Knjiga Urantije

POGLAVLJE 137 -- BORAVAK U GALILEJI

• Sekcije
• 1. IZBOR PRVA ČETIRI APOSTOLA
• 2. IZBOR FILIPA I NATANIJA
• 3. POSJETA KAFARNAUMU
• 4. SVADBA U KANI
• 5. POVRATAK U KAFARNAUM
• 6. DOGAĐAJI U SUBOTU
• 7. ČETIRI MJESECA OBUKE
• 8. PROPOVIJED O KRALJEVSTVU

^{137:0.1 (1524.1)} RANO u subotu ujutro, 23. veljače 26 godine p.K. Isus je sišao s planine kako bi se ponovo pridružio Ivanovim suradnicima utaborenim u Peli. Proveo je cijeli dan s masama. Nakon što je pomogao određenom mladiću koji je bio povrijeđen prilikom pada, otputovao je do obližnjeg sela Pele kako bi ga predao u ruke njegovih roditelja.

1. IZBOR PRVA ČETIRI APOSTOLA

^{137:1.1 (1524.2)} Dva Ivanova vodeća učenika su tijekom ovog Sabata provela dosta vremena s Isusom. Od svih Ivanovih učenika, Isus je najdublje dojmio Andriju koji ga je pratio do Pele kad je Isus otišao izručiti povrijeđenog mladića. Anrija je prilikom povratku u Ivanov tabor postavio cijeli niz pitanja i kad su pred samim odredištem zakratko zastali u razgovoru, rekao je: "Promatrao sam te od dana kad si stigao u Kafarnaum i vjerujem da si novi Učitelj, i premda ne razumijem tvoja učenja u cjelosti sam te spreman slijediti; želim te blisko pratiti i od tebe naučiti cijelu istinu o novom kraljevstvu." Isus je sa svesrdnim povjerenjem poželio dobrodošlicu Andriji kao svom prvom apostolu iz dvanaestočlane grupe koja je s njim trebala raditi na upostavi novog Božjeg kraljevstva u ljudskim srcima.

^{137:1.2 (1524.3)} Andrija je bio tihi promatrač I iskreni vjernik u Ivanov rad koji je imao vrlo sposobnog i entuzijastičnog brata Šimuna, jednog od Ivanovih vodećih učenika. Ne bi bilo zgorega reći i da je Šimun bio jedan od Ivanovih najbitnijih sponzora.

^{137:1.3 (1524.4)} Nedugo nakon što se s Isusom vratio u logor, Andrija je potražio svog brata Šimuna, odveo ga u stranu i ispričao mu o svom uvjerenju da je Isus bio veliki Učitelj kojem je odlučio prići kao učenik. Također je rekao kako je Isus prihvatio njegovu službu predloživši da mu dođe i on (Šimun) i da se ponudi kao pripadnik novog kraljevstva.Šimun je rekao: "Od dana kad je ovaj čovjek došao u Zebedijevu radnju vjerovao sam da ga je poslao Bog, ali što je s Ivanom? Hoćemo li ga se odreći? Je li pravo tako učiniti?"Odlučili su se smjesta posavjetovati s Ivanom. Ivan je bio iznenađen vijestima da će izgubiti dva vrijedna savjetnika i dragocjena učenika, ali je hrabro odgovorio na njihova pitanja:tek početak; moj će rad s vremenom doći do kraja kad ćemo svi postati njegovi učenici." Andrija je zatim odveo Isusa u stranu kako bi ga obavijestio da je njegov brat želio prići radu na utemeljenju novog kraljevstva. I prihvatajući Šimuna kao svog drugog apostola, Isus je rekao: "Ti si, Šimune, pun poleta, ali ovaj se polet može nadviti kao prjetnja tvojim aktivnostima u korist kraljevstva. Ovim te opominjem da budeš oprezniji pri govoru.Odsad ćeš se zvati Petar."

^{137:1.4 (1525.1)} Roditelji povrijeđenog mladića koji su živjeli u Peli zamolili su Isusa da kod njih prespava i da se osjeća kao kod svoje kuće, što je ovaj prihvatio. Prije nego što se oprostio od Andrije i njegovog brata, Isus je rekao, "Rano sutra ujutru idemo u Galileju."

^{137:1.5 (1525.2)} Nakon što se Isus vratio da prenoći u Peli i dok su Andrija i Šimun raspravljali o prirodi njihovog rada na uspostavi kraljevstva, na scenu su stigli Zebedejevi sinovi Jakov i Ivan koji su se upravo vratili iz svoje uzaludne potrage za Isusom u brdima. Kad su od Šimuna Petra čuli kako su on i njegov brat Andrija prvi prihvaćeni kao savjetnici novog kraljevstva i kako su narednog jutra sa svojim novim Učiteljem namjeravali poći u Galileju, Jakov i Ivan su se jako rastužili. Oni su već duže vremena poznavali Isusa i jako su ga voljeli. Već danima su ga tražili u brdima i sad kad su se vratili u logor, saznali su da je Isus drugima ispoljio veću naklonost. Upitali su gdje se Isus nalazio te su ga smjesta otišli tražiti.

^{137:1.6 (1525.3)} Isus je spavao kad su stigli do njegovog boravišta i probudili su ga riječima: "Kako je moguće da smo mi, koji smo tako dugo s tobom živjeli, za tobom morali tragati danima, dok si ti pokazao veću naklonost drugima kad su postavio Andriju i Šimuna kao tvoje prve suradnike u novom kraljevstvu?Isus je odgovorio, "Uspokojite svoja srca i sami sebe upitajte tko vas je poslao u potragu za Sinom Čovječjim dok se ovaj bavio Očevim poslom?" Nakon što su mu ispričali pojedinosti svoje duge potrage u brdima, Isus im je dalje rekao: "Trebate naučiti tragati za tajnama novog kraljevstva u svojim srcima, a ne u planinama. To za čim ste tragali se već nalazilo u vašim dušama. Vi ste već moja braća -- ne moram vas primiti -- već ste u kraljevstvu i neka vas grije radost dok se budete pripremali za putovanje u Galileju."Ivan se odvažio upitati: "Ali Učitelju, hoćemo li Jakov i ja biti tvoji suradnici u novomkraljevstvu kao Andrija i Šimun?" Polažući ruke na njihova ramena, Isus je uzvratio:"Moja braćo, već ste se samnom nalazili u duhu kraljevstva prije nego što su drugi zatražili da budu primljeni. Vi, moja braćo, ne morate tražiti da uđete u kraljevstvo; vi ste samnom bili u kraljevstvu od samog početka. Pred drugim ljudima, drugi vas mogu preteći, dok sam vas ja u svom srcu već ubrojio u vijeća kraljevstva i prije nego što ste došli na ideju da to od mene tražite. I pored toga bi bili prvi od svih da niste otišli u dobronamjernu i samoinicijativnu potragu za onim koji nikad nije bio izgubljen. U predstojećem kraljevstvu ne usmjeravajte pažnju na ono što vam stvara osjećaj tjeskobue već se bavite jedino izvršenjem volje nebeskog Oca."

^{137:1.7 (1525.4)} Jakov i Ivan su primili ovu opomenu s puno dostojanstva; nikad više nisu zavidjeli Andriji i Šimunu. Spremno su se počeli pripremati da s drugom dvojicom apostola krenu za Galileju sutradan ujutro. Od ovog je dana korišten izraz "apostol" kako bi se naglasila razlika između odabrane obitelji Isusovih savjetnika i velikog broja vjernika koji će uskoro postati njegovi učenici.

^{137:1.8 (1525.5)} Kasnije ove večeri, Jakov, Ivan,Andrija i Šimun su došli na razgovor s Ivanom Krstiteljem i plačnih očiju ali odlučnog glasa, odvažni Judejski prorok se oprostio od svoja dva vodeća učenika koji su upravo postali aposotli galilejskog Kneza predstojećeg kraljevstva.

2. IZBOR FILIPA I NATANIJA

^{137:2.1 (1526.1)} U nedjelju ujutro, 24 veljače 26. godine p.K. Isus se oprostio od Ivana Krstitelja pored rijeke u blizini Pele i to je bio posljednji put da ga je vidio u ljudskom obličju.

^{137:2.2 (1526.2)} Istog je dana, kako se Isus sa svoja četiri apostola uputio za Galileju, u logoru nastupila velika pometnja među Ivanovim učenicima. Bio je to početak prve velike podjele. Ivan je dan prije s dubokim uvjerenjem potvrdio Andriji i Ezri da je Isus bio Izručitelj. Andrija je odlučio poći za Isusom dok je Ezra odbio poći za blagonaklonim nazaretskim stolarom govoreći svojim suradnicima: "Prorok Daniel kaže da će Sin Čovječji doći s nebeskim oblacima, u moći i velikoj slavi. Ovaj galilejski stolar,ovaj kafamaumski brodograditelj, ne može biti Izručitelj. Može li takav dar Božji doći iz Nazareta? Ovaj Isus je Ivanov rođak i našeg je učitelja zavela njegova velika ljubaznost.Držimo se podalje od ovog lažnog Mesije."Kad ga je Ivan prekorio zbog ovih riječi, Ezra se povukao zajedno s velikim brojem svojih učenika i žurno pošao prema jugu. Ova je grupa nastavila krstiti u Ivanovo ime i s vremenom je položila temelje sekti koja je vjerovala u Ivana dok nije htjela priznati Isusa. Ostaci ove grupe i danas žive u Mezopotamiji.

^{137:2.3 (1526.3)} Dok je među Ivanovim učenicima vladala velika uznemirenost, Isus i njegova četiri učenika su bili na putu prema Galileji.Prije nego što će preći rijeku Jordan na putu za Nain i Nazaret, Isus je ugledao Filipa iz Betsaide koji im je prilazio cestom s jednim prijateljem. Isus je već od prije znao Filipa, a znala su ga i ostala četiri aposotla. Sa svojim prijateljem Natanaelom, Filip je otišao u posjetu Ivanu koji se nalazio u Peli, kako je od njega želio saznati o naviješćenom dolasku Božjeg kraljevstva i bilo mu je drago sresti Isusa. Filip se divio Isusu od dana kad ga je prvi put sreo u Kafarnaumu. Ali Natanije, koji je živio u galilejskoj Kani, nije poznavao Isusa. Filip je otišao pozdraviti svoje prijatelje dok se Natanael odmarao u sjeni drveta pored puta.

^{137:2.4 (1526.4)} Petar je poveo Filipa u stranu nastojeći mu objasniti kako su on, Andrija,Jakov i Ivan postali Isusovi suradnici u novom kraljevstvu i snažno je nastojao ponukati Filipa da se javi na službu. Filip se našao u neprilici. Što će učiniti? Ovdje, pored puta i nedaleko od rijeke Jordana, bez časa upozorenja, morao je donijeti odluku o najvažnijem pitanju cijelog svog života. Već je bio zaokupljen živim razgovorom s Petrom, Andrijom i Ivanom dok je Isus Jakovu u glavnim crtama izlagao svoje planove vezane uz putovanje kroz Galileju i dalje do Kafarnauma. Andrija je konačno predložio Filipu, "Zašto ne odemo pitati Učitelja?"

^{137:2.5 (1526.5)} Fili je iznenada shvatio da je Isus uistinu bio veliki čovjek, moguće i Mesija, te se odlučio povesti za Isusovom odlukom po ovom pitanju; otišao je pravo k Isusu s pitanjem, "Učitelju, hoću li otići Ivanu ili ću se pridružiti svojim prijateljima i slijediti tebe?" Isus je odvratio, "Slijedi mene." Filip je bio jako uzbuđen zbog svog uvjerenja da je našao izručitelja.

^{137:2.6 (1526.6)} Filip je zatim domahnuo grupi da se ne pokrene s mjesta dok je on u žurbi otišao izručiti vijesti o ovoj odluci svom prijatelju Natanaelu, koji se još uvijek nalazio pod dudovim drvetom, dok je u glavi premetao mnoge stvari koje je čuo o Ivanu Krstitelju, nastupajućem kraljevstvu i iščekivanom Mesiji. Filip ga je prekinuo uzbuđenim glasom, "Našao sam Izručitelja, onog o kojem su pisali Mojsije i proroci i kojeg Ivan navješćuje." Podigavši glavu, Natanael je upitao, "Odakle dolazi ovaj učitelj?" Filip je uzvratio, "On je Isus iz Nazareta, Jozin sin, stolar koje odnedavno živi u Kafarnaumu." Prilično iznenađen, Natanael je upitao, "Iz Nazareta može li što dobro izići?" Uzimajući ga pod ruku, Filip je uzvratio, "Dođi i vidi."

^{137:2.7 (1527.1)} Filip je odveo Natanaela k Isusu koji je blago pogledao ovo lice puno iskrenih sumnji i rekao: "Vidite iskrenog Izraelca u kojem nema ništa prijevarno. Hajde za mnom." I Gledajući u Filipa, Natanael je rekao: "Bio si u pravu. On uistinu poznaje ljude. I ja ću ići za njim, ako sam toga vrijedan." Isus je potvrdno klimnuo glavom i gledajući u Natanaela ponovo rekao, "Hajde za mnom."

^{137:2.8 (1527.2)} Isus je do sada okupio polovicu pripadnika svog budućeg zbora neposrednih suradnika, petoricu koja su ga već donekle poznavala i jednog stranca, Natanaela. Bez daljeg odlaganja, pregazili su rijeku Jordan i preko Naina stigli do Nazareta kasno uveče.

^{137:2.9 (1527.3)} Svi su prenoćili kod Josipa u kući u kojoj je Isus odrastao. Isusovi suradnici nisu posve shvaćali zašto je njihov novostečeni učitelj tako predano nastojao uništiti sve što je nosilo njegov rukopisa što se moglo naći u kući, između ostalog Deset Zapovijedi kao i druge izreke i gesla. Ovo kao i činjenica da Isus nikad zatim nije ništa zapisao -- izuzev u prašini ili na pijesku -- ostavilo je vrlo snažan dojam na njih.

3. POSJETA KAFARNAUMU

^{137:3.1 (1527.4)} Isus je narednog dana poslao svoje aposotle u Kanu kako su svi bili pozvani na vjenčanje djevojke koja je bila dobro poznata u ovom gradu, dok se on spremao na brzinu posjetiti svoju majku u Kafarnaumu, nakon što zastane u Magdali da posjeti svog brata Judu.

^{137:3.2 (1527.5)} Prije nego što će napustiti Nazaret, njegovi su novi suradnici ispričali Josipu i drugim pripadnicima Isusove obitelji o skorimveličanstvenim događajima i slobodno su izrazili svoje uvjerenje da je Isus bio dugo iščekivani izručitelj. Isusova je obitelji kasnije žustro raspravljala ove riječi nakon čega je Josip rekao: "Možda je naposljetku Majka bila u pravu -- možda je naš neshvaćeni brat uistinu dolazeći kralj."

^{137:3.3 (1527.6)} Juda je prisustvovao Isusovom krštenju i zajedno sa svojim bratom Jakovom postao je čvrsti vjernik u Isusovu zemaljsku misiju. Premda su Jakov i Juda bili zbunjeni prirodom misije svoga brata, u njihovoj su se majci probudila sve njezine rane nade da je Isus bio Mesija, Sin Davida, i svoje je sinove potakla da vjeruju da je njihov brat bio izručitelj Izraela.

^{137:3.4 (1527.7)} Isus je stigao u Kafarnaum u ponedjeljak ujutro, ali se nije uputio svome domu, gdje su živjeli Jakov i njegova majka; otišao je ravno do Zebedejevih. Svi su njegovi kafarnaumski prijatelji u njemu vidjeli veliku i prijatnu promjenu. Ponovo je bio prilično dobro raspoložen i više nalik sebi samome, upravo kakav je bio za ranih godina u Nazaretu. Tijekom godina koje su prethodile krštenju i za vrijeme osame neposredno prije i poslije ovog događaja, postao je jako ozbiljan i zatvoren. Sad se svima činilo da je ponovo nalikovao samom sebi. Dok je u sebi imao osjećaj veličanstva i uzvišenosti, ponovo je bio bezbrižan i veseo.

^{137:3.5 (1528.1)} Marija je bila prepuna iščekivanja. Nadala se da se bližilo ispunjenje Gabrijelovog obećanja. Očekivala je da će uskoro cijela Palestina biti začuđena i zapanjena čudesnim otkrivenjem njezinog sina u vidu nadprirodnog kralja svih Židova. Ali na sva mnogobrojna pitanja svoje majke, Jakova, Jude i Zebedijevih, Isus je jedino s osmjehom na licu odgovorio: "Bolje je da se ovdje privremeno zadržim; moram izvršiti volju moga Oca koji je na nebu."

^{137:3.6 (1527.9)} Narednog dana, u utorak, svi su se uputili u Kanu na vjenčanje djevojke po imenu Naomi, koje se trebalo održati narednog dana. Unatoč Isusovim neprestanim opomenama da nikome ništa ne kažu dok "ne dođe čas njegovog Oca," svi su uporno potajno širili vijesti da su pronašli Izručitelja. Svi su s velikom sigurnošću očekivali da Isus zvanično preuzme mesijansku vlast na predstojećem vjenčanju u Kani i da to učini u velikoj moći i veličanstvenoj slavi. Sjećali su se svega što su čuli o pojavama koje su pratile njegovo krštenje, vjerujući da će njegov budući put na zemlji biti obilježen sve većim ispoljenjimanadprirode moći i čudesnih događaja. Tako je cijela oblast planirala doći na vjenčanje kojim su se trebali uzeti Naomi i Natanaelov sin Ivab.

^{137:3.7 (1527.10)} Marija godinama nije bila tako sretna. Putovala je u Kanu zaokupljena duhom kraljice-majke koja je upravo trebala posvjedočiti ustoličenje svoga sina. Od njegove trinaeste godine, njegova obitelj i prijatelji nisu vidjeli Isusa u tako bezbrižnom i srećnom razpoloženju, punom razumijevanja za želje i iščekivanja svojih suradnika, tako dirljivo suosjećajnog. I tako su se među sobom u malim grupama došaptavali, čudeći se što će se dalje dogoditi. Kakav će biti naredni potez ove čudne osobe? Kako će uvesti slavu predstojećeg kraljevstva? Sviju je zanosila uzbudljiva misao da će uskoro vidjeti otkrivenje moći i slave Izraelovog Boga.

4. SVADBA U KANI

^{137:4.1 (1528.4)} U srijedu prije podne u Kanu je stiglo gotovo tisuću ljudi, više od četiri puta broj izvornih uzvanika. Svadba se prema židovskom običaju trebala održati u srijedu i pozivnice su odaslane mjesec dana unaprijed. Tijekom jutra i ranog prijepodneva činilo se da je većina svijeta došla ne toliko na svadbu već kako bi odala javno priznanje Isusu. Svi su htjeli uručiti pozdrave ovom Galilejcu čiji se ugled bližio slavi i on se prema svima odnosio vrlo srdačno, prema mladima i starima, prema Židovima i nežidovima. Svima je bilo jako drago kad je Isus pristao predsjedavati nad uvodnom ceremonijom.

^{137:4.2 (1528.5)} Isus je u ovom razdoblju bio potpuno svjestan svoje ljudske egzistencije, svoje božanske predegzistencije i svoje združene ili spojene ljudske i božanske prirode. Sa savršenom je ravnotežnom bio u stanju jednog časa igrati svoju ljudsku ulogu a drugog preuzeti povlastice ličnosti svoje božanske prirode.

^{137:4.3 (1528.6)} Isus je iz časa u čas postajao sve svjesniji činjenice da su se ljudi okupili u iščekivanju čuda; osobito je uviđao da su njegova obitelj i njegovih šest apostola očekivali da nekom čudesnom i nadprirodnom pojavom objavi nastupajuće kraljevstvo.

^{137:4.4 (1529.1)} Marija je za ranog prijepodneva pozvala Jakova i zajedno su se odvažili otići k Isusu i tražiti da im u povjerenju kaže kada i u kojem dijelu svadbene ceremonije je planirao ispoljiti svoju "nadprirodnost." Tek što su završili s pitanjem mogli su vidjeti da su njime dali povoda njegovom tipičnom negodovanju. Isus je jedino uzvratio: "Ako me volite, bit ćete voljni samnom pričekati uspoljenje volje mog nebeskog Oca." Istinska rječitost njegove poruke počivala je u izrazu njegovog lica.

^{137:4.5 (1529.2)} Ovo je djelo njegove majke jako razočaralo Isusovu ljudsku prirodu, dok ga je jako rastužila vlastita reakcija na njezin povodljivi prijedlog da si dopusti bilo kakvo ispoljenje božanstvenosti. Upravo u tom je počivala jedna od odluka koje je donio tijekom svoje osame. Mariju je poslije ove Isusove reakcije provela nekoliko sati u stanju potištenosti. Rekla je Jakovu: "Ja ga nikako ne razumijem; što sve ovo treba da znači? Ima li kraja njegovom čudnom ponašanju?" Jakov i Juda su nastojali utješiti svoju majku dok se Isus cijeli sat povukao u osamu. Ali po povratku je ponovo bio veseo i razpoložen.

^{137:4.6 (1529.3)} Dok je svadba nastavil teći u duhu iščekivanja, počasni gost nije rekao ni riječi tijelom cijele ceremonije, od početka do kraja. Zatim se počela širiti vijest da će ovaj stolar i brodograditelj kojeg je Ivan proglasio "Izručiteljem" pokazati svoju moć tijekom večernjih svečanosti, moguće za vrijeme svadbene večere. Ali šestorica učenika i apostola su izgubili svaku nadu u ispunjenje očekivanih predskazanja kad ih je Isus pozvao neposredno prije večere i kad im je najiskrenije rekao: "Nemojte misliti da sam ovamo došao izvoditi čuda kako bi zadovoljio radoznale ili uvjerio nevjernike. Prije smo ovdje došli kako bi sačekali na volju našeg Oca koji je na nebu." Ali kad su Marija i drugi uzvanici vidjeli kako se Isus savjetuje sa svojim suradnicima, bili su posve uvjereni da će vidjeti nešto nadprirodno. Svi su se s velikom radošću posvetili svadbenom jelu i ovoj večernjoj prilici za ugodno druženje.

^{137:4.7 (1529.4)} Dok je zaručnikov otac obezbijedio dovoljnu količinu vina svim gostima koji su pozvani na svadbu, on nije mogao znati da će svadba njegova sina postati usko povezana s iščekivanom objavom Isusa kaomesijanskog izručitelja. Dok mu je bilo čast i radost izraziti dobrodošlicu ovom slavnom Galilejcu, sluge su mu prije kraja večere donijele obeshrabrujuće vijesti da im je ostalo još samo malo vina. Na kraju zvaničnog objeda, dok su se gosti šetali vrtom, zaručnikova majka je povjerljivo rekla Mariji da su ostali bez vina. Marija je uvjerljivo odvratila: "Ništa ne brini -- razgovarat ću sa sinom. On će nam pomoći." I stvarno je s njim namjeravala razgovarati, unatoč prijekoru koji je ranije primila od Isusa.

^{137:4.8 (1529.5)} Marija se tijekom mnogo godina uvijek obraćala Isusu za pomoć pri svakoj kritičnoj situaciji u njihovom nazaretskom domu, tako da joj je bilo posve prirodno ponovo k njemu otići. Ali ova je ambiciozna majka imala još jedan motiv kad je otišla zatražiti pomoć od svog sina. Dok je Isus sam stajao u uglu vrta, majka mu je prišla s riječima, "Moj sine, nemaju vina." I Isus je odgovorio, "Moja dobra ženo, što se to mene tiče?" Marija je uzvratila, "Ali vjerujem da je tvoj čas došao; zar nam ne možeš pomoći?"Isus je odvratio: "Ponavljam da nisam došao činiti ovakve stvari. Zašto mi ponovo dosađuješ s takvim pitanjima?" I očiju punih suza, Marija mu se obratila preklinjući, "Ali sine moj, ja sam im obećala tvoju pomoć; hoćeš li, molim te, ovo za mene učiniti?" I Isus joj je rekao: "Ženo, kako si ti mogla tako nešto obećati? Da to nikad više nisi učinila.Pri svemu moramo sačekati na volju Oca na nebu."

^{137:4.9 (1530.1)} Isusova majka Marija je bila jako pogođena; bila je zaprepaštena! Dok je pred njim nepomično stajala očiju punih suza koje su se kotrljale niz obraze, Isusovo ljudsko srce je bilo preplavljeno samilošću prema ženi koja ga je rodila; i prignuvši se prema njoj, nježno je položio ruku na njezinu kosu govoreći,"Hajde, hajde, Marijo majko, ne plači zbog mojih naočigled oštrih riječi, jer koliko sam ti puta rekao da sam došao učiniti jedino volju mog nebeskog Oca? Rado bih učinio to što od mene tražiš da je tvoja želja u skladu s Očevom voljom," i Isus je tu neodlučno zastao. Marija je imala osjećaj da se u međuvremenu odigralo nešto vrlo čudno. Poskočivši, stavila je ruke oko Isusovog vrata, poljubila ga i požurila prema slugama govoreći, "Što god moj sin kaže da će učiniti, on to učini." A Isus nije rekao ni riječi. Upravo je spoznao da je ustvari već rekao -- ili bolje reći željno pomislio -- previše.

^{137:4.10 (1530.2)} Marija je poskakivala od radosti. Nije znala kako je Isus mogao napraviti vino, ali je pouzdano vjerovala da je konačno nagovorila svog prvorođenog sina da ispolji svoju moć, da se usudi preuzeti stvari u svoje ruke, potvrditi svoju poziciju i ispoljiti svoju mesijansku moć. Zahvaljujući prisutnosti i povezanosti određenih kozmičkih sila i ličnosti o kojima nitko od uzvanika nije ništa znao, Marija nije ostala razočarana. Vino koje je Marija željela i koje je Isus, Bog-čovjek, na ljudski i suosjećajan način poželio, je bilo u procesu stvaranja.

^{137:4.11 (1530.3)} U blizini je stajalo šest kamenih posuda napunjenih vodom od kojih je svaka obuhvaćala dvadeset galona. Ova je voda bila namjenjena za uobičajeno pranje u okviru završnog dijela svadbene ceremonije očišćenja. Isusovu pažnju je privuklo uzbuđenje koje je pod žustrom upravom njegove majke vladalo oko ovih velikih kamenih posuda i kad im je prišao, izbliza se mogao uvjeriti da su sluge iz njih vadile vrčeve pune vina.

^{137:4.12 (1530.4)} Isus je polako počeo shvaćati što se upravo dogodilo. Od svih uzvanika na svadbi u Kani, Isus je bio najviše iznenađen. Drugi su očekivali da Isus učini čudo, ali to je bilo upravo ono što on nije namjeravao učiniti. Sin Čovječji se zatim prisjetio opomene koju je primio od svog Personificiranog Ispravljača da mu ni jedna moć ili osoba ne mogu oduzeti povlastica koje je uživao kao stvoritelj, a koje nisu bile ograničene elementom vremena.Ovom prilikom, pored vode i drugih bitnih sastojaka okupili su se upravitelji moći, midvejeri i sve druge neophodne ličnosti i čim su čule kako Suvereni Kozmički Stvoritelj izražava želju, istog časa se neminovno moralo pojaviti vino. I ovaj je se događaj naročito bio neminovan zbog toga što je Personificirani Ispravljač doznačio da se izvršenje Sinove volje ni na koji način nije protivilo Očevoj volji.

^{137:4.13 (1530.5)} Ali ovaj događaj ni po čemu nije bio čudnovat. Ovim nije promijenjen, poništen ili narušen ni jedan prirodni zakon. Jedino što se dogodilo je bilo ubrzanje vremenskog procesa kojim nebeska bića prikupljanju kemijske elemente od kojih se pravi vino. Stvoriteljevi pomagači su ovom prilikom napravili vino jednakim prirodnim procesom koji se normalno koristi u ovom cilju, izuzev što pri tome nisu bili uvjetovani elementom vremena i što su pri spajanju neophodnih kemijskihsastojaka upotrijebili nadljudske sile.

^{137:4.14 (1531.1)} Dalje, bilo je očigledno da se izvršenje ovog tobožnjeg čuda nije protivilo volji Rajskog Oca jer se u tom slučaju događaj ne bi moglo odigrati kako je Isus po svakom pitanju sebe podvrgao Očevoj volji.

^{137:4.15 (1531.2)} Kad su sluge nasule ovog novog vina i odnijele ga djeveru, "ravnatelju stola," i kad ga je ovaj kušao, upitao je zaručnika: "Svatko najprije iznosi dobro vino, a kad se ljudi ponapiju, onda sipa lošije. Ti si čuvao dobro vino za kraj svečanosti."

^{137:4.16 (1531.3)} I Marija i Isusovi učenici su bili jako srećni zbog ovog tobožnjeg čuda za koje su vjerovali da je bilo Isusovo svjesno djelo dok se Isus povukao u zaklonjeni kraj vrta kako bi u miru mogao nakratko promisliti. Konačno je odlučio da pod postojećim uvjetima ovaj događaj nije bio pod njegovom osobnom kontrolom i da je bio neminovan kako se nije protivio Očevoj volji. Kad se vratio među okupljene, svi su ga promatrali s velikim divljenjem; vjerovali su da je Isus bio Mesija.Ali Isus je bio u dubokoj nedoumici, znajući da su u njega vjerovali jedino zbog nesvakidašnjeg događaja koji se upravo nenamjerno odigrao pred njihovim očima. Isus se ponovo povukao u gornje odaje kako bi o svemu nasamo promislio.

^{137:4.17 (1531.4)} Isus je ovom prilikom potpuno razumio kako uvijek mora biti na oprezu da ne dopusti osjećajima naklonosti i sažaljenja da izazovu slične posljedice. Ali I pored ove odluke tijekom ostatka njegovog smrtničkog života u tjelesnom obličju odigralo se više sličnih događaja.

5. POVRATAK U KAFARNAUM

^{137:5.1 (1531.5)} Premda je cijeli tjedan u Kani ostalo više uzvanika do samog kraja svadbene svečanosti, Isus se sa svojim novoodabranim apostolima -- Jakovom, Ivanom, Andrijom, Petrom, Filipom i Natanijem -- bez riječi pozdrava sutradan rano ujutro uputio u Kafarnaum. Isusova obitelj i svi njegovi prijatelji u Kani su bili jako tužni što ih je tako iznenadno ostavio i za njim je pošao Juda,Isusov najmlađi brat. Isus i njegovi apostoli su otišli direktno Zebedejevoj kući u Betsaidi.Isus je na ovom putovanju sa svojim novoizabranim suradnicima razgovarao omnogim bitnim stvarima vezanim uz predostojeće nebesko kraljevstvo i osobito ih je upozorio da nikome ne pominju kako je pretvorio vodu u vino. Također ih je upozorio da za budućeg rada izbjegavaju gradove Seforis i Tiberijadu.

^{137:5.2 (1531.6)} Te noći poslije večere u domu Zebedeja i Šalome, održana je jedna od najbitnijih sjednica cijelog Isusovog zemaljskog puta. Ovom je sastanku prisustvovalo jedino šest apostola; Juda je stigao upravo prije kraja. Šestorica odabranih učenika su putovali s Isusom od Kane do Betsaide, tako reći, idući po zraku. Bili su puni iščekivanja i uzbuđeni mišlju da su bili odabrani kao pratioci Sin Čovječjeg. Ali bili su zaprepašteni kad im je Isus počeo objašnjavati svoj identitet i ulogu svoje misije na zemlji i njezinog nastupajućeg svršetka.Nisu mogli shvatiti to što im je govorio. Nisu mogli naći riječi; čak je i Petar bio neizrecivo pogođen. Jedino se dubokoumni Andrija usudio uzvratiti na Isusove riječi. Kad je Isus supoznao da nisu razumjeli njegovu poruku, kad je uvidjeo da su njihove ideje o židovskom Mesiji bile posve kristalizirane, poslao ih je na počinak dok je otišao u šetnju i na razgovor sa svojim bratom Judom. I prije nego što se Juda oprostio od Isusa, bio je duboko ganut rekavši; "Ti su moj otac i brat, a ja te nikad nisam mogao razumjeti. Nisam siguran da si ono što nas je mati učila i nisam posve u stanju shvatiti dolazeće kraljevstvo, ali znam da si moćni čovjek od Boga. Čuo sam glas na Jordanu i vjerujem u tebe, tko god da si." I kad je ovo rekao, vratio se kući u Magdalu.

^{137:5.3 (1532.1)} Isus je proveo besanu noć. Obučen u noćnu haljinu, sjedio je pored jezera zaokupljen dubokim mislima, milima koje je prevrtao po glavi sve do jutra. Tijekom dugih časova ove noćne meditacije, Isus je jasno spoznao da svoje učenike nikad neće moći navesti da u njemu vide bilo što drugo osim dugo oščekivanog Mesije. Konačno je uviđao da neće biti u stanju proglasiti svoju poruku ako sebe ne predoči ispunjenjem Ivanovog pretkazanja i kao onoga kojeg su Židovi dugo očekivali. Naposljetku, premda nije bio Mesija koji će sjesti u Davidovu stolicu, uistinu je bio ispunjenje proročkih izreka duhovnijih mudraca iz davnine. Nikad više nije posve zanijekao da je bio Mesija. Odlučio je ostaviti konačno razrješenje ove složene situacije prema Očevoj volji.

^{137:5.4 (1532.2)} Narednog jutra Isus se pridružio svojim prijateljima prilikom doručka, premda među njima nije bilo radosti. Proveli su vrijeme u razgovoru i on ih je nakon obroka okupio govoreći: "Volja moga Oca hoće da se ovdje zadržimo određeno vrijeme. Čuli ste kako je Ivan rekao da je došao pripremiti put kraljevstvu; stoga nam priliči sačekati kraj Ivanovog učenja. Nakon što prethodnik Sina Čovječjeg dovrši svoj rad, možemo početi proglašavati radosnu vijest kraljevstva."Rekao je apostolima da se vrate svojim mrežama dok se sam spremio uputiti sa Zebedejem u brodograditeljsku radionicu, obećavši da će ih vidjeti narednog dana u sinagogi gdje je trebao održati govor, te je zakazao zajedničku sjednicu za subotu poslije podne.

6. DOGAĐAJI U SUBOTU

^{137:6.1 (1532.3)} Prva Isusova javna pojava nakon krštenja trebala se odigrati u kafarnaumskoj sinagogi 2. ožujka 26. godine p.K. Sinagoga je bila prepuna svjeta. Povrh priče o krštenju u Jordanu ljudi su sada dodali svježe vjesti iz Kane, priču o vodi i vinu. Isus je dao počasna mjesta šestorici apostola pored kojih su sjedila njegova dva brata po krvi, Jakov i Juda. Među prisutnima je bila i njegova majka koja se prethodne večeri s Jakovom vratila u Kafarnaum i koja je sjedila u ženskom dijelu sinagoge. Svi prisutni su bili prepuni iščekivanja; očekivali su ukazanje nekog čudnovatog ispoljenja nadprirodne moći koja bi bila prikladno posvjedočila o prirodi i autoritetu onoga koji im je došao održati govor. Ali svi su bili osuđeni na razočaranje.

^{137:6.2 (1532.4)} Kad je Isus ustao, ravnatelj sinagoge mu je pružio smotak Pisama i Isus je počeo čitati iz proroka Izaije: "’Ovako govori Gospod: Nebesa su moje prijestolje a zemlja podnožje nogama! Kakvu kuću da mi sagradite i gdje da bude mjesto moga prebivališta? Ta sve je moja ruka načinila,’ kaže Gospod. ‘Ali na ovog čovjeka svoj pogled svraćam, na siromaha i čovjeka duha ponizna, koji od moje riječi dršće.’ Poslušajte riječ Jahvinu, vi koji od njegove riječi dršćete. ‘Govore braća vaša koja na vas mrze i odbacuju vas radi moga imena.’ Neka se proslavi Gospod pa da radost vašu vidimo, a oni će svi biti postiđeni. Čuj! Buka iz grada, glas iz hrama, glas je to Gospoda koji kaže:‘Prije nego bolove oćuje, eto je rodila; prije neg trudove osjeti, porodi dječaka.’ Tko je takvo što čuo? Može li se zemlja u jednomdanu napučiti? Može li se narod odjednom roditi? Ali ovako govori Gospod: ‘Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti, i kao potok nabujali bogatstvo naroda. Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti. Bit ćete utješeni čak i u Jeruzalemu. I kad to vidite, srce će vam se radovati.’"

^{137:6.3 (1533.1)} Kad je završio s čitanjem, Isus je vratio smotak njegovom čuvaru. Prije nego što je sjeo, jednostavno je rekao: "Budite strpljivi i vidjet ćete Božju slavu; tako će biti sa svima koji sa mnom ostanu i koji tako nauče vršiti volju moga Oca koji je na nebu." I ljudi su otišli svojim kućama, čudeći se značenju njegovih riječi i djela.

^{137:6.4 (1533.2)} Isus i njegovi apostoli zajedno s Jakovom i Judom, ovoga poslijepodneva su ušli u brod, otplovili niz obalu i bacili sidro dok im je Isus govorio o nastupajućem kraljevstvu. I bili su u stanju razumjeti više nego u četvrtak navečer.

^{137:6.5 (1533.3)} Isus im je savjetovao da se prihvate svojih normalnih dužnosti dok "ne dođe čas kraljevstva." I kako bi ih ohrabrio u ovom smjeru, dao im je vlastiti primjer vraćajući se svojim redovnim dužnostima u brodogradilištu. Isus im je objasnio da su svake večeri trebali provesti tri sata u učenju i pripremi za budući rad, dalje govoreći: "Ovdje ćemo ostati dok me Otac ne pozove. Svi se sada morate vratiti svojim redovnim dužnostima kao da se ništa nije dogodilo. Nikome ne govorite o meni i sjetite se da moje kraljevstvo ne dolazi s bukom i grajom već da mora doći putom velike promjene koju će moj Otac izazvati u vašim srcima i u srcima onih koji će biti pozvani da vam se pridruže u vijećima kraljevstva. Vi ste sada moji prijatelji; vjerujem vam i volim vas; uskoro ćete postati moji osobni suradnici. Budite strpljivi, budite nježni. Uvijek se povinujte Očevoj volji. Budite u pripravnosti odazvati se pozivu kraljevstva. Dok ćete naći veliku radost u službi moga Oca, spremite se za velike teškoće jer vas upozoravam da će mnogi jedino kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo.Ali oni nađu kraljevstvo, njihova će radost biti potpuna i bit će poznati kao blaženstvo cijele zemlje. Ali ne zavodite se lažnim nadama; svijet će se spotaći o moje riječi. Čak ni vi, moji prijatelji, ne možete u cjelosti shvatiti to što predočujem vašim zbunjenim umovima.Ali pazite; radimo među pripadnicima generacije koja traži znak. Oni traže čuda kao dokaz da meposao moj Otac i dugo će im trebati da uoče potvrdu moje misije u otkrivenju ljubavi moga Oca."

^{137:6.6 (1533.4)} Ove večeri, kad su se vratili na kopno, prije nego što će se razići, stojeći na rubu obale, Isus se molio: "Moj Oče, hvala ti za ovu malenu djecu koja imaju vjeru unatoč svojim sumnjama. I zbog njih sam došao činiti tvoju volju. I neka nauče biti jedno kao što smo ti i ja jedno."

7. ČETIRI MJESECA OBUKE

^{137:7.1 (1533.5)} Četiri duga mjeseca -- ožujak, travanj, svibanj i lipanj - su bila period čekanja; Isus je održao preko stotinu dugih i ozbiljnih, premda vedrih i radosnih, predavanja šestorici apostola i svome bratu Jakovu. Radi bolesti u obitelji, Juda je rijetko bio u stanju prisustvovati ovim poukama. Dok Jakov, Isusov brat, nije izgubio vjeru u njega, tijekom ovih mjeseci čekanja i neaktivnosti Marija je došla na ivicu očajanja. Njezina vjera, koja je bila na vrhuncu u Kani, je ovom prilikom opala do dna. Jedino je mogla reći to što je ponovila bezbroj puta: "Ne mogu ga razumjeti. Ne mogu shvatiti što sve ovo znači." Ali Jakova je žena uveliko bila u stanju potaći Marijinu hrabrost.

^{137:7.2 (1534.1)} Ovih je sedam vjernika od kojih je jedan bio Isusov brat po krvi, za vrijeme ova četiri mjeseca, imalo priliku istinski upoznati Isusa; sve više su se navikavali na ideju da su živjeli s ovim Bogom-čovjekom. Zvali su ga Rabi, ali ga se više nisu bojali. Isus je imao to neusporedivo dostojanstvo ličnosti zahvaljujući kojem je mogao živjeti među njima a da im njegova božanstvenost nije smetala. Naučili su da je bilo lako biti "prijatelj s Bogom," Bogom utjelovljenim u obliku smrtnika. Ovo je razdoblje čekanja bilo ozbiljan test cijeloj grupi vjernika. Nije se dogodilo ništa, apsolutno ništa, čudnovato. Iz dana u dan su se bavili svojim svagdašnjim radom, dok su se iz večeri u veče okupljali oko Isusa. Sviju je privlačila ova neusporediva ličnost koja im je iz večeri u večer držala govore pune dostojanstva.

^{137:7.3 (1534.2)} Ovo je razdoblje čekanja i učenja naročito teško palo Šimunu Petru. On je više puta nastojao nagovoriti Isusa da odu propovijedati o kraljevstvu u Galileju dok je Ivan propovijedao u Judeji. Ali Isus je odgovorio Petru: "Budi strpljiv, Šimune.Moraš napredovati. Nitko od nas neće biti potpuno spremankad nas pozove Otac." Andrija bi povremeno umirio Petra svojim zrelijim filozofskim savjetom. Andriju je jako dojmila Isusova ljudska prirodnost. Uvijek je razmišljao kako je osoba koja je mogla živjeti tako blizu Boga mogla biti tako prijazna i obzirna prema ljudima.

^{137:7.4 (1534.3)} Tijekom cijelog ovog razdoblja Isus je jedino dva puta govorio u sinagogi. Na kraju ovog višetjednog čekanja, počele su se stišavati vijesti o njegovom krštenju i vinu u Kani. Isus se pobrinuo da se ne dogodi ni jedno novo čudo. Ali čak i pored njihovog tihog života u Betsaidi, vijesti o Isusovim čudnima djelima pronijele su se do Heroda Antipe koji je zauzvrat poslao svoje uhode da utvrde Isusove aktivnosti i namjere. Ali Heroda su više brinule Ivanova učenja.Odlučio je ne uznemiravati Isusa koji je tiho nastavio s radom u Kafarnaumu.

^{137:7.5 (1534.4)} Tijekom ovog razdoblja koje je proveo u čekanju, Isus je nastojao upoznati svoje suradnike s ispravnim stavom prema različitim religioznim grupama i političkim partijama koje su postojale u Palestini. Isus je govorio: "Sviju nastojimo pridobiti, a ni jednoj ne pripadamo."

^{137:7.6 (1534.5)} Književnici i rabini su zajedno bili poznati kao farizeji. Nazivali su se "suradnicima." Po mnogo čemu su bili napredniji židovi, kako su usvojili mnoga učenja koja nisu pripadala židovskim pismima, kao na primjer vjerovanje u uskrsnuće mrtvih, doktrinu koju pominje jedino skoriji prorok Daniel.

^{137:7.7 (1534.6)} Seduceji su se sastojali od sveštenika i određenih bogatijih Židova. Oni nisu bili tako velike pristalice poštovanja zakonskih detalja. Ispravnije je reći da su farizeji i seduceji bili religiozne partije, nego sekte.

^{137:7.8 (1534.7)} Eseni su bili prava religiozna sekta koja se javila u vrijeme makabejske pobune i čiji su zahtjevi na određene načine bili stroži od farizejskih. Usvojili su mnoga perzijska vjerovanjai običaje, živeći kao bratska zajednica u monastirima, poštujući celibat i komunalni posjed imovine. Naročito su razvili teoriju o anđelima.

^{137:7.9 (1535.1)} Revnitelji su bili odana grupa židovskih patriota. Opravdavali su upotrebu svih metoda pri borbi za izručenje židovskog naroda od rimskog jarama.

^{137:7.10 (1535.2)} Heroditi su bili posve politička partija koja je zagovarala oslobađenje od neposredne rimske vlasti i ponovnu uspostavu herodinske dinastije.

^{137:7.11 (1535.3)} U samom srcu Palestine živjeli su Samaričani s kojima se "Židovi nisu htjeli družiti," unatoč tome što su se mnogi njihovi pogledu slagali sa židovskim učenjima.

^{137:7.12 (1535.4)} Sve ove partije i sekte, uključujući i nešto manje nazarensko bratstvo, su vjerovale u najavljeni dolazak Mesije. Svi su oščekivali nacionalnog izručitelja. Ali Isus je vrlo čvrsto tvrdio da se on i njegovi učenici neće priključiti ni jednoj školi učenja ili običaja.Sin Čovječji nije htio biti bilo nazaren ili esen.

^{137:7.13 (1535.5)} Dok je Isus kasnije tražio da apostoli poput Ivana odu propovijedati evanđelje i poučavati vjernike, naglasio je da trebaju navješćivati "radosnu vijest nebeskog kraljevstva." On je uvijek naglašavao da moraju pokazati "ljubav, samilost i naklonost." Rano je učio svoje sljedbenike da je nebesko kraljevstvo bilo duhovno iskustvo vezano uz ustoličenje Boga u ljudskim srcima.

^{137:7.14 (1535.6)} Dok su tako čekali krenu na aktivnu javnu turneju, Isus i sedmorica su provodili dvije večeri svakoga tjedna u sinagogi proučavajući židovske pisma. Za kasnijih godina intenzivnog javnog rada, apostoli su se sjećali ova četiri mjeseca kao najvrijednijeg i najplodotvornijeg dijela svoje suradnje s Učiteljem. Isus je ove ljude naučio svemu što su bili u stanju primiti. On nije učinio grešku tako što im je nastojao prenese suviše znanja. Nije ih natjerao na pometnju upoznavajući ih s istinom koja je bila izvan njihove sposobnosti shvaćanja.

8. PROPOVIJED O KRALJEVSTVU

^{137:8.1 (1535.7)} U subotu 22. lipnja, nedugo prije prije prve turneje i otprilike deset dana nakon što je Ivan bačen u tamnicu, Isus je stao na sinagošku propovijednicu po drugi put nakon što je doveo apostole u Kafarnaum.

^{137:8.2 (1535.8)} Nekoliko dana prije svoje propovijedi o "Kraljevstvu," dok je Isus radio u brodograditeljskoj radionici, Petar mu je donio vijesti o Ivanovu uhićenju. Isus je spustio svoj alat, skinuo pregaču i rekao Petru: "Došao jeOčev čas. Trebamo se spremiti za primicanje evanđelja kraljevstva."

^{137:8.3 (1535.9)} Isus je ovog utorka, 18 lipnja 26 godine p.K. posljednji put radio u stolarskoj radionici. Petar je hitro naspustio radnju te je do sredine podneva okupio sve svoje suradnike; ostavio ih je u šumi pored radionice dok je otišao potražiti Isusa. Ali ga nije mogao naći zato što je Učitelj otišao u drugu šumu da se u miru pomoli. I nisu ga vidjeli sve dok kasno uveče nije došao u Zebedejevu kuću u potrazi za hranom. Narednog je dana poslao svog brata Jakova da traži počasnu priliku da održi govor u sinagogi iduće subote. Ravnatelj sinagoge je bio jako zadovoljan što je Isus još jednom bio voljan održati službu.

^{137:8.4 (1536.1)} Prije nego će održati ovu znamenitu propovijed o Božjem kraljevstvu koja je bila prvi značajniji poduhvat njegove javne karijere, Isus je iz Pisama pročitao sljedeće odlomke: "Vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet. Gospod je sudac naš, Gospod naš zakonodavac, Gospod je kralj naš; on će nas spasti. Gospod je moj kralj i moj Bog. On je veliki kralj nad cijelom zemljom. Nježna ljubav je nad Izraelom u njegovu kraljevstvu. Blažena nek je slava Gospoda našeg jer on je naš Kralj."

^{137:8.5 (1536.2)} Kad je završio s čitanjem, Isus jerekao:

^{137:8.6 (1536.3)} "Došao sam proglasiti uspostavu Očevog kraljevsta. Ovo će kraljevstvo pobuditi pobožne duše Židova i nežidova, bogatih i siromašnih, slobodnjaka i robova, jer moj Otac ne pravi razlike među ljudima; njegova ljubav i milost su nad svima.

^{137:8.7 (1536.4)} "Otac na nebu šalje svoj duh da živi u ljudskim umovima i nakon što završim svoj rad na zemlji Duh Istine će biti izliven na sve ljude. Zajedno, duh moga Oca i Duh Istine će vas uvesti u nastupajuće kraljevstvo duhovnog razumijevanja i božanske ispravnosti. Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Sin Čovječji neće voditi vojske u borbu kako bi uspostavio stolicu moći ili kraljevstvo svjetske slave.Kada " dođe moje kraljevstvo, upoznat ćete Sina Čovječjeg kao Kneza Mira, otkrivenje vječnog Oca. Djeca ovog svijeta se bore za uspostavu i uvećanje kraljevstava ovog svijeta, dok će moji učenici ući u nebesko kraljevstvo zahvaljujući svojim moralnim odlukama i svojim duhovnim pobjedama; i nakon što budu ušli unjega, tu će naći radost, ispravnost i vječni život.

^{137:8.8 (1536.5)} "Oni koji prvo potraže kraljevstvo i koji na taj način počnu težiti plemenitosti karaktera koja obilježava moga Oca, će vremenom primiti sve drugo što im treba. Ali kažem vas s najvećom iskrenošću: Ako ne budete tražili ulazak u kraljevstvo s vjerom i sigurnim pouzdanjem male djece, nećete ga naći.

^{137:8.9 (1536.6)} "Neka vas ne zavaraju oni koji će doći govoreći "Evo ga ovdje" ili "Eno ga ondje," jer se Očevo kraljevstvo ne tiče vidljivih i materijalnih stvari. I ovo je kraljevstvo čak i sada među vama, jer gdje Božji duh uči i vodi ljudske duše, tu je uistinu kraljevstvo božje. I ovo kraljevstvo Božje je ispravnost, mir i užitak u Svetom Duhu.

^{137:8.10 (1536.7)} "Ivan vas je uistinu krstio u znak pokajanja i oprosta grijeha, ali nakon što uđete u kraljevstvo, bit ćete kršteni Svetim Duhom.

^{137:8.11 (1536.8)} U kraljevstvu moga Oca nema više ni Židova ni nežidova, već su tu jedino oni koji teže savršenstvu kroz službu, jer kažem vam da onaj koji hoće biti najveći u kraljevstvu moga Oca prvo mora postati svačiji poslužnik. Ako ste voljni služiti svojim bližnjima, sjedit ćete samnom u mome kraljevstvu upravo kao što ću ja, nakon ove službe u ljudskom obličju, sjediti s mojom Ocem u njegovom.

^{137:8.12 (1536.9)} "Ovo novo kraljevstvo je poput sjemena koje pade u dobru zemlju. Ono ne dostiže odmah svoju punu zrelost. Od utemeljenja kraljevstva u ljudskoj duši do časa kad kraljevstvo dostigne punu zrelost vječne ispravnosti i vječnog spasenja, mora proći određeni period vremena.

^{137:8.13 (1536.10)} "I ovo kraljevstvo o kojem vam govorim nije pitanje moći i obilja. Kraljevstvo nebesko se ne sastoji u jelu i piću, nego u sve većoj pravednosti i radosti sve savršenije službe mome Ocu na nebu. Jer zar nije Otac rekao svojoj zemaljskoj djeci: "Moja je volja da budete savršeni kao što sam ja savršen."

^{137:8.14 (1537.1)} "Došao sam proglasiti radosnu vijest kraljevstva. Nisam došao olakšati teško breme onih koji hoće ući u kraljevstvo. Ja navješćujem novi i bolji put i one koji uspiju ući u nastupajuće kraljevstvo čeka božanski počinak. Što god vas bude koštalo od stvari ovoga svijeta, koliku god cijenu budete morali platiti kako bi ušli u nebesko kraljevstvo, primit ćete mnogostruko više radosti i duhovnog napretka kako na ovom svijetu tako i u stoljećima vječnog života.

^{137:8.15 (1537.2)} "Ulazak u Očevo kraljevstvo ne čeka na postrojenje vojski, na svrgnuće kraljevstava ovoga svijeta ili na oslobođenje sužnjeva.Bliži se nebesko kraljevstvo i svi koji u njega kroče moraju naći obilje slobode i radosnog spasenja.

^{137:8.16 (1537.3)} "Ovo je kraljevstvo vječna domena.Svi koji uđu u kraljevstvo uspinju se k mome Ocu; oni dolaze s desne strane njegove Rajske slave. I svi koji budu ušli u kraljevstvo nebesko postaće Božji sinovi koji će kroz buduća stoljeća uzaći k Ocu. Ja nisam došao da pozovem tobožnje pravednike, nego grešne i sve koji gladne i žedne za pravednošću božanskog savršenstva.

^{137:8.17 (1537.4)} "Ivan je došao propovijedati pokajanje kao način pripreme za kraljevstvo; ja sam došao proglasiti vjeru -- Božji dar -- kao cijenu koju morate platiti kako bi ste ušli u nebesko kraljevstvo. Ako bi ste samo vjerovali da vas moj Otac voli beskonačnom ljubavlju, već bi bili u Božjem kraljevstvu."

^{137:8.18 (1537.5)} I kad je ovo rekao, sjeo je. I svi koji su ga čuli bili su zaprepašteni njegovim riječima. Njegovi su učenici bili zadivljeni.Ali ljudi nisu bili spremni primiti radosnu vijest s usana ovog Boga-čovjeka. Od prisutnih, jedna trećina je vjerovala ovoj poruci premda je nije bila u stanju posve shvatiti; druga se trećina već u svome srcu spremila odbaciti ovaj posve duhovni koncpet oščekivanog kraljevstva, dok preostala trećina nije bila u stanju shvatiti njegova učenja, a među njima je bilo i mnogih koji su vjerovali da je Isus bio "izvan pameti."