Knjiga Urantije

POGLAVLJE 127 -- GODINE RANE MLADOSTI

• Sekcije
• 1. ŠESNAESTA GODINA (10. godina p.K.)
• 2. SEDAMNAESTA GODINA (11. godina p.K.)
• 3. DEVETNAESTA GODINA (12. godina p.K.)
• 4. DEVETNAESTA GODINA (13. godina p.K.)
• 5. REBEKA, KĆERKA EZRE
• 6. DVADESETA GODINA (14. godina p.K.)

^{127:0.1 (1395.1)} NA SAMOM pragu adolescencije, Isus se našao glavom i jedinom podrškom velike obitelji. U roku od nekoliko godina nakon očeve smrti, nestala je sva je njihova imovina. Kako je vrijeme prolazilo, postajao je sve više svjestan svoje prijašnje egzistencije; u isto je vrijeme počeo potpunije spoznavati da je bio prisutan na zemlji i u ljudskom obličju jedino u cilju otkrivenja Rajskog Oca djeci ljudi.

^{127:0.2 (1395.2)} Bilo na ovom ili na bilo kojem drugom svijetu nikada nije živjela, niti će ikada živjeti, bilo koja druga mlada osoba suočena s težim problemima ili zamršenijim teškoćama. Ni jedna mlada osoba Urantije nikada neće biti pozvana da prođe kroz više iskušavajućih sukoba ili težih situacija od onih koje je Isus susreo tijekom tog napornog razdoblja između svoje petnaeste i dvadesete godine.

^{127:0.3 (1395.3)} Nakon što je tako stekao stvarno iskustvo življenja tih adolescentnih godina na svijetu zaposjednutom zlom i pometenom grijehom, Sin Čovječji je stekao puno poznavanje životnog iskustva mladih osoba iz svih oblasti Nebadona, i tako je zauvijek postao suosjećajno utočište svim ožalošćenim i zbunjenim mladim osobama svih dobi i na svim svjetovima diljem lokalnog svemira.

^{127:0.4 (1395.4)} Polako, ali sigurno i stvarnim iskustvom, ovaj je božanski Sin zaradio svoje pravo da postane suvereni upravitelj nad svojim svemirom, neupitni i vrhovni vladar svih stvorenih inteligencija na svim svjetovima lokalnog svemira, suosjećajno utočište bića svih dobi i svih stupnjeva osobnog obdarenja i iskustva.

1. ŠESNAESTA GODINA (10. godina p.K.)

^{127:1.1 (1395.5)} Utjelovljeni Sin je prošao kroz najranije godine i doživio mirno i neuzbudljivo djetinjstvo. Potom je izašao iz tog teškog i pokusnog stadija prijelaza između djetinjstva i rane mladosti - postao je mladi Isus.

^{127:1.2 (1395.6)} Ove je godine dostigao puni tjelesni razvoj. Bio je muževan i pristao mladić. Postajao je sve tijezveniji i ozbiljniji, dok je uvijek bio ljubazan i suosjećajan. Imao je ljubazan ali pronicav pogled i zarazan i ohrabrujući osmijeh. Glas mu je bio melodičan ali autoritativan; pozdrav mu je bio srdačan ali neusiljen. Uvijek, čak i u svagdašnjem kontaktu, u njemu se mogla naslutiti dvostruka narav, ljudska i božanska. Uvijek je ispoljavao ovu kombinaciju suosjećajnosti prijatelja i autoritativnosti učitelja. I ove su se osobne crte počele očitovati vrlo rano, čak i u ovim godinama adolescencije.

^{127:1.3 (1395.7)} Taj je fizički snažan i robustan mladić dostigao puni rast svog ljudskog intelekta - još ne cjeloviti doživljaj ljudskog razmišljanja - nego puninu kapaciteta za takav intelektualni razvoj. Posjedovao je zdravo i proporcionalno tijelo, oštar i analitičan um, ljubazno i suosjećajno raspoloženje i ponešto nestalan ali ustrajan temperament, crte koje su bile u procesu organiziranja u snažnu, izražajnu i privlačnu ličnost.

^{127:1.4 (1396.1)} Kako je vrijeme prolazilo, njegova majka, braća i sestre su ga sve teže bili u stanju razumjeti; spoticali su se o njegove riječi i pogrešno tumačili njegova djela. Nisu bili sposobni razumjeti život svog najstarijeg brata budući da im je majka povjerila da je Isusu bilo suđeno da postane izručitelj židovskog naroda. Nakon što im je Marija ovo povjerila kao obiteljsku tajnu, zamislite njihovu pometnju kad je Isus najiskrenije zanijekao sve takve ideje i namjere.

^{127:1.5 (1396.2)} Šimun je ove godine počeo ići u školu, i bili su primorani prodati još jednu kuću. Jakov je sada preuzeo podučavanje svojih triju sestara, od kojih su dvije dostigle dob za ozbiljnu naobrazbu. Čim je Ruta malo porasla, Mirjana i Marta su je preuzele u svoje ruke. U židovskim su obiteljima djevojke obično primale malo naobrazbe, ali Isus je smatrao (a njegova se majka složila) da su djevojke trebale ići u školu isto kao i mladići, i kako ih sinagoška škola nije htjela primiti, nisu imali drugog izbora nego da drže školu za djevojke kod kuće.

^{127:1.6 (1396.3)} Isus je tijekom ove godine bio vezan za tesarski stol. Srećom je imao napretek posla; izrađivao je proizvode tako vrhunske kvalitete da nikada nije bio bez posla, bez obzira na povremeni ozbiljan pad potražnje u tom području. S vremena na vrijeme je imao toliko posla da mu je Jakov morao priteći u pomoć.

^{127:1.7 (1396.4)} Do kraja ove godine je gotovo odlučio da će nakon što podigne obitelj i što se sva braća i sestre požene i poudaju, javno početi s radom na poučavanju istine i otkrivenju nebeskog Oca ljudima. Znao je da neće postati očekivani židovski Mesija, i zaključio je da mu je bilo gotovo uzalud razgovarati o ovim pitanjima sa svojom majkom; odlučio je da joj dopustiti da misli kako hoće, jer su sve njegove riječi u prošlosti napravile jako malo ili ni malo dojma na nju i se sjetio se kako Josip nikada nije bio u stanju bilo što reći što bi navelo Mariju da se predomisli.Od ove je godine sve manje govorio sa svojom majkom ili s bilo kim drugim, o tim problemima. Njegova je misija bila tako čudnovata da ga nitko živ na zemlji nije mogao posavjetovati u vezi njezine sprovedbe.

^{127:1.8 (1396.5)} On je bio istinski, iako ponešto mlad, otac svoje obitelji; provodio je svaki mogući trenutak s djecom, i ona su ga istinski voljela. Njegova je majka s tugom gledala njegova naporna zalaganja; žalila je što je Isus iz dana u dan morao raditi za tesarskim stolom kako bi nahranio obitelj i što nije mogao, kako su to s puno nade planirali, otići u Jeruzalem da studira s rabinima. Marija nije bila u stanju razumjeti mnogo toga u vezi njezina sina, ali ga je iskreno voljela i najdublje cijenila spremnost s kojom se prihvatio obiteljskih obveza.

2. SEDAMNAESTA GODINA (11. godina p.K.)

^{127:2.1 (1396.6)} Otprilike u ovo vrijeme je porasla agitacija, osobito u Jeruzalemu i Judeji, u cilju pobune protiv plaćanja poreza Rimu. Formirana je snažna nacionalistička stranka, koja je s vremenom prozvana revniteljima. Revnitelji, za razliku od farizeja, nisu bili spremni čekati na dolazak Mesije. Predlagali su da se stvari pokrenu političkim revoltom.

^{127:2.2 (1396.7)} U Galileju je stigla skupina organizatora iz Jeruzalema koja je bila prilično uspješna sve dok nisu stigli u Nazaret. Kad su došli Isusu, on ih je pažljivo saslušao i postavio mnoga pitanja, dok im se odbio pridružiti. Premda nije želio u cjelosti obznaniti svoje razloge zašto im nije želio prići, njegovo je odbijanje navelo i mnoge druge mladiće u Nazaretu da se ne priključe.

^{127:2.3 (1397.1)} Marija je dala sve od sebe da ga navede da im pristupi, ali njezini su napori ostali bez uspjeha. Otišla je tako daleko da izjavi da njegovo odbijanje da prihvati nacionalističke ciljeve znači neposlušnost, kršenje obećanja koje je dao po povratku iz Jeruzalema da će u svim odlukama slušati svoje roditelje; ali kao odgovor na tu insinuaciju, Isus je samo blago položio ruku na njezino rame i gledajući je u oči, rekao: "Moja majko, kako možeš?" I Marija je povukla svoju izjavu.

^{127:2.4 (1397.2)} Jedan od Isusovih ujaka (Marijin brat Šimun) je već prišao ovoj grupi, i kasnije je postao službenik galilejske skupine. I više godina je vladao raskol između Isusa i njegovog ujaka.

^{127:2.5 (1397.3)} Ali problem je uskoro dostigao veće proporcije u Nazaretu. Isusov je stav u tim pitanjima rezultirao raskolom među židovskom mladeži ovoga grada. Otprilike polovica je prišla nacionalističkoj organizaciji, dok je druga polovica počela formirati opoziciju umjerenijih rodoljuba, očekujući da Isus preuzme vodstvo. Bili su jako iznenađeni kad je odbio ovu ponuđenu čast, navodeći kao izgovor svoje teške obiteljske obveze, što su svi uvažili. No, situacija je dalje zakomplicirana kad je nedugo zatim jedan bogati Židov po imenu Izak koji je pozajmljivao novce nežidovima, ponudio platiti za uzdržavanje Isusove obitelji pod uvjetom da Isus ostavi svoj zanat i preuzme upravu nad ovim nazaretskim domoljubima.

^{127:2.6 (1397.4)} Isus je, tek što je napunio sedamnaestu godinu, bio suočen s jednom od najdelikatnijih i najtežih situacija svog ranog života. Domoljubna pitanja, osobito kad su ovi sporovi komplicirani pitanjem prikupljanja poreza od strane stranog tlačitelja, su vrlo teška pitanja za duhovne vođe, i on se nesumnjivo našao u upravo takvoj teško situaciji, jer je židovska religija bila upletena u ovu agitaciju protiv Rima.

^{127:2.7 (1397.5)} Isusov stav je bio otežan zato što su ga majka i ujak, pa i njegov mlađi brat Jakov, svi pozvali da priđe nacionalističkoj stranci. Svi bolji židovski mladići iz Nazareta su im već bili prišli, a oni koji su još uvijek stajali po strani čekali su samo da se Isus predomisli. Imao je samo jednog mudrog savjetnika u cijelom Nazaretu, i to je bio njegov stari učitelj, hazan, koji mu je pomogao da izabere prave riječi u svom obraćanju nazaretskom odboru građana kad su došli tražiti njegov odgovor na upućeni javni apel. U cijelom Isusovom mladom životu, bio je to prvi put da je svjesno pribjegao javnoj strategiji. Dotad, kad god je želio razjasniti određenu situaciju, uvijek se oslanjao na puni proglas istine, ali sada nije mogao proglasiti punu istinu.Nije mogao reći da je bio više od čovjeka; nije mogao govoriti o svojoj predstojećoj misiji koja je za svoje ostvarenje čekala na njegovu zreliju dob. Unatoč tim ograničenjima, ovaj je događaj bio izravan izazov njegovoj religioznoj odanosti i nacionalnoj vjernosti. Njegova je obitelj bila u metežu, njegovi mladi prijatelji podijeljeni, a cijeli židovski kontigent okrenut naglavačke. I zamislite da je on bio uzrok svemu tome! A on nije imao ni najmanju namjeru da svori bilo kakve probleme, a kamoli ovoliki metež.

^{127:2.8 (1397.6)} Nešto se moralo učiniti. Morao je obrazložiti svoj stav, što je učinio hrabro i diplomatski i na zadovoljstvo mnogih, ali ne svih. Držao se svog izvornog stava, navodeći obitelj kao svoju prvu dužnost, tvrdeći da su majka udovica i osmoro braće i sestara trebali više od onoga što se moglo kupiti pukim novcem - tjelesnih životnih potreba - da im je trebala briga i uprava oca i da se on nije mogao čiste savjesti osloboditi obveza koje su okrutnom nesrećom pale na njegova pleća. Dao je komplimente svojoj majci i najstarijem bratu na njihovoj spremnosti da ga oslobode od njegovih dužnosti, ali je ponovio da mu je njegova odanost prema preminulom ocu zabranjivala da napusti svoju obitelj, bez obzira na novčanu pomoć koja je ponuđena za rješavanje materijalnih problema, izgovarajući svoju nezaboravnu izjavu da "novac ne može dati ljubav."Tijekom ovog obraćanja, Isus je više puta neizravno aludirao na svoju "životnu misiju" ali je objasnio da, bez obzira na to da li je ona bila u suprotnosti s vojnim idejama, ona, kao i sve drugo u njegovom životu, mora pričekati da prvo vjerno podmiri svoje obveze prema svojoj obitelji. Svi nazarećani su dobro znali da je Isus bio dobar otac svojoj obitelji, i ovo je tako ganulo srca svakog plemenitog Židova da je Isusova molba naišla na priznanje u srcima mnogih okupljenih slušatelja; a neki od onih kojima ovo nije bilo dovoljno su bili razoružani nakon Jakovljevog govora koji je ovom prilikom izručen, iako nije bio na programu. Hazan je malo prije ovog nastupa preslušao Jakova u govoru, ali to je bila njihova tajna.

^{127:2.9 (1398.1)} Jakov je izjavio da je bio siguran da bi Isus pomogao u oslobađanju svog naroda da je on (Jakov) bio stariji i u stanju preuzeti odgovornost za obitelj, i da, ako dopuste da Isus ostane "s nama, da bude naš otac i učitelj, onda ćete imati ne samo jednog vođu iz Josipove obitelji, već pet lojalnih nacionalista, jer zar nije nas petdječaka koji će odrasti uz brigu našeg brata i oca da služe svojoj naciji?" I tako je mladić doveo do prilično srećnog svršetka vrlo napetu i prijeteću situaciju.

^{127:2.10 (1398.2)} Kriza je za sada minula, ali ovaj događaj nikada nije zaboravljen u Nazaretu. Agitacija je nastavljena; Isus nikada više nije uživao nepodijeljenu naklonost; ova podjela osjećaja nikada nije u potpunosti prevladana. A ovo je, pogoršano drugim i budućim događajima, bilo glavni razlog zašto se Isus u kasnijim godinama preselio u Kafarnaum. Nazaret je ubuduće imao podijeljene osjećaje prema Sinu Čovječjem.

^{127:2.11 (1398.3)} Jakov je ove godine diplomirao i počeo raditi puno radno vrijeme u stolarskoj radionici koja je bila smještena uz kuću. Naučio je vješto rukovati alatom i preuzeo izradu jarmova i plugova, dok je Isus radio na doradi kuća i stručnoj izradi stolarije.

^{127:2.12 (1398.4)} Isus je ove godine postigao značajan napredak u organizaciji svoga uma. Postupno je ostvario sjedinjenje svojih dvaju naravi, božanske i ljudske, postižući ovu novu organizaciju intelekta snagom svojih vlastitih odluka i samo uz pomoć svog unutarnjeg Osmatrača, upravo onakvog Osmatrača kakav živi u svim normalnim smrtnicima na svim svjetovima nakon posjete darovanih Sinova. Do sada se nije dogodilo ništa nadnaravno u životu ovog mladića, osim posjeta glasnika kojeg je poslao njegov stariji brat Imanuel, koji mu se ukazao jedne noći u Jeruzalemu.

3. DEVETNAESTA GODINA (12. godina p.K.)

^{127:3.1 (1398.5)} Tijekom ove godine prodali su svu obiteljsku imovinu, osim kuće i vrta. Prodali su i zadnji komad imovine u Kafarnaumu (osim interesa u sastavu jednog drugog objekta) koji je već bio pod hipotekom. Prihodom su platili porez, kupili nešto novog alata za Jakova i podmirili ratu hipoteke na staroj obiteljskoj opskrbnoj radnji blizu karavanskog svratišta koju je Isus želio ponovo kupiti jer je Jakov bio dovoljno star da radi u dućanu pored kuće i da pomaže Mariji po kući. Kako je financijski pritisak neko vrijeme popustio, Isus je odlučio povestiJakova na Pashu. Kako bi putovali nasamo, krenuli su u Jeruzalem dan prije drugih hodočasnika, idući preko Samarije. Išli su pješice i Isus je govorio Jakovu o povijesnim mjestima na putu, upravo kao što je njega otac učio na sličnom putovanju prije pet godina.

^{127:3.2 (1399.1)} Putujući kroz Samariju, vidjeli su mnoge čudne znamenitosti. Na putu su raspravljali o mnogim osobnim, obiteljskim i nacionalnim problemima. Jakov je bio vrlo religiozan mladić i dok se nije u potpunosti slagao s majkom u vezi onoga malo što je znao o Isusovom životnom radu, istinski se radovao danu kad će preuzeti obiteljsku odgovornost, kako bi Isus mogao početi svoju misiju.Istinski je cijenio što ga je Isus poveo na Pashu i razgovarali su o budućnosti više nego ikada prije.

^{127:3.3 (1399.2)} Isus je mnogo razmišljao dok su putovali Samarijom, osobito u Betelu i dok je pio iz Jakovljevog zdenca. S Jakovom je govorio o tradicijama Abrahama, Izaka i Jakova. Nastojao je pripremiti Jakova za ono što će vidjeti u Jeruzalemu, nastojeći ublažiti šok koji je on sam doživio na svom prvom posjetu hramu. Ali Jakov nije bio tako osjetljiv na neke od tih prizora. Jedino se osvrnuo na površan i bezdušan način na koji su neki svećenici obavljali svoje dužnosti, ali sve u svemu je uveliko uživao u posjetu Jeruzalemu.

^{127:3.4 (1399.3)} Isus je poveo Jakova u Betaniju na pashalnu večeru. Šimun je bio sahranjen sa svojim ocima, a Isus je preko Pashe preuzeo ulogu glave obitelji nad domaćinstvom i donio pashalno janje iz hrama.

^{127:3.5 (1399.4)} Nakon pashalne večere Marija je sjela razgovarati s Jakovom, dok su Marta, Lazar i Isus govorili dugo u noć. Sutradan su prisustvovali službi u hramu i Jakov je primljen u izraelsku građansku zajednicu. Tog jutra, kad su zastali na obronku Maslinske gore uživajući u pogledu na hram, Jakov je uzvikivao u čudu, dok je Isus nijemo promatrao Jeruzalem. Jakov nije bio u stanju shvatiti ponašanje svoga brata. Te su se noći vratili u Betaniju s namjerom da krenu u Nazaret sutradan ujutro, ali Jakov je uporno tražio da se vrate u hram u Jeruzalemu, objašnjavajući kako je želio čuli rasprave učitelja. Dok je to bilo istina, u svom je srcu potajno želio vidjeti kako Isus sudjeluje u ovim raspravama, o čemu je čuo od svoje majke. I tako su posjetili hram i čuli rasprave, ali Isus nije postavljao pitanja. Sve se to činilo tako djetinjastim i beznačajnim ovom probuđenom umu čovjeka i Boga - samo ih je sažaljevao. Jakov je bio razočaran Isusovom šutnjom. Na sve njegove upite, Isus je samo odgovorio: " Moj čas još nije došao."

^{127:3.6 (1399.5)} Sljedećeg su se dana uputili doma preko Jerihona i doline Jordana, i Isus je usput pomenuo mnoge pripovijedi, kao i priču o svom ranijem putovanju ovim predjelima kad mu je bilo trinaest godina.

^{127:3.7 (1399.6)} Po povratku u Nazaret, Isus je počeo raditi u staroj obiteljskoj radnji i jako se radovao biti u stanju svakodnevno stupiti u kontakt s toliko ljudi iz svih dijelova zemlje i okolnih oblasti. Isus je istinski volio ljude - običan svijet. Svakog je mjeseca isplaćivao ratu hipoteke na radnji, dok je uz Jakovljevu pomoć nastavio biti potpora svojoj obitelji.

^{127:3.8 (1399.7)} Nekoliko puta godišnje, kad nisu imali posjetitelja kojima je obično ukazivana ta čast, Isus je subotom čitao Spise u sinagogi i često je nudio svoje komentare izabranih odlomaka, ali obično ih je tako organizirao da su komentari bili suvišni. Znao je tako vješto izabrati i uklopiti red čitanja da su odlomci jedan drugog pojašnjavali. Kad god su vremenske prilike dopuštale, subotom poslije podne je vodio braću i sestre na izlet u prirodu.

^{127:3.9 (1400.1)} Hazan je u to vrijeme osnovao muški omladinski klub za filozofske rasprave koji se sastajao u domovima različitih članova i često u njegovom domu, i Isus je postao istaknuti član ove skupine. To mu je omogućilo da povrati dio ugleda koji je izgubio u vrijeme nedavnih nacionalističkih kontroverzija.

^{127:3.10 (1400.2)} Njegov društveni život, dok je bio ograničen, nije bio u potpunosti zanemaren. Imao je mnogo toplih prijatelja i vjernih obožavatelja među mladićima i djevojkama Nazareta.

^{127:3.11 (1400.3)} U rujnu, Elizabeta i Ivan su došli u posjet nazaretskoj obitelji. Nakon što je izgubio oca, Ivan se namjeravao vratiti u brda Judeje i baviti se zemljoradnjom i ovčarstvom, osim ako ga Isus pozove da ostane u Nazaretu i da se tu prihvati tesarskog ili nekog drugog zanata. Oni nisu znali da je nazaretska obitelj bila praktički bez prebijene pare. Što su više Marija i Elizabeta govorile o svojim sinovima, to su više bila uvjerene da su mladići trebali više surađivati i češće se posjećivati.

^{127:3.12 (1400.4)} Isus i Ivan su vodili brojne razgovore; govorili su i o nekim vrlo intimnim i osobnim pitanjima. Kako se posjet bližio kraju, odlučili su da se neće ponovo vidjeti dok se ne sretnu pri javnoj službi, nakon što ih "Otac nebeski pozove" na posao. Ivan je bio duboko impresioniran onim što je vidio u ovoj nazaretskoj obitelji, i vratio se kući spreman da se prihvati rada na izdržavanju svoje majke. Bio je uvjeren da će sudjelovati u Isusovoj životnoj misiji, ali je vidio da će Isus mnogo godina biti zauzet podizanjem svoje obitelji; i tako se mnogo spremnije vratio svome domu, gdje se posvetio brizi za svoju majku i njihovo malo gazdinstvo. Ivan i Isus se nisu ponovo sreli sve do onog dana kad se Sin Čovječji predstavio Ivanu na krštenje u Jordanu.

^{127:3.13 (1400.5)} U subotu popodne, 3. prosinca ove godine, smrt je po drugi put pogodila ovu nazaretsku obitelj. Preminuo je mali Amos, njihov mlađi brat, nakon tjedna bolesti i visoke temperature. Nakon perioda tuge i patnje kroz koji je prošla sa svojim sinom prvencem kao jedinom utjehom, Marija je konačno u cjelosti priznala Isusa kao pravu glavu obitelji; i on je doista bio dostojna glava obitelji.

^{127:3.14 (1400.6)} Tijekom posljednje četiri godine sve više je opadao njihov standard življenja; iz godine u godinu su osjećali sve snažniji pritisak siromaštva. Krajem ove godine su bili suočeni s jednim od najtežih događaja ove mukotrpne borbe. Jakov još nije bio počeo ozbiljno zarađivati, a pogodili su ih i troškovi pogreba. No, Isus bi samo rekao svojoj uznemirenoj i ožalošćenoj majci: "Marijo Majko, tuga nam neće pomoći; svi dajemo sve od sebe i majčin bi nas osmijeh potaknuo da učinimo još više. Iz dana u dan hrabri nas nada u bolje dane pred nama." Isus je imao snažan i praktičan optimizam koji je bio doista zarazan; sva djeca su živjela u atmosferi iščekivanja boljih vremena i okolnosti. A ta je optimistična hrabrost uveliko pridonijela razvoju njihova snažnog i plemenitog karaktera, unatoč depresivnosti siromaštva.

^{127:3.15 (1400.7)} Isus je imao sposobnost učinkovitog mobiliziranja svih svojih moći uma, duše i tijela, i njihova usmjerenja na zadatak koji je pred njim stajao. Znao je usredotočiti svoj dubokomisleni um na praktično rješenje svako pojedinogproblema i u spoju s neumornim strpljenjem, to ga je osposobilo da spokojno podnese kušnje teške smrtničke egzistencije - da živi kao da "vidi Onoga koji je nevidljiv."

4. DEVETNAESTA GODINA (13. godina p.K.)

^{127:4.1 (1401.1)} Isus i Marija su se u ovom razdoblju puno bolje slagali. Ona ga je sve manje smatrala sinom; sve više je postajao otac njezine djece. Svaki dan je bio prepun praktičnih i neposrednih poteškoća. Sve rjeđe su govorili o njegovu životnom radu, jer su s vremenom mislili samo o uzajamnoj posvećenosti podršci i odgoju njihove obitelji od četiri dječaka i tri djevojčice.

^{127:4.2 (1401.2)} Početkom ove godine Isus je u potpunosti privolio Mariju da prihvati njegove metode obrazovanja - da pozitivno potakne djecu da čine dobro umjesto pozivanja na stariju židovsku metodu koja je zabranjivala činjenje zla. U svom domu kao i tijekom svoje javne pouke, Isus je bez iznimke koristio pozitivni oblik ohrabrenja. Uvijek je govorio: "Tako čini - tako treba činiti." Nikada nije koristio negativni način pouke izveden iz drevnih tabua. Suzdržavao se od stavljanja naglaska na zlo njegovom zabranom, dok je uzdizao dobro tražeći njegovo izvršenje. Vrijeme za molitvu u ovoj kući je bilo prilika za raspravu svih problema koji su se odnosili na dobrobit obitelji.

^{127:4.3 (1401.3)} Isus je započeo mudru disciplinu svoje braće i sestara od tako rane dobi da ih je vrlo rijetko morao kazniti da osigura njihovu brzu i svesrdnu poslušnost. Jedina je iznimka bio Juda, kojeg je Isus u različitim prigodama morao kazniti zbog kršenja obiteljskih pravila. U tri navrata kad je smatrao mudrim kazniti Judu zbog svjesnog kršenja obiteljskih pravila ponašanja i nakon što je Juda sam priznao počinjeno djelo, o kazni su jednoglasno odlučila starija djeca i prije nego će primiti kaznu, i Juda se s njom suglasio.

^{127:4.4 (1401.4)} Dok je Isus bio vrlo metodičan i sistematičan u svemu što je činio, u svojim je administrativnim odlukama ispoljavao veliku elastičnost i individualnost prilagodbe, i uveliko je impresionirao svu djecu duhom pravednosti koji je motivirao njihova oca-brata. Isus nikada nije samovoljno kažnjavao svoju braću i sestre i prema svima se odnosio pravedno i obzirno, zbog čega su Isusa voljeli svi članovi njegove obitelji.

^{127:4.5 (1401.5)} Jakov i Šimun su pokušali slijediti Isusov primjer nastojeći primiriti svoje ratoborne i ponekad razjarene drugove i uvjeriti ih u ideju nepružanja otpora, i u tome su bili prilično uspješni; ali Josip i Juda, koji su slijedili takva učenja kod kuće, spremno su se branili od napada svojih vršnjaka; posebno je Juda bio kriv za kršenje duha ovih učenja. Ali ideja nepružanja otpora nije bila obiteljsko pravilo. Nitko nikada nije bio kažnjen zbog kršenja osobnih učenja.

^{127:4.6 (1401.6)} Uopćeno su sva djeca, a osobito djevojčice, tražila Isusov savjet u vezi svojih djetinjih problema i povjeravali su se svome bratu baš kao da je bio brižni otac.

^{127:4.7 (1401.7)} Jakov je odrastao u dobro uravnoteženog i smirenog mladića, ali nije imao Isusovu duhovnu sklonost. Bio je puno bolji učenik od Josipa koji je bio dobar radnik, ali još manje duhovno naklonjen. Josip je bio neumoran radnik i nije bio dorastao intelektualnoj razini ostale djece. Šimun je bio dobronamjeran mladić, ali preveliki sanjalica. Trebalo mu je dulje da se skrasi u životu i donio je veliku tjeskobu Isusu i Mariji. Ali uvijek je bio dobar i dobronamjeran mladić. Juda je bio podstrekač. Imao je najviše ideale, ali nestabilan temperament. Imao je jednaku, ako ne još veću, odlučnost i agresivnost od svoje majke, ali mu je nedostajao njezin osjećaj za proporciju i diskreciju.

^{127:4.8 (1402.1)} Mirjana je bila uravnotežena i trijezvena kćerka, puna uvažavanja prema svemu plemenitom i duhovnom. Marta je bila spora u mislima i djelima, ali je bila vrlo pouzdano i učinkovito dijete. Ruta je bila miljenica cijele obitelji; iako joj je jezik znao biti brži od pameti, bila je najiskrenijeg srca. Gotovo je obožavala svog velikog brata i oca. No, nisu je razmazili. Bila je lijepo dijete, ali ne tako pristala kao Mirjana, koja je bila ljepotica obitelji, ako ne i grada.

^{127:4.9 (1402.2)} Kako je vrijeme prolazilo, Isus je na mnoge načine liberalizirao i dotjerao obiteljska učenja i prakse u vezi poštivanja subote i mnogih drugih faza religije, i Marija je srdačno prihvatila sve ove promjene. Isus je u to vrijeme postao neupitna glava obitelji.

^{127:4.10 (1402.3)} Ove godine Juda je počeo ići u školu, i Isus je morao prodati harfu kako bi podmirio ove novetroškove. Tako je izgubio svoju posljednju ugodu i razonodu. Jako je volio svirati harfu kad je bio mentalno i tjelesno iscrpljen, ali tješio se mišlju da je, ako ništa drugo, harfa bila sigurna od porezničkog napadaja.

5. REBEKA, KĆERKA EZRE

^{127:5.1 (1402.4)} Iako je Isus bio siromašan, njegov društevni status u Nazaretu nije bio ničim unižen. Bio je jedan od najistaknutijih mladića u gradu, i djevojke su ga većinom duboko cijenile. Budući da je bio tako dobar primjer robustne i intelektualne muževnosti, i s obzirom na reputaciju koju je imao kao duhovni vođa, nije čudo što je Rebeka, najstarija kćerka Ezre, bogatog trgovca iz Nazareta, otkrila da se polagano zaljubljuje u ovog Josipovog sina. Prvo je povjerila svoje osjećaje Mirjani, Isusovoj sestri, a Mirjana ja zauzvart o svemu tome razgovarala sa svojom majkom. Marija je bila jako uznemirena. Hoće li time izgubiti sina, koji je postao neupitna glava obitelji? Zar nevoljama nikad nema kraja? Što ih je još čekalo? A onda se počela pitati kakav bi učinak brak imao na Isusovu buduću karijeru; ne tako često, ali barem ponekad bi prizvala u sjećanje činjenicu da je Isus bio "dijete obećanja." Nakon što je s Mirjanom razgovarala na ovu temu, odlučile su pokušati zaustaviti cijelu stvar prije nego Isus o tome sazna, tako što će smjesta otići izravno kod Rebeke, sve joj ispričati i iskreno joj reći da je po njihovom uvjerenju Isus bio sin sudbine; da je trebao postati veliki religiozni vođa, možda i Mesija.

^{127:5.2 (1402.5)} Rebeka ih je pažljivo saslušala; bila je dirnuta cijelom pričom i još odlučnija u svojoj želji da okuša sreću s ovim izabranim čovjekom i da podijeli njegovu karijeru vodstva. Tvrdila je (sama sebi) da je takvom čovjeku još više trebala vjerna i učinkovita ženu. Protumačila je Marijino nastojanje da je obeshrabri kao prirodnu reakciju na strah od gubitka glave i jedine potpore obitelji; ali znajući da je njezin otac odobravao njezine osjećaje prema tesarevom sinu, ispravno je računala da bi on rado nadomjestio gubitak cijele Isusove zarade. Kad je otac pristao na takav plan, Rebeka je dalje razgovarala s Marijom i Mirjanom i kako ih nije uspjela pridobiti, odvažila se otići izravno k Isusu. To je učinila u suradnji sa svojim ocem, koji je pozvao Isusa u njihov dom na proslavu Rebekinog sedamnaestog rođendana.

^{127:5.3 (1403.1)} Isus je pažljivo i blagonaklono saslušao cijelu priču, naprije od oca, a zatim i od same Rebeke. Ljubazno je odvratio da nikakva suma novca ne može nadomjestiti njegove osobne obveze prema podizanju obitelji svoga oca, "ispunjenju najsvetije od svih ljudskih obveza - odanosti svome rodu." Rebekin je otac bio duboko dirnut Isusovim riječima koje su svjedočile o obiteljskoj odanosti i brzo se povukao iz razgovora. Jedino je rekao svojoj ženi Mariji: "Ne možemo ga imati za sina; on je previše plemenit za nas."

^{127:5.4 (1403.2)} Tako je počeo njegov znameniti razgovor s Rebekom. Isus je do sada u svom životu pravio malo razlike u svom obraćanju dječacima ili djevojčicama, mladićima ili djevojkama. Njegov je um bio posve zaokupljen teškim problemima praktičnih zemaljskih poslova i zanimljive kontemplacije njegove buduće karijere izvršenja "Očeva posla," da bi ikada ozbiljnije razmotrio pitanje osobne ljubavi i ljudskog braka. Ali sad je bio suočen licem u lice s jednim od onih problema s kojima se svaki prosječan čovjek mora suočiti i o njima odlučiti. Doista je bio "iskušan u svemu kao i vi."

^{127:5.5 (1403.3)} Nakon što ju je pažljivo saslušao, iskreno se zahvalio Rebeki za njezin izražaj osobnog divljenja, dodajući, "to će me bodriti i tješiti cijelog mog života." Objasnio je kako nije imao slobodu stupiti u odnos s bilo kojom ženom izuzev s onima s kojima je bio u bratskom ili posve prijateljskom odnosu. Objasnio je da je njegova prva i najvažnija dužnost bila podizanje obitelji njegova oca, da nije mogao misliti o braku dok to ne obavi; i zatim je dodao: "Ako jesam sin sudbine, ne smijem prihvatiti obveze cjeloživotnog trajanja do onog vremena kad se očituje moja sudbina."

^{127:5.6 (1403.4)} Rebeka je bila slomljenog srca. Odbila je svaku utjehu i salijetala je oca da napuste Nazaret sve dok on konačno nije pristao da se presele u Seforis. U kasnijim je godinama odbila mnoge mladiće koji su je došli prositi. Živjela je u jednoj jedinoj namjeri - da dočeka čas kad će ovaj, za nju najveći od svih ljudi početi svoju karijeru kao učitelj živuće istine. I ona ga je odano slijedila kroz burne i znamenite godine njegovog javnog rada i bila je prisutna (iako je Isus nije zapazio) onoga dana kad je pobjednički ujahao u Jeruzalem; i stajala je "među ostalim ženama" pored Marije tog sudbonosnog i tragičnog poslijepodneva kad je Sin Čovječji razapet na križ, onaj koji za nju kao i za nebrojene svjetove na visini, bio "sav od ljupkosti i koji se isticao među desecima tisuća."

6. DVADESETA GODINA (14. godina p.K.)

^{127:6.1 (1403.5)} U Nazaretu i kasnije u Kafarnaumu, dugo se govorilo o Rebekinoj ljubavi prema Isusu, tako da, dok su u narednim godinama mnoge žene voljele Isusa kao što su ga voljeli i muškarci, nikada više nije morao odbiti osobnu ponudu naklonosti i jedne druge dobre žene. Od tada je ljudska naklonost prema Isusu poprimila narav obožavanja i štovanja. I muškarci i žene su ga odano voljeli zbog onoga što je bio, bez imalo samointeresa ili posesivnosti. No, tijekom mnogo godina, kad god je bilo pomena o Isusovoj ljudskoj osobnosti, uvijek je bilo riječi o Rebekinoj odanosti.

^{127:6.2 (1404.1)} Mirjana je, dobro znajući o ovoj aferi i činjenici da se njezin brat odrekao čak i ljubavi lijepe djevojke (ne shvaćajući aspekt ove odluke koji se ticao njegove buduće karijere sudbine), idealizirala Isusa i poklonila mu svoju dirljivu i duboku ljubav kao svome ocu i bratu.

^{127:6.3 (1404.2)} Iako su to jedva mogli priuštiti, Isus je imao čudnu čežnju da ide u Jeruzalem prigodom Pashe. Njegova ga je majka, znajući o nedavnim događajima u vezi Rebeke, mudro ponukala na put. On toga nije bio izrazito svjestan, ali ono što je prije svega želio je bila prilika za razgovor s Lazarom i za posjetu Marti i Mariji. Pored njegove vlastite obitelji , nj ih troje je najviše volio.

^{127:6.4 (1404.3)} Putujući u Jeruzalem, Isus je krenuo putem preko Mediga, Antipatride i Lide, djelomično idući istom cestom kojom se nekoć vraćao iz Egipta u Nazaret u pratnji svoje obitelji. Putovao je četiri dana i dosta je razmišljao o prošlim događajima koji su se odigrali u blizini ili u samom centru Mediga, međunarodnog bojišta Palestine.

^{127:6.5 (1404.4)} Isus je nastavio putovati prema Jeruzalemu, samo se zaustavljajući da pogleda hram i gomile posjetitelja koji su se tu okupljali. Imao je čudnu i sve veću averziju prema ovoj Herodovoj građevini i njezinom politički imenovanom svećenstvu. Prije svega je želio vidjeti Lazara, Martu i Mariju. Lazar je bio Isusov vršnjak i glava obitelji; prije ovog posjeta, Lazareva je majka stavljena na počinak. Marta je bila nešto više od godinu dana starija od Isusa, dok je Marija bila dvije godine mlađa. I sve troje su u Isusu vidjeli svoj idolizirani ideal.

^{127:6.6 (1404.5)} Prilikom ovog posjeta dogodio se jedan od onih Isusovih periodičnih epizoda pobune protiv tradicije - izraz ogorčenja prema ceremonijalnim radnjama koje Isus nije smatrao ispravnim reprezentacijama njegovog Oca na nebu. Ne znajući o Isusovom dolasku, Lazar je planirao proslaviti Pashu s prijateljima u obližnjem selu na putu za Jerihon. Isus je predložio da slave Pashu kod Lazareve kuće. "Ali," rekao je Lazar, "nemamo pashalno janje." A onda je Isus počeo svoju dugu i uvjerljivu disertaciju o tome kako Ocu na nebu doista ne trebaju takvi djetinjasti i besmisleni rituali. Kad su se podigli iz svečane i predane molitve, Isus je rekao: "Neka djetinjasti i pomračeni umovi moga naroda služe Bogu onako kako je to odredio Mojsije; bolje je da tako čine, ali mi koji smo vidjeli svjetlo života više nećemo prilaziti našem Ocu kroz tamu smrti. Budimo slobodni u poznavanju istine o vječnoj ljubavi našega Oca."

^{127:6.7 (1404.6)} Te večeri o sumraku, njih četvero su počeli prvu proslavu Pashe koju je grupa pobožnih Židova ikada slavila bez pashalnog janjeta. Za ovu Pashu su pripremili beskvasan kruh i vino, i Isus je poslužio ove simbole svojim prijateljima nazvajući ih "kruhom života" i "vodom njegovom," i blagovali su u svečanom skladu s ovim učenjima. Isus je držao ovakav sakramentalni obred pri svim svojim budućim posjetima Betaniji. Kad se vratio doma, ispričao je o ovome svojoj majci. Marija je isprva bila šokirana, ali je postupno uspjela vidjeti njegov stav; unatoč tome, laknulo joj je kad je Isus rekao da nije namjeravao uvesti ovaj novi oblik pashalne proslave u njihovu obitelj. Kod kuće s djecom, nastavio je iz godine u godinu blagovati Pashu "prema zakonima Mojsija."

^{127:6.8 (1404.7)} Tijekom ove godine Marija je nadugačko govorila s Isusom na temu braka. Iskreno je pitala da li je imao namjeru da se oženi da nije morao snositi obiteljske obveze. Isus je objasnio da, pošto mu je neposredna dužnost zabranjivala brak, nije odveć razmišljao na tu temu. Izjavio je da je sumnjao da će ikada formirati bračnu zajednicu; rekao je da sve slične stvari moraju pričekati "njegov čas," vrijeme kad "treba početi posao moga Oca." Kako je već bio odlučio da neće imati tjelesne djece, nije puno mislio o temi ljudskog braka.

^{127:6.9 (1405.1)} Isus je ove godine ponovo počeo tkati niti svoje smrtničke i božanske prirode u jednostavnu i učinkovitu ljudsku individualnost. Nastavio je rasti u moralnom statusu i duhovnom razumijevanju.

^{127:6.10 (1405.2)} Iako je sva njihova imovina u Nazaretu (izuzev njihova doma) prodata, ove su godine primili manju financijsku pomoć od prodaje imovine u sastavu jednog objekta u Kafarnaumu. Bio je to posljednji komad Josipovog imanja. Ovaj je ugovor u Kafarnaumu sklopljen s određenim brodograditeljem po imenu Zebedej.

^{127:6.11 (1405.3)} Josip je ove godine diplomirao iz sinagoške škole i spremio se započeti raditi na maloj klupi u tesarskoj radionici pored kuće. Iako su prodali svo imanje njihova oca, imali su više izgleda da uspješno odagnaju siromaštvo, jer su sada tri osobe bile redovito zaposlene.

^{127:6.12 (1405.4)} Isus brzo postaje čovjek, ne samo mladić nego odrasla osoba. Već je naučio snositi odgovornost. Znao je ustrajati kad je bio suočen s razočaranjem. Hrabro se nosi kad su njegovi planovi poremećeni, a namjere privremeno osujećene. Naučio je biti pošten i pravedan kad se nađe licem u lice s nepravdom. Sada uči prilagoditi svoje ideale duhovnog življenja praktičnim zahtjevima zemaljske egzistencije. Učio planirati postignuće viših i daljih ciljeva idealizma, dok neumorno radi na postignuću bližih i neposrednijih ciljeva nužde. Sve više ovladava umijećem prilagodbe svojih aspiracija svagdašnjim potrebama ljudskih prigoda. Gotovo u cjelosti je ovladao vještinom korištenja energije duhovnog poriva za pokretanje mehanizma materijalnog postignuća. Polako uči živjeti nebeskim životom dok se nastavlja baviti zemaljskom egzistencijom. Sve više i više ovisio o konačnom vodstvu svog nebeskog Oca, dok sam preuzima očinsku ulogu vođenja i usmjeravanja svoje zemaljske obitelji. Postaja iskusan u vještini otimanju pobjede od samih ralja poraza; uči preobraziti teškoće vremena u pobjede vječnosti.

^{127:6.13 (1405.5)} I tako, dok godine prolaze, ovaj nazaretski mladić nastavlja doživljavati život kojim žive smrtnici svjetova vremena i prostora. On živi punim, reprezentativnim i preobilnim životom na Urantiji. Kada je napustio ovaj svijet, imao je zrelo iskustvo života kojim žive njegova bića za kratkih i mukotrpnih godina svoje prve egzistencije, života u tijelu. Sve je ovo ljudsko iskustvo postalo vječni posjed Svemirskog Vladara. On je naš suosjećajni brat, samilosni prijatelj, iskusni suvereni vladar i milostivi otac.

^{127:6.14 (1405.6)} Od malih nogu Isus je nakupio veliko znanje; kao mladić je razvrstao, klasificirao i uskladio ove informacije; a sada, kao zreo čovjek, počinje organizirati ove mentalne posjede u pripravi za njihovo korištenje u pouci, službi i pomoći svojim bližnjim smrtnicima na ovom svijetu kao i drugim naseljenim planetima cijelog svemira Nebadona.

^{127:6.15 (1405.7)} Rođen u svijetu kao beba ovoga planeta, proživio je djetinjstvo i prošao nizom ranih faza mladosti i rane muškosti; sada stoji na pragu zrelosti, bogat u iskustvu ljudskog življenja, prepun razumijevanja ljudske naravi i pun suosjećajnosti prema slabostima ljudske naravi. On postaje stručnjak u božanskoj umjetnosti otkrivanja Rajskog Oca svim uzrastima i fazama smrtnih stvorenja.

^{127:6.16 (1406.1)} A sada, kao zreo i odrastao čovjek - zrela osoba ovoga svijeta - Isus se sprema za nastavak svoje vrhovne misije otkrivanja Boga ljudima i usmjeravanja ljudi prema Bogu.