbijala da ga prihvati kao učitelja koji je poslan s neba zbog toga što nije preporučao post i druge oblike samoodricanja.

^{142:8.2 (1605.4)} Ljudi iz ove oblasti nisu znali da je Isus rođen u Betlehemu. Uvijek su mislili da je bio rođen u Nazaretu, kao što je to mislila i većina jegovih učenika, dok su apostoli znali istinu.

^{142:8.3 (1605.5)} Ovo je putovanje južnom Judejom bilo lagodno i plodonosno radno razdoblje; uveli su mnoge duše u kraljevstvo. Početkom lipnja agitacija protiv Isusa se toliko utišala u Jeruzalemu da se Učitelj vratio s apostolima kako bi nastavio s poukama i tješenjem vjernika.

^{142:8.4 (1605.6)} Premda su Isus i apostoli proveli cijeli lipanj u Jeruzalemu i okolici, nisu držali jave propovijedi i učenja za vrijeme ovog perioda. Uglavnom su živjeli u taborima koje su podizali u sjenovitom parku, ili vrtu, koji je u ovo vrijeme bio poznat kao Getsemanija. Ovaj je park bio smješten na zapadnim padinama Maslinske Gore u blizini potoka Kidrona. Subote su uglavnom prorovidili s Lazarom i njegovim sestrama u Betaniji. Isus je jedino par puta ušao unitar zidina Jeruzalema, dok ga je veliki broj zainteresiranih došao posjetiti u Getsemaniju. Jednog su petka Nikodem i određeni Josip iz Arimateje došli da posjete Isusa, ali su se od straha okrenuli natrag nakon što su se našli pred samim njegovim taborom. Naravno, nisu znali da je Isus znao za njihova djela.

^{142:8.5 (1605.7)} Kad su židovski učitelji saznali da se Isus vratio u Jeruzalem, spremali su se da ga uhite; ali kad su vidjeli da nije poduzimao javna učenja, zaključili su da je strahovao od njihove ranije agitacije i da je tako donio odluku da će nastaviti sa svojim učenjima na ovaj privatni način bez straha od maltretiranja. I tako su se poslovi odvijali tiho sve do posljednjeg lipanjskog dana kad je određeni Šimun, pripadnik Velikog vijeća, javno prihvatio Isusova učenja, što je objavio pred samim židovskim vladarima. Istog je časa započeo novi talasagtacije u cilju Isusovog uhićenja, koji je toliko ojačao da se Učitelj odlučio povući u gradove Samarije I Dekapolisa